Ja sam Bog. Nisam biblijsko stvorenje, nisam superman koji će doći kad se pomolite i riješiti sve probleme.
Ja sam sve ono što je i što će ikada postojati, ja sam svaki kamen, svaki čovjek, svaka životinja.
Sve ono šta postoji u prirodi, i u vama samima sam ja. Jako sam ljut, i bijesan na sve vas.
Sramim se što postojim. Kako ne shvaćate da vam je cijeli život izrežiran, namješten i isplaniran.
Zar nemožete progledati i vidjeti što je sve ovo, zašto je sve tako naopako, koliko ratova, boli i tuge u svijetu. Nemate pojma, koliko zapravo ništa ne znate, i šta je najgore od svega, ne želite znati.

Zar sunce postoji da ga se bojite, da bježite od njegovog sjaja, a živite zahvaljujući njemu.
Koliko ste samo naivni. Koliko vas još mora umrijeti od bolesti jer se bojite sunca.
Koliko lijekova i otrova morate uzesti da bi izašli iz depresije, a dovoljno je samo koji put pozdraviti sunce.

Dopuštate da vas gaze vladari koje ste sami izabrali. Zar postojite da vas cijeli život gaze oni koji sebe smatraju uzvišenima, a vi ste im to omogućili.  Oko vaših života su sagrađene tribine, na kojima sjede i smiju vam se oni koji vas i kontroliraju. Mislite da je to život… pojma vi nemate

Koliko ste pohlepni za novcem, život vam prođe a nevidite istinsku ljepotu života i svijeta oko sebe.
Opsjednuti ste nasiljem, uživate u tuđoj boli, a plačete i kukate kad vas ista bol zadesi.
Jebeno sam ljut. Mislio sam da ste vi pouzdana bića, da imate svoj um, svoju svijest.
Tako lako vas je prevariti, manipulirati svama, pa kako,  zar ste svi ludi?

Vaši čuvari vas mlate i ubijaju, a vi ih zato plaćate. Nisu oni krivi, oni su jednako manipulirani kao vi, samo na  drugačiji način. Bacate bombe i granate u ime boga, država i zakona koje su izmislili oni koji vas uništavaju odkada postojite. Zamarate se tako glupim i nevažnim stvarima pa nevidite šta se uistinu događa.

A toliko toga je neotkriveno, priroda nudi toliko toga, u stanju ste stvarati tako divne stvari, a vi stvarate strojeve za ubijanje. Zar toliko nisko možete pasti, od sebe budaletine praviti da bi ste zadivili publiku.
Oni koji nose  uniforme, odijela i halje drže vas u šaci. Nisu na sreću ni oni svi zli, samo im je zatrovan um.

Koliko djece mora umrijeti od gladi da biste vi više shvatili da većina hrane koju jedete dolazi iz tih krajeva gdje djeca gladuju. Kolikom broju djece moraju biti slomljena leđa i uništeno djetinsvo, da bi vi imali odijeću koju plaćate skupo. Kako možete svoju djecu pogledati u oči i reći da niste učinili ništa da bi spriječili takav fašizam, i omogućili im bolju budućnost. Zaista, kako možete biti takvi?

Toliko ste jadni i hipnotizirani da vjerujete sve što vam kažu, da od crnog vidite bijelo, iako znate da je crno. Toliko ste ponosni na skupine zamišljenih linija u kojima se nalazite da bi za to i umrli, čak i ubili vlastito dijete. Kad ćete shvatiti da borbom protiv nasilja nasiljem pretvarate se u ono protiv čega se borite? Ubijate se čak oko nogometa, igre koja bi trebala spajati ljude i promicati vrijednosti zdravlja, a ne nasilja i novca.

Kako možete toliko biti glupi i tražiti me u crkvi i sličnim ustanovama, kad se nalazim u vama i u svemu? Imate priliku biti tako sretna bića a niste jer ne želite, zatvarate oči da negledate stvarnost, bježite u svoje lažirane svijetove dok je drugima potrebna vaša pomoć. Jedan od vas je jednom rekao ” rođeni ste kao original, nemojte umrijeti kao kopije”.

Marko Učić

Linkovi su ispod, glazbu nemorate ali videa obavezno. Pozdrav prijatelji

muzika:  http://www.youtube.com/watch?v=lMhubEGVofg

svijet bez maske: http://www.youtube.com/watch?v=syLnXZy_W1c

Jednom kad vi unutar sebe nemate neprijatelja, neprijatelji izvana vas ne mogu istinski povrijediti jer njihovo se neprijateljstvo u dodiru s vama transformira u Ljubav. Njihovo neprijateljstvo u vama ne nailazi na plodno tlo, nema iskre koja bi ga zapalila i dodatno rasplamsala, jer vaša dobrota i prijateljstvo su poput vode koja gasi plamen svake srdžbe.

Kad jednom neposredno u svom srcu osjetimo toplinu dodira te jasne i nepobitne spoznaje da je sve dio JEDNOG NAS, da se ispod svog ovog šarolikog plašta dinamične pojavnosti i fluidne površinske raznolikosti krije ta jedna zajednička duša ljubavi koja udahnjuje život cjelokupnom postojanju i koja se zrcali jasno u dubini očiju svih, to jedno čisto, nevino i mirno biće koje je jedinstveno, moćno i neponovljivo predivno u svakom svom pojavnom izražaju a opet u suštini isto, zajedničko svima, naše cijelo biće preplavi duboki i iskreni osjećaj poštovanja prema svakom obliku života uslijed kojeg nikada više ne možemo učiniti nešto što bi povrijedilo nekog drugog, jer više ne živimo u iluziji odvojenosti u kojoj moramo nešto postići i nadmetati se s nekim u pokušaju da im otmemo nešto ili prisvojimo nešto, jer mi nismo suprotnosti. Ali ovdje ne govorim o zamišljanju ili mentalnim pokušajima uživljavanja u tu nekakvu apstraktnu ideju jednote koja od nas zahtijeva umni napor, nego jednostavno, kad bez prosudbe, čisto i svježe, iskreno pogledate u oči drugog živog bića i tamo jasno vidite svoj vlastiti odraz, cijelo vaše biće prožme taj mistični i duboki osjećaj suštinske bliskosti i istovjetnosti koji grije vaše srce i rastapa sve naučene i nametnute podjele. Tek tada jasno shvaćate tko se zapravo nadmeće, sukobljava i zbog čega. Samo um sa umom za svoju iluzornu dominaciju i prestiž! Ništa drugo se ne nadmeće. Bivanje se nikada ne nadmeće sa bivanjem. Prostor se ne nadmeće sa prostorom za prostor. Sloboda se ne nadmeće sa slobodom za slobodu, ona jednostavno jest! Spoznaja da je sve to jedna esencija je ono što usmjerava naš život prema mirnom suživotu i pomaganju u svrhu ostvarivanja najveće dobrobiti sviju. Tada istinski zakoračujete izvan iluzije i gledate sve iz tog dubljeg mjesta jednote u kojem nema prosuđivanja, samo jedno šire razumijevanje svega. To je situacija u kojoj vas ja ne moram poznavati osobno da bih mogao voljeti ono što vi jeste, jer znam da smo mi jedno biće, jedna svjesnost. I upravo je TO mjesto na kojem prestajete imati neprijatelje! Naravno, drugi, uglavnom nesvjesni ove istine, vas i dalje mogu smatrati svojim neprijateljem, ali ono što je jedino važno u cijeloj priči je to da vi ne pristajete biti njihov neprijatelj, koliko god oni željeli da vi to budete! Vaša odluka da budete prijatelj je jedina važna i ona koja sve mijenja! A ta odluka može proizaći jedino kao posljedica tog dubljeg razumijevanja života i samih sebe, kao posljedica jasnog uviđanja istine.

Jer tu shvaćate da svatko tko prema vama bez razloga ima neprijateljske namjere i tko vam prilazi sa srdžbom, zamjeranjem ili ljutnjom je i sam povrijeđen ili prestrašen i tu srdžbu, bijes i povrijeđenost nosi u sebi tražeći načina da ju oslobodi kako bi se mogao iscijeliti! Pažljivo promatranje će vam pomoći da uvidite jasno da vi niste uzrok njegovog neprijateljstva. Međutim, ono što se obično događa na svakodnevnoj ego razini je to da, kada nam netko uputi neprijateljsku energiju ili je neljubazan, npošten i grub prema nama, kada nas želi povrijediti ili omalovažiti, mi automatski njegove riječi prihvaćamo kao istinite i u pokušaju opravdavanja svog vlastitog ega reagiramo protunapadom, uzvraćajući istom mjerom! Shvaćate? Ono što se pritom događa je da se samim time rasplamsava sukob u kojem dva povrijeđena ega još više povređuju jedan drugoga i stvaraju rane koje se utiskuju još dublje u ego um, zatvarajući na taj način začarani krug patnje i mržnje koji se nastavlja u beskonačnost. Samim time, ni vi niti ta druga osoba nema priliku iz ovakvog vida komunikacije nikada ništa naučiti, nema priliku sagledati svoje reakcije i prepoznati uzroke i prirodu svog ponašanja.

Stoga, jedini način da prekinemo začarani krug patnje i povrjeđivanja je taj da budemo OGLEDALO DRUGIMA! Što to u suštini znači? To znači da na nečiju neljubaznost uzvraćate ljubaznošću, da na nečiju uvredu ne uzvraćate uvredom, nego lijepom riječju, mirnoćom, da na nečiju neiskrenost ne reagirate povrijeđenošću nego budete iskreni, bezuvjetno, bez obzira što ste vi u pravu. Jer vi znate istinu, i to je dovoljno. Podarite drugima svojim nereagiranjem prostor tišine u kojemu će se ogledati njihove reakcije, u kojemu će njihova neiskrenost, neljubaznost, njihova ljutnja i povrijeđenost postati vidljive i odraziti se njima samima, prostor u kojem će progovoriti njihova vlastita savjest. Kad tad, oni će shvatiti uzroke svojih postupaka i to je jedino važno. Nema veze što su drugi neiskreni, prijetvorni, nepošteni, surovi, kruti, indiferentni i hladni. Vi budite uvijek prijatelj, budite uvijek iskreni. Djelujte iz istine. Gledajte u njima to istinito biće koje jesu ispod svih tih gustih slojeva njihovih vlastitih iluzija i obraćajte im se izravno na razini srca, uvijek svjesni vaše izvorne jednote.

To je u suštini istinsko značenje izjava poput “okreni i drugi obraz” i “tko tebe kamenom ti njega kruhom”. To je nemoguća misija za svakoga tko čvrsto drži do svog ponosa i osjećaja samovažnosti! Zato se to čini tako teškim i predstavlja najveći izazov svakom egu! Jer to je nešto što se ne može odglumiti, što se ne može naučiti. To jedino može doći iskreno iz nas kao posljedica neposrednog shvaćanja i dubljeg razumijevanja. Bez obzira na uvriježeno ego vjerovanje, to nije čin budale ili slabića koji nema hrabrosti uzvratiti udarac. Ne, to je upravo čin onoga koji je nadišao ograničenja vlastitog ega i uvidio sav besmisao ponosa. Zato se kaže: “Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze…”

Takav čin je moguć jedino iz dubokog i iskrenog suosjećanja koje se rađa iz šireg razumijevanja i jasnog uvida da drugi ljudi nisu naši neprijatelji nego jednostavno odrazi nas samih, naša braća i sestre, draga bića koja pate uhvaćena u vihoru iluzije nesvjesna svoje prave prirode! Sve bolesti i devijacije koje se pojavljuju u našoj međusobnoj komunikaciji i u načinu na koji se odnosimo jedni prema drugima, poput nepoštenja, prosuđivanja, osuđivanja, mržnje i nasilja, proizlaze iz ograničene i uvjetovane percepcije, iz neznanja o našoj istinskoj prirodi i nedostatka razumijevanja. Mi smo toliko uronjeni u uskogrudnu percepciju našeg uma koji zbog nedostatka mirnoće i pažljivosti sve doživljava reaktivno i površno, tako da nije u stanju vidjeti stvari onakve kakve one doista jesu. Od sve ove ogromne veličanstvenosti i ljepote života mi zapažamo samo taj jedan sićušni uvjetovani fragment patnje kojemu pridajemo svu svoju pozornost tako da on onda postaje naša jedina stvarnost, dok smo za sve drugo slijepi…

Zato, vidjeti jasno gdje leži uzrok te bolesti i otuđenja je prvi korak prema ozdravljenju. Jer, dok ne postanemo svjesni gdje je korijenski uzrok tog stanja, nastavit ćemo se i dalje uzaludno boriti protiv njegovih beskonačnih posljedica.

To je vrlo slično situaciji kad shvatite da je netko u vašoj okolini bolestan. Što ćete učiniti sa bolesnim čovjekom koji oko sebe širi zarazu? Hoćete li ga napasti zato što je bolestan i izopćiti ga ili ćete mu pomoći da ozdravi? Shvaćate? To je ključno pitanje! Hoćete li djelovati iz suosjećanja i Ljubavi ili iz osude i indiferentnosti. To je ta prekretnica koja čini razliku između iscjeljenja i dubljeg ranjavanja. Jer, u jednom i drugom slučaju je jasnoća prisutna, ali bez Ljubavi i suosjećanja, rezultat je hladnoća i produbljavanje patnje.

To možete potvrditi neposredno iz svog iskustva. Svaki put kad djelujete iz Ljubavi i dajete drugima slobodu da jednostavno budu to što jesu, kada ništa ne silite, vaše cijelo biće je u miru, vi ste savršeno mirni i spokojni, vaše tijelo i um su u optimalnoj ravnoteži, sve u vašem životu je u skladu i harmoniji.

To je jedino moguće kad volite! Jer, kad volite, ta toplina ljubavi iz vašeg srca rastapa sve krute i hladne ograde uma oko vas i vi se krećete zajedno sa tokom slobode. Jedino kad djelujete iz iluzije o odvojenosti, tek kad kroz vlastiti um, strahom stvorite ogradu od Ljubavi koja je posvuda oko nas, tek kada želite kontrolirati nešto i silom nešto promijeniti, postići ili podčiniti isključivo sebi, pojavljuje se neminovan otpor jer nastojite plivati suprotno bujici slobode i istine! Sve što ide protiv slobode i istine neminovno nailazi na otpor! Otpor koji stvara neravnotežu, a koja dovodi do patnje.

Patnja je prvi simptom bolesti koja se zove sebičnost i nepoznavanje sebe, i koji nam jasno ukazuje na potrebu korjenitog preispitivanja našeg identiteta. JER, DO ODREĐENOG STUPNJA, PATNJA JE IZNIMNO KORISNO I NUŽNO STANJE KOJE NAM SLUŽI SAMO DA BI NAS DOVELO DO DUBLJEG RAZUMIJEVANJA – DA JE ONA SAMA PO SEBI U SUŠTINI NEPOTREBNA! Patnja je tek katalizator za sazrijevanje i rađanje suosjećanja u svakome od nas. No, izvan toga, patnja kao cjeloživotno stanje je bolest i pokazatelj da nismo shvatili tko smo uistinu.

Tada shvaćate da u korijenu SVIH PROBLEMA leži čežnja za iscjeljenjem! Sve čezne da bude jedinstveno, cjelovito, prihvaćeno, voljeno. Ali da bismo uopće bili u stanju iscijeliti bilo koga drugoga, svatko od nas mora najprije ozdraviti i iscijeliti samoga sebe u tišini, u neposrednom dodiru sa stvarnošću, sa prirodom, otvarajući se i zamjećujući ljepotu oko sebe i diveći se u tihom oduševljenju veličanstvenosti svega stvorenoga! Neka oduševljenje i zahvalnost očiste vaše biće od svake osude i sukoba.

JER, TKO ĆE DRUGI IKADA BITI U STANJU PREKINUTI ZAČARANI KRUG PATNJE U NAŠEM ŽIVOTU I ŽIVOTU DRUGIH AKO TO NAJPRIJE NE BUDEMO MI SAMI? OD NAS SVE POČINJE.

Jednom kad vi unutar sebe nemate neprijatelja, neprijatelji izvana vas ne mogu istinski povrijediti jer njihovo se neprijateljstvo u dodiru s vama transformira u Ljubav. Njihovo neprijateljstvo u vama ne nailazi na plodno tlo, nema iskre koja bi ga zapalila i dodatno rasplamsala, jer vaša dobrota i prijateljstvo su poput vode koja gasi plamen svake srdžbe. Jer, nitko ne ostaje ravnodušan na ljubaznost, na tu čistu komunikaciju na razini bića koja zaobilazi um i komunicira neposredno iskrenošću i dobrotom. Čak i oni koji imaju izrazito debeli ego oklop, i koji na površini to ne znaju cijeniti, ipak, ni kod njih ona ne prolazi nezapaženo, svatko ju registrira na toj jednoj dubljoj, suštinskoj razini, duboko u njima nešto rezonira sa tom iskrenošću. Ljubav nema neprijatelja!

JEDINO ŠTO JE DOISTA VAŽNO U NAŠEM ŽIVOTU, JEDINA ISTINSKA ODREDNICA PREMA KOJOJ UVIJEK MOŽEMO BITI SIGURNI DA POSTPAMO ISPRAVNO, NAŠ UNUTARNJI KOMPAS ISTINE, JE DA BUDEMO SIGURNI DA U NAŠEM SRCU NE POSTOJI NI NAJMANJA NAMJERA DA SE POVRIJEDI I NANESE BOL BILO KOJEM DRUGOM ŽIVOM BIĆU OKO NAS. TO JE PUT KOJI VODI PREMA TRAJNOM MIRU I OSLOBAĐA OD SVIH UVJETOVANIH ODGOVORNOSTI I OGRANIČENJA. Da ne činimo drugima ono što ne bismo željeli da drugi čine nama. Tada Ljubav postaje jedino mjerilo i zakon našeg života. To je jedina odgovornost koju ikada možemo imati, odgovornost da budemo Ljubav, jer u njoj su već sadržani svi zakoni svemira.

LJUBAV JE JEDINI IZLAZ IZ PAKLA ILUZIJE I ZAČARANOG KRUGA PATNJE!

http://novavizija.blog.hr

Ljubav Je Prostor (1. dio) – Budi Sloboda(n): Jedino Sloboda Oslobađa

 Miguel Ruiz , liječnik, bio je uspješan kirurg i radio zajedno sa svoja dva brata, također liječnika. Zatim , u ranim 1970-im, gotovo je smrtno stradao u strašnoj automobilskoj nesreći . Lebdeći iznad svog ozlijeđenog tijela , Ruiz je shvatio da “ono što je potrebno za iscjeljenje nije bio samo fizički mozak, nego i ljudski um.” Tako je , nakon oporavka , preusmjerio energiju prema putu svojih predaka, poduavajući drevnu transformacijsku mudrost Tolteka . Njegova knjiga ,“ Četiri sporazuma“ , prodana je samo u SAD-u u više od sedam milijuna primjeraka . Gotovo fatalni srčani udar 2002.-te, nakon kojeg je 8 godina kasnije uslijedila i uspješna transplantacija srca, otvorio je nova vrata za još jedan novi Ruizov život.

Prevela i uredila: Daniela Knapić

Izvor: supersouls.com

Super Souls : Proučavajući „Četiri sporazuma“ shvatio sam da su čitanje i praktična primjena dvije različite stvari.

Sporazumi su :

1 . Budite besprijekorni s vašim riječima

2 . Ne primajte ništa osobno

3 . Nemojte stvarati pretpostavke

4 . Uvijek se potrudite dati najbolje od sebe.

Imate li kakvih savjeta za nas kako bi nam to olakšali ?

Don Miguel Ruiz : To što kažete doista mi se sviđa, jer trenutno razvijamo i uskoro će biti dovršeno nešto što nazivam “Novi sporazumi za život” . To je podrška za četiri sporazuma u kojoj savjetujem sitne korake („ male sporazume“) koji će nam pomoći dosegnuti tu slobodu . Dakle, zapravo je „Novi sporazumi za život“ trideset -dnevni program u kojem su za svaki dan ponuđeni novi sporazum i vježba, te podrška pripadajuće molitve .

„Četiri Sporazuma“ je uvod u način života umjetnika, Tolteka . I nakon godina vježbanja moći ćemo reći da, kada budemo spremni ,zaključak će biti “Peti sporazum ” kojeg je napisao moj sin Jose . To je zaključak , ali i više od toga .

Sve knjige koje smo ja i moja djeca napisali imaju vrlo logičan slijed . „Četiri Sporazuma“ je uvod i izazov za sve u što vjerujemo, a izrađen je na vrlo jezgrovit način koji je tako jednostavan za čitanje i razumijevanje , ali – kao što ste primijetili – ponekad ga je teško primijeniti . No, to im je i nakana – protresti naša uvjerenja, onako -”Hej ! što radiš ? što misliš? kako živiš svoj ​​život?” Dakle, to daje sumnju o ovim osobnim sporazumima koje stvaramo. Knjigu čitaju ljudi diljem svijeta, stoga mi i nije tako lako kontaktirati sa svima, pogotovo nakon mog srčanog udara, kada je moje tijelo bilo u vrlo lošem stanju . Međutim, to je kao da sam počeo sve iznova i vrlo se brzo oporavljam . To je kao da zemlja reagira . Tako će i „Novi sporazumi za život“ svakome biti vrlo dobar pomoćni alat kod primjene četiri sporazuma .

SS : „Četiri sporazuma“ su nevjerojatno remek djelo i napisani su vrlo jasnim i razumljivim jezikom. Ali kad čitamo „Četiri sporazuma“ ili slijedimo neki drugi nauk, ja osobno vjerujem da je „pripitomljavanje“ naš najveći izazov . Možete li objasniti što je pripitomljavanje i imate li nekih praktičnih savjeta kako se osloboditi tog pripitomljavanja?

DMR : Pa , to i jest pravi izazov . Kad smo se rodili, nismo imali znanje , ali društvo je već postojalo, cijelo čovječanstvo je već postojalo, zajedno sa svim tim pravilima. Prije nego što se rodite, već su tui nepravda i siromaštvo , nasilje , rat , samo imenujte – sve je to već postojalo. Nismo to mi osobno stvorili . Kad smo se rodili, naši su roditelji zakvačili našu pozornost i kroz tu pozornosti su nas učili ono što su znali. Također, išli smo u školu i učitelji su nam uzimali pažnju i unosili u naš mozak ono što su znali. Na taj način počinjemo gomilati znanje . A spoznaje koje nakupimo ovise o uvjerenjima koja imaju svi oko nas. Tako da to doista nije naš izbor. Mi to koristimo kako bi stvoriti remek-djelo umjetnosti koje je priča o našem životu , jer smo tu priču stvorili kroz znanje . Te priče stvaraju ono što vjerujemo da je “istina “, a što zapravo uopće nije istina. To je izvrtanje istine , jer zapravo istina ne postoji. Mi percipiramo istinu i sve znanje koje smo dobili od naših roditelja, nastavnika, televizije, medija itd. , cijelu priču stvaramo iz onoga za što vjerujemo da je istina. To je također razlog zašto uvijek vjerujemo da smo mi u pravu, a svi su ostali u krivu. Sedam milijardi ljudi je u krivu!

Kada bismo razumjeli ono što govorimo upravo sada, razumjeli bi i što je pripitomljavanje .
Naš mozak je spreman ponoviti ono što percipiramo i na taj način stvaramo potrebu za učenjem . Tako stvaramo cijeli jedan jezik , jezik kojim govorimo i svaka riječ tog jezika je točna samo zato što smo suglasni o smislu te riječi. I to postaje priča o našem životu . Osobe koje nam predstavljaju autoritet zaista mogu utjecati na naša uvjerenja .

(Mračna istina o Pavlovljevom psu: „zvonce pozvoni-dobijem zalogajčić. zvonce pozvoni-dobijem zalogajčić. Danima je to tako išlo. A onda, iznenada-zvonce pozvoni-a ja ništa ne dobijem. Nada de nada! Mislim, možeš li ozbiljno moj napad nazvati neisprovociranim?“)

 Na isti način učimo i psa , putem kazne i nagrade . Ako djeca rade nešto što želimo da ona učine dati ćemo im dar, nagraditi ćemo ih. Ako učine nešto što nam se ne sviđa – kazniti ćemo ih. U određenom trenutku mi naučimo kroz kazne i nagrad , a vrlo brzo se počnemo i pribojavati da nećemo dobiti nagradu, te da ćemo biti kažnjeni . Taj je proces toliko jak da u određenom trenutku našeg života mi više ne trebamo nikoga drugoga da nas pripitomi. Jer sada mi sami sebe pripitomljavamo. Dajemo sebi i kazne i nagrade, vježbamo i vježbamo tako dugo da to postaje automatski, postaje navika . A kada smo stvorili priču o našem životu , mi smo također stvorili i glavni lik priče, onaj za koji vjerujemo da smo to mi: naš „identitet “. I sa sigurnošću znamo da smo lik za koji vjerujemo da jesmo. Dakle, ako koristimo znanje kako bi opravdali tko smo, ja ću vam reći: ” Ja sam muškarac , ja sam ljudsko biće, ja sam liječnik, ja sam autor“, i reći ću sve što mislim da jesam. No, je li to doista istina ? Najveći strah onoga koji ima znanje jest strah od nepoznatog . Poput straha od smrti . Mi ne znamo što se događa nakon što umremo . Čak i kad vjerujemo stvari koje nisu istina, to nam još uvijek čini da se osjećamo sigurno , pogotovo naš vlastiti identitet. No, kada počnemo shvaćati da to nije istina, naš se svijet počinje tresti, a tada ni cijela priča o vašem životu više nije toliko važna . To je samo priča, ali vi ste još uvijek živi, nećete umrijeti . Sve što ste do sad vjerovali raspada se, ali vi ste živi. I to je trenutak kada postajete svjesni da sve što poznajete postoji zato jer ste to vi stvorili. Tada mi postajemo naš vlastiti sudac, najozbiljniji sudac koji je ikad postojao ,budući da točno znamo što vjerujemo a što ne. S prosuđivanjem dolazi i kažnjavanje za to što nismo kakvi bismo trebali biti i to je najveća tragedija za svako ljudsko biće – ne bit onakvo kakvo bi trebalo. A sva ta svjesnost o kojoj sada raspravljamo je naš put do slobode . Sada ćete otkriti da ste rođeni sami, rastete sami , umrijeti ćete sami i živjeti ćete u vlastitoj priči . Važno je shvatiti da možete biti vjerodostojno onakvi kakvi doista jeste i biti slobodni. Cvijet je divlji, ptica je divlja, ali mi ljudi nismo divlji, pripitomljeni smo .

Tako sada imate svijest o tome jeste li pripitomljeni ili ne. S tom svjesnošću vi znanju oduzimate moć i više nećete sebi suditi, kažnjavati se niti se nagrađivati, jer to nije bitno. U trenutku svoje smrti, kad se prisjećate svega što ste radili u svom životu uvidjet ćete kako je nevažno sve što je učinjeno . Ali vi ne morate umrijeti da biste to shvatili. Pokušajte da više ne vjerujete u sve to, budite skeptični i slušajte. Uzgred- to je Peti Sporazum .

” Uvjeravam te, bez imalo sumnje , da na cijelom planetu Zemlji ne postoji nitko poput tebe, nikad netko poput tebe nije postojao, niti će ikad više netko takav postojati . Ti si jedinstven/a . “

SS : Citiramo iz „Četiri sporazuma“: “95 % od uvjerenja koja smo pohranili u našim umovima nisu ništa drugo nego laži, a mi patimo jer vjerujemo u sve te laži . ”
Što mislite da je funkcija ljudskog uma? Jer čini se da nam on samo uzrokuje nevolje i, uz znanje da je priroda savršenstvo , nije li to paradoksalno?

DMR : Pa , ako možete vidjeti način na koji vi upravo sada razmišljate, u vašem umu – vaše vlastito znanje pokušava opravdati , pokušava shvatiti kako bi se osjećalo sigurno, jer u određenom trenutku počinjete osjećati da se nešto potresa . Vi već imate ideju o tome što bi trebao biti savršenstvo, a ni ona nije vaša, budući da od tako mnogo ljudi čujete o savršenstvu. Koliko puta ste ljude kad pogriješe čuli da kažu : ” Nitko nije savršen ” . E, to nije istina . Mi smo savršeni baš onakvi kakvi jesmo. Samo što nesavršenost ( koja , naravno, nije stvarna ) koja postoji u ljudskom umu, nije ništa drugo do sporazum. Mi ne razumijemo vlastito savršenstvo, ali jesmo savršeni. Uvjeravam vas , nema sumnje -na cijelom planetu Zemlji ne postoji nitko kao vi, nikad nije bio niti će ikad biti netko poput vas. Jedinstveni ste. Dakle, s kime ćete se usporediti kako bi vidjeli jeste li savršeni ili ne ? Vi ne može biti nitko drugi, možete biti samo vi. Ako ne prihvatite sebe, imat ćete veliku tragediju. Vidimo milijune ljudi koji sebe ne prihvaćaju. Oni se sebi ni ne sviđaju, čak se i do te mjere mrze da se i ubiju, jer nisu dostigli razinu savršenstva koju su si u svom umu zamislili.

 SS : Dio vaše životne priče je da vas je gotovo fatalna prometna nesreća nagnala preispitati svoj ​​život i poduzeti dalekosežne promjene . Čini se da nam je ponekad potrebna patnja kako bismo vidjeli svijet drugim očima. Slažete li se s time?

DMR : Ne , uopće ne trebamo patiti! Nešto važno ću vam reći: pravi učitelj je život sam i život podučava život. Život su svi oni milijuni događaja koji se cijelo vrijeme odvijaju. Mi percipiramo život kroz naše fizičko tijelo i u interakciji smo. Percipiramo slike objekata , ali ne opažamo predmete, to je virtualna stvarnost koju nazivamo um. To je način na koji mi stvaramo znanje i našu priču, ali to ne znači da je to stvarno. Sve je iskvareno životom, što je potpuno normalno. Postoje trenuci kad je tijelo tako blizu slamanju, blizu smrti . Tijekom tih trenutaka često dobijemo brz pregled priče koju smo stvorili, a onda saznate koliko je ta priča zapravo nebitna i to će, dakako, sve promijeniti. Sve je to divno igra , ali događa se u mozgu, u umu, nije stvarno. Nije istinito. Istina je čak puno bolja od toga, puno bolja. Znam to, bio sam tamo. Dakle, kada me je Oprah pitala što se događa nakon što umremo, odgovorio sam: “Ništa , ništa se ne događa .”
Sada, jedino će istina postojati , istina ne može biti uništena i uvijek je pred nama. I nemojte pokušati objasniti istinu, jer čim je pokušate objasniti, to više nije istina.

SS : Imamo još dva pitanja od naših čitatelja:
Pitanje od Heather:
Drugi sporazum kaže: ” Nemojte uzimati stvari osobno. ” – Ako smo odgovorni za naš vlastiti život, kako možemo ne shvatiti osobno kada stvari ne uspiju?

DMR : Zašto bismo to morali? Zašto bi ih uzeli osobno? Ako se nešto ne ispadne onako kako smo to mi željeli, to nema nikakve veze s vama. Nije osobno . Ali mi to shvaćamo osobno jer smo od toga napravili naviku .

SS : A Sandy pita da pojasnite sljedeće :
Citat iz četiri sporazuma: ” Mi potiskujemo emocije kad izgubimo kontrolu, a ne kad smo u kontroli.”
Mislite li time reći da se, gubljenjem kontrole nad našom ćudi, mi ne obraćamo pravim osjećajima koji su u pozadini naših ispada?

DMR : Emocije su potpuno normalne, one dolaze iz naše cjelovitosti. Razlozi zašto ti osjećaji izađu ne moraju biti baš normalni. To može biti okidač da se neke pretpostavke koje ste stvorili u svom mozgu, nešto što uzimate osobno, nešto što o sebi vjerujete, da je to nešto što znate i što izaziva da ti osjećaji izađu. Tu se ne radi o potiskivanju emocija, nego o primjećivanju uzroka , a ne posljedica, ne znanja, ne priče.

Za više informacija , molimo posjetite web stranicu : miguelruiz.com
Razgovor obavio : Dirk Terpstra – utemeljitelj „Super Souls“

Prevela i uredila: Daniela Knapić

Izvor: supersouls.com

.

Međunarodno medicinsko vijeće o cijepljenju provelo je jedno istraživanje o sastojcima cjepiva uz provjeru sadrže li cjepiva aditiv timerosal ili ne.

Prema popisu posebne liste o aditivima u cjepivima američkog CDC-a nalaze se slijedeće tvari:

1. ALUMINIJ – laki metal koji uzrokuje demenciju i Alzheimerovu bolest. Vjerojatno nikada ne biste sebi dali injekciju aluminija.

2. ANTIBIOTICI – kemijske tvari koje stvaraju tzv. „supermikrobe“ otporne na antibiotike, što ima za posljedicu smrt nekoliko desetaka tisuća ljudi samo u SAD-u!

3. FORMALDEHID – kemijska tvar za balzamiranje leševa, visoko neurotoksična tvar s izrazito štetnim učinkom na živčani sustav, uzrokuje sljepoću, oštećenje mozga i grčenje mišića. Međutim, formaldehid kao sastav cjepiva je „prljava tajna“ proizvođača budući se ne navodi u sastavu cjepiva! Uzrokuje mijeloidnu leukemiju, te karcinom sinusa i nosa te nazofaringsa.

4. MONOSODIUM GLUTAMAT (MSG) – je neurotoksična kemijska tvar, a naziva se još i ‘ekscitotoksin.’ MSG se inače nalazi i u mnogim prehrambenim proizvodima, a uzročnik je migrena i glavobolja, oštećenja endokrinog sustava. Ova tvar uopće se ne bi smjela nalaziti u cjepivima!

5. TIMEROSAL – kemijski, organski spoj metil-žive, uzrokuje teška i trajna oštećenja živčanog sustava, budući je živa visokotoksična za mozak! Ne postoji sigurna, minimalna doza žive! Ona se ne smije gutati, dirati ili aplicirati. Tvrdi se kako timerosala više nema u cjepivima, dok se on još uvijek nalazi na listi američkog Centra za kontrolu bolesti i prevenciju/CDC, čime se priznaje da se ipak nalazi u cjepivima!

Američki „Nacionalni toksikološki programi“ (U.S. National Toxicology Programs) priznaju u svojem dokumentu slijedeće (navodim samo najvažnije činjenice):

• Cjepiva…. uzrokuju malo ali mjerljivo povećanje razine žive u krvi;
• Timerosal prolazi krvnu barijeru mozga i placente!
• Timerosal je neurotoksičan i nefrotoksičan (otrovan je za živčani sustav i bubrege!)
• Organski spoj metil-žive metabolizira se (tj. razgrađuje) u etil-živu i tiosalicilat; itd.

Timerosal ima baktericidno i fungicidno djelovanje, odnosno sprječava razvoj štetnih mikroorganizama u cjepivu. Važno je svakako istaknuti da propisi zahtijevaju primjenu aditiva timerosala samo u tzv. višedoznim cjepivima (bočica sa više doza cjepiva), dok kod pojedinačnih doza cjepiva nisu potrebni aditivi. Zašto farmaceutske kompanije proizvode višedozna cjepiva a ne pojedinačne doze cjepiva? Razlog je za njih vrlo jednostavan: višedozna cjepiva su jeftinija, a zauzimaju i manje mjesta na policama!

Mike Adams, jedan od najpoznatijih i višestruko nagrađivanih novinara iz područja humanog zdravlja je izjavio: „Nitko normalne i zdrave pameti ne želi živu u mesu od tunjevine, ne želi MSG u svojem sendviču i formaldehid u piću… Zašto onda dozvoljavamo unos ovih štetnih tvari putem cjepiva“? „ Cjepiva su stvorena da nas truju, jer se u njima nalaze štetne tvari – kemijski aditivi, a nemaju ulogu zaštite populacije“. Liječnici i drugi stručnjaci Međunarodnog medicinskog vijeća o cijepljenju stoga pitaju: „ZNADETE LI DA UČINKOVITOST CJEPIVA NIKADA NIJE DOKAZANA?“

(Svršetak u sljedećem broju)

Izvor: hrvatski-fokus.hr

Marija Kuhar, dr. vet. med.

Ovaj članak je namijenjen za pravilno educiranje dobronamjernih, svjesnih i samokritičnih osoba koje su spremne priznati same sebi da ipak nisu u potpunosti u pravu. Da stvari nisu uvijek onakve kakvim ih mi priželjkujemo, kako bi mi to najviše voljeli. Ovaj tekst govori i ukazuje na  neupitnu štetnost svih vidova životinjskih namirnica bez obzira od koje su životinje. Mnogi ljudi tješe svoju nečistu savjest, uvjeravajući sami sebe, a zatim i svoju okolinu da određene vrste mesa nisu toliko štetne za nas same. Svi se uglavnom  slažu da je svinjsko meso štetno. Ono je katastrofalno pogubno i najštetnija vrsta mesa za naše zdravlje. Ostale vrste mesa nisu nikako zdrave za ljudski organizam, one su samo manje štetne od svinjskog mesa. Konzumiranje namirnica životinjskog podrijetla nije primjereno ljudskom organizmu, nemate nikakve koristi od njih i uzročnik su dugoročnih katastrofalnih posljedica po vaše zdravlje.

Izvor: tinkturedrsulca.com

Da bi se čovjek kvalitetno informirao o tome što je najbolje za njegovo zdravlje, vrlo važan segment u tome je i detaljnije upoznavanje sa sadržajem i efektima nezdrave prehrane. Nezdravom se bez dileme smatra prehrana životinjskog podrijetla kao i svaka umjetna, odnosno rafinirana namirnica. U to spadaju, između ostalog, sve vrste mesa, uključujući piletinu i ribu, mlijeko i mliječni proizvodi, jaja, slatkiši, hrana bogata rafiniranim uljem, šećerom, solju, zaslađivačima, raznim aditivima, konzervirana…

Postoje ljudi koji jedu isključivo ovu hranu ili im je to veći dio prehrane. Vrlo često, pod utjecajem propagande, nesvjesnih doktora ili neinformiranosti, ljudi kažu da u mesu, mliječnim proizvodima i drugoj prehrani životinjskog porijekla ima hranljivih sastojaka bez kojih organizam ne može funkcionirati ili bez koji se mogu javiti zdravstveni problemi.

U prehrani životinjskog podrijetla ne postoji ništa što nema u biljnoj prehrani, a da je čovjeku neophodno i da se ne može nadoknaditi. Redovno konzumiranje životinjskih i umjetnih, neprirodnih namirnica dokazano izaziva bolesti. Razlozi za to su koncentracija otrova i štetnih kemikalija, zatim velika količina zasićenih masnih kiselina, kolesterola, višak proteina, adrenalina, raznih hormona, virusa, aditiva, teških metala…

“Kad jedemo nešto što za nas nije dobro, odnosno što nije u skladu s našom potrebom za hranom i uravnoteženim uzimanjem hrane, mi patimo. Bolovi i grčevi nas opominju, a s vremenom postaju bolestima i na kraju brojnim kroničnim oboljenjima koja su zahvatila veći dio čovječanstva. Često se posljedice ne pojavljuju odmah, zahvaljujući enormnoj snazi našeg tijela. To može trajati danima, mjesecima i godinama, sve dok se ne utvrdi ozbiljno oboljenje”, napisao je dr Norman Walker, autor više knjiga o zdravlju koji je umro u 117 godini.

ZASTO JE MESO ŠTETNO?

Mnogi od nas su odrasli sa idejom da meso ili mlijeko izgrađuje te jača tijelo, i da su neophodni za život. To je samo mit. U pitanju je navika i ništa drugo. Meso je najštetnija namirnica koju ljudi jedu.

Jedan od najpoznatijih medicinskih stručnjaka u Americi, doktorica Lorraine Dey, predlaže eksperiment svima koji vole jesti meso: „Uzmite jedan hamburger ili šniclu i stavite na kuhinjsku radnu površinu. Ostavite je tamo tri dana, ali grijanje pri tom stavite na 37 stupnjeva. Pomirišite to poslije tri dana“. Dr. Dey kaže da će to biti užasan miris. „E to se događa i u vašem tijelu. Oko tri dana je potrebno da meso prođe kroz vaša dugačka crijeva, a temperatura tijela je blizu 37 stupnjeva, tako da meso truli, a mi te toksične proizvode truljenja unosimo u svoj krvotok, a on ga raznosi svuda po tijelu“.

Zaista se nakon konzumiranja mesa u debelom crijevu stvaraju toksične materije, koje se potom sporo izbacuju jer su ljudska crijeva dugačka, a ishrana životinjskog porijekla ne sadrži vlakna koja su neophodna za redovno oslobađanje od otrova (stolica).
Životinjske masnoće iz svih vrsta mesa koje zovemo zasićene se razlikuju od biljnih jer su na temperaturi tijela čvrste, dok su biljne masti tečne. Tako čvrste masnoće povećavaju kolesterol u krvi, lijepe se za zidove krvnih žila stvarajući, između ostalog, aterosklerozu čije posljedice mogu biti infarkt, moždani udar, angina pektoris… Takve masnoće se lijepe i za sama crijeva tako da crijeva više nisu tako mobilna, što je predvorje za bolesti.

.

PROTEINI IZ MESA JEDAN OD UZROKA RAKA

Meso je veliki izvor proteina i mnogi ga konzumiraju upravo iz tog razloga. Kada se redovno konzumiraju meso i ostale namirnice životinjskog porijekla, višak proteina se ne može uskladištiti i iskoristi u tijelu, pa jetra mora razgrađivati.

U pitanju su proteini koji na duže staze izazivaju veću štetu nego korist. U čuvenom „Kineskom istraživanju“ utvrđeno je da su životinjski proteini uzrok nastajanja i razvoja raka. I brojna druga istraživanja pokazuju da je meso uzročnik raka (za detaljnije informacije pogledati knjigu Moć ishrane i studiju: Rak: uzroci i liječenje).

Meso sadrži mnoge otrove poput benzopirena, mikroorganizme, viruse, prione, hormone, pesticide, razne štetne kemikalije… Životinja u momentu kl

anja doživljava stres i adrenalin koji se tom prilikom stvara uslijed straha ostaje u mesu. Zato su ljudi koji jedu meso, po pravilu, nervozniji, agresivniji, bolesniji… Životinjama, a posebno u inozemstvu, se daju antibiotici i razni „stimulansi“, pa kad se jede meso, a tu spada i bijelo, sve se to unosi u tijelo. Da ne govorimo o problemu kravljeg ludila. Također, životinje se hrane stočnim koštanim brašnom što je otpad od drugih mrtvih životinja koji bi po pravilu trebalo uništavati, a ovako se koristi i služi kao hrana.

„Ljudi su prisilili stoku da se hrani uginulim životinjama. A onda mi jedemo ta ista goveda, te lešinare. Goveda su postala tvornice za preradu crkotina i leševa. Tako smo dobili meso koje samo izgleda kao meso, ali nije meso. To meso je mješa

vina truleži iz svakojakih lešina i crkotina, antibiotika, hormona, otrova, virusa, bakterija, priona, dioksina. Ako danas životinje hranimo crkotinama od raznoraznih bolesnih i uginulih životinja, jasno je da i mi jedemo te iste poluraspadnute leševe. Mi danas jedemo crkotine i njihovu krv, salo i sve gadosti koje su posljedica prirodnog procesa raspadanja”, kaže dr Robert Elez.

.

Sve ove, ali i druge činjenice dokazuju da je meso uzročnik bolesti, poput kardiovaskularnih, raka, dijabetesa, osteoporoze i problema kao što su moždani udar, visoki krvi tlak, kolesterol, kamenac u bubregu, multiplaskleroza, giht, slabljenje jetre, razni virusi, sterilnost… Na primjer, hormoni koji se daju stoci za zaustavljanje spolnog nagona, i uopće višak hormona u mesu, utječu na pojavu sterilnosti ljudi koji jedu meso.

Na Zapadu imamo epidemiju svih ovih bolesti sa tendencijom povećanja. Ljudi koji često jedu meso, bez dileme, imaju znatno veći rizik da dobiju neku od ovih bolesti, i pravo je čudo ako to uopće izbjegnu.

„Jedan pečeni komad mesa može u sebi sadržati mnogo više kancerogenih materija nego cigareta”, kazao je na jednom predavanju u Beogradu dr Valter Fajt.

Meso sa roštilja je možda i najštetnije, jer proizvodi štetne kiseline i supstance, poput, benzopirena koja je sama po sebi kancerogena, a koja je pronađena i u duhanskom dimu. Jedan od razloga što na našim prostorima nije stanje tako dramatično, jest što se meso u jednoj mjeri dobiva od životinja sa pašnjaka i uzgojenih na vlastitim domaćinstvima, iako je i to meso štetno i toksično.

RASTE POTROSNJA MESA

Prema procjenama međunarodnih institucija, kao što su i Ujedinjene nacije(odsjek za hranu i poljoprivredu – FAO), godišnja potrošnja u svijetu je oko 300 miliona tona, što je peterostruko više nego, recimo, prije četrdeset godina. UN predviđaju rast potrošnje mesa, zbog rasta svijetske populacije i prihoda u zemljama u razvoju, za čak još 73% do 2050. godine, što će biti veliki udarac na prirodne resurse koji su ionako ugroženi.

Znamo da se za uzgoj životinja radi dobivanja mesa, prije svega, “troše” velike površine plodne zemlje i voda, uništavaju se šume, zagađuje se okolina… Suština je da meso nije hrana za ljude, gdje god i kako god da je uzgojeno, ono je samo navika koja je kod mnogih prerasla u ovisnost.

Kod nas se često  događa da ljudi kažu za nekoga tko relativno mlad dobije rak ili neku drugu težu bolest: „nije pio, nije pušio, bio je zdrav“.  Pretjerano ili često konzumiranje mesa može biti glavni uzrok teških oboljenja koje dovode i do smrtnih ishoda.

Zamislimo koliko je rizik po zdravlje veći ako se, uz meso, koriste i druge štetne namirnice životinjskog porijekla, i eventualno otrovi poput duhana, alkohola ili kave.

Također, ljudska krv je pretežno bazna ili alkalna(pH vrijednost), a konzumiranjem mesa narušava se ta ravnoteža i krv postaje kisela. Kiselost jest suština problema i uzrok svih bolesti. Da bi povratio tu ravnotežu u krvi, organizam povlači kalcij iz kostiju i stvara bazu, a posljedice su sve slabije kosti i otuda bolesti kostiju koje su direktno povezane sa unosom mesa i životinjskih proteina, a ne nikako manjkom unosa kalcija.

Postoje slučajevi kada doktori preporučuju meso kako bi se spriječila ili izliječila malokrvnost, ali to je  blago rečeno pogrešno. Željezo iz biljne hrane se, međutim, lakše apsorbira od željeza iz mesa, jer vitamin C koji je prisutan isključivo u biljnoj hrani ima ključnu ulogu u njegovom prebacivanju iz crijeva u krv. Činjenice ukazuju da su sve vrste mesa štetne, i kada bi se radila skala po količini štetnosti, crveno meso bi bilo na vrhu, a u okviru njega svinjetina.

BIJELO JE MESO ŠTETNO

Kod nas su brojna iskustva da ljudi koji, recimo, imaju povećanu masnoću u krvi od doktora dobiju savjet da smanje ili prekinu unos crvenog mesa, a da mogu konzumirati piletinu i ribu. Ne želimo podcijeniti bilo koga, ali ova konstatacija je totalno neozbiljna, najblaže rečeno smiješna. To što je smiješno nije toliki problem koliko je opasno. Jest, u pitanju je manje štetnije meso nego što je crveno, ali je štetno i uopće ga ne treba konzumirati kada se rješava problem masnoće ili bilo koji drugi zdravstveni problem, zbog ostalih negativnih efekata koji proizlaze iz takve hrane i njenih sastojaka. Uzgajanje kokoši, kao i druge stoke, naročito na Zapadu, je najblaže rečeno nehumano i ne može se zamisliti bez otrovnih kemikalija kojima se životinje hrane ili im se daju injekcije kako bi proizvodnja, a samim tim i profit, što više rasli. Na Zapadu su mnoge životinje bolesne, a pojedini tamošnji načini uzgoja ušli su i uveliko ulaze i na vrata u naših krajeva.

Biljna hrana, pravilno kombinirana, potpuno nadoknađuje meso, s tim da je potrebno malo vremena dok se čovjek na to navikne. Posebno su u tom pravcu korisne integralne žitarice, koje su bogate proteinima, ali i drugim vrijednim sastojcima…  Ljudi koji ne jedu meso, žive zdravije i duže od onih koji se hrane mesom.

RIBA

Riba spada u vrstu mesa i za nju će mnogi ljudi kazati da je zdrava. Znanstveno rečeno riblje meso je manje štetno od crvenog i bijelog mesa, a ne nikako da je zdravo. Riba, prije svega, sadrži kolesterol, doduše manje nego ostalo meso. Ovisno od zagađenosti voda, opasnost kod riba je i prisustvo raznih toksičnih materija. Izvjesne količine tih materija dospijevaju u vode otpadnim industrijskim vodama, erozijom tla, zagađenjima od brodova i na razne druge načine… Mnoge ribe su danas, uostalom kao i druge životinje, bolesne.
Najvrjednije u određenom ribljem mesu je sadržaj omega 3 masnih kiselina, koje su neophodne za dobro zdravlje, prije svega za rad srca i uopće kardiovaskularnog sistema, ali i za prevenciju drugih bolesti. Omega kiseline se, međutim, mogu u potrebnoj mjeri crpiti iz biljaka, kao što je laneno sjeme ili bademi, ulja industrijske konoplje, povrća, tako da ribu uopće nije potrebno jesti iz tih razloga. Istraživanja su pokazala da riblje ulje, također može izazvati štetne efekte, poput opasnog povećanja vremena zgrušavanja krvi, poremećaja uravnoteženosti vitamina u organizam, povećanja tjelesne težine…

Izvor: tinkturedrsulca.com

.

U nastavku pogledajte dokumentarni film o pravilnoj prehrani koja sprječava i liječi najteže oblike bolesti. Za razliku od većine , doktori, koji u ovom filmu svjedoče, uvidjeli su šta je istina i spasili sebe i mnoge pacijente. Film koji bez dlake na jeziku priča o suvremenoj prehrani koja ubija današnju populaciju i odgovara na pitanje zašto se to sakriva iako je medicina bila svjesna toga prije jako dugo vremena.

.

2. dio: http://vimeo.com/17539802#at=0

 Život je vrtuljak s konstantnim promjenama brzine i kretanja, sve što znam do ovog trenutka je predrasuda, a sve ljudsko zlo rezultat je percepcije nečijeg nedostatka ljubavi u određenom trenutku – filozofija je koju sam definitivno vrlo dobro upamtio.

Daleko od mirisa prašume i zvuka šamanskih bubnjeva opet sam se upustio u jednu od onih stvari koje bi svatko trebao barem jednom iskusiti – čisto jer ne izaziva ovisnost, potiče lučenje onoga što ionako imamo u organizmu i tjera na promatranje životnih situacija iz sasvim drugih kuteva. Jedini veliki minusi su možebitni kvantni skok i promjena paradigme, što je loše za uvriježeni način života – kredite, naporne poslove i kapitalistički konformizam.

Ornamenti i slikarije u nastanku

Ovaj puta sam imao i stručnu asistenciju koja mi je pomogla da ono što sam monologirao kroz neko polusatno razdoblje ostane zapisano. Ovaj puta smo slušali i ikarose – tradicionalnu glazbu, koja mi doduše nije napravila neki pretjeran efekt izuzev salvi kritika iz srca prašume. Moram priznati kako sam bio zatečen sasvim drugačijom vizijom – na tisuće ornamenata i neobjašnjivih vizualizacija konstantno su se nadomještale, kao da se nešto gradi, nadograđuje ili popravlja. Bilo mi je u potpunosti nejasno u samom početku što se zaista događa – ništa niti kasnije nisam dokučio.

Biljka me je savjetovala da samim time niti ne razmišljam o onom o čemu mogu samo nagađati, kao i u svim drugim situacijama u životu. Zatim me je usmjerila na komentiranje pjesama što su svirale i nisam bio pretjerano impresioniran onime što čujem. Baš poput prošlog puta, upravo u trenutku kada sam pomislio da je ovo sve i da ću ovaj puta imati nešto drugačije iskustvo – u meni se otvorilo ‘ono nešto’.

Izbaci isključivost iz svog života!

Istog trenutka sam spoznao da svijet gledam ‘Ratkocentrično’ što je s jedne strane odlično, no s druge strane sam sebi stvaram nekakav osobni balon i sve promatram kroz svoje oči. Postalo je jasno ono što je bilo jasno i ranije – sve je subjektivno, no moj problem je što sam vlastitu subjektivnost nastojao širiti i na druge, u određenim situacijama kada mi je to bilo bitno. No, kako mi je to posao kroz kolumne i stvaralaštvo – stvar se odnosila na obične životne trenutke. Ljepota u ljudima je raznolikost mišljenja i razmišljanja, a to sam i znao, samo što nekada nisam prakticirao.

‘Probaj ponekad gledati na stvari tuđim očima, možda ti se otkriju neke do danas neviđene stvari’, zaključak je prvog niza filozofskog monologa. Odmah je slijedio novi – ‘Ukoliko je smisao života iskustvo protkano uživanjem, zašto svatko od nas ne traži nešto lijepo u ljudima? U svakom kutku svemira postoji nešto u čemu se može istinski guštati i uživati, no isto tako – u čemu se može patiti… Stalna promjena kuta gledanja omogućuje jedno ili drugo’, došla mi je misao. Samim time sam zaključio da je isključivost najveći neprijatelj mog uma.

Paraziti stvorili nepotpun sustav

‘Sve je umjetnost, pitanje je jedino hoće li je promatrač uočiti?’ Nakon iskustva koje se dogodilo prije nešto više od mjesec dana otišao sam tamo gdje iz nekog suludog principa nikada ne bih – na modnu reviju, te sam počeo kuhati – čisto da vidim postoji li u svemu istina. I, uvidio sam da je trud i stvaranje itekakav umjetnički aspekt, a da je isključivost u bilo kojem smjeru najveća kočnica osobnog i kolektivnog napretka. Sustav možda nameće trendove, stilove i modne pravce, ali način odijevanja podjednaka je umjetnost kao i slušanje glazbe, filmska industrija ili slikarstvo. Ili kuhanje.

A onda je krenulo ono najbitnije. ‘Sustav je zapravo osmišljen da bi stvorio isključivost i mentalne barijere i inpute. No, mi i taj sustav relativno lako možemo okrenuti u svoju korist!’ Kada mi je to došlo do uma, bilo mi je interesantno doznati i kako. I dobio sam odgovor – sustav su osmislili paraziti, nešto drugačiji od nas ljudi. Oni su pretenciozni i iako su poput parazita na nekom ogromnom drvetu, maleni i život duguju kori koja ih trpi, oni smatraju da drvo postoji isključivo zbog njih. U nekim stvarima su takav koncept razmišljanja proširili i na ljude.

Bolje umrijeti kao čovjek, nego živjeti kao zombi

Ali, što se uvijek dogodi kada sustav osmisli parazit koji želi crpiti energiju, no istovremeno ne poznaje pravu narav i bit bića kojeg crpi? Dogodi se to da sustav ispadne manjkav. Kao i naš. Svaki puta kada te paraziti požele gaziti čizmom, širiti mržnju i hraniti se istom, događa se jedna nuspojava. Naime, paraziti ne poznaju osjećaj ljubavi i suradnje. I što god nam napravili, na kraju kao rezultat izlazi još veća ljubav. Zaključak – oni nas žele postupno uništavati, no zapravo su glavni čimbenik za naš kolektivni napredak. Gdje bi Messi bio bez Cristiana Ronalda?

Svi ratovi, gladi, mržnja, pohlepa, ljubomora, zavist – sve nas kroz postojanje naših duša čini snažnijima i iskustveno boljima. ‘No, što onda s gladnima u Africi koji svakodnevno umiru?’ Ponekad je, vjerujte, bolje umrijeti u naručju svoje majke od dvadeset i kusur kila pa živjeti taj trenutak kao istinski čovjek, nego živjeti cijeli život u kapitalističkoj mašini, spavati pored žene iz navike, mučiti se s kreditima i umrijeti sam, daleko od unuka i bližnjih… Naročito ako je riječ o postojanju reinkarnacije. Gazite nas koliko hoćete, ali na kraju uvijek stajemo na noge!

Borba protiv sustava – mazohistička i potpuna submisija!

‘Kako uništiti taj sustav, da se vratimo na stvar?’ Ni to nije teško, treba samo promijeniti paradigmu i kut gledanja. Zamislite situaciju – nalazite se u zatvoru, u ćeliji s nabildanim ćelavim dvometrašem željnim seksa. Vi imate metar i žilet uz pedesetak kilograma kostiju… I ne možete ništa. On će vas napasti zbog dvije stvari – uživanja u seksu i uživanja u vašoj potlačenosti i patnji, baš poput svjetskih lidera. No, što ako napravite nešto što nitko nije očekivao? Što ukoliko biste počeli uživati u tom seksu i, ne dao bog, zaljubili se u tog zlostavljača? Dogodile bi se samo dvije mogućnosti.

Ubio bi vas – što je bolje od svakodnevnog silovanja. Ili bi bježao od vas – što je isto bolje od svakodnevnog silovanja. A psihološki, vrlo vjerojatno zbog traume više ne bi silovao, te bi frustracije iskaljivao u sukobu sa sebi ravnima. To je analogija na sustav. Što bi se dogodilo kada bi jednog dana odlučili – silujete nas, ha? Mi ćemo sada uživati u tome! Evo vam cijela plaća u porez, evo bankama i moja kuća – ode u prirodu živjeti u šatoru i saditi rajčice. Evo i moj život u ratu, ma evo sve! Kako kažu teoretičari – nije njima više bitan novac, nego moć… Ovime bismo im oduzeli moć! I natjerali da se međusobno sukobe. Ako toliko uživate u krađi i korupciji, evo vam je na n-tu potenciju. Pa da vidimo hoćete i dalje uživati u onome što imate na pretek!

Put duše kroz iskustva terminalnih bolesti

Ključna greška roditelja je uskratiti djetetu igračku – što kada bi djetetu dao sve igračke odjednom? Možda bi se to dijete zainteresiralo za nešto zbilja bitno. Dakle, ključ borbe protiv manipulacije nije otpor! Nego submisivno mazohističko uživanje u manipulaciji. Štokholmski sindrom nacije, ali onaj stvarni – to bi bio spas. Ljudi se opiru svemu što im smeta – pogrešno! Prepustimo se svemu i pokušajmo naći pozitivu u tome. Ego i obrambeni štitovi nisu loši ukoliko su čuvari istinskog ja – ukoliko su preuzeli istinsko ja, onda jesu. Ključ svega je shvatiti da u svemu leži nešto pozitivno, pa i u tim ‘zlim’ parazitima – njima trebamo biti zahvalni za ono što ćemo jednog dana postati.

Jer je civilizacija došla do trenutka da je jedini period života kada istinski volimo svoje bližnje, imamo beskonačno vremena za nezaboravne minute s njima i želimo iskoristiti svaki zadah – period kada smo smrtno bolesni i imamo koji mjesec života. Kakav paradoks! Tek onda živimo svoj život, a umiremo! I dao bog da na mjesec dana svi ljudi svijeta budu smrtno bolesni… Jer bismo možda baš tada transformirali svijest i više ne bismo bili bolesni uopće! I možeš biti manipulator koliko god hoćeš i napajati se energijom bližnjih – ali čim jedan konac popusti, kraj je neizbježan! A možda je svaki kraj zapravo početak…

Ratko Martinović: Moje iskustvo s Ayahuascom (1)

Izvor: nexus-svjetlost.com
.

Dok se psihijatar dr.Scott Peck ukratko obrecnuo na ”mit o romantičnoj ljubavi” rekao je koliko ga žalosti činjenica da toliko mnogo mladih duboko pati zbog nedozrelih, naslijeđenih predožbi o ljubavi koju nose u sebi. Takvi iluzorni ”mitovi” ili predožbe zbog neizbježnog sukoba sa stvarnošću uzrokuju velike boli, razočarenja i neuspjele veze koje vode istim takvima.

Mit o srodnoj duši slične je naravi. Volio bih prenijeti jednu duhovnu i terapeutsku dimenziju ove ideje, koju sam naslijedio te koja mi je otvorila oči po pitanju predodžbe ‘srodnih duša’. Ona je donekle u suprotnosti sa svjetovnom, izromantiziranom predodžbom koja je prisutna u mnogih ljudi. Oslanjanje ili koketiranje sa tom idejom uzrokom je prebacivanja fokusa sa svoje vlastite skrivene moći davanja ljubavi (koju trebamo razotkriti sebi samima) na jedan kozmički izromantizirani, tobože objektivni čimbenik. Mit o srodnoj duši uvodi ”ono nešto” i ”što ako” u već smušene ljudske sudbine, produbljuje sumnje kod emocionalno nestablinih i potpiruje nerazrješiva propitkivanja u duhovno zagubljenih mladih ljudi. Uvodi miris misterije, mističnosti, nedozrelu ideju romantike, partnerstva kao i ne suočavanje sa stvarnošću. Taj mit, gotovo kao izlika također prebacuje odgovornost za (ne)uspjeh veze na nekakve neodređene kozmičke ili karmičke čimbenike.

Za razliku od predodžbe ”one prave” ili ”onog pravoga” koji su dužni obznaniti se i biti od nas prepoznati – srodna duša nije osoba sa kojom vam je ”suđeno biti”! Vaša sudbina nije niti jedna jedina druga osoba, već vaše ostvarenje koje se ima dogoditi kroz proces življenja. Srodna duša nije osoba u koju se morate ili trebate zaljubiti. Srodna duša nije onaj/ona sa kojom je tako divno i krasno i lagano biti. Srodne duše ovdje su da bi razotkrile pravu ljubav koju je tako teško zaživjeti. Zapanjuje izjava dr.Pecka kada kaže: ljubav počinje kada nedostaje osjećaj ljubavi. Kada u nedostatku ”osjećaja ljubavi” i dalje činimo djela ljubavi. U konačnici, ljubav nije osjećaj koji nas je preplavio, već promišljena odluka kojoj smo se posvetili.

Vaša srodna duša je svaka i upravo ta sa kojom ste sada u partnerstvu, a koja čeka vas same da se potpuno predate. Uistinu, Vi ste ta srodna duša koju čekate susresti. Vaša lekcija davanja bez uvjeta – to je srodnost vaše duše. Vi ste dug koji ste došli platiti. Ali vidite, Vi radnije čekate vidjeti je li ta neka druga osoba ”onaj pravi”, odgovara li ta osoba Vašoj nejasnoj predodžbi i ukusima.

Ako ste s njom/njim u vezi – to je vaša srodna duša! Duša uz koju se trebate potrgati od muke da ostvarite sebe i date se, upravo i unatoč svim činjenicama manjkavosti i nekompatibilnosti koje ste pronašli među vama. Kada izvjetri sva zaljubljenost i iluzija ono što ostaje je naš (niski?) kapacitet da istinski volimo. Nastupa naše procjenjivanje partnera i sebe, naše oplakivanje iluzije i htijenje da se vratimo u topli krevet slatkih laži. I dalje se, unatoč svemu, želimo hraniti iluzijom i upravo ovdje neki ljudi važu svoju predodžbu srodne duše, neke fiktivne osobe sa kojom je život kao pjesma, koja nas bezuvjetno prihvaća, razumije, tu je za nas baš kao majčina utroba. U pitanju nije srodnost duša niti najmanje, već infantilni bijeg od vlastite božanske odgovornosti da mi sami sada trebamo prerasti zaljubljive fantazije i biti ljubav. Bez obzira na sve. Prerasti svoje procjenjivanje, svoje razočaranje, svoju potrebu za utrobom i zaljubljivošću, za lakoćom iluzije.

Onaj pravi/prava ne postoje, jer Vi i samo Vi ste ”onaj pravi” ili ”krivi”. Vas se čeka da shvatite i prigrlite srodnost sa osobom koju ste prihvatili i koja je dio vašeg svijeta, a ne da kroz procjenu važete osobine drugoga. Naravno, naš rafinirani ego, uvjetovanje i ukusi imaju snažna i suptilna uvjerenja o tome kakva otprilike ‘čarobna osoba’ bi to trebala biti da vi odlučite ili čak ‘prepoznate’

svoju srodnu dušu. To je netko tko vas posve razumije, netko s kime je tako ugodno i lako biti, netko koga kao da već nekud od prije znate – zvuči poznato? Ah, kakav veličanstveni misterij mora da jeste kada vjerujete da postoji jedna od 7 milijardi osoba koja baš Vas posve i potpuno razumije i prihvaća.

Na žalost, to su infantilne fantazije. Neće vas razumjeti niti ta jedna osoba. Nitko, ni jedna duša na planeti ili svemiru nije tu da bi posve zadovoljio vaše luckaste i posebne vizije i specifična uvjerenja i ukuse, bilo o sportskim kladionicama, klasičnoj glazbi ili nekoj nejasnoj boli koju nosite naoko iz djetinjstva. Srodna duša nije vaša vlastita preslika; to je Narcis u ogledalu. Pravo zrcaljenje koje doista postoji među partnerima je ono koje nam se najmanje sviđa i ono zbog kojega se veze često i rasturaju. Srodna duša nije, suprotno adolescentskoj ostavštini, ona sa kojom bi nam trebalo biti lako i glatko kao po ulju. Tu je najveća zamka u mišljenju i očekivanju. Ako to mislite, čekat ćete još jako, jako… nedovoljno dugo. Počujte jednu predivnu, oslobađajuću definiciju srodne duše, naprosto krijepi: srodna duša ona koju ste najviše zeznuli u prošlome životu i sada vam je došla na naplatu. Naravno, na prvu ovo zvuči kao ljuta šala ili pomalo Al Bundyevski pogled na karmičko partnerstvo, ali po istinitosti i po terapeutskoj vrijednosti puno je zrelija i jača od svih koje sam do sada osobno čuo. Temelji se ne na romantici već na dugu koji nosimo spram naše nedostojnosti u ljubavi. Vaša ”srodna duša” ili partner je ona koja će od vas zahtijevati najviše gorkog suočavanja sa vašim vlastitim nedostatcima. To je duša koju ste već razočarali ili povrijedili i koju ste primili na njegovanje. Koja će vas redovno dotjeravati do granica vašeg strpljenja, mogućnosti, sebičnosti, manjkavosti, preispitivanja. Isto je sa djetetom koje ćete imati ili imate. Tjerat će vas na rast! Samo, malo tko bilo koju muku vidi kao priliku za rast i razrješavanje muke. Nadograđivanje i nadrastanje. Mi osjećamo muku i mučno nam je od muke. Prstom ćete naravno upirati najčešće na vašu srodnu dušu, a tek rjeđe se pitati – zašto me smetaju sve ove stvari na njoj, ne otkrivaju li one zapravo nešto o meni? Zašto je ponekad ovako teško? Što je zapravo to što je teško? Odgovorite si…

* * *

Naglasio bih aspekt onoga što je to što je srodno i zašto je srodno!? Srodne su nam one duše sa kojima već duže vremena imamo odnose i sa kojima razvijamo bliskost tijekom mnogih naših ljudskih života. S njima smo već bili i bivamo u raznolikim odnosima; partnerskim, ljubavničkim, prijateljskim, učeničkim, mučeničkim, roditeljskim, bratskim, mrziteljskim, poslovnim, antagonističkim. Svako partnerstvo koje ste sklopili u svome životu je već jedna prijašnja nedovršena priča koju ste krenuli dovršavati ili nastavljati te izmijenjivati među sobom ljubav, strah i karmu(djelovanje i posljedice tog djelovanja).

Svatko sa kime ste se spojili legitimna je srodna duša od prije, pitanje je samo, koliko smo zreli i spremni služiti jedno drugo kako bi smo okončali i okrunili svoju zemaljsku priču? Koliko smo spremni biti zbilja srodni, unatoč razlikama koje su nužne, a koliko u nespremnosti trljati glavu i bježati dalje nakon što uvidite stotinu razlika koje vas dijele i stotinu zamjerki za ona mjesta gdje se zrcalite i gdje ste šuplji i curite?

Srodna duša je svaka koju sretnete, jer sve one duše koje imate u svojoj okolini su upravo one sa kojima vam je potrebno razotkriti sebe – postati i biti ljubav. Dakle, svi ljudi koje srećete i uz koje živite već su vaši stari srodnici. Od svih milijardi utjelovljenih duša onih nekoliko desetaka ili stotina koje blisko susrećete u ovom jednom životu koji sada živite ovdje su upravo oni sa kojima ste već dijeliti svoje živote i sa kojima ste u starom međuodnosu. Nije nam dano tako lako znati tko, što,

kada, kako i zašto, a očito nije niti potrebno. Govoriti o prošlim životima često je potpuno suvišno i samo po sebi navodi na romantizirane tvorevine te ”ono nešto” i ”što ako”.

Zaljubite se, cvrkućete, pišete pjesme o srodnim dušama, gotovo da znate jedno drugome misli i dovršavate si rečenice, imate iste stavove o braku i društvenim vrijednostima, čak iste filmove volite i oboje ne slušate istu vrstu glazbe. Pa to mora da je čudo! Koju godine kasnije, vaše srodnosti najednom kao su natkrilile vaše individualne razlike. Kojih možete nabrojati više? Koje više težite zamijetiti? Razočarani ste? Koliko srodnosti očekujete imati?

Koliki je uopće izazov u rastu i prihvaćanju drugoga ako je ovaj tek vaša puka kopija? Ljudi srodnost žele vidjeti u međusobnoj sličnosti, čak istovjetnosti. Ponekad zaljubljeni ili fascinirani ljudi niti nemaju svoj ukus već ga preuzimaju od onog drugog ili druge, pa se čini da su strašno srodni. Što si meni sličniji to te više ”volim”. Je li doista? Reci mi, Narcise moj ljubljeni…koliko voliš mene, koji sam kao ti? Koga ti to pokušavaš voljeti u odrazu?

Razlike među svakom individuom postoje i zato da bi razvijale našu spremnost na ljubav, toleranciju, razumijevanje. Da parafraziram Antony de Mella, ako ste dobri samo prema onima koji su prema vama dobri – kakvo veliko dobro vi činite? Ako se brinete samo za vaše vlastito dijete, kakva velika plemenitost u tome? Ljubav je proširivanje granica vlastitog ega u svrhu njegovanja tuđeg i svojeg duhovnog rasta – genijalno je definirao dr. Peck. Srodna duša baš kao i ljubav, nisu ništa mističnog i fantaznoga. Oni su nam pod nosom cijelo vrijeme! Kao šuma koju ne vidimo od drveća. Oni su otvorenost srca za pokušaj dosezanja BEZUVJETNOGA!

Bezuvjetno je riječ koju mi duhovni romantici strašno volimo te koju ne znamo dovoljno, barem ne u praksi. Bezuvjetno je šutljiva grmljavina. Bezuvjetno je molitva. Bezuvjetno je – samo riječ. Ali njeno značenje je doista naša najskrivenija, najintimnija, najistinskija narav. Ona koju smo napustili i u koju se grčimo vratiti ne bili se oslobodili svoje mračne egocentrične samnice. U njenom nedostatku mi smo mali narcisi koji se fasciniraju osobom koja ima senzualno lice, smije se našim šalama, pažljivo se oduševljavamo u saznanju njenih i njegovih ukusa u glazbi, filmu, odijevanju, frizuri, dojmu, obrazovanju, ezoteriji, stilu. Je li to stil koji će i mene dobro predstaviti svijetu? – je li dovoljno meni sličan, dali me uzdiže? Jer, kojem to kepecu doista ne trebaju ljestve da se uzdigne? Ipak, dijete može stati na štake i uspeti se visoko, ali ono i dalje uistino nije naraslo. Kada maknemo ljestve, pad u istinu još je samo niži.

Srodna duša je svaka osoba sa kojom ste u partnerstvu, baš ovako koju imate pored sebe, jer svaka vam je ovdje ne slučajem, već sa dubokim razlozima. Pomaže vam rasti i davati, točnije, pomaže vam uvidjeti koliko ste na to (ne)spremni. Srodne duše su itekako i vaš prijatelj i roditelj, brat, sestra sa kojoj ste u zavadi, stari poznanik kojega ne možete vidjeti na oči, a prije svega, osoba sa kojom ste u vezi, a koju zbog sumnji i strahova možda ne želite zapečatiti u dostojanstvu braka. Vaš ”dečko” i ”cura” je vaša srodna duša, jer od vas zahtijeva RAST! Bolni rast. Proširivanje granica vašeg ega. Srodna duša nosi smrt Narcisu i svatko tko će htjeti uistinu zaživjeti svoju ”srodnu dušu” taj će morati umrijeti, baš kao što je Narcis učinio. Jedina razlika je što će čovjek morati svjesno, voljno i uporno gušiti svoj ljepuškasti odraz u ogledalu dok jednom, bez zraka u plućima – ne udahne svjetlost prave ljubavi. Tome težimo.

Đavo i njegov prijatelj šeću ulicom. Najednom, spaziše ispred sebe čovjeka kako se zaustavlja, podiže nešto sa zemlje, razgleda, a zatim stavlja u džep.

Prijatelj upita Đavola: „Što je to onaj čovjek našao?“

„Našao je komad Istine“ – odgovara Đavo.

„Onda ti se loše piše“ – reče prijatelj.

„Ma kakvi“, odgovori Đavo sa smiješkom: „Navest ću ga da je organizira!“

- – -

 Postoji sistem, odnosno sistemi, kao „uređene organizacijske jedinice“, sa svim svojim imanentnim „pozitivnim“ i „negativnim“ karakteristikama. Postoje robovi sistema, ili …ako više volite – „elementi“ sistema. I postoje „Oni“ koji su Kreatori, „Urednici“, i Nadzornici sistema. Sistem, kao Sistem, sam po sebi nije ni dobar ni loš, on je jednostavno „takav kakav jest“ …i on svakako ima svoju „točno određenu funkciju i svrhu svoga postojanja“, no koja je nažalost (ili na sreću) krajnje nedostupna ovom našem ovo-svjetovnom, uvjetovanom i racionalnom umu. Odnosno, još je ispravnije reći da on, Sistem, istovremeno jest „i dobar“, „i loš“ – a sve u krajnje tijesnoj ovisnosti od toga da li smo svjesni cjelokupne „Igre“ (njene prave suštine, njenih tokova, pravila, i krajnje svrhe i cilja), ili ne. I upravo u tome se krije ona osnovna „kvaka“ …ključ Oslobođenja od sistema, odnosno Slobode same: u položaju fokusa naše svijesti, širini i prozorljivosti naše svjesnosti, odnosno u jasnoći i obuhvatnosti naše Percepcije. Kada smo u poziciji da jasno sagledavamo cjelokupnu Igru, tada smo IZVAN NJE!

 E sad, mnogi će se zapitati – zašto „robovi“, u onoj gornjoj konstataciji? Zar to nije prejaka formulacija?! …Zar osim robova nema tu i onih, nekih, koji su svjesni, odgovorni i zaslužni službenici (sluge) sistema? Zašto se sistemu ne može biti slobodni, pouzdani, iskreni i dobrohotni sluga, a ne samo (potlačeni) rob?! – Pa, samo iz jednog savršeno jednostavnog razloga: što se Đavolu ne može služiti već samo i isključivo robovati, jer „slugi je potrebno biti sluga“ – a Đavo zna isključivo za princip Gospodarenja!

…Da biste svakog jutra imali svježeg i toplog mlijeka, svakoga dana morate kravu hraniti, pojiti, čistiti štalu, musti je …baviti se njome i njenim životom i, dakle, služiti je. Da biste od plodne zemlje imali obilnog, zdravog, hranljivog i ukusnog prinosa, morate prilježno raditi i zemlji služiti. Pa čak, i svi „niski“ i „visoki“ državnici nazivaju se, a kako drugačije nego služ-benici države, zemlje i naroda (onih, koji su im tu ovlast, dužnost, službu i dali: dali im da u njihovo ime – gospodare. E, sad …da li se to zloupotrebljava ili ne, i u čiju korist a na čiju štetu – to je već svima uglavnom jasno). Naravno, sve to – svi ti principi – jesu isključivo u suglasju sa temeljnim zakonima prirode, sa temeljnim zakonom Ljubavi, jer i sama priroda je najviši gospodar svega što postoji u okviru nje, samo zato što – ona sama jest najviši i najodaniji SLUGA, Dobročinitelj, i Ljubi-telj, cjelokupne svoje tvorevine: svoga vlastitog Bića!

Dakle, sluga zahtjeva služenje. A gospodar… e, gospodar iziskuje robove. To je prvi i osnovni razlog zašto se Đavolu i njegovoj tvorevini NE MOŽE BITI SLUGA. I što je u svemu tome još bitnije: unutar njegove tvorevine (unutar Sistema, unutar područja EGA, sa „ove strane balona“) – SLOBODA JE SAMO MISAONA IMENICA!

 Naravno, naravno da „Đavola“ nema… da su to samo priče za malu djecu, odnosno za nedovoljno sa-zrelu i osvješćenu svijest. Ili ga bar „nema“ nigdje izvan čovjeka: izvan suštine samog njegovog Uma (EGA). Ali ta činjenica što ga nema, uistinu nema nikakve važnosti, odnosno uistinu ga ne čini ništa „manje stvarnim“ nego da ga „zaista ima“, jer …to nikada ne zaboravimo: mi (ovakvi kakvi jesmo tu gdje jesmo) uvijek i oduvijek živimo isključivo u svijetu svojih Misli; odnosno – unutar Kreacije vlastita Uma! („Mano matra jagat“ – „Čitav ovaj svijet je kreacija uma“, sansk.)

Stoga „Njegova“ tvorevina, jest cjelokupan ovaj manifestirani Univerzum, sa svim svojim „naizgled razdvojenostima“ od Apsoluta, odnosno od Jednote Apsolutne ISTINE. …I cijeli Sistem – cijela ta univerzalna postavka …bilo da je u pitanju suština atoma, struktura stanice, ljudskog tijela, suština prirode, principa društvenih kretnji i užasa, pa do Univerzuma samog – funkcionira po jednom i istom Principu i savršeno je kompaktna, nenarušiva i neprobojna Opna i „Tamnica“ za sve one koji su unutar samoga Sistema, unutar samoga „Balona“. Jednostavno, NEMOGUĆE JE „izaći“ iz Balona, jer (za one „unutra“) – osim Balona NIČEGA DRUGOG I NEMA; pa kako bi onda uopće i bilo moguće nekakav „iskorak izvan“!?! Da, doista prava „Đavolska zavrzlama“, dostojna samog Vrhovnog Uma Kreatora (…a možda i samog bez-UM-lja ).

Tako, onaj koji stvari sagledava „iznutra“ – koji svoju percepciju bazira na „unutrašnjoj strani Balona“ – taj ustvari stvari vidi „izvana“ (plitko i površno) jer je njegova percepcija blokirana, ograničena i uvjetovana; a čim je uvjetovana „nečim“, ona je uvjetovana Iluzijom. To je tako, i to je Zakon! Zato, samo onaj koji se „na neki čudesan, i umu nedostatno tajnovit način“, uspije sviješću odjednom i iznenada naći „sa druge strane“ tog unutrašnjeg zida Balona (Percepcije same), samo taj konačno može reći:

1. Da je vidio Istinu;

2. Da je dosegnuo Znanje; i

3. Da je, zahvaljujući Znanju i Istini, osvojio – Slobodu.

Nitko drugi, i nitko treći!

 I upravo zato, „Kreatori Sistema“, „Kreatori Balona“, smrtno zaziru od Osvješćenog pojedinca! …Oni se ni najmanje ne plaše „osvješćenja masa“, i raznoraznih općenarodnih „buntova, ustanaka i revolucija“, jer jako dobro znaju da se svi ti sistemi, ali SVI DO JEDNOG, budući kreirani od strukturalnih, logičkih, elemenata „unutrašnjosti balona“ – svojim tokom i postojanjem nužno i neminovno pokoravaju upravo krajnje predvidljivim šablonima samoga Balona. Zato i svaka takva „revolucija“ nije ništa drugo nego anti-revolucija …antipod samoj sebi – a što se nebrojeno puta do sada i pokazalo kao takvo, jer nije nimalo džabe rečeno (upravo uz arogantni i uobraženo nadmoćni smiješak sa usana „Onih“, gore spomenutih „Gospodara Igre“): „Svaka revolucija jede svoju djecu!“ …Pa čak i ona Gandijeva, tako čisto i veličanstveno iznjedrena, vođena i izvedena, u konačnom je rezultirala Gandijevom smrću i opet (po prirodi stvari neminovno) zamjenom „starih gospodara novim“, a ne realizacijom ideala toliko sanjane Slobode. To je, jednostavno, neminovnost egzistencije „u Balonu“.

Međutim, retki su oni koji te zakonitosti u biti, u „srži“, razumiju …jer umom, ovim „racionalnim“ i njegovom konvencionalnom logikom, to zapravo nije ni moguće. Zato je uobičajeno shvaćanje i stanovište da se do „Slobode“ može i mora doći isključivo borbom protiv zavojevača (ma tko to bio: zavidni i zluradi susjed, nervozna državna šalterska radnica, arogantni japievski šef ili gazda na poslu, religiozni „prodavači magle i porobljivači uma“, domaći „izdajnici“ ili strani državni uzurpatori i okupatori …ili pak udružena svjetska Elita – tzv. „Kabala“). No pritom, unutar svega toga, ne shvaćajući istinu i golu činjenicu, da JEDINI TUĐIN (i „Neprijatelj“ …jedini „Đavo“) u cijeloj toj priči jest jedino i upravo: sam UM!

I sad, tu nema ničega niti dobrog niti lošeg …tu je jednostavno u pitanju isključivo priroda samoga Uma. On je u svojoj biti, kao što je i poznato: „Dobar sluga, a loš i rđav gospodar“. No, sam po sebi on je upravo veličanstveno sredstvo našeg neslućenog duhovnog napretka – sredstvo ka realizaciji neslućenih razina svijesti i svjesnosti, ka realizaciji te Konačne Slobode. Ali, jedna stvar nam u startu mora biti jasna: Da bi se Sloboda konačno i ostvarila, UM mora biti PREVAZIĐEN!!! …Nema drugog puta ni načina. Jer sam Um, ukoliko mu robujemo (ukoliko stvari percipiramo sa „unutrašnje strane balona“), neizbježno uvjetuje, ograničava, i općenito isključuje samu Slobodu. Ali zato, sa druge strane, ako Umom za-gospodarimo – a što se realizira punom Svjesnošću njega, temeljnih principa njegove manipulantske prirode i moći, i cjelokupne njegove tvorevine (dakle sa istinskom Ljubavlju i Razumijevanjem) – tada smo automatski IZVAN BALONA, uživajući i „konzumirajući“ svjesnost i biće Slobode. …U tome je sva „kvaka“! Dakle u samom odnosu nas, naše vlastite svesti i svjesnosti, prema (vlastitom) Umu. I tu nema nikakve druge misterije. Ili plastičnije: nije Bog – Bog, zato što je On nešto „više“ i „veće“ od bilo čega drugog, već zato što On bezrezervno i u potpunosti Uživa i Konzumira cjelokupno to (Svoje, Neograničeno) Biće Svjesnosti i Slobode!

 E zato je Osvješćeni pojedinac ključ dez-integracije Sistema. Njime se više ne može manipulirati. On je nepoželjna „rupa“ na savršenom tkanju Matrixa – kroz koju u njegovu unutrašnjost nezaustavljivo prodire Svjetlost. I što je najbitnije u svemu tome: ako je to uspjelo jednom pojedincu – tada je to moguće SVAKOM!!! …I kao što se struktura svakog grandioznog tkanja bespovratno ruši i urušava paranjem jedne jedine njegove niti; kao što malena grudva kotrljajući se sa vrha snježne planine može rezultirati lavinom neslućenih razmjera; takvu opasnost „Gospodarima Igre“ predstavlja Osvješćeni pojedinac.

Zašto je poanta na pojedincu a ne na društvu, na „masi“? Pa zato što je „masa“ virtualna, nepostojeća kategorija. …Takvo nešto kao “masa“ zapravo ne postoji: postoji samo skup pojedinačnih elemenata, od kojih je „masa“ sačinjena – skup/mnoštvo JEDINKI, koje, svaka za sebe i unutar sebe, jedino mogu i moraju realizirati ma koju istinsku Promjenu – a „masa“ jest iluzija, pa tako i svako njeno (iluzorno) „postignuće“. Stoga tek kada veliki broj osvješćenih pojedinaca dostigne „kritičnu brojčanu, masenu, vrijednost“ (…bez obzira zvao to neko „efektom stotog majmuna“ ili kako god drugačije), tek tada može biti i biva aktiviran okidač nepovratne „Lančane Reakcije“ koja će dovesti do „eksplozije“ sveukupne Svjesnosti. Dotle, svako od nas pojedinačno ima „zadatak“ da krajnje svjesno, i savjesno, radi na dez-integraciji vlastitog Matrixa …vlastitog Balona (EGA), i da uporno ne dopušta da bude njegov (EGO-ov) predmet manipulacije. Ali, to je svakako mnogo lakše reći nego (u)činiti …izbjegavajući sva slatka i varljiva iskušenja“ na svom životnom putu, sve one grube, manje grube i suptilne zamke i te neodoljivo opojne „pjesme mitskih sirena“. Pa se postavlja ono najbitnije pitanje od svih: što, i kako, to konkretno podrazumijeva?

 Za šlagvort ovome uzet ću upravo jednu poruku nedavno nam poslanu (svakome od nas i čovječanstvu u cjelini) sa „one“ strane Balona:

 „Nemojte gledati na kabalu s ljutnjom ili mržnjom; to će vas samo umanjiti kao osobu od svjetlosti. Zapamtite… oni se vas boje. Vi ste u većini, njih je malo. Pošaljite im ljubav, toliko ljubavi koja će ugasiti tamu u kojoj oni bujaju. Treba ih sažaliti. Njihovi veliki planovi došli su do ničega, a oni su sada u milosti i nemilosti (iako nastavljaju pretvarati se kao da je suprotno). Nemojte biti prevareni njihovom arogancijom. Oni su gotovi.“

 Dakle, neophodno je razumjeti da ovo JEST ISTINA!

 Ukoliko, i dalje, stalno nastavljamo po starom i u terminima EGA i njegove tvorevine (terminima „neprijatelja“, „borbe“, „odmazde“, „svrgavanja“, „revolucije“…), tada smo, i ne shvaćajući to, i dalje beznadežno „zacementirani“ unutar matrice robovanja EGU, Tamnici … „Zlu“, i krajnje smo smiješna, predvidljiva, i bezopasna Igračka u raljama samoga Sistema. Stoga treba postupati krajnje nepredvidljivo i NE-očekivano – pa i u pogledu samog vlastitog Uma – a to upravo podrazumijeva svaki mogući potez koji se kosi sa EGO-om, odnosno sa elementarnom logikom samog racionalnog Uma.

Što će reći:

1. Na mržnju odgovarati Ljubavlju (a ne mržnjom);

2. Na zlo odgovarati Dobrim (a ne zlom);

3. Na provokacije bilo koje vrste odgovarati staloženošću i unutarnjom s-MIR-enošću;

4. Na „nepravdu“ (bilo koje vrste) odgovarati Blagoslovom i Oprostom (a ne zlopamćenjem i osvetom); odnosno, i konačno:

5. Na cjelokupnu „Tamu“ koja se, ma kada, ma gdje i ma na koji način prikaže našoj percepciji – odgovoriti svojim, unutarnjim SVJETLOM!

Jednostavno: NEMA učinkovitijeg djelovanja od tog!!!

 Zašto? – Pa zato što ono razara Matrixs, i zato što je to put nadilaženja EGA …put Realizacije Istine, Apsolutne Istine. A to je Put koji EGO (pa ni svi njegovi robovi/podanici, sve skupa sa kompletnom „Kabalom“ odnosno „Gospodarima Igre“) ni na koji način ne mogu niti predviđati niti kontrolirati – i to ih stavlja u beznadnu-gubitničku poziciju.

Doista, zar se ikom čini da je veći i moćniji onaj koji na mržnju uzvraća mržnjom, na napad napadom i borbom, na nepravdu zlopamćenjem i osvetom, …na sirotu i bolesnu osobu brutalnošću i Silom – od onoga koji svojim unutarnjim Mirom i beskrajnom širinom i razumijevanjem svoje istinite, sveobuhvatne Svjesnosti i Svjetlosti, razumije Pravo Stanje i Prirodu Stvari? Zar „oko za oko – zub za zub“ nije upravo princip slaboga i nemoćnog – nemoćnog za Ljubav, Razumijevanje Istine, i Praštanje …i zar takav time ne poručuje upravo da nije drugačiji od zla od kojega se brani?

Uistinu, pravo stanje stvari jest da nisu „Oni“ ti koji imaju Moć, i koji su istinski „Gospodari Igre“, već smo to MI – svaki od nas ponaosob – koji jest (JESI!) sam Bog/Kreator …samo Jedno-Biće/Postojanje-Univerzuma, no koje trenutno (sa „ove strane vela“, iliti „zida balona“) još uvijek Sanja svoj veličanstveni „San o Čovjeku“. U Stvarnosti, postoji samo Budnost, i postoji samo Apsolutna Istina (ISTOST!).

 Potom, unutar jedne malo više i transparentnije stvarnosti (od ove naše uobičajene), svi „Oni“ samo su sićušne i minorne „individue“ koje svoju snagu, silu i životnu moć crpe iz naše (nama otuđene) snage, sile i životne moći. Izvan toga oni su osuđeni na propast i – NEPOSTOJANJE! …Sada vam je valjda sasvim jasno zašto im je toliko stalo da se nikada ne osvijestite: vi ste njihov „domaćin“ – njihova „krava muzara“. Samo …sa jednom stvari nisu računali: kravu je potrebno služiti; a oni nisu imali čak ni toliko svjesnosti da to shvate – da shvate da je to osnovni i nužni preduvjet trajanja njihovog „gospodarskog-sistema“ pa time i njihove vlastite „dobrobiti“. I zato su u startu (bili) predodređeni za propast!

No, da bih konačno i realizirao Slobodu i Izbavljenje, i time pridonio njihovoj propasti (jer bez mene/tebe/nas to zapravo nije ni moguće) najpre Matrixs moram početi „razarati“ emaniranjem čiste i neuvjetovane Ljubavi: i to upravo, i prije svega, „svima onima koji to najmanje zaslužuju“! …Jer, emanirajući Ljubav (BIVAJUĆI ljubav, i praštanje), mi svojim „mrziteljima“, i onima koji nam „rade o glavi“, ne ostavljamo niti pedalj „plodnoga tla“ za uspješan uzgoj njihovih eteričnih „im-plantata“. Kao što i, umjesto da budemo prozirno „staklo“ kroz koje će svaka vanjska negativnost prodirati i hvatati se na meko i nježno tkivo naše osjećajne duše, nekom čudesnom alkemijom božanskih zakonitosti – postajemo i bivamo jedno autentično „Duhovno Ogledalo“, kroz koje ništa unutra nepozvano ne može da prođe a koje u sebi zrcali, i odašilje nazad, sve ono što je ka njemu usmjereno: kako „dobro“, tako i „loše“. Na taj način, ubrzano pridonosimo i samom o-svješćenju i o-slobođenju i naših vlastitih „mrzitelja“, jer se neumitno, i ekspresno, suočavaju sa samim sobom, vlastitim odrazom, i vlastitom ISTINOM. …A Istina jedina ima jednu čudesnu osobinu i moć: da mijenja, transformira i – OSLOBAĐA!!!

 Nadalje, promatrajući aktualnu situaciju sa jedne druge strane, u svjetlu jedne još više stvarnosti (iliti točnije – „višeg nivoa iluzije“) od one prije izvjesnog vremena razmatrane, „Oni“ (tzv. „Gospodari Igre“), kao i sam EGO (čije su oni otvoreno oličenje i reprezenti), uistinu nisu nikakvi „gospodari“ već samo i upravo ništa drugo do ORUĐE jedne neusporedivo Više Svrhe …Više Ljubavi i Istine, Više (Univerzalne, Kozmičke Multidimenzionalne) Inteligencije, koja POSREDSTVOM „Njih“ (odnosno samoga Sistema, EGA) vrši naše vlastito „ekstremno pritiskanje, žarenje i taljenje“ kako bi naša mentalna i duhovna, labilna „grafitna struktura“ – jednom u konačnici poprimila vrhunski stabilnu strukturalnu formu neprocjenjivo dragocjenog Dijamanta. (…Znam da mnogi nisu spremni to sagledati na ovaj način, argumentirajući da patnja, kao patnja, sama po sebi nije nužna i neophodna unutar iskustava našeg istinskog unutarnjeg rasta i razvoja, jer svakako postoje i drugi načini sticanja dragocjenih unutarnjih iskustava; ali pritom bi također trebali i morali biti svjesni sljedećega: Da, patnja zaista nije nužno potrebna i neophodna, ali – Ne prije no što do kraja posluži svojoj svrsi katalizatora „dijamantske kristalizacije“ našeg vlastitog bića! – Nakon i izvan toga, ona zaista NIJE POTREBNA).

Sagledavajući sve to, biva nam sasvim jasno da ni sami „Oni“ najvjerovatnije nisu niti najmanje svjesni da nam svim tim svojim „zločestoćama“ upravo i dugoročno zapravo „idu na ruku“ i (čak i protiv svoje prave volje i namjere) bivaju u ulozi i poziciji našeg najvećeg prijatelja i dobročinitelja, odnosno u poziciji jedne autentične „Žrtve“, zarad naše vlastite krajnje dobrobiti – jer nas sticajem raznih (nama svjesno ne-željenih) okolnosti jednostavno „primoravaju“ da postajemo i bivamo još snažniji, još kvalitetniji, još sposobniji i još SVJESNIJI nego što smo ikada ranije mogli i pretpostaviti da uopće možemo biti. …S’ te strane, jednostavno mi dođe – ako ne baš da ih žalim (jer svako po Pravdi treba iskusiti krajnje posljedice vlastitih izbora), a ono skoro da im zahvalim. Naravno… da nije Onoga kome ZAISTA na svemu (tome/ovome) i treba zahvaliti – Njemu, Čiji su i „Oni“ samo puki i nesvjesni „izvršioci radova“, i Koji jest naš najviši Dobrotvor, Dobronamjernik i Dobročinitelj: tom Jednom-Biću/Postojanju-Univerzuma!!!

 Unutar Toga Bića, unutar Te Svjesnosti/Istine/Ljubavi: NEMA NITI DVOJNOSTI, NITI ILUZIJE, NITI STRAHA, NITI SMRTI …NITI „PRIJATELJA“ NITI „NEPRIJATELJA“. Tu postoji samo Svjesnost, samo Istina i samo Ljubav. …I tu postoji samo Jedno-Večno Blaženo-Biće Apsolutne-Slobode-Postojanja! …Postoji „samo“, i jedino, kako je to Mahaprabhuji neprevaziđeno znao reći: JEDNO NEOPISIVO BEZ POTPORE.

I to JEDNO si – TI !

! ! ! P R O B U D I S E ZA ISTINU ! ! !

Françoise Berthoud, pedijatar i homeopat bio je pozvan u travnju 2009. da održi predavanje na jednoj konferenciji o cijepljenju. Berthoud je prema programu trebao održati svoj govor nakon izlaganja dvoje najboljih francuskih govornika: novinarke Sylvije Simon i biologa Michela Georgeta. „Budući sam u prošlosti čuo njihova izlaganja, meni je bilo potpuno jasno da će biti najbolje ako ću se od teme o cjepivima držati što je dalje moguće“, napisao je Berthoud u pismu upućenom Međunarodnom medicinskom vijeću o cijepljenju. Stoga je Berthoud odlučio govoriti o temi pod nazivom „Izvrsno zdravlje djece koja nisu cijepljenja“, zajedno sa prijateljima Sylvie Simon i Michel Georget. Kasnije je ova njihova suradnja rezultirala izdavanjem knjige u kojoj analiziraju različite životne izbore obitelji čija djeca i ostali članovi se ne cijepe, a ovdje je svakako uključeno slijedeće: porod kod kuće, dojenje, jednostavne terapije, zdrava hrana, mirno životno okruženje i vjera u sposobnost vlastitog organizma da se sam izliječi.

Izvor: hrvatski-fokus.hr

Marija Kuhar, dr. vet. med.

Foto – Internet

Berthoud navodi: „Kao pedijatar provodio sam mnogo vremena u razgovoru s roditeljima koji vrlo često žele čuti glas koji će umiriti njihove strahove o bolestima i cjepivima. Zajedno smo radili na najbolji mogući način, a sve za dobrobit djece. Mnogi su odlučili da neće uopće cijepiti djecu, dok su drugi strahovali od bolesti, naročito tetanusa“. U pojedinim slučajevima odlučeno je da se cijepljenje odgodi što je više moguće, te da se primijeni i homeopatsko „čišćenje“ poznato kao nosode.

Françoise Berthoud radi u Švicarskoj gdje ne postoji stvarna zakonska obveza cijepljenja, samo golem, snažan ‘društveni’ pritisak. U Francuskoj, samo nekoliko kilometara od njegove ordinacije, u to vrijeme bila su obvezna četiri cijepljenja: BCG (tuberkuloza), što je na sreću 2007. ukinuto, te su ostala samo tri: Di Te Pol (difterija-tetanus-poliomyelitis/dječja paraliza). Temelj izlaganja o izvrsnom zdravlju necijepljene djece Berthoud je našao u vlastitom iskustvu koje je godinama kao liječnik sakupljao, ponajviše zahvaljujući odličnoj suradnji s roditeljima od kojih je uvijek tražio povratnu informaciju o zdravstvenom stanju djeteta ili djece. Najčešće povratne informacije su bile:

- „Moje dijete počelo je kašljati odmah nakon cijepljenja“.

- „On ima stalnu infekciju uha od kada je cijepljen“.

- „Moja 16-godišnja kći uopće nije cijepljena. I gotovo nikada nije bolesna. Ako se i razboli, to traje najviše dva dana“.

- „Susjedova djeca cijepljena su prema programu cijepljenja“. Djeca su neprestano bolesna i primaju antibiotike“.

Na temelju osobnih iskustava, Berthoud je istražio i zdravstveno stanje necijepljene djece diljem svijeta – njegova iskustva dijele mnogi diljem svijeta:

EUROPA

U Englenskoj je liječnik Michel Odent u provedene dvije strudije dokazao da djeca koja nisu primila cjepivo protiv hripavca 5-6 puta manje obolijevaju od astme u usporedbi s djecom koja su cijepljena protiv hripavca. Prva studija provedena je kod 450 male djece iz tzv. „La Leche League,“ dok je druga studija provedena kod 125 djece u „Steiner school.“

Diljem Europe skupina liječnika, uglavnom pedijatara proučavala je 14,893 djece u „Steiner school“ u Austriji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Švedskoj i Švicarskoj te su otkrili da su djeca koja žive u „antropozofskim kulturama“ gdje se cijepljenje uveliko izbjegava, mnogo boljeg zdravlja od cijepljene djece. Jedan od istraživača u Njemačkoj istaknuo je kako su u Istočnom Berlinu, prije pada Berlinskog zida, djeca imala mnogo manje alergija od one u zapadnom Berlinu i uopće, u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj.

U Španjolskoj je 1999. dvoje liječnika, Xavier Uriarte i J. Manuel MarAn, objavilo rezultate istraživanja koje su proveli u razdoblju od 1977. do 2000. kod 314 djece. Za ovu skupinu djece bilo je značajno slijedeće: porod kod kuće i prirodan porod, produženo dojenje, bez cijepljenja, edukacija o holističkom zdravlju bez primjene alopatije. U grupi ove djece nisu zabilježene nikakve ozbiljne bolesti, svega nekoliko hospitalizacija radi traume (ozljede), i 3,3 % djece asmatičara u usporedbi s 20 % asmatične djece u općoj populaciji.

SAD

U SAD-u je stopa autizma sada već vrlo visoka, 1:100. Ona djeca koja nisu cijepljena uveliko se mogu pohvaliti znatno boljim zdravstvenim stanjem, jer broj bolesne a necijepljene djece pokazuje golemu suprotnost u odnosu prema broju cijepljene djece u ukupnoj državnoj statistici. A diljem SAD-a već je vrlo dobro poznata činjenica da se djeca Amiša u pravilu ne cijepe te da su izvrsnog zdravlja. Američki pedijatar Robert Mendelssohn, napisao je 1980-ih knjigu pod nazivom How to Raise a Healthy Child in Spite of Your Doctor („Kako odgojiti zdravo dijete usprkos vašem liječniku“). Danas je poznato da su sva djeca čiji liječnici su bili „učenici“ dr. Mendelssohna odličnog zdravlja. A pedijatar Françoise Berthoud 1985. preveo je knjigu na francuski jezik.

NOVI ZELAND I AUSTRALIJA

Na Novom Zelandu provedene su dvije studije, jedna 1992. a druga 1995. Obje studije jasno su pokazale da djeca koja nisu bila cijepljena imaju mnogo manje alergija, manje upala uha, manje tonzilitisa, manje prehlada, manje epilepsije i manje poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje. I u Australiji je još od 1940-ih poznato da su necijepljena djeca zdravija od one cijepljene!

JAPAN

Zanimljivo razdoblje u Japanu je zabilježeno od 1975. do 1980. Naime, tada je odlučeno da se djeca prvi puta cijepe u dobi od 2 godine, a ne u dobi od 2 mjeseca. Razlog ovoj odluci je bilo otkriće povezanosti cjepiva sa sindromom iznenadne smrti dojenčadi. Rezultati ovog istraživanja objavljeni su u časopisu Pediatrics, a pokazali su da je od 1970. do 1975. bilo 57 slučajeva ozbiljnih i teških reakcija na cjepivo, uključujući i 37 smrtnih slučajeva. U razdoblju od veljače 1975. do kolovoza 1981. zabilježeno je osam slučajeva ozbiljnih reakcija na cjepivo, uključujući tri smrtna slučaja. Na žalost djece i njihovih roditelja, u Japanu je ponovno vraćen standardni program cijepjenja. Ipak, istraživanja pokazuju da je imunološki sustav snažniji kod djeteta u dobi od dvije godine nego kod dvomjesečnog djeteta.

Provedeno je još jedno istraživanje čiji rezultati su objavljeni u časopisu o alergijama i kliničkoj imunologiji (Journal of Allergy and Clinical Immunology). U ovoj studiji istraženo je 11,531 dijete u dobi od 7 godina, a rezultati su slijedeći: kod djece cijepljene u dobi od 2 mjeseca zabilježeno je 13,8 % slučajeva astme, kod djece cijepljene u dobi između 2 i 4 mjeseca zabilježeno je 10,3 % slučajeva astme, a kod djece cijepljene nakon dobi od 4 mjeseca bilo je 5,9 % slučaja astme. Stoga su se provoditelji ove studije upitali: Kakvog bi zdravlja bila djeca kada ih uopće ne bismo cijepili?

NJEMAČKA 2012.

Posljednjih godina sve više se provode neovisna istraživanja u svrhu usporedbe zdravstvenog stanja djece koja su cijepljena prema programu i djece koja nisu cijepljena. Sva dosadašnja istraživanja potvrđuju postojeće sumnje kada je u pitanju stvarna učinkovitost cjepiva i njihova sigurnost. Ono što je najvažnije od svega je da su cijepljena djeca bolesnija i mnogo češće podvrgnuta različitim i brojnim medicinskim tretmanima i terapijama za razliku od djece koja nisu cijepljena. Dokazano je da cijepljena djeca 2 do 5 puta češće oboljevaju od dječjih i drugih bolesti, a znatno je učestalija pojava alergija u usporedbi s necijepljenom djecom.

Stoga se od ove godine (2012.) u Njemačkoj provodi veliko istraživanje o zdravlju djece – cijepljene i necijepljene, a do sada je uključeno više od 17.000 djece u dobi od 0 do 17 godina. Istraživanje je pokrenuo Andreas Bachmair, a u istraživanje su uključena djeca i roditelji iz SAD-a i Španjolske. Također se sakupljaju podatci o osobnim iskustvima roditelja i njihove djece, podjednako necijepljenih i cijepljenih (prve informacije o ovom istraživanju dostupne su na: www.vaccineinjuri.info

Naravno, ovo istraživanje kao ni mnoga druga prije, nisu praćena u glavnim medijima, niti ih financiraju nacionalne ili međunarodne zdravstvene organizacije. Sva dosadašnja neovisna istraživanja, pa tako i ovo najnovije u Njemačkoj, već sada pokazuje da se kod cijepljene djece mnogo češće javljaju određene bolesti i poremećaji: astma, tonzilitis, kronični bronhitis, sinusitis, alergije, ekzemi, infekcije uha, dijabetes, poremećaj spavanja, mokrenje u krevet, disleksija, migrene, hiperaktivni poremećaj i deficit pažnje, epilepsija, depresija, spor razvoj sposobnosti govora i motoričkih kretnji.

Njemačko istraživanje još uvijek je u tijeku, a prvi rezultati koji se odnose na djecu u Njemačkoj pokazuju da su cijepljena djeca češće bolesna te je kod njih češća pojava astme, peludne groznice i neurodermatitisa; gotovo 10 % cijepljene djece ima alergiju, 12,8 % djece ima herpes (usporedbe radi, kod necijepljene djece zabilježeno je 0,5 % slučajeva herpesa), a 11,8 % djece ima upalu srednjeg uha (Otitis media), stopa hiperaktivnog poremećaja i deficita pažnje također je mnogo češća kod cijepljene djece. Nadalje, stopa sinusitisa (upala sinusa) kod djece je dosegla 32 % što je alarmantno za dječju dob, a raste i stopa pojave bradavica kod djece. Također se istražuje pojava rjeđih bolesti i poremećaja kod cijepljene i necijepljene djece. Već sada je uočeno da necijepljena djeca imaju vrlo nisku incidenciju slijedećih bolesti i poremećaja (navodim samo neke): disleksija 0,21 %; depresija i mokrenje u krevet, celijakija 0,12 %; osjetjivost na gluten 0,41 %, a gastroezofagealni refluks 0,06 % .

Iz navedenih razloga mnogi s nestrpljenjem očekuju prave i točne rezultate ovog istraživanja koje će nam otkriti bitne razlike u zdravlju između ne cijepljene i cijepljene djece. Na žalost, u Hrvatskoj takvo istraživanje nije moguće, jer prema zakonu sva djeca se moraju cijepiti prema utvrđenom programu, a roditelji koji to odbiju završe na – sudu i moraju platiti kaznu. Najavljen je „pravni okvir“ do kraja ove godine koji će omogućiti djetetu da tuži roditelje ako su oni odbili cijepiti svoje dijete, a ono je oboljelo od bolesti koja se mogla spriječiti upravo cijepljenjem. Pitam: A koga može tužiti sve veći broj roditelja čija djeca su teško oboljela upravo nakon cijepljenja? Djeca u Hrvatskoj sve su bolesnija. I to je činjenica koju nitko ne može opovrgnuti. Potrebno je naglasiti kako nisu cjepiva jedini i isključivi krivac za loše zdravstveno stanje djece, no potrebno je pokrenuti stručne rasprave na temelju postojećih istraživanja koja nedvojbeno pokazuju da su necijepljena djeca – zdravija!

Izvor: hrvatski-fokus.hr

Marija Kuhar, dr. vet. med.

Za Indijance se često kaže da su djeca prirode. Od nje i u skladu sa njom žive, a usput bilježe svoje misli.

O ŽIVOTU…

Sve stvari na svijetu imaju svoju svrhu, svaka bolest i biljka koja je liječi, i svaki čovjek sa svojim pozivom. Ovo je indijanska teorija postojanja.

Žalosni Golub, Salish (1888-1936)

Šta je život? To je treptaj svisca u noći. To je dah bufala na zimskoj hladnoći. To je mala sjenka koja juri preko trave i nestaje u zalasku sunca.

Crno stopalo

Sve na svijetu je u paru. U našim mislima mi smo dvoje, dobri i zli. Svojim očima vidimo dvoje, ono što je lijepo, i ono što je ružno. Imamo desnu ruku koja udara i čini zlo, i lijevu koja je bliže srcu, punu dobrote. Jedna noga može nas voditi lošim putem, a druga dobrim. Dakle, sve na svijetu je u paru.

Eagle

Sve što Indijanac radi je u krugu, a to je zato što snaga svijeta uvijek djeluje u krugovima, i sve pokušava biti okruglo. Nebo je okruglo, čuo sam da je i Zemlja okrugla, a takve su i sve zvijezde. Vjetar, kad je najmoćniji, vitla. Ptice grade gnijezda u krugovima, jer njihova je vjera ista kao i naša. Čak i godišnja doba u svojoj izmjeni čine veliki krug i uvijek se ponovo vraćaju tamo gdje su bila. Čovjekov život je krug od djetinjstva do djetinjstva. I tako je u svemu u čemu se kreće snaga.

Crni Los, Oglala Sioux

O ZEMLJI…

Moramo zaštititi šume za našu djecu, unuke i djecu koja će se tek roditi. Moramo zaštititi šume za one koji ne mogu govoriti za sebe, za ptice, životinje, ribe i drveće.

Qwatsinas

Ako razgovaraš sa životinjama, i one će razgovarati s tobom, i poznavaćete jedni druge. Ako ne razgovaraš s njima, nećeš ih poznavati. Ono što ne poznaješ, to te plaši. Kad se neko boji, on uništava.

Poglavica Dan George

U srcima svih nas postoji skrivena cesta kojom se rijetko putuje, a koja vodi do nepoznatog, tajnog mjesta. Stari su ljudi zaista voljeli Zemlju i na njoj su sjedili i počivali s osjećajem da su blizu majčinske snage. Svoje su šatore gradili na Zemlji, a svoje žrtvenike od Zemlje. Zemlja je umirivala, jačala, pročišćavala i liječila. Zbog toga stari Indijanac još uvijek sjedi na Zemlji, ne ustaje i ne odvaja se od njenih snaga koje život daju. Za njega sjediti ili ležati na Zemlji znači moći razmišljati dublje i osjećati snažnije. On može jasnije proniknuti u tajne života i doći u bliži odnos sa životom oko sebe.

Poglavica Medvjed Koji Stoji, Oglala Sioux

Veliki Duh je u svim stvarima, on je u zraku koji dišemo. Veliki Duh je naš otac, a zemlja je naša majka. Ona nas hrani, i sve što stavimo u nju ona nam vraća.

Veliki Grom

Indijanci vide dva puta s kojima se suočava bijeli čovjek kao put tehnologije i put duhovnosti. Mi osjećamo da put tehnologije vodi moderno društvo ranjenoj i sprženoj Zemlji. Može li biti da put tehnologije predstavlja žurbu u uništenje, dok put duhovnosti predstavlja sporiji put kojim su Indijanci putovali i koji sada ponovo traže? Zemlja nije spržena na tim tragovima. Trava tamo još uvijek raste.

AP William Commanda, Kanada

Bijele ljude nikad nije bilo briga ni za zemlju, ni za jelena, ni za medvjeda. Kad mi Indijanci ubijamo zbog mesa, pojedemo sve. Kad vadimo korijenje, pravimo male rupe. Kad gradimo kuće, radimo male rupe. Mi istresamo s drveća žirove i češere. Mi ne siječemo živo drveće. Koristimo samo suho drvo. A bijelci razaraju tlo, sijeku drveće, ubijaju sve… Drvo kaže: ‘Nemoj. Boli me. Nemoj me ozlijediti.’ A oni ga sasijeku i razrežu. Zbog toga ih Duh zemlje mrzi.

Wintu

Ponašajte se dobro prema Zemlji, ona vam nije dana od vaših roditelja, nego je posuđena od vaše djece. Ne nasljeđujemo Zemlju od naših predaka, posuđujemo je od naše djece.

Stara indijanska poslovica

O DARIVANJU

Naše je vjerovanje da je ljubav prema posjedovanju slabost koju treba nadvladati. Ona privlači materijalni dio, a ako joj se dozvoli, s vremenom će poremetiti čovjekovu duhovnu ravnotežu. Zbog toga djeca zarana moraju naučiti ljepotu darivanja. Treba ih učiti da daju ono što najviše vole kako bi mogla osjetiti radost davanja.

Ohiyesa, Wahpeton Santee Sioux

Jednom sam bio u Victoriji i vidio sam veoma veliku kuću. Rekli su mi da je to banka i da bijeli ljudi tu stavljaju svoj novac na čuvanje i da vremenom dobivaju korist. Mi Indijanci nemamo takve banke, ali kada imamo mnogo novca ili pokrivača, mi ih dajemo drugim Indijancima, i s vremenom to im donosi korist i naša srca se osjećaju dobro. Naš način davanja je naša banka.

Poglavica Maquinna, Nootka

MUDRA PRIČA ZA KRAJ:

Nekada davno je stari Cherokee svome unuku ispričao jednu životnu istinu:
‘U nutrini svakog čovjeka se vodi bitka, kao borba između dva vuka, u nutrini svakoga od nas. Jedan vuk predstavlja zlo: predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam… Drugi vuk predstavlja dobro: predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, saosjećanje i vjeru.

Mali Indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi te ga zapita: ‘Koji vuk na kraju pobijedi?’

Stari Cherokee odgovori sa smiješkom na svojem starom licu: ‘Pobjeđuje uvijek onaj kojega hraniš…’

Izvor: T portal (athiva)
.

„Rukopis je govorio o tajnom duhovnom redu koji je bio star koliko i sama zemlja. Bez ikakvog vanjskog, vidljivog oblika “pripadništva”, red je stalno primao novake koji su dolazili u vezu s njim a da u stvari ništa o tome nisu znali. To “dolaženje u vezu” se događa kad neka osoba dostigne takav stupanj razvoja da se potpuno odriče svoje osobnosti i posvećuje cijeli svoj život ublažavanju patnji drugih. Kad god neki čovjek dođe do te odluke, član tajnog reda stupa u duhovnu vezu s njim, ili pojedinac koji odlučuje da se odrekne svoje osobnosti i tako dosegne univerzalnu ljubav dostigne takav stupanj u svom razvoju da automatski reagira na vibracije koje struje među pripadnicima ovog tajnog duhovnog bratstva. Prvo on čuje u sebi glas duhovnog vođe i vodiča, koji ga upozorava na teškoće, opasnosti i posljedice njegove odluke. Ako se on i dalje drži svoje odluke, ovaj “red” koji postoji da bi pomagao ljudskom rodu da se uspne i izađe iz kaosa, prima ga za svog člana. U početku je on na probi, a da to u stvari ne zna. Taj probni period počinje odmah i tokom sedam dugih godina novak je potpuno prepušten sam sebi. Tokom tog vremena on nema kontakta s redom, bez obzira koliko mnogo to možda želi i traži. Ali razni testovi koje mora da prođe dolaze jedan za drugim. Njih sedam se odnose na ljudske vrline: da se oslobodi senzualnosti, taštine, bijesa, pohlepe, zavisti, osjetljivosti – zatim, s druge strane, sposobnost da opstane van utjecaja. Članovi reda moraju da budu osobe koje uvijek – u životu i smrti – slijede svoje osobno najdublje uvjerenje i postupaju u skladu s tim! To je zato što članovi čuju poruke reda u svojim srcima, kao svoja najdublja uvjerenja!“

Ovim podužim uvodom, citatom iz knjige, započinjemo preporuku dijela „Inicijacija“, Elisabeth Haich.

Naslov knjige: Inicijacija

Autor: Elisabeth Haich

Naslov izvornika: Initiation

Broj stranica: 439

Elisabeth Haich rođena je u Mađarskoj. Živjela je u Budimpešti. Tamo je proživjela svoju mladost, dočekala drugi svjetski rat i proživjela strahote rata. Nakon rata, odlučila je sa svojim prijateljem iz Indije,  Selvarajan Yesudianom, započeti podučavati yogu. Zbog strogog komunističkog režima, morala je odlučiti da li će zaboraviti na yogu i ostati u svojoj zemlji, ili će nastaviti sa podukama i ostaviti domovinu. Naravno, odlučila je nastaviti sa yogom. Sa Yesudianom, krenula je na put u S. Ameriku. Usput su se zaustavili u Švicarskoj kod prijatelja. Kasnije se ispostavilo da će tamo zauvijek i ostati raditi. Njih dvoje, utemeljili su jednu od najslavnijih škola za yogu u zapadnoj Europi. Yogu su više podučavali filozofskim putem. Na žalost, danas ta škola više ne postoji. Postoji samo centar koji distribuira radove E. Haich. No, njih dvoje su postigli cilj, a to je bio posaditi sjeme duhovnosti i yoge u Europi. Elisabeth je doživjela duboku starost. Umrla je 1994. godine, imala je više od 90 godina.

„Ja rođena? Gdje si i kad vidio da je Ja rođeno? Da li si ikad vidio jedno Ja? Ja nikad nije bilo i nikad neće biti rođeno, samo tijelo. Istinsko, božansko ja je samo po sebi savršenstvo, tako da razvoj u tome nije moguć. Jedino tijelo mora da se razvija da bi bilo u stanju da manifestira sve više i više vibracije i više i više frekvencije sebe. Čak i najuzvišenije razvijen instrument, najuzvišenije razvijeno tijelo, mora da prođe kroz taj proces, uključujući i moje, koje je uzgred rečeno, još uvijek daleko od savršenstva. Sve je samo jedna faza razvoja.“

Elisabeth Haich

Ova knjiga, djelomično je životopis Elisabeth Haich. Jednim dijelom možemo vidjeti njezin put u ovom životu, a jednim djelom, njezin život za vrijeme drevnog Egipta. Ova priča je životna drama sa dozom mistike, vraćanje u prošli život i davanje životnih mudrosti koje su se prenašale samo osobama u pripremnoj fazi inicijacije za vrijeme drevnog  Egipta. Ovo su sjećanja na život iz drevnog Egipta, kada su njime vladala bića na višem stupnju svjesnosti i razvoja koja su se nazivala – Sinovi Boga. Bez obzira da li vjerovali u to da li je ovo istinito ili izmišljeno sjećanje na prošli život, priča iz Egipta na čitatelja može ostaviti dubok utisak jer nam ta priča donosi neka viđenja tadašnjeg načina života i sam put i korake prema Inicijaciji. Na početku, Elisabeth nas vodi kroz svoje djetinjstvo (u Budimpešti), odrastanje u svojoj obitelji u kojoj je bila mali „čudak“ sa nekim svojim čudnim idejama i pričama. Kao mala, osjećala se je kao stranac u svojoj kući, bila je drugačija od druge djece, posebna. Njezino ponašanje danas zapažamo kod neke indigo djece. Sa vremena na vrijeme, pokazivala je određene posebne sposobnosti. Očekivano, pojavljuju se sukobi i nerazumijevanje između nje i njezine obitelji. Elisabeth proživljava sve tipične životne lekcije koju prolazi i svaki čovjek, samo što je ona imala neke posebne mogućnosti kao što je viđenje energije, osjećala je što drugi žele, viđala neka bića, itd., pa to daje dodanu čar ovoj priči. Zbog toga, ovaj djelomični životopis neće biti niti malo dosadan nit će vas tjerati na zijevanje, pogotovo iz razloga, jer bi neki mogli prepoznati sebe, bar u nekim situacijama koje je prolazila Elisabeth.

„Otad mi je postajalo sve jasnije da otac i majka nisu moji pravi roditelji i da ova zemlja nije moj pravi dom. Znala sam da me majka ne poznaje; znala sam da me ne vidi. Bila sam za nju stranac, i svi ovi ljudi oko mene su mi izgledali potpuno strani. Jednostavno se nismo razumjeli. Kad sam majci govorila o stvarima koje su mi bile potpuno očigledne, ona bi bila tako iznenađena i zbunjena da bi otrčala kod oca i ispričala mu što sam čudno rekla. I otac bi se iznenadio. Vidjela sam da su te stvari bile nove za njih oboje, potpuno nepoznate.“

Pomalo, kako Elisabeth odrasta, doživljava sve više čudnih stvari. To će ju natjerati da počne tražiti odgovore. Kako odgovori stižu, stvari postaju sve zanimljivije. Pa tako pratimo tipične životne dogodovštine naše junakinje, raste, udaje se, dobije dijete i onda u konačnici počinje tražiti dublji smisao svog života, što ju odvodi do sjećanje na život kad je živjela u Egiptu i bila kraljica. Životna potraga ju odvodi do spoznaje što je to tjelesna ljubav, kako nas ograničava i sprječava da doživimo pravo jedinstvo.

„Ja sam tragala za ljudskim bićem koje je bilo moja druga polovina, moje upotpunjenje. Ljubav je otkrivenje sile koja primorava dvije komplementarne polovine da se sjedine. U stvari, podsvjesna želja za sjedinjenjem je uobičajeno poznata kao “ljubav”. Ja sam doživjela to sjedinjenje, ostvarila sam najviše ispunjenje tijela i duha i nisam bila sretna, i postajala sam sve nesretnija poslije svake takve prilike… Postati svjestan božanske stvaralačke sile na najnižem nivou na skali izražavanja znači doživjeti fizičku ljubav. Moraš da spoznaš tu moć ljubavi, jer ukoliko nemaš to iskustvo iza sebe, ne možeš da ga kontroliraš. Ono bi uvijek predstavljalo stalno iskušenje, uključujući i veliku opasnost da padneš na mnogo niži nivo svijesti nego onaj na kome si sada.”

U onom trenutku kad se Elisabeth počinje prisjećati života u Egiptu, tada počinje potpuno druga knjiga. Tek tada vidimo zašto ovo djelo ima poseban status kod osoba koje se upustile u duhovnu potragu. Ovo su praktički dvije knjige u jednoj. Ovo je priča koja nam otkriva dublje misterije i smisao silaska u materijalno tijelo. Otkriva nam zašto su Sinovi Boga došli na ovu planetu, zašto su ti vladari imali izdužene glave, zašto su „vladali“ čovjekom, zašto i kako je došlo do pada itd…

„Nekad je na zemlji živjela rasa ljudi jako različita od rasa koje danas žive. Oni su potpuno izražavali zakon duha, a ne zakon materije kao rase ljudi koji žive danas. Ovi ljudi su bili svjesni na božanskoj ravni i predstavljali Boga ovdje, na zemlji, bez ikakve primjese koristoljubivih karakteristika tijela. U svojoj božanskoj čistoći ovi ljudi su zaslužili ime “Sinova Boga”. Čitav njihov život se zasnivao na duhovnosti, ljubavi i nesebičnosti. I nisu imali nikakvih fizičkih apetita, nagona i strasti koje bi bacale sjenku na duh. Pripadnici ove uzvišene rase vladali su svim tajnama prirode, i kako su bili savršeno upoznati sa svojim osobnim moćima i držali te moći potpuno pod kontrolom duha, bili su također u stanju da kontroliraju prirodu i upravljaju njom zajedno sa svim njenim ogromnim silama. Njihovo znanje je bilo bezgranično. Nisu morali da zarađuju za kruh fizičkim oruđem, i umjesto da zarađuju za život znojem lica svoga, oni su pokretali u rad sile prirode.“

Kako se Elisabeth priprema za samu Inicijaciju, tako sa njom saznajemo okultne tajne koje su se u Egiptu davale samo onima koji su bili u višem društvu a do danas se držale u tajnim društvima. Na putu Inicijacije, saznajemo kako se energija manifestira preko materije, kako sam bog odražava, izražava, zaboravljenu povijest ljudskog roda, tajne piramida i mnoge druge stvari. Jedan od razloga zašto ova knjiga ima kultni status kod nekih ljudi, nije samo zato jer je ovo pravo sjećanje na prošli život, nego i zbog toga što je sama autorica prolazila kroz Inicijaciju i dala nam pregršt informacija. Inicijacija je puno veći i duži proces nego što to većina ljudi i pomišlja. Čitatelj otkriva da je sama priprema samo završna faza, no i prije toga se moraju proći neke stvari, bolje rečeno, moraju se proći i iskusiti određene lekcije i iskustva. Mnogi bi željeli na brzinu otkriti najveće tajne i misterije, što je učinila i sama Elisabeth, ali to ju je u konačnici i dovelo do velikog pada. Ona nije iskusila neke životne stvari, koje su se kasnije pokazale kao njen najveći ispit. Koje su to bile lekcije i ispiti i da li ih je položila, saznat ćete čitajući ovu knjigu.

„I kako može bilo što da me usreći što nije u meni, nije ja sama, već visi izvana na mom tijelu tako da čak ne mogu ni da ga vidim? Ja sad čak posjedujem dragulje kojima će ljudi jednog dana ukrasiti moje tijelo, pošto ga napustim, kad ga stave u grob, da bi ljudi mogli da znaju da pripadam rasi Sinova Boga. Ja upravo sada imam te dragulje, ali ipak se ne osjećam sretnije no ranije ni u kom pogledu. A iz istog razloga ljudi će obesmrtiti moj vanjski oblik. Zašto bih željela tako nešto? Koga je briga što će sinovi ljudi reći nekoliko tisuća godina od sad o statuama mog vanjskog oblika? Jedino što može da me učini sretnom je ono što je u meni, što je istovremeno sa mnom, a ne stvari van mene. Jedino što može da me učini zaista sretnom je unutrašnje iskustvo kroz koje, usprkos mom zemaljskom tijelu, mogu da zaslužim krajnju istinu u životu. Želim da budem posvećena!”

Otkrijte zajedno sa Elisabeth Haich, odnosno ulogom kraljice koju je imala u drevnom Egiptu, kakvi su bili običaji tokom iniciranja osobe. Sa njom saznajemo koja je prava tajna simbolike križa, koja je prisutna velikoj većini religija a najviše je obilježio kršćanstvo ali na potpuno krivi način. Saznajemo značenja simbolike geometrijskih oblika i ostalih pojava koje se pojavljuju u prirodi kao što su brojevi. Glavni učitelj Elisabeth ili u to vrijeme kraljice, sa velikom dozom ljubavi odaje mnoge informacije kako o materijalnom tako i o duhovnom svijetu, iako je od samog početka bio svjestan kamo vodi njezina Inicijacija, jer si je sama Elisabeth zapisala karmu u onom trenutku kad je donijela odluku da želi biti inicirana. S njom učimo o razdvojenosti duše i koji su sve pokušaji ponovnog ujedinjenja u materiji. Elisabeth ima više učitelja i svaki je zadužen za određeni „trening“. Pri samom završetku priče iz Egipta, priča će se dramatično i neočekivano preokrenuti. Kako nas ljubav može baciti na koljena i zapetljati karmičke veze, provjerite u ovoj uzbudljivoj priči.

“Inicijacija, kao što sam ti već objasnio, znači postati svjestan najvišeg nivoa, božanske ravni. Da bi to moglo da se uradi neophodna je duga fizička obuka i duhovna priprema. Čovjek prvo mora da ojača svoje živce da bi ih osposobio da podnesu te visoke vibracije a da se ne povrijede, da ne nastupi smrt. Postati svjestan na određenoj razini znači uvoditi vibracije karakteristične za tu razinu u živce i preko živaca u tijelo. Od trena kad se tijelo rodi, to jest, od trena kad ga “ja” nastani, tijelo razvija moć otpornosti koja odgovara prosječnom stupnju svijesti duha koji u njemu obitava. Nivo svijesti jednog živog bića diže se i pada, u zavisnosti od njegovog emocionalnog stanja, u okviru granica jedne oktave vibracija. Ta kolebanja, međutim, ne smiju da pređu granice elastičnosti živaca; jer ako se to dogodi, dolazi do ozbiljnijih i manje ozbiljnih povreda i bolesti, čak i smrti. Vibracija koja pripada stvaralačkoj životnoj energiji je apsolutno smrtonosna za bića čija svijest nije još dosegla taj nivo. Ona bi sagorjela živce i živčane centre. Iz tog razloga životna energija iz kičmenog stuba, gdje joj je sjedište, transformira se u nisku vibraciju koja odgovara stupnju svijesti osobe o kojoj je riječ i tek ta transformirana životna struja se uvodi u tijelo.“

Ovo je priča i o prokletstvu i to ni više ni manje, nego prokletstvu i padu zbog ljubavi, ali i kako nas ona vječna ljubav može ponovno uzdići. Pri samom kraju sjećanja iz Egipta, drama se zahuktava i na trenutke dobiva notu ljubavnog zapleta, što će nekima biti dodatna draž ove knjige. Onima kojima smetaju ljubavni zapleti, ne moraju bježati od ove knjige jer je to samo jedan mali dio ove priče ali bitan dio za razumijevanja „prokletstva“ ljubavi i za razumijevanje zašto je potrebno ići laganim koracima prema samospoznaji i prosvjetljenju a ne juriti glavom kroz zid. Zašto su Sinovi Bogova pali zbog ljubavi? Zašto je brojne teške reinkarnacije Elizabeth H. uzrokovala baš ljubav? Odgovore potražite u ovom djelu. U konačnici, iz ovog dijela saznajemo da proces inicijacije, nije samo priprema za osobe u tajnim društvima, visokim položajima, kraljevskim obiteljima ili slično. Inicijacija, pogotovo u današnja vremena kada praktički više nema tajni, je proces samo za one koji to žele. I na kraju, ako gledamo širi aspekt ovog dijela, vidimo da inicijacija ne predstavlja određene pripreme, nego ona prava Inicijacija nije ni više ni manje nego cijeli život!!! I tako, onaj tko je svjestan svoje svrhe i postojanja na ovoj planeti, on je možda postao svjestan da je upravo, ni manje ni više, u tom velikom procesu – Inicijaciji. Tokom života, naletimo na mnogobrojne ispite, a svi oni su tu da nas se ojača, ispita da li smo konačno dosegli nivo da budemo dostojni, i to ne samo na duhovnoj razini, nego kao što možemo pročitati, i na fizičkoj i mentalnoj razini, da budemo Inicirani i da spoznamo Kreaciju. Postoje razni putevi Inicijacije, putevi do samospoznaje. Neke od njih možete pročitati u ovome dijelu, a neke druge već ćemo vidjeti u idućoj recenziji.

„I kako sam ti zahvalna, o smrtnosti! Jer mi ti nikada, čak ni za tren, ne dopuštaš da uživam u prolaznoj, privremenoj sreći; ta stalna patnja me je navela da nađem neprolaznu, beskonačnu vječnost, samo vječno, božansko biće!“

Do čitanja, Ivan

Elisabeth Haich – Inicijacija by LAVSASA

Marketinške agencije za račun psihofarmaceutskog kompleksa izmišljaju poremećaje, uvjeravaju ljude da pate od njih i onda im prodaju otrove, pardon, lijekove. Zahvaljujući nastavku masovnog uvjeravanja i vladinoj regulativi, tobožnji lijekovi ispuniće prazan prostor u protraćenim i neispunjenim životima. Ili će možda i sami uništavati duh mladih ljudi od samog početka. Društvo umrtvljenih zombija ideal je koji su sanjale mnoge diktature, ili se varam?

„Psihofarmaceutski kompleks” ili, kraće, „psihofarma”,  interesna je skupina koju čine moderna psihijatrija, farmaceutska industrija i njima uslužna regulativna tijela. Posao „psihofarme“ temelji se na povjerenju javnosti u njihovu medicinsku i znanstvenu stručnost te legitimnost. To povjerenje je pak stvoreno marljivim radom marketinških službi i odjela za odnose s javnošću.

To su početne stavke koje stalno treba imati na umu. Jer svjedoci smo trenda u kojemu se psihijatrijska pravila ponašanja i protokoli sve više integriraju i u svakodnevni život. Kod nas još ne toliko, ali ako želite biti prorok uvijek pogledajte što se na nekom polju radi u SAD-u, jer je stanovništvo te zemlje već desetljećima prvo na udaru svake nove ideje društvenog ili psihološkog inženjeringa.

Osim kroz sveobuhvatnu reklamu, u SAD-u se psihijatrija uvlači u svakodnevni život ljudi i uz veliku pomoć zakonodavnih i regulativnih tijela SAD-a. Recimo, putem Zakona o zdravstvenoj zaštiti (engl. Affordable Care Act), pa onda putem novog i proširenog, petog izdanja priručnika Američkog psihijatrijskog udruženja za 2013.  pod nazivom Dijagnostika i statistika mentalnih poremećaja (engl. kratica DSM-5), knjige koja je već zloćudno poznata po tome kako se deblja iz izdanja u izdanje kako se „prepoznaju“ novi psihološki poremećaji. Većina njih to nisu, ali kad dobiju neko ime – onda postaju. Raspon onoga što se smatra „normalnim“ sve je uži, što se vrlo dobro uklapa uz načine uklanjanja mnogim osobnih sloboda iz dohvata ruke pojedinca. Silom se to teško može napraviti, ali ako se u um ljudi usade predodžbe o tome što je poželjno, a što nepoćudno, one će uspješno zamijeniti vanjske rešetke kaveza, a ljudi će se sami čuvati da ne izađu iz njega. Kao i obično, sve se može svesti na nazivnik nadzora nad ljudskim psihološkim stanjima. Milom ili silom (zakona). Jer sad se već na obzoru regulative vezane uz tzv. psihičke poremećaje u SAD-u pojavljuju  novi i sveobuhvatni savezni sustavi nadzora zdravlja te biometrijskih tehnologija osobne identifikacije.

Čini se kako se psihofarmaceutski kompleks sprema napustiti dosadašnju praksu temeljenu na nagovaranju i povjerenju i dati se u razvoj novog modela koji će svoj ideal normalnosti provoditi pomoću prisile i propisa.

MENTALNI POREMEĆAJI I KULTURA

Od 1950-ih prodaja psihoaktivnih lijekova temeljila se na marketingu i odnosima s javnošću. Ponekad kroz puko oglašavanje, ali još i češće je upotreba takvih tvari u liječenju mentalnih poremećaja u općoj svijesti ustoličavana kroz kulturom uvjetovano – odnosno naučeno – poštovanje prema profesionalnoj ekspertizi. Tome onda dodajte reklame i promocije i imat ćete ispred sebe redoslijed radnji po važnosti.

Danas za liječenje psihijatrijskih poremećaja čak petina Amerikanaca uzima najmanje jedan lijek. U razdoblju između 2001. i 2010.kod žena i djece mlađe od deset godina uzimanje lijekova se udvostručilo.

Prema podacima Središnjice za kontrolu i sprečavanje bolesti SAD-a,  selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (engl. kratica: SSRI – vrsta antidepresiva koji se prodaju pod raznim imenima) nalaze među najprepisivanijim lijekovima. Uzima ih čak 11 posto Amerikanaca starijih od 12 godina!

Jednostavnije rečeno, liječnik po svojoj procjeni pokušava povezati vaše obrasce ponašanja, koje i vi i on subjektivno tumačite, i pronaći slične opise u priručniku. Ako kod nekog poremećaja nađe nekoliko sličnih točaka (ne sve) dijagnoza je jasna i vama liječnik određuje ovaj ili onaj lijek.

Rezultat nije izostao. Između 1988. i 1994. te 2005. i 2008., potrošnja antidepresiva u SAD-u porasla je za gotovo 400 posto. Nastavi li se taj trend, do ranih 2020-ih samo antidepresive uzimat će dvije petine ljudi.

Globalna ekonomska depresija i sveopće širenje straha sigurno tome pridonose, no ono o čemu se skoro nikad ne razmišlja jest društveni fenomen sveopćeg prihvaćanja zdravstvenih pojmova „depresija” i „antidepresivi” u opću kulturu. Stanja koja čovjek danas ‘prepoznaje’ kao depresiju, isti taj čovjek  prije sto godina ne bi niti primijetio;  ili bi ih smatrao nekim raspoloženjem koje će proći. Prije pola stoljeća možda bi u naletu tuge čak i napisao neku blues-pjesmu. No, danas će se od vlastitih emocija – liječiti antidepresivima.

Farmaceutske tvrtke imaju golemu vlast nad vjerovanjem ljudi. Ta je vlast nametnuta pažljivo osmišljenim marketinškim planovima i programima odnosa s javnošću koji po učinkovitosti daleko nadmašuju često beskorisne i opasne proizvode čiju upotrebu promiču. Takvi su se učinci na kraju oživotvorili u   sveprisutnu kulturnu težnju poštivanja i slijepog slušanja stručnog (psihijatrijskog) mišljenja.

RELIGIJA NASTAJE

Istraživački novinar Jon Rappoport obavio je 2006. godine niz razgovora s priznatim stručnjakom za odnose s javnošću kojemu je za potrebe tih razgovora nadjenut  pseudonim Ellis Medavoy. Ta je osoba igrala glavnu ulogu u koordiniranju i manipuliranju javne percepcije velikih zdravstvenih kriza poput one izazvane pojavom side (AIDS).

Između ostalog je Medavoy objasnio kako djeluju odnosi s javnošću i kako su stručna mišljenja psihijatara uglavnom rezultat raznih promidžbenih tehnika. Medavoy je to predstavio jednostavnom formulom:

„Problem = mentalni poremećaj = dijagnoza = lijekovi”.

Psihijatar kao Bog – Religija za um

Posao odnosa s javnošću je sve to lijepo upakirati i dati cijeloj priči kontekst koji zvuči vrlo znanstveno, ubaciti i razne priče o ‘istraživanjima’ – i tako je nastala prava industrija. Gledamo li na sve to malo šire, rekao je Medavoy, može se slobodno reći da se time u medicini ustoličila jedna nova doktrina, svojevrsna dogmatska praksa, odnosno ‘religija za um’. Ova je ‘religija’, uz to, i službena. I posjeduje dozvolu za medicinsku praksu. I ona je također na prodaju. A doista se i prodaje.

Medavoy je rekao da se prodaje stav: „Nitko drugi nema pojma o umu. Takvo znanje posjeduju samo psihijatri.“

Prodaju se i drugi stavovi poput: „Treba vam stručna pomoć“; “Koristit će vam liječenje“, kao i „nova važna otkrića“ i ostale gluposti. Prodaju se svakodnevno, bez prestanka.

JEZIK OBLIKUJE UM

Vjera u dvojno božanstvo farmaceutskih proizvoda i psihijatrije obuhvaćaju nekoliko procesa specifičnih za reklamiranje i odnose s javnošću. Jedan od njih je stvaranju imena lijekova. U tom procesu sudjeluju i jezični stručnjaci kako bi ime lijeka, kako je to opisano u jednom tekstu,  „aktiviralo posebne sinapse u mozgu potencijalnih kupaca: one koje sirove zvukove samoglasnika i suglasnika –foneme – povezuju u određena značenja ili čak emocije”.

Tako je primjerice i ime arhetipskog SSRI-a – Prozaca (čitaj: prozak) – izvedeno upravo tako kako bi u umu korisnika pokrenulo posebne rezonancije. Početak imena – Pro – vrlo je uobičajen i ne nosi neke posebnosti, ali zvuk slova p, z, i k u našim umovima odjekuju kvalitetom aktivnosti i odvažnosti. Ovi pucketavi i zujavi zvukovi mogu subliminalno sugerirati na aktivnost i tako dodatno pojačati djelovanje završnog dijela ak , koji podsjeća na riječaktivnost.

Lijekovi i lingvistički inženjering

Metodom lingvističkog inženjeringa dobiveno je i ime bliskoga Prozacova srodnika Zolofta. Zo na grčkom jeziku znači život, a loft djelovanje tog koncepta dodatno pojačava, objasnio je jedan lingvist.

CILJANA KULTURNA PROMJENA U JAPANU

Japansko je tržište farmaceutskih lijekova treće na svijetu po veličini pa daje mnoge dobre primjere sposobnosti farmaceutske industrije u manipuliranju i navođenju društva na široku upotrebu određenih psihoaktivnih tvari. Ova je zemlja svoje zakone i propise koji su se ticali oglašavanja i prodaje lijekova počela ublažavati već 1998. godine. Do 2001. se ondje proširio američki stil reklamiranja lijekova – izravno njihovim korisnicima. američke su se tvrtke približile polovici udjela u japanskom prometu farmaceutskim lijekovima koji je ukupno iznosio 364,2 milijarde dolara! Rezultat je to marketinških strategija koje uključuju ubrzano stvaranje javne percepcije koja će srušiti kulturne prepreke i stvoriti povećanu potražnju.

U 1980-ima, kada je japanska farmaceutska korporacija Meiji Seika prolazila kroz japanski postupak odobravanja lijeka za liječenje „opsesivno-kompulzivnog poremećaja”, službenici tvrtke shvatili su kako Japan nema standardni način dijagnoze tog poremećaja. Ova je tvrtka tada krenula sastavljati vlastitu definiciju tog poremećaja, temeljenu na američkom modelu.

U kasnim 1990-ima, Meiji Seika podiže ovu praksu na potpuno novu razinu kad je od nadležnih tijela dobila odobrenje da na tržište stavi svoj vlastiti lijek iz skupine SSRI – Luvox. Nakon što je to odobrenje dobila, ova se tvrtka suočila sa teškim izazovom – kako stvoriti ozračje prihvaćenosti tog lijeka u zemlji u kojoj su se (prema istraživanju koje je Svjetska zdravstvena organizacija provela u ranim 1990-im) za „poremećaje raspoloženja” najčešće prepisivali samo blagi trankvilizanti.

Imajući to na umu, Meiji Seika je zajedno s nekoliko zainteresiranih korporativnih partnera krenula u – kako to jedan svjedok opisuje – „ni manje ni više nego temeljitu kulturnu promjenu” :

„Jedan od ključnih koraka bio je promjena jezičnih izraza kojima će ljudi govoriti o depresiji. Japanska riječ za kliničku depresiju – utsu-byo– ima neugodno značenje koje se povezuje s teškom psihijatrijskom bolešću. Zato su tvrtka Meiji i njezini partneri počeli upotrebljavati izrazkokoro no kaze, koji u slobodnom prijevodu znači prehlađena duša. Poruka je jasna: uzimate li tablete kako biste si zimi olakšali začepljenje nosa, zašto ne biste isto napravili i kada ste depresivni?”

Direktor marketinga tvrtke Meiji i njoj pripojenih poslovnih subjekata rekao je da će se – kada japanskim novinarima treba objasniti „zašto je važno s ove bolesti skinuti tabu” – redovito služiti izrazom kokoro no kaze .

Amerika je u to doba, u smislu prihvaćanja farmaceutskih lijekova kao pomoći kod mentalnih bolesti, bila već mnogo „naprednija” od Japana. Ideja kako je depresija potencijalno epidemijska bolest koju treba „liječiti” uvedena je u opću svijest nekoliko godina prije uvođenja iznimno popularnog lijeka Prozac (1988.). Ipak, tu ideju treba neprestano obnavljati i potkrepljivati. A obnavljati i podupirati treba i upitan koncept provođenja „probira” kojima se procjenjuju po zdravlje potencijalno štetna „raspoloženja” i ponašanja. Tome služi gore spomenuta knjižurina koja, usprkos tome što sadrži puno maštarija, ima hladno i sturčno ime DSM-5, takva praksa provodi već sada.

DRUGE METODE PROPAGANDE PSIHIJATRIJSKIH POREMEĆAJA

Liječnik i pisac dr. Peter R. Breggin primjećuje kako „znanost ne posjeduje tehnologiju koja bi mogla izmjeriti biokemijsku neravnotežu u živome mozgu”:

Spekulacije oko biokemijske neravnoteže zapravo su način na koji farmaceutske tvrtke reklamiraju svoje lijekove. Zbog toga po pitanju mentalnih bolesti vlada kronični nedostatak objektivnih znanstvenih mjerila kao i metoda ocjenjivanja fizičkih pokazatelja kojima bi se postojanje nekog poremećaja dokazalo. Umjesto toga, stručno se mišljenje temelji na odgovorima ispitanika na niz pitanja.

U nekoliko su se posljednjih godina u kampusima američkih koledža počele ozbiljno uvoditi marketinške metode kojima se nove generacije navikavaju na rutinska probirna ispitivanja na mentalne poremećaje. U ranim 2000-ima proizvođač antidepresiva Effexor( tvrtka Wyeth) u deset takvih kampusa sponzorirala je „obrazovne kampanje o mentalnom zdravlju”. Program koji traje 90 minuta naslovljen je „Depresija u koledžu: Stvarnost, stvarni život i stvarni problemi“ (mo’š mislit’ koliko to ima veze sa stvarnošću, ali je zanimljivo primijetiti da je riječ ‘stvarni’ upotrijebljena čak TRI puta u naslovu programa. Mora da se radi o nečemu izuzetno nestvarnom).

Taj se program odvija u dvoranama tih kampusa. Voditelj im je zvijezda MTV-a i korisnik Effexora Cara Kahn. „Probirima” povezanima s ovim programom, kakvi su danas najnormalniji dio protokola javne zdravstvene skrbi, davani su poticajni nazivi poput „Pod stresom ste? Saznajte koliko točno” ili „Ispitajte vlastito raspoloženje”. Predstavnici farmaceutske industrije proučavali su koliko više pozornosti potencijalnih sudionika – u usporedbi s uobičajenim probirima na depresiju – zaokupljaju ovakvi, nagovaračko orijentirani probiri.

Ako primamljivost psihoaktivnih lijekova slabi (kao što to sugeriraju neki trendovi ovog tržišta i industrije) jako je važno na bilo koji način stvoriti nove potrebe za odgovarajućim oblicima liječenja i medicinskim proizvodima. Predviđeni pad prodaje antidepresiva može (zajedno s postupcima zapadnjačkih vlada koje psihijatrijske površne opise poremećaja ljudskog ponašanja i zadane načine njihovog liječenja široke ruke prihvaćaju kao ispravne) uvelike objasniti pojavu naširoko isticanih istraživanja koja govore o rastućoj epidemiji mentalnih bolesti. Također, može objasniti i neke vladine programe koji propisuju obvezna anketna ispitivanja mentalnog zdravlja mladeži i prateće oblike liječenja farmaceutskim lijekovima.

“POREMEĆAJI” NOVI, IGRE RIJEČIMA STARE

Što zapravo čini i definira neki mentalni poremećaj kojeg treba liječiti? Može pomoći priručnik DSM-5, iz kojeg se može iščitati kako bi budući testovi-upitnici mogli izgledati tj. kakve će dijagnoze davati.

Osoba koja prizna da uživa u povremenoj cigareti dobit će dijagnozu „poremećaj upotrebe duhana”.

Osoba koja u društvu popije koju čašicu mogla bi dobiti etiketu „poremećaj upotrebe alkohola”.

Osobi koja redovito pije previše kave ili ledenog čaja možda će biti nametnuto „otrovanje kofeinom” ili – još gore – „kofeinom potaknut anksiozni poremećaj”.

Tko provodi previše vremena pregledavajući razne internetske sadržaje, ili ondje posjećuje virtualne kockarnice ili pornografske stranice ili pak prečesto preko interneta kupuje, može dobiti dijagnoze „ovisnost o internetu”, „poremećaj kockanja”, „hiperseksualni poremećaj” odnosno „poremećaj kompulzivnog kupovanja”, a uz te će im se – jasno – prepisati i pripadajući načini liječenja, kako je to napisao Christopher Lane u tekst  „Bitterness, Compulsive Shopping, and Internet Addiction: The diagnostic madness of DSM-5.“

Uz to, jačanje pozicija psihijatrije pod pokroviteljstvom saveznih propisa povećava mogućnost za zloupotrebu u sovjetskom stilu kojom bi se utišavali politički neistomišljenici – kao što to pokazuje primjer američkog marinca i veterana Brandona Rauba. On je zbog postova na Facebooku kažnjen s trideset dana zatvaranja u ustanovu liječenje psihičkih bolesti.

Zauzme li netko čvrsti stav kako netko doista utječe na vremenske prilike ili ako se samo uključi u raspravu o neobjašnjivom rušenjuWorld Trade Centera onoga kobnog 11. rujna 2001., može mu se pripisati dijagnoza „paranoidni poremećaj”. Aktivist koji svojim akcijama privlači pozornost na neutemeljene logičke podloge „rata protiv terorizma”, Saveznih rezervi ili prevelikih ovlasti policije mogao bi se lako svrstati među osobe koje pate od neliječenog „poremećaja protivljenja i prkosa”.

Uz tako širok raspon bolesti za čiju je dijagnozu dovoljno samo mišljenje liječnika psihijatra (koji ih može tumačiti prema svojoj volji i savjesti), gotovo svi ljudi postaju mogući ciljevi budnoga oka psihofarmaceutskog kompleksa, a osobito kako se njihova nadležnost širi i na mlađe starosne skupine.

Možda će se psihičke bolesti čak liječiti i – unaprijed!

Psiholog John M. Grohol, urednik internetske stranice PsychCentral napisao je kako je američki „Zakon o zdravstvenoj zaštiti zamišljen tako da pomogne liječnicima i ostalim zdravstvenim radnicima te stručnjacima za mentalno zdravlje ojačati poticaje i motive za brigu o svim ljudima na koje se zdravstvena zaštita primjenjuje”. Hvala, dečki, što se mene tiče, ako (kad) takvi zakoni dođu u Europu, brigu sačuvajte za nekog drugog.

Na istom mjestu piše I ovo: „Istraživanja govore u prilog tome kako takva vrsta integrirane i koordinirane zdravstvene zaštite ide osobito u prilog pacijentima. Ona pomaže u izdvajanju pojedinaca sa zdravstvenim problemima prije no što oni postanu ozbiljniji.” Fenomenalno. Znači, osoba može dobiti proizvoljnu dijagnozu i PRIJE nego što se pojave razlozi za ikakvu, pa i proizvoljnu dijagnozu.

Po novinama se mogu pročitati „stručna mišljenja“ kako vlada sve veća epidemija mentalnih bolesti, a zapravo se tek radi o tvrdnjama psihijatrijske profesije kako takva epidemija raste. Stručnjaci za mentalno zdravlje tvrde kako je gotovo 40 posto Europljana mentalno bolesno, a procjenjuje se kako taj problem svake godine europsko gospodarstvo košta nekoliko milijarda eura. Uf, sav sam se preznojio. Nisam izmislio ovo, to je prenio Reuters.  Kako je krenulo uskoro će mentalna bolest biti ako si mentalno zdrav, jer ćeš kao takav odudarati od normale. Barem prema ovim statistikama, koje bi bile odlične za upotrebu u higijenske potrebe u javnim WC-ima

Jedno istraživanje iz 2011. donosi zaključak kako od nekog oblika mentalne bolesti pati čak 165 milijuna stanovnika Europske unije. Ako se imaju u vidu gore opisani „poremećaji“, uopće ne sumnjam.  Glavni autor ovoga rada ustvrđuje kako se „golema praznina u načinima liječenja (…) mentalnih poremećaja mora popuniti”. Unaprijed se veselim. Još kaže:„Budući da mentalni poremećaji često nastaju u ranoj životnoj dobi, oni imaju snažan štetan utjecaj na kasniji život. (…) Samo će rano započeto liječenje mladih osoba učinkovito spriječiti rizik od sve veće pojavnosti teških bolesti (…) kod pacijenata u budućnosti.“

Volio bih ovo komentirati, ali radije bih to prepustio vama, dragi čitatelji, možda vi nađete prave riječi za ove besprizorne nebuloze.

Izvještaj o nadzoru mentalnih bolesti kojeg su 2011. izdale Središnjice za kontrolu i sprečavanje bolesti ističe kako od neke mentalne bolesti boluje 25 posto Amerikanaca te da će svaki drugi Amerikanac kasnije u svome životu razviti barem jednu mentalnu bolest. Stoga će program „nadzora javnoga zdravlja”, u kojem sudjeluju „službenici javnog zdravstva, akademici, pružatelji usluga zdravstvene zaštite i interesne skupine izgraditi „višestruke sustave nadzora” kako bi se njima „smanjila incidencija, prevalencija i težina mentalnih bolesti te njihov utjecaj na gospodarstvo…; zatim će ustanoviti povezanosti između mentalnih bolesti i drugih kroničnih zdravstvenih problema (npr. pretilosti, šećerne bolesti, srčane bolesti te zloupotrebe alkohola i ostalih droga); odrediti koje skupine nose visok rizik za mentalne bolesti i kako u tom slučaju intervenirati, kako ih liječiti i kakve preventivne mjere kod njih primijeniti; i osmisliti načine kojima će se ocijeniti uspjeh mjera poduzetih kod mentalnih bolesti”.

Ovaj se projekt kod određivanja i dijagnoze takvih bolesti služi onom papazjanijom od priručnika pod naslovom DSM.

Drugdje u istom izvještaju se  napominje kako se „važnost rasta stope liječenja depresije na javno zdravlje odražava u dokumentu Healthy People 2020” – desetogodišnjem planu američkog Ministarstva zdravlja i socijalne skrbi koji obuhvaća „nacionalne ciljeve rasta stope liječenja depresije kod odraslih osoba kao i stope liječenja mentalnih zdravstvenih problema djece”.

Kako bi dala podršku ovom programu, američka je vlada osnovala Radnu skupinu za prevenciju koja upravo preporuča „probirne testove za mentalno zdravlje” kod djece između 12 i 18 godina starosti. I ova se Radna skupina, jednako kao i program Nadzora mentalnih bolesti, prilikom postavljanja svojih dijagnoza služi opisima iz DSM-a. U prijevodu, na djecu će se lijepiti svakojake „dijagnoze“ i bit će prisiljena gutati „lijekove“, koji će im uništavati i zdravlje i duh.

ŠTO REĆI NA KRAJU?

Budući da su se u širenje definicija psihijatrijskih poremećaja u SAD-u, uz medicinsku struku, uključili i uložili sredstva savezna vlada i industrija zdravstvenog osiguranja, ima smisla pitanje: Koliki raspon može takav nadzor doseći?

Pojedinci danas još uvijek imaju, barem donekle, utjecaj na to koje medicinske podatke žele otkriti određenim sustavima zdravstvenog nadzora. No sve češća upotreba biometrijske tehnologije i brz napredak prema potpuno elektronskom i bezgotovinskom načinu plaćanja upravo govore kako se nazire kraj i takve, umjerene sfere privatnosti i da se primiče ostvarenje dalekosežne svevideće mreže kojom će se moći odrediti i locirati privatne ekscentričnosti i tako stvarati nove kandidate za „intervencije” i liječenje.

Očigledno je da će ta nastojanja ubuduće biti još bliskija i još usklađenija sa zakonima nacionalne zdravstvene zaštite, pa ćemo izbliza moći promatrati daljni rast, sve do potpuno razvijene farmakološke tehnokracije u kojoj će, zahvaljujući nastavku masovnih uvjeravanja i vladinim regulativama, tobožnji lijekovi ispuniti prazan prostor u protraćenim i neispunjenim životima. Ili će možda i sami uništavati duh mladih ljudi od samog početka. Društvo umrtvljenih zombija ideal je koji su sanjale mnoge diktature, ili se varam?.

Vidite, ja imam poremećaj razmišljanja o budućnosti na temelju onog što vidim oko sebe u sadašnjosti. Al’ pun sam nade jer možda smisle neki lijek i za to.

Izvor: radioliberum.com
.

Od svih informacija sakupljenih tijekom godina mog istraživanja, ove su najvažnije. Od vas su cijelo vreme skrivane. Ovo je najveća tajna koja će sada izaći na vidjelo! Posedujem stotine američkih vladinih dokumenata, koji poslednjih osamdeset godina dokazuju trovanje hrane i vode, kako bi se stanovništvo razboljevalo i steriliziralo zarad eugenike. Sve je objašnjeno u knjizi „Ekoznanost“ koju je napisao stručnjak iz Bijele kuće John. P. Holdren. Tu se govori o planetarnoj policijskoj državi, koja će izvršiti sterilizaciju, kao i kombiniranju vode i hrane zarad sterilizacije ljudi. Ovo je napisao nekoliko desetljeća prije njegovog odlaska na poziciju u Bijelu kuću u ured za znanost i tehnologiju. Sada se odjednom materijal iz knjige povlači, a uveliko kroz vijesti širi u javnosti kao „dobra“ stvar. Ovdje vidite ono što bi prosječna osoba kupila u trgovini. Nisu sve namirnice štetne, ali većina sadrži sastojke, umjetne kemikalije koje su dodane, a jako su otrovne i loše po zdravlje. Oni to znaju sve vrijeme i odobrili su ih za upotrebu.

 Dr. Boro M. Vujasin, spec. med.

Počnimo s aspartamom.

Više ne možete otići u prodavaonicu i kupiti žvakaću gumu, a da ne sadrži aspartam kao dodatak. Sedamdesetih godina Searle je pokušao dobiti odobrenje, ali bezuspješno. Bila su potrebna tri pokušaja, jer je u njihovom istraživanju provedenom nad majmunima, većina test subjekata umrla ili oboljela od raka. Sada imate Mainsteream članke, gde je Europska unija napravila velika istraživanja i dobila rezultate o djeci rođenoj s premalom težinom, preranim porođajima i pobačajima, kod onih žena koje su pile pića na bazi aspartama, kao na primer „Zero-Cole“. Što je aspartam? To je fekalni otpad E-koli bakterije. Oni je genetski modificiraju, nas hrane toksičnim otpadom, onda ona „pražnjenjem“ izbaci aspartam! Toliko ima nuspojava, da je neizrecivo. Sve je unaprijed isplanirano. Uz sve ovo stvara se i ovisnost. Ali ajmo dalje i popričajmo o McDonaldsu i njegovoj piletini (Chicken Mc Nuggets). Sjećam se da sam prije 10 godina čitao u zdravstvenom informatoru, kako se u njima, kao i u još mnogo hrane nalazi jedna vrsta plastike slična silikonu (Dimethyl Polysiloxane). Dodavanje ovog aditiva ilegalno je u svim ostalim zemljama svijeta, ali ne i u SAD-u. Tajna je u tome, što je sve ovo isplanirano od strane FDA (Služba za kontrolu hrane i ljekova). Pogledajte samo koje sve ljekove odobravaju, a koji uzrokuju srčane udare i rak.

.

U slučaju Nürnberg, nacisti su u koncentracijskim logorima u vodu dodavali Natrij Flourid, kako bi se zatvorenici načinili pokornijim. Stotine studija pokazalo je ove rezultate, čak i prije nego je Hitler došao na vlast. Ovo je oblik prisilnog drogiranja. Kako je javnost bila upoznata s ovim, priznali su da količina od 1:1.000.000 natrijumfluorida, više nego udvostručuje šanse za rak kostiju kod dječaka i muškaraca. Odgovor vladinih korporacija je bio, ne samo da se doda u vodu, već i u tisuće drugih proizvoda poput dječje vode. Počeli su dodavati i količinu od 900 : 1.000.000 u jaja u prahu. To prouzrokuje pad koeficijenta inteligencije, povećava sterilitet, a dodaje se u toliko namirnica koje konzumiramo.

Pogledajmo genetski modificirane organizme (GMO). Jeste li znali, da se već dugi niz godina Amerikanci hrane kloniranom govedinom, svinjama, a sada se to proširuje i na ostale vrste životinjskog mesa. Uzmimo lososa. Znanstvena istraživanja su dokazala će vrsta GMO lososa dobivena ukrštanjem lososa i drugih životinja, kada dođe u susret s prirodnim divljim lososom, dovesti do izumiranja divljeg lososa u razdoblju od 40 generacija. I FDA je odobrila i ovo. I dozvolit će njegovo puštanje u diviljinu… To kao prvo nije losos. To je ukrštena vrsta koju se naziva Kamira. To je nekakav miks, kao iz laboratorija Doktora Moreaua, kao iz noćne more.

.

Više od 85 posto kukuruza koji se konzumira u SAD-u, a ispostavlja se i u Europi i Kanadi. To je GMO stvara vlastiti pesticid, pa ga insekti ne jedu. Ako ga insekti ne jedu, jer umiru, što mislite, što će se dogoditi s laboratorijskim životinjima i ljudima. Doslovno, više stotina studija pokazuju, da ne samo Monsanto, već i druge kompanije proizvode GMO. Kukuruz, koji je povezan s otkazivanjem organa kod testirenja miševa, kao i s masovnim sterilitetom istih miševa i zamoraca. Oni su dakle hranjeni, ne samo sa GMO kukuruzom, već i sjemenom pamuka. Studije u Indiji, Nemačkoj i SAD-u su pokazale, da kada se sjeme pamuka, posluži kao hrana za krave, ona tada pobace telad, ili su telad zakržljala, ili u mnogim slučajevima uginu pri teljenju. A što se nalazi u većini procesuirane hrane? Ulje iz GMO sjemena pamuka. Studije također potvrđuju da GMO usjevi ubijaju pčele i leptire. Ali, ne zaustavljaju se tu. Sada tvrde, da će u biosferu pustiti komarce otporne na malariju. Genetski kod planeta, blago rečeno, uništava se u najezdi zlih korporacija. Prije nekoliko godina direktor Monsanta, citiran u Nacionalnoj geografiji, rekao je da je to njegov program, da želi da njihovi usjevi i organizmi preuzmu biosferu.

.

Najveće kompanije koje se bave genetskim inžinjeringom fokus stavljaju na osam glavnih vrsta usjeva, a sada proširuju na stotine vrsta drugih biljaka mijenjajući genetski kod planeta. Ovo je genetska diktatura, vandalizam… Zbog toga su Rockefelleri i UN izgradili goleme ograđene plantaže s naoružanim stražarima po cijelom svijetu, a ne samo na Arktiku. Štoviše, priznali su da to čine u slučaju da nešto „pođe po zlu“, da je to vrsta Noine barke. Sve te lažne službe zaštite okoline, nikada se ne žale zbog ovog, ne pričaju o istinskom uništavanju okoline. Oni žele udariti porez na CO2 koji ljudi izdišu, a pomoću koje biljke dišu i vrše fotosintezu, kako bi zatvorili industrijska društva i njihova postrojenja, te tako nadzirali naše živote. To je velika tajna! To je program redukcije populacije. To je epidemija. Broj spermatozoida zapadnog čoveka eksponencijalno opada. Čak je i američka vlada predvidjela, da će u narednim generacijama gotovo svi biti sterilni. Ovo je globalistička religija, njihova filozofija. Oni žele planet za sebe. UN je rekao da je njihov plan smanjenje svetske populacije za 80 posto. Čuli ste da je Ted Turner ljude nazvao beskorisnim izjelicama i da bi ih 80 posto trebalo ubiti.

.

Čuli ste princa Filipa, koji je rekao da bi se nakon smrti želio vratiti kao virus, koji bi ubio većinu stanovništva. I dr. Eric Pianka i Peter Singer govore o masovnoj redukciji populacije. Konstantno se na vijestima govori da trebamo imati samo jedno dijete, jer sve naviše je loše za okolinu i da smanjenje ljudi znači i smanjenje CO2. To je velika tajna. Živimo pod diktaturom Znanstvenika, a SAD i Engleska su epicentar svega i šire se na globalnoj razini. Sjećate se svih tajnih pokusa, sterilizacije u SAD-u i Europi. Sjećate se što je činio Hitler. On je to naučio od eugeničara i Rockefellera iz SAD-a. Ovo je kultura smrti nametnuta vama i vašoj obitelji, i bez obzira što smatrate da je svijet prenaseljen, vi ste također meta, i to planski, ciljana. Hormon rasta u mlijeku tjera vašu djecu, osmogodišnju djevojčicu u pubertet, umjesto da se to spontano dogodi u dvanaestoj ili trinaestoj godini.

Silicon u McDonalds piletini, stotine vrsta prerađene hrane, aspartam – koji je fekalija GMO-e-koli bakterije, uzročnika ogromnog broja bolesti… Razmislite, to se stalno vrti. Na ABC-ju prije četiri godine: viralni raspršivač za meso radi sigurnosti? Prskaju živi virus na meso, da bi navodno poubijali bakterije. Živo cjepivo, kojim prskaju većinu mesa koju konzumirate. Postaje još gore. Naftini destilati, odnosno toksični otpad, koji nastaje u rafinerijama za preradu nafte, uzimaju tone i tone otpada, fluor, živu, olovo i posipaju po usjevima kao gnojivo. I šta se tada događa s rajčicom, kukuruzom, krumpirom? Oni pokupe sve te toksine iz zemlje. Znanstvenici su inače upotrebljavali ove biljke za detoksikaciju tla. Biljke usisavaju toksine, a onda ih vi jedete. Za to je Washington Post u siječnju 2008. objavio da je trećina popularne hrane i pića onečišćena živom. Usprkos činjenici da su se Europljani protivili modificiranoj hrani, sada su pretrpani njom. SAD je test zona. Automatski se odobrava, a ljudi koji rade za ove kompanije, ne znaju što se događa, kao ni ljudi koji prodaju ovu hranu. Ovo utiče na sve nas. Postotak pojave raka je u abnormalnom porastu, dijabetes… Sve ove bolesti su povezane s toksičnim aditivima iz naše hrane i vode.

.

Intervjuirao sam neurokirurge, neurologe, znanstvenike… MSG (Natrijum Glutamat) razara mozak, eksitoksin razara jetru, a nazočan je u desetinama tisuća proizvoda… Možemo reći – Ne. Možemo ustati protiv toga. Ako imate susjeda koji djetetu daje fluoriranu vodu, molim vas – upozorite ga. Ako jede čips sa MSG aditivom, upozorite ga – ipak ste odgovorni. Ako poznajete ljude koji se hrane GMO prerađenom hranom, upozorite ih, i zaboga ne hranite svoju djecu s time. Želite li se ubiti, vaša je stvar, ali to nemojte nauditi djeci. Nemojte! Na kraju, želim reći i par pozitivnih riječi. Prije otprilike petnaestak godina, niste mogli naći organsku hranu u prodaji, a sada je ima. Prije par godina, sve mlijeko je sadržavalo hormon rasta, a sada ga ima i bez hormona, jer su potrošači rekli NE! Niste mogli naći ni pastu za zube bez natrijum Fluorida, a sada na pozadini pakiranja jasno se istakne „Ako se proguta, javite se odmah doktoru“.

Sada ima pasti bez Natrijum Fluorida. Ljudi ne žele biti trovani, žele znati što se događa, tako da i industrija odgovara na njihove zahtjeve, dajući im barem opciju da znaju, tj. da ne budu nasilno drogirani, putem hrane ivode. Znate da su cigarete štetne. Prije dvadeset godina, proizvođači su pred kongresom izjavljivali da se radi o teoriji urote, a onda se ispostavilo da su znali cijelo vrijeme. Dame i gospodo, koliko sam ja upućen kroz istraživanja, većina onog što se dodaje u hranu i vodu je mnogo gore, čak i od cigareta, iako su one jedan od najvećih ubojica u svijetu. To je isplanirano ubijanje iz potaje. Molim vas da shvatite, da je jedno od najopasnijih mjesta na svijetu, upravo vaša prodavaonica prehrambenih artikala, kao i voda iz vaših slavina.

Dr. Boro M. Vujasin, spec. med. II. Titel, Vojvodina

.

U nastvaku pogledajte video u kojem povjesničar i autor Webster Tarpley razotkriva kako znanstvenik Bijele kuća, John P. Holdren, koji je neslavno koautor udžbenika “Ekoznanost: stanovništvo, resursi, okoliš” u kojem se zalaže za formiranje “planetarnog režima” koji će koristiti “globalnu policijsku snagu” za provođenje totalitarnih mjera populacijske kontrole, uključujući prisilne pobačaje, masovne programe sterilizacije putem hrane (GMO) i opskrbe vodom (fluor), kao i obveznih tjelesnih implantata koji će sprječavati parove da imaju djecu.

.

Vezani postovi:

http://2012-transformacijasvijesti.com/category/chemtrails-geoinzenjering

http://2012-transformacijasvijesti.com/category/cjepiva-istina-o-cjepivima

http://2012-transformacijasvijesti.com/category/gmo-2

Ono što vidiš je ples prolaznosti.
Sve dolazi i odlazi.
Ali ima nešto što ne dolazi i ne odlazi.
To je čista, nepromjenjiva Svijest.
I to je ono što jesi. Ti nisi slika koju imaš sam o sebi.
Ponekad um dođe i kaže, „Svijest dolazi i odlazi“, ali što bi svjedočilo dolasku i odlasku Svijesti?
Još jedna Svijest? Ne postoje dvije svijesti.
Misao, „Svijest dolazi i odlazi“, je sama po sebi misao koja se pojavljuje u jednoj i nepromjenjivoj Svijesti koja već ti jesi.
Budi na čisto sa time i cijela će šuma buke biti spaljena.

.

Ne znam da li itko može “progutati” Istinu.
Samo možeš biti “progutan” od Istine.

Da bi smo imali prave odgovore potrebna su i prava pitanja. Priča koja govori o tri važna pitanja i naravno tri odgovora…

Nekada davno car je tragao za životnom filozofijom, tragao je za mudrošću kako pravilno upravljati carstvom.., tražio je svoju filozofiju u samom životu.

Na kraju je shvatio da su mu potrebna tri odgovora, na tri suštinska pitanja. U njima bi dobio što je tražio. Pitanja su glasila:

.

1. Kada je najvažnije vrijeme?

2. Tko je najvažniji?

3. Šta je najvažnije učiniti?

Nakon dugog traganja za odgovorima, našao ih je posjetivši jednog pustinjaka. Šta mislite koji su to odgovori bili?

Svi znamo odgovor na prvo pitanje. No, često ga zaboravljamo. Najvažnije vrijeme jeste sada, naravno. To je jedino vrijeme koje imamo. Tako da, ako želite reći ocu ili majci koliko ih volite, koliko ste im zahvalni, učinite to sada. Ne sutra. Ne za pet minuta. Sada. Za pet minuta može biti kasno.

 Uhvati trenutak

Ako se želite izviniti svom partneru, nemojte početi izmišljati kojekakve razloge zbog kojih to ne biste učinili sada. Možda više nikad nećete imati takvu priliku. Zgrabite trenutak.

Odgovor na drugo pitanje daleko je dublji. Svega nekoliko ljudi pogodi pravi odgovor. Kad sam kao student čitao odgovor na ovo pitanje, vrtjelo mi se danima. Odgovor je da je najvažnija ona osoba s kojom ste.

 Neka struji ljubav među vama

Komunikacija i ljubav mogu strujati kad je onaj s kim ste, bez obzira tko je to, za vas tog trenutka najvažnija osoba na svijetu. Ta osoba to osjeti, zna i uzvrati.

Bračni parovi često se žale da ih partner više uopšte ne sluša. Advokati za brakorazvodne parnice morali bi potražiti drugi posao kad bi svaka osoba, koja je u vezi, imala na pameti odgovor na drugo carevo pitanje i kad bi ga praktikovala. U vremenu provedenom s partnerom, bez obzira na to kako smo umorni ili zaposleni, učinili bismo sve da se osjeća kao najvažnija osoba na svijetu.

Na poslu, naš potencijalni klijent, prema kojem se ophodimo kao prema najvažnijoj osobi, može uicati na rast prodaje, pa i na našu zaradu.

I na početku, pažnja samom sebi

Većinu vremena provodite sami. Tada ste sebi najvažnija osoba. Imate dosta vremena da sebi pridate važnost. Ko je prva osoba koje ste svjesni ujutro kad se probudite? Vi! Kažete li ikada sebi: “Dobro mi jutro i ugodan dan!”.

Odgovor na treće carevo pitanje “Šta je najvažnije učiniti?” glasi – biti brižan. Šta znači biti brižan? Biti pažljiv i zainteresiran za ono što se događa upravo sada – s osobom s kojom ste.

Izvor: Infuzija pozitivne energije

Ovaj više nego osvještavajući i poučan video uradak posvećen je svim ljudskim bićima koja imaju oči, a ne vide; koja imaju uši, ali ne čuju; ljudima kojima svakodnevna životna rutina nije dozvolila da spoznaju svijet i društvo u kojem žive.

 Podijelite ovaj video sa prijateljima, jer utopija nije plod mašte, već život u skladu uma i srca.

Za prijevod kliknite na “cc”

.

.

Prevod i obrada: Sanja Pupin

Izvor: YouTube

“Borba čovjeka protiv vlasti je borba pamćenja protiv zaborava.”

Milan Kundera

Što više rastavljamo materiju, stvari oko nas, nalazimo da je sve, zapravo, vibrirajuća energija. Što dublje promatramo prirodu materije počinjemo uviđati da postoji puno više prostora nego očigledne materije. Kvantna fizika je već prije puno godina učinkovito pobila naivnu koncepciju “vjerujem u ono što vidim”. Otkrilo se da su atomi većinom prazan prostor, dok su tzv. subatomske čestice očito valovi energije.

Foto by – Neil Hague

To bi značilo da je cijeli svijet oko nas jedan veliki prazan prostor. Postojimo li onda uopće?

“Svi događaji i predmeti s kojima se susrećemo u stvarnom životu – zgrade, ljudi, gradovi, automobili, mjesta – sve što vidimo, držimo, dodirujemo, mirišemo, kušamo i čujemo – postoje kao rezultat vizije i osjećaja u našem mozgu”.- Harun Yahya

Mi smo naučeni da razmišljamo kako su te slike i osjećaji uzrokovani čvrstim pojavnim svijetom izvan našeg mozga, gdje materijalne stvari postoje. Međutim, u stvarnosti mi nikada ne vidimo stvarne materijale niti ih dodirujemo. Drugim riječima, svaki materijalni entitet za koji vjerujemo da postoji u našim životima, je, zapravo, samo vizija koja je stvorena u našem mozgu.

Ovo nije filozofska spekulacija. To je empirijska činjenica dokazana od strane moderne znanosti. Danas bi svaki znanstvenik koji je specijalist medicine, biologije, neurologije ili bilo kojeg drugog područja vezanog za istraživanje mozga, kada bi ga se pitalo kako i gdje vidimo svijet, rekao da vidimo cijeli svijet u centru vizije koji nalazi u našem mozgu.

Ova činjenica je znanstveno dokazana u dvadesetom stoljeću, i iako se može činiti čudnim, nužno se podrazumijeva da je potrebno odgovoriti na slijedeća dva pitanja: “Ako tijekom života samo promatramo vizije stvorene u našem mozgu, onda tko stvara te vizije? I tko je taj koji promatra ove vizije u našem mozgu, uživa u njima, postaje uznemiren ili sretan? “

Harvardski profesor fizike, P.W. Bridgeman objašnjava: “Struktura prirode je takva da je procesi naših misli uopće ne mogu shvatiti… Dostigli smo granice vizije velikih pionira znanosti.”

Popularni američki fizičar Michio Kaku je također izjavio: “Fizičari svake godine dolaze sa sve luđim idejama o fizičkoj stvarnosti. To je zato što je stvarnost luđa od svih naših mogućih predodžbi.”

Uzimajući to u obzir, postavlja se pitanje: koja je stvarna priroda našeg postojanja? Jesam li ja fizičko tijelo? Ili fizičko tijelo udomljava “pravog mene”? Ako je tako, tko sam ja? Ako je ovo fizičko tijelo samo nakupina vibrirajućih valova energije, koji su presvučeni i ukrašeni drugim valovima energije, u tom slučaju ispada da smo mi, grubo rečeno, samo kožom presvučena vreća raspadajuće materije. Svakako, mi mora da smo nešto više. Ali što je to više? Teolozi i filozofi debatiraju i razmišljaju o ovim pitanjima od samog početka vremena.

Promatrajući iz perspektive bikokemije, ljudsko je tijelo građeno od kisika, ugljika i vodika, uz manje količine ostalih kemikalija poput dušika, kalcija, fosfora, sumpora, kalija, itd. Kad bismo išli kupiti ove kemikalije u istom omjeru koji se nalazi u našem tijelu, cijena bi bila smiješno niska. Većina ljudskog tijela je građena od kisika i vodika, što je u osnovi, voda. Znanstvenici izjavljuju da je tijelo sačinjeno od 68% vode. Proteini sačinjavaju 16,6%, masnoće 14,9% i dušik 3,3%. Drugi elementi se nalaze u manjim postocima. Voda nije skupa, također ni proteini niti ostale tvari. Očito je da vrijednost ljudskog tijela nije u njegovim kemikalijama.

Ispada da mi živimo u svijetu kojeg samo promatramo, a ono što vidimo zapravo i ne postoji, ali ipak na neki način to sve doživljavamo kao stvarnost. Što nas onda, zapravo, čini vrijednima ako to nisu sirove kemikalije koje čine fizičko tijelo, a koje je većinom prazan prostor i u kojem sitne čestice plešu na valovima energije? Jedino logičko objašnjenje je da postoji nešto više – nešto nedohvatljivo našim zatupljenim materijalnim osjetilima… nešto što oplemenjuje svaki odnos pun ljubavi i što nas pokreće da imamo interakciju s drugim ljudima i životinjama… nešto čija se vrijednost ne može izmjeriti novcem… nešto transcendentalno…

Izvor: atma.hr

U nastvaku možete pogledati film koji otkriva ključnu tajnu vašeg života. Trebali biste ga gledati s puno pažnje u interesu teme koja bi mogla iz temelja promijeniti vaše gledište na svijet materije. Sadržaj ovog filma nije samo drugačiji pristup ili filozofska misao. On je činjenica koja je također dokaziva današnjom znanošću.
.

.

Zahvalnost je poput sidra koje povlači našu pozornost duboko ispod uzburkane površine olujnih misli, vremena, želja i strahova i usidruje nemirni brod našeg uma u dubokoj mirnoći i bezvremenskoj prostranosti koja je upravo ovdje i sada prisutna posvuda oko nas.

Zahvalnost je predivno stanje bivanja koje najučinkovitije čisti naš um od svih mentalnih prljavština, nagomilanih i prisvojenih koncepata i vodi ga izravno prema čistoći duha i nevinosti Bića, do tog dubljeg mjesta u nama koje je uvijek čisto… prirodno, uvijek mirno, radosno, svježe, prostrano, opušteno i urođeno svojstveno svakome od nas, mjesto djetinje iskrenosti, slobode i bezbrižnosti, mjesto vječne milosti i blaženstva na kojem prebiva duboki, nepomućeni mir i Ljubav koja sve prihvaća i ništa ne prosuđuje. Mjesto izvorne, prvobitne čistoće koja prethodi svim naučenim i putem prikupljenim konceptima s kojima smo se povezali i poistovjetili, čistoća koja je prirodno i neotuđivo naša vlastita, mjesto na kojem smo nitko i ništa u smislu ega i postignuća, a opet smo sve kao Biće. I zapanjujuće je da nas od svih mogućih puteva kojima možemo krenuti u životu, jedino zahvalnost trenutačno i izravno vodi do tog tihog i svetog mjesta.

Mnogi će pod pritiskom svakodnevnih problema i briga pitati: “Ali, kako? Na čemu da budem zahvalan kad me toliko mnogo stvari salijeće i pritišće sa svih strana?”

I doista, čini se vrlo teškim, čak i nemogućim, osjetiti zahvalnost dok smo neprestano glavom uronjeni u rijeku misli o tome što je bilo u prošlosti i kako će biti u budućnosti i dok neprestano skačemo s jednog tjeskobnog scenarija na drugi.

Stoga, sve što je istinski potrebno za zahvalnost je tek da zastanemo na trenutak usred našeg svakodnevnog automatskog “hrljenja kroz život po navici” i pogledamo malo svijet oko sebe svježim očima, onako suštinski, u miru, onakvog kakav on doista jest, bez procjenjivanja, bez prosuđivanja, bez uvriježenih misaonih obrazaca i naučenih poštapalica. Tim jednostavnim činom promjene fokusa, mi se udaljavamo od zaglušujuće buke misli i pred nama se iznenada otvara jedan sasvim drugačiji, čudesni svijet prepun ljepote za koji smo cijeloga života bili potpuno slijepi.

Nije li zanimljivo, ako malo bolje pogledamo, da smo u životu uglavnom zahvalni na nečemu tek onda kad to izgubimo ili kad postoji mogućnost da ćemo to izgubiti? Tek kad smo suočeni sa gubitkom nečega što svakoga dana uzimamo zdravo za gotovo i što ni ne primjećujemo, tek tada obraćamo svoju pozornost na to. Ali ne prije! Dakle, očigledno je da je preduvjet svake zahvalnosti vrednovanje života, biti u stanju prepoznati i naučiti cijeniti ono što inače smatramo uobičajenim, “prosječnim” i nevažnim u svom životu kao nešto što je istinski vrijedno i neprocjenjivo. No, da bismo nešto mogli vrednovati, najprije moramo postati toga svjesni, a da bismo postali svjesni toga, jednostavno moramo odvojiti trenutak da bismo to promatranjem doveli u središte svoje pozornosti, da bismo to doveli u fokus našeg uma.

Opažanje jednostavnih i nevinih stvari i pojava, kao što su izlazak ili zalazak sunca, opažanje načina na koji se svjetlost blago razliježe i miluje sve što dotakne na svom putu, tu suncem okupanu prirodu, miris poljskog cvijeća ili zemlje koji nošeni vjetrom ispunjavaju našu dušu, vidjeti kako u smiraj dana sve odiše tom jednom iskonskom mirnoćom koja poput melema blaži naše brige, takve sitne i neprimjetne stvari odjednom poprimaju sasvim novo značenje i postaju izvor trajne i nepresušne fascinacije i divljenja koje nas ispunjava dubokim poštovanjem i zahvalnošću. Iskreno oduševljenje i prepoznavanje ljepote je taj ključ koji u nama širom otvara vrata zahvalnosti i dopušta toj bujici da slobodno poteče našim srcem.

Svatko od nas osjeća zahvalnost na nečemu, bez obzira je li toga svjestan ili ne. Zato, odvojite trenutak i pronađite tu jednu stvar na kojoj ste zahvalni u svom životu bez obzira što ste istovremeno okruženi sa stotinama drugih stvari, okolnosti i situacija na kojima ne osjećate ama baš nikakvu zahvalnost. Ostavite ih sve po strani i pronađite to nešto u srži vas na čemu u svakom trenutku možete reći “Hvala”.

Svakog jutra možete započeti svoj dan tako što ćete najprije u miru posvijestiti nekoliko osnovnih stvari u svom životu na kojima ste istinski zahvalni. Zatim si dopustite da tu zahvalnost osjetite cijelim svojim bićem i jednostavno ju izrazite, bilo riječima ili osjećajem. Svrha zahvalnosti je da bude izražena iskreno. Zadržite se na tom osjećaju zahvalnosti i vidjet ćete što će se uskoro početi događati u vašem životu.

Međutim, ne pokušavajte biti prisilno zahvalni na stvarima na kojima iskreno ne osjećate zahvalnost. Mnogi često glume i pretvaraju se da su zahvalni jer vjeruju da će im zahvalnost pomoći da za sebe izvuku nekakvu osobnu korist. Međutim, zahvalnost nije sredstvo preko kojeg se postiže “bolji život”, materijalni status ili uspjeh, iako to može doći spontano kao jedna od prirodnih posljedica takvog stanja. Zahvalnost se ne može odglumiti. Ona mora biti iskrena i osjećena cijelim bićem. Ona je nagrada i svrha samoj sebi.

Čudotvorna moć zahvalnosti je u tome što ona djeluje kao prekidač koji trenutačno isključuje svaku brigu i dovodi svu našu pozornost na sadašnji trenutak! Iskrena zahvalnost ne može dijeliti zajednički prostor sa nezahvalnošću. Ona nas automatski izvlači iz mentaliteta žrtve i paćenika s kojom smo se poistovjetili. Jer, jednom kad ste iskreno zahvalni, vi više ne možete biti tužni, jednom kad ste zahvalni, ne možete se brinuti, gdje je zahvalnost tamo nema straha, nema osude, nema zamjerki, nema prošlosti ni budućnosti. Sa zahvalnošću vi ste jednostavno ovdje i sada prisutni s tim što JEST!

Uskoro ćete otkriti da je tajna zahvalnosti upravo u njezinoj neposrednoj sposobnosti preusmjeravanja pozornosti sa onoga što nemamo na ono što imamo! Jednom kad je iskreno izražena, ona u središte naše pozornosti automatski dovodi još više stvari na kojima možemo biti zahvalni! Ona spontano usmjerava našu pozornost prema otkrivanju i spoznaji o tome koliko smo već sretni i blagoslovljeni u svom životu. Kada ste iskreno zahvalni na nečemu, taj osjećaj zahvalnosti u vama pali vatru čiste radosti zbog koje osjećate još više zahvalnosti na stvarima kojima ste okruženi, proširujući postupno taj krug zahvalnosti koji neprestano raste i širi se sve dok ne obuvati sav život! Naravno, u početku je korisno i poželjno biti zahvalan na određenim i pojedinačnim stvarima ili okolnostima, kako bi se ostvario taj početni pomak od nesvjesnog navičnog gunđanja i jadikovanja prema svjesnoj zahvalnosti i kako bi se naš um naviknuo na to, njemu novo i neobično stanje i ustoličio se u toj mirnoći i svijesti srca.

Međutim, istinska zahvalnost nije ona koja se temelji na uspoređivanju sa nekim ili nečim drugim u smislu prestiža. To nije zahvalnost na tome što “ja imam, a netko drugi nema”. To nije zahvalnost na tome što nam se život baš odvija u skladu sa planovima koje smo si zacrtali. To nije zahvalnost za nešto pojedinačno i izdvojeno. To čak nije ni zahvalnost koja proizalzi iz straha da ćemo nešto izgubiti, što mnoge usmjeri da počnu cijeniti ono što imaju.

Istinska zahvalnost je posljedica jasnog uvida o našoj istinskoj prirodi koja se proteže daleko izvan granica osobe i koja sve doživljava kao svoje, kao dio neraskidive jednote, kao dio jednog Bića Ljubavi, jedne suštine. Istinska zahvalnost je ona koja je motivirana isključivo Ljubavlju.

Najćišći oblik zahvalnosti je zahvalnost na samom životu, duboka i naizgled bezrazložna zahvalnost na tome što jednostavno jesmo upravo ovdje i sada bez obzira na sve! Kada dotaknete to stanje u kojem možete biti iskreno zahvalni samo na tome što jeste, kada vam nešto tako uobičajeno i samorazumljivo postane korijenski izvor zahvalnosti, kada vam nešto što se inače smatra kao “ništa”, postane “sve”, u tom trenutku, zahvalnost prestaje biti čin koji zahtijeva svjesntan napor i postaje način življenja, ishodište i temelj svake radnje koju poduzimate. Tu shvaćate da je vaš život neprocjenjiv, upravo takav kakav jest, i da ste samim time što ste ovdje, bez obzira na sve okolnosti, već bogatiji od bilo kojeg bogatstva koje se može steći u materijalnom smislu. To je ono bogatstvo o kojemu se govori u bibliji, “koje ne trune i kojeg moljac i hrđa ne nagrizaju i kojeg kradljivci ne mogu potkopati ni ukrasti.”

Uskoro ćete se naći u stanju u kojem ćete neprestano iznutra izražavati zahvalnost na svemu i vaš život će samim time postati jedan trajni čin dubokog poštovanja i slavljenja u radosnoj igri.

Najveća moguća investicija u životu je količina zahvalnosti uložena upravo u OVAJ TRENUTAK, a najveće bogatstvo Ljubav prema životu koja iz toga proizlazi.

Namaste!

http://novavizija.blog.hr

Broj roditelja koji odbijaju cijepiti dijete/djecu posljednjih godina i u Hrvatskoj je u porastu; raste otpor obaveznom cijepljenju djece koje se u našoj zemlji ostvaruje, između ostaloga, i prijetnjama i kaznama. Kao prilog nastojanja da se javnosti ukaže na još jednu manjinu u Hrvatskoj koja se smatra ugroženom u ostvarivanju jednog od osnovnih ljudskih prava, prava na slobodu izbora načina zaštite zdravlja, internetski magazin Kameleon objavljuje  članak s tom svrhom. Donosimo prvi dio poglavlja “Cijepljenje: Medicinska tempirana bomba” iz knjige američkog liječnika i pedijatra Roberta S. Mendelsohna “Zdravo dijete unatoč liječnicima”, u kojoj ukazuje na prirodu dječjih zaraznih bolesti i moguće opasnosti ukoliko se dijete protiv njih cijepi te iznosi razloge zašto je većina procijepljivanja nepotrebna i zašto cijepljenje treba biti neobavezno.

Izvor: udruga-kameleon.hr

*Najveća opasnost vezana uz dječje bolesti leži u opasnim i neuspješnim naporima da se one spriječe masovnim cijepljenjima.*

Dok pišem ove retke, svjestan sam da će vam vjerojatno biti teško prihvatiti moj stav. Cijepljenje se tako promišljeno i agresivno reklamira da mnogi roditelji vjeruju kako je riječ o čudu koje je zauzdalo mnoge bolesti od kojih su ljudi nekada strahovali. Zbog toga je, za njih, suprostavljanje cijepljenju ravno ludilu. Kada pedijatar napadne ono što je postalo osnova pedijatrijske prakse, isto je kao da svećenik negira nepogrešivost pape.

Premda sam toga svjestan, mogu se samo nadati da ćete vi i dalje biti spremni i pročitati ono što vam želim reći. Mnogo toga u što su vas uvjerili u vezi sa cijepljenjem nije točno. Ne samo da do toga imam zle slutnje; da slijedim svoja najdublja uvjerenja, savjetovao bih vam da ne pristanete ni na koje cijepljenje svojega djeteta. No to neću napraviti, jer su roditelji u polovici američkih država izgubili pravo na izbor. Liječnici, a ne političari, izborili su se za zakone koji prisiljavaju roditelje da svoju djecu cijepe ako ih žele upisati u školu (* 3).

No čak i u tim državama možda uspijete nagovoriti pedijatra da iz Di Te Per cjepiva isključi komponentu pertussisa (hripavca). Ova komponenta, koja je, čini se, najopasnija, izaziva toliko nesuglasica da mnogi liječnici postaju uznemireni dok je uštrcavaju, bojeći se roditeljskih tužbi zbog nesavjesna postupka. I treba biti uznemireni, jer je u nedavnom slučaju u Čikagu dijete oštećeno cjepivom pertussisa dobilo odštetu od 5,5 milijuna dolara. Ako je vaš liječnik u takvom stanju, iskoristite njegov strah jer je u pitanju zdravlje vašega djeteta.

Premda sam i sam davao cjepiva u ranim godinama svoje prakse, postao sam nepokolebljiv protivnik masovnog cijepljenja zbog neizmjerno velikih opasnosti koje od njega prijete. Tema je toliko široka i složena da zaslužuje posebnu knjigu. No ovdje se moram zadovoljiti nabrajanjem svih primjedbi koje imam na fantastično oduševljenje kojim pedijatri naslijepo uštrcavaju strane bjelančevine u tijela vaše djece, ne znajući kakve posljedice mogu izazvati.

Evo zbog čega sam zabrinut:

1. Nema uvjerljivih znanstvenih dokaza da je bilo koja dječja bolest iskorijenjena zahvaljujući masovnom cijepljenju.

Istodobno je točno da su mnoge nekada česte dječje bolesti nestale ili se njihov broj smanjio otkako su uvedena cijepljenja. Nitko točno ne zna zašto, a razlog bi mogao biti poboljšanje životnih uvjeta. Ako je do nestanka tih bolesti u SAD-u došlo zahvaljujući cijepljenju, moramo se pitati zašto su nestale istodobno i u Europi, gdje se masovna cijepljenja nisu provodila.

2. Vlada mišljenje da je Salkovo cjepivo zaslužno za zaustavljanje epidemije polija (dječje paralize), koja je harala među američkom djecom 40-ih i 50-ih godina 20. stoljeća. Ako je tako, zašto je epidemija prestala i u Europi, gdje se cjepivo protiv te bolesti nije tako široko primjenjivalo?*

Mnogo je važnije pitanje zašto se Sabinovo cjepivo sa živim virusom još uvijek daje djeci kad dr. Jonas Salk koji je izumio prvo cjepivo, ističe da Sabinovo cjepivo danas izaziva većinu slučajeva dječje paralize. Uporna primjena toga cjepiva na djeci nerazumno je medicinsko ponašanje koje samo potvrđuje moju tvrdnju kako su liječnici dosljedni u ponavljanju svojih pogrešaka. Kad se govori o cjepivu protiv polija, opet smo svjedoci nesklonosti medicine da napusti cjepljenje kao u slučaju velikih boginja, koje je ostalo jedini izvor smrti vezan uz velike boginje tri desetljeća nakon što je bolest nestala.

Razmislite o tome! Trideset godina djeca su umirala od cjepiva protiv velikih boginja, premda im opasnost od te bolesti više nije prijetila!

3. Za svako cijepljenje vezan je značajan rizik i brojne kontraindikacije koje mogu cjepivo pretvoriti u opasnost za zdravlje vašega djeteta. No liječnici ih i dalje rutinski uštrcavaju, obično ne upozorivši roditelje na opasnosti i bez prethodne provjere je li cjepivo kontraindicirano za dijete koje cijepi. Ni jedno dijete ne bi trebalo cijepiti bez prethodne provjere, no čitave vojske male djece dobivaju ubod u ruku, a da se nikoga ništa ne pita!

4. Dok je poznat niz kratkotrajnih štetnih posljedica većine cjepiva (no rijetko ih tko iznosi), nitko ne zna kakve su dugotrajne posljedice uštrcavanja stranih bjelančevina u tijelo vašega djeteta. Još više zastrašuje činjenica što se nitko niti ne trudi da to pitanje istraži (* 4).

5. Sve se više sumnja da su cijepljenja protiv razmjerno bezopasnih dječjih bolesti možda odgovorna za dramatičan porast autoimunih bolesti otkako su uvedena masovna cijepljenja. Radi se o zastrašujućim bolestima poput raka, leukemije, reumatskog artritisa, multipleks skleroze, Lou Gehrigove bolesti, lupus erythematosus i Guillain-Barreova sindroma. Autoimuna bolest jednostavno se može objasniti kao bolest u kojoj tjelesni obrambeni mehanizmi nisu sposobni razlikovati stranog napadača od uobičajenih tkiva. Zbog toga tijelo počinje samo sebe uništavati. Jesmo li zamijenili zaušnjake i ospice za rak i leukemiju?

* * *

Objasnio sam vam ove činjenice koje me zabrinjavaju zato što vam ih vaš pedijatar vjerojatno neće spomenuti. Na Forumu američke akademije pedijatara (AAP) 1982. godine predložena je rezolucija koja bi pomogla da roditelji budu obaviješteni o rizicima i koristima od cijepljenja. Rezolucija je zahtijevala “da AAP osigura jednu i jednostavnim jezikom pisanu obavijest koja bi razumnim roditeljima rekla sve o koristima i riziku rutinskih cijepljenja, riziku od bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem i štetnim reakcijama na cjepivo”. Očito je da prisutni liječnici nisu bili uvjereni kako “razumni roditelji” imaju pravo na tu vrstu obavijesti *jer je rezolucija odbačena! (* 5)

Gorke nesuglasice oko cijepljenja koje sada vladaju u medicinskim krugovima nisu promakle medijima. Sve više roditelja odbija cijepiti svoju djecu i za to snose zakonske posljedice (* 6). Roditelji čija su djeca nakon cijepljenja dobila trajna oštećenja više ne prihvaćaju takvu sudbinu nego se parniče i s proizvođačima i s liječnicima koji su dali djeci cjepivo. Neki su proizvođači prestali proizvoditi cjepiva, a kod onih koji ih još proizvode popis kontraindikacija za njihovu upotrebu postaje iz godine u godinu sve duži. U međuvremenu rutinska cijepljenja dovode pacijente uvijek ponovno u ordinaciju, ona su alfa i omega ove medicinske grane, pa će ih pedijatri braniti do smrti.

*Pitanje koje bi roditelji trebali postaviti glasi: čije smrti?*

Samo vi, kao roditelji, možete odlučiti da li odbiti cjepivo ili riskirati da ga dijete primi. Dopustite mi da vam preporučim: prije nego što se vaše dijete cijepi, prikupite sve činjenice o mogućem riziku i pozitivnim stranama cijepljenja i zahtijevajte od pedijatra da brani svoje mišljenje.

U daljnjem tekstu pozabavit ću se detaljnije pojedinačnim cjepivima. Ako odlučite ne cijepiti svoje dijete, no zakon vaše države kaže da morate, pišite mi i možda ću vam moći savjetovati kako da ostvarite svoje pravo na izbor.

U ovoj knjizi neću govoriti o svim težim za život opasnim bolestima. Na preostalim stranicama ovoga poglavlja opisat ću najčešće bolesti koje može dobiti i vaše dijete.

Zaušnjaci

Zaušnjaci (mumps) razmjerno su bezopasna virusna bolest koja se obično preboli u djetinjstvu, a izaziva oticanje jedne žlijezde ili obiju žlijezda slinovnica (parotide) koje su smještene ispod i ispred ušiju. Tipični simptomi jesu temperatura između 37,8 i 40 stupnjeva Celzijusa, gubitak teka, glavobolja i bolovi u leđima. Otok obično počinje splašnjavati nakon dva do tri dana, a do šestog ili sedmog dana nestaje. No prvo može oboljeti jedna žlijezda, a druga čak i 10 do 12 dana kasnije. Upala bilo koje strane stvara doživotni imunitet.

Zaušnjake ne treba medicinski liječiti. Ako vaše dijete dobije ovu bolest, potičite ga da ostane u krevetu dva do tri dana, hranite ga kašastom hranom i dajte mu mnogo tekućine, a na otekline stavljajte hladne obloge. Ako ima jaku glavobolju, dajte mu umjerene količine viskija ili acetaminofena. Maloj bebi dajte najviše 10 kapi viskija, a većoj djeci do pola čajne žličice. Doza se može ponoviti za jedan sat, te još jednom ako je potrebno.

Većina djece cijepi se protiv zaušnjaka u cjepivu protiv ospica, rubeole i zaušnjaka (MoPaRu), koje se daje kad dijete navrši 15 mjeseci. Ovo cjepivo pedijatri brane time što, premda zaušnjaci nisu ozbiljna bolest u djetinjstvu, ako se u toj dobi ne stekne imunitet, mogu oboljeti i odrasli. U tom slučaju postoji mogućnost da odrasli muškarci dobiju orhitis, stanje u kojem bolest djeluje na testise. U rijetkim slučajevima može rezultirati neplodnošću.

Da orhitis može izazvati potpuni sterilitet i da cijepljenje protiv zaušnjaka jamči da ga odrasli muškarci neće dobiti, i ja bih bio među onim liječnicima koji zagovaraju cijepljenje. Budući da su ti argumenti besmisleni, nisam među njima. Orhitis rijetko izaziva neplodnost, a kada je i izazove, budući da je obično zahvaćen samo jedan testis, kapacitet proizvodnje sperme zdravog testisa mogao bi ponovo napučiti svijet! To još nije sve. Nitko ne zna da li cijepljenje protiv zaušnjaka osigurava imunitet koji traje do zrele dobi. Zbog toga je pitanje hoće li vaše dijete, cjepljeno sa 15 mjeseci, koje je izbjeglo bolesti u djetinjstvu, patiti od mnogo težih posljedica kad je dobije kao odrasla osoba.

Ako se cjepivo protiv zaušnjaka daje da se zaštite odrasli muškarci od orhitisa, a ne da se spriječi da djeca dobiju zaušnjake, bilo bi logično da se daje samo onim muškarcima koji do puberteta nisu stekli prirodni imunitet. Tada bi mogli biti mnogo sigurniji da su zaista zaštićeni. Sve djevojčice i velik broj dječaka izbjegli bi potencijalne posljedice opasnog cjepiva.

Nećete naići na pedijatra koji o njima otvoreno govori, no popratne pojave cjepiva protiv zaušnjaka mogu biti prilično ozbiljne. U neke djece izaziva alergijske reakcije poput osipa, svraba i modrica. Na udaru se može naći i središnji živčani sustav, pa dolazi do febrilnih konvulzija, unilateralne gluhoće na živčanoj bazi i encefalitisa. Točno je da je rizik minimalan, no zašto bi mu vaše dijete bilo izloženo samo zato da bi izbjeglo bezazlenu dječju bolest uz cijenu da oboli od mnogo ozbiljnije bolesti kad odraste.

Ospice

Ospice su virusna zarazna bolest koja se prenosi dodirom predmeta koje je upotrijebila zaražena osoba. U početku žrtva je umorna, ima blago povišenu temperaturu i bolove u glavi i leđima. Temperatura se penje do trećeg ili četvrtog dana kada doseže 39,4 do 40 stupnjeva Celzijusa. Katkad se u usnoj šupljini vide bijele pjegice, a ispod linije kose i iza ušiju javljaju se ružičaste pjegice. Osip se spušta prema dolje i u roku od 24 sata prekrije cijelo tijelo. Ružičaste pjegice drže se u skupinama i ne traju duže od tri do četiri dana. Ospice su zarazne sedam do osam dana, i to od trećeg ili četvrtog dana prije nego što je izbio osip. Ako je jedno od vaše djece već oboljelo, ostali su vjerovatno također već zaraženi.

Ospice ne zahtjevaju nikakvo liječenje, osim odmora u krevetu, dovoljno tekućina kako bi se spriječila dehidracija zbog vrućice te cinkov tekući puder ili kupka u kukuruznom škrobu kako bi se ublažio svrab. Ako dijete pati od fotofobije, zamračite sobu u kojoj boravi. No premda se mnogi roditelji boje, nema opasnosti od trajnog sljepila uzrokovanog ovom bolešću.

Cjepivo protiv ospica drugi je element MoPaRu cjepiva koje se daje u ranom djetinjstvu. Liječnici smatraju da je cijepljenje nužno kako bi se spriječio encefalitis izazvan ospicama, za koji kažu da se javlja jednom u 1000 slučajeva. Nakon iskustva od više desetljeća u kojima sam često viđao slučajeve ospica sumnjam u točnost tih statističkih podataka, kao i mnogi drugi pedijatri. Učestalost od 1/1000 mogla bi biti točna u djece koja žive u uvjetima bijede i neuhranjenosti, no u srednjim i gornjim slojevima, ako isključimo pospanost zbog samih ospica, učestalost pravog encefalitisa vjerojatnije je 1/10 000 ili 1/100 000.

Nakon što vas preplaši malo vjerojatnom mogućnošću da će dijete oboljelo od ospica dobiti encefalitis, ne može se očekivati da će vam liječnik biti spreman reći i koje opasnosti krije cjepivo koje on daje kako bi spriječio encefalitis. Cjepivo protiv ospica povezano je s encefalopatijom i nizom drugih komplikacija, kao što je primjerice SSPE (subakutni sklerozni panencefalitis) koji izaziva otvrdnjavanje mozga i uvijek je koban.

Ostala neurološka, a ponekad i fatalna stanja vezana uz cjepivo protiv ospica, jesu ataksija (nesposobnost koordiniranih pokreta mišića), mentalna zaostalost, aseptični meningitis, napadaji grčeva i hemipareza (paraliza jedne strane tijela). Sekundarne komplikacije vezane uz cjepivo još više zastrašuju. One uključuju encefalitis, subakutni sklerozni panencefalitis, multiplu sklerozu, toksičnu epidermalnu nekrolizu, anafilaktički šok, Reyeov sindrom, Guillain-Barreov sindrom, poremećaje u zgrušavanju krvi, mladenački dijabetes, a postoje neke veze i s Hodgkinovom bolešću i rakom.

Smatram da su rizici vezani uz cjepivo protiv ospica neprihvatljivi sve da i postoje uvjerljivi dokazi kako je cjepivo djelotvorno. No njih nema. Premda je opala učestalost bolesti, pad je nastupio prije nego je uvedeno cjepivo. Godine 1958. bilo je oko 800000 tisuća slučajeva ospica u Sjedinjenim Državama, a do 1962. godine, godinu dana prije nego što se cjepivo pojavilo, broj slučajeva pao je za 300000. U iduće četiri godine, dok su djeca cijepljena nedjelotvornim i danas napuštenim cjepivom “virusa ubojice”, broj slučajeva pao je za daljnjih 300000. Godine 1900. bilo je 13,3 slučajeva smrti od ospica na 100000 stanovnika. Do 1955. godine, prije prvih cjepljenja protiv ospica, smrtnost se smanjila za 97,7 posto na samo 0,03 smrtna slučaja na 100000.

I sami brojevi dovoljno dramatično govore da su se ospice počele povlačiti prije nego što je uvedeno cjepivo. Ako smatrate da nisu dovoljno uvjerljivi, razmotrite sljedeće: u istraživanju provedenom 1978. godine u 30 država, više od polovice broja djece koja su preboljela ospice bilo je prethodno propisno cijepljeno. Štoviše, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, onaj tko je cijepljen ima oko 15 posto veće izglede da se zarazi ospicama od onih koji nisu cijepljeni.

Možda ćete se upitati: “Zašto, svjesni svih tih činjenica, liječnici i dalje daju to cjepivo?” Odgovor možda leži u događaju koji se zbio u Kaliforniji 14 godina nakon što je uvedeno cjepivo protiv ospica. Tjekom te godine u Los Angelesu je došlo do ozbiljne epidemije i roditeljima se savjetovalo da cijepe svu djecu stariju od 6 mjeseci, unatoč upozorenju ministarstva za javno zdravstvo da je cijepljenje djece mlađe od godinu dana besmisleno i da može biti štetno.

Premda su liječnici Los Angelesa reagirali masovnim cijepljenjem svakog djeteta koje im je dopalo ruku, nekoliko lokalnih liječnika upoznatih s problemom imunološkog neuspjeha na koji se sumnjalo i opasnostima od “polaganog virusa” odlučili su da svoju vlastitu djecu neće cijepiti. Za razliku od njihovih pacijenata, kojima ništa nije rečeno, oni su znali da se “polagani virusi” koje nalazimo u svim živim cjepivima, a osobito u cjepivu protiv ospica, mogu godinama kriti u ljudskom tkivu. Kasnije se mogu javiti u obliku encefalitisa, multiple skleroze, a mogu biti i potencijalno sjeme za razvoj i rast raka.

Jedan liječnik koji je odbio cijepiti svoju sedmomjesečnu bebu rekao je: “Zabrinjava me što se događa s virusom koji ne samo da nudi slabu zaštitu nego ostaje u tijelu i tamo se ponaša na nama nepoznat način.” Njegova zabrinutost zbog mogućih posljedica za njegovo dijete nije ga spriječila da cijepi ostale malene pacijente. Svoje kontradiktorno ponašanje objasnio je riječima: “Kao roditelj, raspolažem tim luksuzom da mogu birati. Kao liječnik… zakonski i profesionalno moram prihvatiti preporuke službe, što smo morali učiniti i u slučaju gripe.”

Možda je vrijeme da se i roditeljima i djeci laicima dopusti takav luksuz u kojem uživaju liječnici i njihova djeca.

Rubeola

Poznata i kao “njemačke ospice”, rubeola je bezopasna dječja bolest koju ne treba medicinski liječiti. Početni su simptomi vrućica i blaga prehlada, praćeni upalom grla. Kada se na licu i vlasištu pojavi osip koji se širi na ruke i tijelo, znat ćete da nije riječ o običnoj prehladi. Pjegice se ne drže zajedno, kao u ospica, i obično nestaju za dva do tri dana. Žrtvu treba poticati da se što više odmara, treba dobivati dovoljno tekućine, no nikakvo drugo liječenje nije potrebno.

Opasnost od rubeole leži u mogućnosti da izazove oštećenje fetusa ako je dobije žena u prvom tromjesječju trudnoće. Ovaj se strah iskorištava kako bi se opravdalo cijepljenje sve djece, i dječaka i djevojčica, unutar MoPaRu cjepiva. Koristi od ovoga cjepiva sumljive su iz uglavnom istih razloga koji se odnose i na cjepivo protiv zaušnjaka. Nema potrebe djecu štititi od bezazlene bolesti, to više što su štetne posljedice cjepiva neprihvatljive. Riječ je o artritisu, artralgiji (bolni zglobovi) i polineuritisu koji izaziva bol, ukočenost ili bockanje u perifernim živcima. Ti su simptomi obično privremeni, no mogu trajati i nekoliko mjeseci, a mogu se javiti tek dva mjeseca nakon cjepljenja. Zbog takvog vremenskog skoka roditelji ih često ne povezuju s cijepljenjem pa se uzrok ne otkrije.

Velika opasnost od cjepiva protiv rubeole jest u tome što budućim majkama uskraćuje mogućnost prirodnog imuniteta protiv te bolesti. Sprečavanjem obolijevanja u djetinjstvu, cijepljenje zapravo povećava prijetnju da će žena dobiti rubeolu tijekom plodnih godina. U ovom slučaju s mojim mišljenjem slažu se mnogi liječnici. Skupina liječnika iz Connecticuta, predvođena dvojicom eminentnih epidemiologa, uspjela je cijepljenje protiv rubeole skinuti s popisa obaveznih cjepiva.

Jedno za drugim, istraživanja pokazuju da mnoge žene cijepljene protiv rubeole u djetinjstvu nemaju u krvi antitijela već ni u doba adolescencije. Druga istraživanja pokazuju veliku stopu nedjelotvornosti cjepiva protiv rubeole, zaušnjaka i ospica, bilo odvojeno ili u koktelu. Napokon, osnovno pitanje na koje valja odgovoriti jest jeli imunitet na temelju cjepiva jednako djelotvoran i trajan kao i imunitet nakon preboljele rubeole. Brojni testovi krvi pokazuju da djeca nisu imuna već četiri ili pet godina nakon cijepljenja.

Značenje ove činjenice očito je i zastrašujuće. Rubeola je u djetinjstvu posve bezopasna bolest i ostavlja prirodni imunitet onima koji su je preboljeli te je neće ponovo dobiti kad odrastu. Prije nego što su liječnici počeli cijepiti protiv rubeole, procjenjuje se da je 85 posto odraslih bilo prirodno imuno na tu bolest.

Zahvaljujući cijepljenju, danas velika većina žena neće nikada steći prirodni imunitet. Ako njihov umjetno stvoreni imunitet oslabi, možda će dobiti rubeolu u trudnoći, što može izazvati oštećenja još nerođenog djeteta.

Budući da sam po prirodi sumnjičav, uvijek sam vjerovao da je najsigurniji način da ustanovimo što ljudi zaista misle promatrati što rade, a ne što govore. Ako rubeola ne prijeti djeci nego nerođenom fetusu, trudnice bi trebalo štititi od rubeole tako da budu sigurne kako je neće dobiti od svoga opstetričara. No istraživanje u Kaliforniji, objavljeno u časopisu “Journal of the American Medical Association” (JAMA), pokazalo je da je 90 posto opstetričara-ginekologa odbilo primiti cjepivo. Ako se sami liječnici boje cjepiva, zašto zakon zahtijeva da vi i vaši roditelji dopustite da ga uštrcaju vašoj djeci?

Nastavak slijedi…

(* 1) Internetski magazin Kameleon objavio je razgovor “O cijepljenju djece u Hrvatskoj s gledišta javnozdravstvene zakonske obaveze, kažnjavanja roditelja koji ne žele cijepiti dijete/djecu, kao i mogućim promjenama u pristupu po tim pitanjima“. Članak donosi odgovore i stavove epidemiologa na promišljanja i pitanja roditelja koji odbijaju cijepiti dijete/djecu, ali i traže da cijepljenje u Hrvatskoj postane neobavezno po uzoru na većinu zemalja razvijene Europe.

(* 2) Dr. Roberta S. Mendelsohn: “Zdravo dijete unatoč liječnicima” (izvorno objavljena 1984. u SAD-u, a u Hrvatskoj 1993. u izdanju Mladinske knjige Zagreb), poglavlje 19. “Cijepljenje: Medicinska tempirana bomba”, na stranicama 188-205. Knjiga se u Hrvatskoj odavno više ne može kupiti (osim povremeno u antikvarijatima). Internetski magazin Kameleon prvi donosi cjelovit tekst navedenog poglavlja, uz neznatne izmjene hrvatskog prijevoda knjige Jasmine Bakić te uredničke napomene. Napomene su vezane ponajprije uz činjenicu da je knjiga izvorno objavljena prije 29 godina; iako je i dalje više nego zanimljiva i potrebna kao prilog neovisnog promišljanja zdravstvene zaštite djece, sve veći broj znanstvenih istraživanja potvrđuju navode njezinog pisca.

(* 3) Osnovno školovanje u Hrvatskoj je obavezno, baš kao i cijepljenje. Zbog te činjenice, unatoč roditeljskog odbijanja cijepljenja djeteta, neprocijepljeno dijete bit će upisano u školu.

(* 4) U međuvremenu su izvršena i objavljena znanstvena istraživanja koja potvrđuju vezu između pojedinih cjepiva i autoimunih bolesti. O takvim istraživanjima možete primjerice saznati iz napisa “Dr. sc. Lucija Tomljenović: “Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!“.

(* 5) U Hrvatskoj je takav pristup i danas prevladavajući, ističu se prednosti cijepljenja, a nedostaci se prešućuju i(li) umanjuju.

(* 6) Kakve su zakonske posljedice za roditelje u Hrvatskoj koji odbiju cijepiti svoje dijete? Prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, za necijepljenje djeteta prema obaveznom “kalendaru cijepljenja” roditelji podliježu novčanoj kazni od 2000 kuna. Mogu biti upućeni i na razgovor u najbliži Centar za socijalnu skrb zbog sumnje u zanemarivanje djeteta.

Izvor: udruga-kameleon.hr

Hamed Bangoura pokrenuo je peticiju u kojoj traži da se u Hrvatskoj raspusti vlada i sabor te organiziraju novi parlamentarni izbori na kojima se ne bi smjela prijaviti ni jedna politička stranka te političar, koja je participirao u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti od osamostaljenja Hrvatske pa sve do danas.

Ako….
ako si jedan od 360.000 nezaposlenih na burzi,
ako si jedan od 190.000 nezaposlenih, ali bez prava na burzu,
ako si student i ne vidiš budućnosti u svojoj zemlji, a silno želiš
ako si roditelj, a ne želiš kćeri i unuke posjećivati u inozemstvu,
ako si branitelj koji si dao cijelog sebe, ali ne za ovakvu zemlju,
ako si umirovljenik koji živi ispod svakog dostojanstva,
ako si svjestan da šutnjom samo produžavaš agoniju,
ako duboko u svom srcu znaš da je vrijeme za korijenite promjene,
ako ti je dosta podjela, jer znaš da prvi do tebe nije tvoj neprijatelj,
ako želiš izvoziti, a ne uvoziti, proizvoditi, a ne prodavati, stvarati, a ne rušiti, voljeti a ne mrziti,
ako ne želiš klečati, već stajati uspravno i ponosno na svojoj zemlji,
ako ti je dosta da te gledaju u oči i lažu, a ti ništa ne možeš učiniti,
ako ti je dosta mrmljanja u vlastitu bradu,
ako želiš imati djecu, ali dvojiš, jer ne znaš što će biti sutra,
ako si svjestan da moraš nešto i dati da bi dobio,
ako ti je dosta podjela na sjever i jug, istok i zapad, crveno i crno,
ako konačno želiš glasovati za programe, sposobne i poštene , a ne za stranke, podobne i lopove,
ako ti je dosta neopotizma, političkih profitera i kumskih veza,
ako ti je dosta novih poreza, nameta, zaduživanja,
ako ti je dosta rasprodaje tvoje zemlje, bez glave i repa,
ako nisi sudjelovao u pljački, a želiš konačno saznati tko jeste,
ako jednostavno znaš da ovo nije u redu i da to treba mijenjati
ako jednostavno želiš samo raditi, bez straha za svoj posao,
ako si svjestan da bez reda, rada i discipline, nema naprijed,
ako znaš da moraš mijenjati sebe da bi mogao promijeniti druge,
ako vjeruješ da dobro pobijeđuje zlo,
ako imaš srca i misliš da si prije svega čovjek,
ako znaš da ima još 100 ovakvih AKO, spremi se da  POSTANEŠ PAHULJA I POMOGNEŠ DRUGIMA DA POSTANU PAHULJE KOJE ĆE ZAJEDNO STVORITI LAVINU I PROMIJENITI OVU I OVAKVU HRVATSKU !

“Drage građanke i građani Lijepe Naše,

bliži se kraj još jedne kalendarske godine. Preživjeli smo jer narod uvijek preživi. Istina, umorni smo, iscrpljeni, slomljeni, pokradeni, nemoćni, na aparatima, ali ipak živi. Od svega, najviše boli što smo duboko podijeljeni od strane političkih struktura tijekom dvadeset i tri godine korupcije, mita, nepotizma i općeg nepoštivanja interesa naroda. Najgore od svega je što na vidiku nema vizije, a ni onih koji bi tu viziju mogli ostvariti. Znamo da je Hrvatska prepuna pametnih, sposobnih i poštenih ljudi koji jednostavno ne mogu doći do izražaja u ovom i ovakvom trenutku. Pahulje imaju za cilj stvoriti okvire za novo društvo u kojem će sposobni i pošteni doći do izražaja, a u kojem će političari konačno čuti svoj narod. Oni su tu zbog nas, a ne mi zbog njih.

Što želimo postići okupljanjem Pahulja?

Želimo omogućiti higijenski prostor za razvoj zdravog političkog društva u kojem bi se biračima vratilo povjerenje i promovirala demokracija koju su povlaštene garniture u proteklih dvadesetak godina obezvrijedile.

Na ovaj način želimo prije svega reći da je bilo dosta te ostvariti neke od zadanih ciljeva:

1) Stavljanje svih mandata nositelja zakonodavne i izvršne vlasti koji su dobiveni temeljem izbora na državnoj i lokalnoj razini na raspolaganje narodu RH.

2) Formiranje tehničke vlade, sastavljene od poštenih i sposobnih građana RH.

3) Dobrovoljni moratorij na djelovanje svim političarima koji su participirali u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti na svim razinama od 1990. do 2013. godine.

4) Osnivanje posebnog neovisnog tijela koje unutar godinu dana, temeljem zakonskih okvira, treba provesti poništenje sporne pretvorbe i privatizacije.

5) Podnošenje obvezujuće izjave kojom bi svaki budući političar svom svojom imovinom jamčio povrat sve nezakonito stečene imovine odnosno naknadu pronevjerenih javnih sredstava tijekom obnašanja svog mandata.

6) Ograničavanje obnašanja dužnosti budućim nositeljima zakonodavne i izvršne na najviše 2 mandata.

Peticiju možete potpisati  na stranici Pahulja.com.

Neka se glas naroda čuje, neka počnu padati Pahulje.

I još nešto, pahulje se ne dijele. One se okupljaju.”

Web: Pahulja.com.

Facebook: Pahulja

.

“Zašto MORATE OTIĆI svi od 90-ih do danas”

Zbog vas je nestala ona Hrvatska s početka 90 tih, kada je većina građana disala ko jedan. Danas ste narod podijelili na one za i one protiv, na sjever i jug, lijeve i desne, na malo bogatih, a puno siromašnih i uz sve to ne posustajete s partizanima i ustašama.

Nestala je ona Hrvatska u kojoj većina ljudi prepoznaje razliku između dobra i zla, između poštenog i nepoštenog između istine i laži.

Nestala je Hrvatska gdje se ljubav prema domovini mjerila u ljubavi prema ljudima, a ne prema broju udaraca u “prsa junačka”. Pravi su se borci u prsa junačka prestali tući još 1995. kad je rat završio, ali zato danas neki koji rat ni primirisali nisu, urlaju na sav glas.

Zbog vas su nestali osmijesi s lica mojih sugrađana dok idu na posao, jer jednostavno ne znaju hoće li sutra imati posao. Nestao je osmijeh, jer im se zbog sve lošijeg životnog standarda raspadaju brakovi, a djeca pate. Nestali su osmijesi, jer svojoj djeci moraju reći da nemaju i da im ne mogu nešto priuštiti. Boli to, jako to boli i tjera mnoge da gutaju knedle, samo kako bi ostali ponosni pred svojom djecom.

Pretvorili ste zemlju što je nekad hranila cijelu regiju, u uvoznika najlošijeg napoja, pa umjesto da izvozi, ta nesretna Hrvatska uvozi sve što nam dođe do granica, a kako ih više nema, nema ni granica za to čim se trujemo, pored najkvalitetnije zemlje na svijetu.

Više ne znam ima li išta proizvedeno u ovoj zemlji u kojoj mi se gadi reći:”Kupujmo hrvatsko”, kad je gazda te priče zapravo “Pokrao hrvatsko”. E da je on samo jedan :”Ja bi preživio” kako je pjevao naš pokojni Dino.

Mađarsku svinju nam nudite pod Hrvatsku, a svi znamo da ta nije hrvatskog zraka disala duže od dvadesetak dana koliko je trajao tov na nekoj od velikih farmi, jer malih, 100 % domaćih više ko da i nema.
Nema ni krmače, ni svinje ni pajceka, nestalo je naime hrvatsko selo. Sta da obrađuju i za koga da tove, za koga da muzu kravice, kad se sve prodalo dvojici, trojici ljudi, pet, šets multinacionalki i oni diktiraju sve?

Najgore je što je danas u Hrvatskoj sramota biti bogat. Ne dao Bog da si nešto pošteno zaradio, više ti nitko ne vjeruje.
Kako da narod vjeruje, kad je ostao bez sveg zlata što je imao kroz privatizacije u kojima je pljačka bila vidljiva iz aviona (čast vrlo rijetkim iznimkama)?.

Kako da sad narod vjeruje kad se prodaje HPB, Croatia Osiguranje, Petrokemija etc, i nitko to ne naziva pravim imenom, već “nužnom” prodajom obiteljskog srebra za spas. Spas čega pitam se ja, kad će se novac od te prodaje istopiti na plaće nesposobnih, ali podobnih “rođaka i nećaka” što ih politika uhljebi svih ovih godina, prije nego novac uopće sjedne na račun države, umjesto u razvoj.

Sve drugo smo već prodali. Što je slijedeće?
Imamo još dva dijamanta, koja smo sakrili, ali već su ih lešinari pronašli i kruže nad njima. Hrvatske šume i vode.
I sad me neki pitaju? Za što optužujem političare i zašto mislim da moraju otići baš svi.

Moraju otići i osloboditi mjesta za nekoga tko će stvarati, a ne rasprodavati, nekoga tko će znati baratati posljednjim blagom što ga imamo i na tim Bogom danim resursima vratiti dostojanstvo svom narodu. Nije problem prodati, ali zašto uvijek jednim te istima, podobnima kojima na čekovima piše: Majke mi imam love”, a onda se ispostavi da je šuplja priča koju na kraju plati običan građanin.

A kad smo kod opužbi to je bar vidljivo iz aviona, no ponavljanje je majka mudrosti, pa ponovimo zašto moja malenkost misli da morate otići baš svi iako i među vama ima časnih ljudi dragi političari, ali niste digli glas kad je trebalo mijenjati, a kad ste ga i digli, brzo su vas ušutkale stranačke stege.

Morate otići, zbog mita i korupcije popračene perfidnom rasprodajom države, zbog NE provođenja revizija nad pretvorbama u kojim je narod opljačkan, zbog stvaranja golemog broja UZETNIKA na uštrab poštenog poduzetnika.

Nadalje morate otići zbog nepobitne činjenice da nit slušate svoj narod nit ga zastupate onako kako bi on želio. Morate otići zbog dovođenja u zabludu svojih građana, ali glasača što su vam dali povjerenje, zbog provođenja kolektivne lobotomije i zastrašivanja nad vlastitim narodom koji je zato izgubio dostojanstvo i samopouzdanje, pa se plaši i vlastite sjene.

Morate otići i zbog stvaranja roba, a ne slobodnog čovjeka, jer rad oslobađa, a njega u Hrvatskoj nema ili ima sve manje i manje…. ma morate otići i zato što 500 puta godišnje gledam jedne te iste filmove na televiziji, jer ste politikom ubili i uništili, a sve za svoje interese, i moju Hrvatsku radio televiziju, što je nekad proizvodila sjajan program.

Ubili ste kulturu i umjetnost, jer zbog privatnih zbirki političara i uzetnika iz vaših redova koje su “strpali”u razne bunkere i podrume, a koje smo svi mi platili, u hrvatskim muzejima ne mogu vidjeti neka od najvažnijih djela hrvatske likovne umjetnosti.

Morate otići jer zbog vaših politika većina djece ne zna kako izgleda selo, pa se čude kad vide kozu, kravu, ovcu. Morate otići baš svi, zbog ugašenih 100.000 malih obrta, a najviše morate otići zato što jedem EGIPATSKI umjesto ličkog ili istarskog krumpira, ŠPANJOLSKU jagodu umjesto one vrgoračke, a da mi nema moje kumice na placu, djeca mi ne bi znala kako miriše pravi domaći kravlji sir.

I ne nisam završio. Mogao bi ja još ovako danima, ali se nadam da sam nabrojao bar neke razloge zašto se nadam da će konačno obični ljudi postati pahulje što će pokrenuti lavinu. Lavinu koja će biti mirna i dostojanstvena, koja će Vas ljubazno zamoliti da odete i da napravimo pravi “clean start” ili ipak na lijepom hrvatskom jeziku novi početak, ali pravi novi početak, ako znate na što mislim.

Mi mali građani, vjerujemo da to možemo, vjerujemo da među nama još postoje sposobni, pošteni i stručni, ali zaista ne mogu doći do izražaja svih ovih godina, jer im jednostavno ne dozvoljavate da pomole glave.

I onda: “Tko je tu lud”?
I da NEĆETE USPJETI jer imam vijest za Vas: PAHULJE SU NAIME POČELE PADATI U CIJELOJ HRVATSKOJ.

“Užas iskustva s Hitlerom nije u tome što je učinio ljudskoj rasi, nego u tome da mu je to ljudska rasa OMOGUĆILA i DOPUSTILA”

“Svijet je pun prica, ali su sve te price, zapravo JEDNA”

.