Pet kompanija vlada svim informacijama u medijima, a sada su krenuli zaustaviti sve one koji ne podliježu njihovom filtriranju istine!

Facebook je najavio uvođenje mogućnosti prijave lažnih vijesti odnosno ‘fake newsa’, odnosno onoga što oni smatraju da nije prošlo odobrenje vladajuće elite. Google je već odlučio prestati financirati alternativne medije zbog borbe protiv ‘fake newsa’. Europski parlament donio je rezloluciju protiv ‘fake newsa’, a Amerikanci su alternativne medije proglasili teroristima. Nakon što su upravo ti mediji doveli Trumpa na vlast.  U prijevodu svijet uskoro ostaje uskraćen za drugu stranu priče, za drugačije mišljenje ali i za vijesti koje nisu  odobrene i prošle filtar jedne od 5 kompanija u rukama moćnika. Naime, sve što nije u masovnim medijima predstavljeno je kao laž i to je ono bolesno i diktatorno stanje u koje se dovodi svijet, a koje ti isti mediji prešućuju!

Izvor: dnevno.hr

Ljudi svijeta jednostavno nisu informirani o nevjerojatnoj cenzuri medija i gušenju slobode tih medija koje se upravo odvija na globalnoj razini! Nisu svjesni posljedica koje će pogoditi čovječanstvo ukoliko se ostvari što planiraju – do kraja! Elita je viknula svijetu – vi ćete znati samo ono što mi želimo da znate. A oni lažu, jako lažu!

Provjerite li dnevne vijesti ili pogledate li večernji dnevnik iz različitih ‘izvora’ primijetit ćete da su informacije koje dobivate gotovo istovjetne. Na nekim televizijskim programima kopiranje ide toliko daleko da je čak i minutaža o određenim ‘vijestima’ identična. Udarne vijesti su već nekoliko godina dobro sinkronizirana stvar, a čak i naslovi u dnevnim novinama variraju s malim razlikama.

Razlog rome je to što samo pet divovskih medijskih kuća pokriva 90% globalnog medijskog prostora, od toga četiri kompanije dolaze iz SAD-a dok jedna dolazi iz Europske Unije, točnije Njemačke. Ove mega korporacije, osim TV postaja, posjeduju većinu radio postaja, izdavačkih kuća, filmskih proizvođača i distributera, reklamnih kompanija, kompanija za proizvodnju i distribuciju glazbenog i video materijala, te kotiraju visoko u kablovskoj televiziji, satelitskim i internetskim providerima (pružatelj internetskih usluga).

Riječ je o konglomeratima koji su ‘pojeli’ svu konkurenciju, a njihova imena su:

Time Warner – koji je svoj pohod na svijet započeo s CNN-om

News Corp – prijašnji Murdochov News Corporation koji je među prve tri najjače kompanije u Amerikama, Europi i Aziji

Bertelsmann – koji upravlja RTL-om, Sonyjem i većinom europskih i azijskih medija

Viacom – prijašnji CBS

Disney – monopol nad ‘obiteljskim’ sadržajem!

Trebamo li govoriti da ove korporacije imaju svega dva vlasnika?- Rothschilde i Rockefellerove?

Sve i jedna vijest koju upijate iz masovnih medija kontrolirana je i usklađenima s ideologijom i trendovima koji stvaraju mase bez kritike, bez kritičkog razmišljanja. Sve i jedna riječ koja dopire do vas u nadi će vas  oblikovati, pomno je promišljena a cijela ova korporacijska hobotnica koja svoju šapu drži na informacijama koje dolaze do čovjeka, toliko je umrežena da ponekad i uz puno truda nije moguće doprijeti do prave istine. To se najbolje vidi na primjerima velikih katastofa ili svjetskih događaja o kojima svatko na planetu izrazi svoje mišljenje. Tako je recimo bilo sa Charlie Hebdoom, pariškom novinom  i mainstrem medijima koji jednostavno nisu u javnost pustili vrlo važnu informaciju, a to je da vlasnik te ‘napadnute’ novine jedna od najmoćnijih obitelji na svijetu, čime cijela priča oko Charlie Hebdoa dobiva jednu potpuno drugu dimenziju nedostojnu javnosti, koja je prije nego smo došli do istine već papagajski ponavljala -‘Ja sam Charlie Hebdo’. Ista je stvar i s Trumpom, ali i sa oslobođenjem Alepa u kojoj su masovni mediji samo odjednom osudili Assada i stali na stranu terorista koji uz pomoć elite  kolju čovječanstvo – doslovno!

Masovni mediji su Fake News

Bivša istraživačka novinarka CBS-a Sharly Atkinsson, veteranka istražiteljskog novinarstva koja je javno otkrila kako lažni ‘grassroots’ pokreti, financirani od političkih, korporativnih i drugih posebnih interesa veoma učinkovito manipuliraju i iskrivljuju medijske poruke te time lažiraju stvarnost!

Riječ je o programiranju i lažima kojima su izloženi svi ljudi svijeta. Na jednom predavanju na Sveučilištu ona je studentima objašnjavala ‘perverznu’ ideju manipulacije koja vlada u medijima. Objasnila je kako ima više načina manipuliranja, ali kako se sve radi na istom principu s ciljem – kako bi se sakrila istina. Uzela je primjer cjepiva i povezanosti s autizmom te objasnila da mediji namjerno plasiraju i jedne i druge studije te šibaju u javnost brojne informacije kako bi naposljetku ljudi digli ruke od istine! Spomenula je da je riječ o spinovima kojima se mijenja mišljenje čitavog čovječanstva, pogotovo kada su u pitanju teme ili interesi visoke politike koje zapravo mogu promjeniti lice svijeta ako se promijeni mišljenje javnosti. Drugim riječima, objasnila je kako mediji u suradnji s korporacijama i vrhuškom ispiru mozak javnosti kao i da mogu mijenjati mišljenje po njihovoj volji, što je izuzetno opasno, jer mnogi ljudi na svijetu nisu svjesni da su svakodnevno izloženi strateškom manipuliranju njihovih stavova i uvjerenja.

Na CNN-u je plaćali da piše laži

Novinarka Amber Lyon koja je radila za CNN dala je  otkaz kada je shvatila da se od nje traži samo jedno – pisati laži. Iako je i prije sumnjala, sve je shvatila kada je CNN odbio izvijestiti o sustavnom mučenju i ubijanju mirnih prosvjednika od strane vlade Bahreina, kojemu je sama svjedočila kada ju je 2011. godine CNN poslao na terenski zadatak. Kako govori, njezino izvještavanje o događajima u Bahreinu zaustavila je Vlada SAD-a u suradnji s Vladom u Bahrainu. Lyon je riskirala svoj život da bi izvještavala u Bahreinu, dok je u isto vrijeme druga CNN-ova novinarka snimala plaćeni propagandni izvještaj o tome kako su lideri Bahraina hrpa prijateljskih prodemokratskih reformatora.

Dobro ste čuli… vlada Bahraina u suradnji s Vladom SAD-a platila je  CNN-u da brutalni režim i masakr pretvori u demokraciju i u tom je primjeru shvatila da je riječ o nevjerojatnoj laži koja se plasira kao stvarnost. Shvatila je da to nije novinarstvo, nego da je riječ o vrlo opasnoj manipulativnoj retorici čije su posljedice apsolutno neznanje svijeta o pravim događajima. Kasnije je saznala da i Kina, kao i drugi autoritarni režimi plaćaju CNN, ali i druge medijske kuće da stvaraju laž.

‘Stanje je nevjerojatno, sve je laž’, rekla je Lyon koja je dodala da je CNN oružje masovne destrukcije kojegg nismo svjesni. ‘Oni ponavljaju laž iznova i iznova, i ta laž koliko god besmislena bila tim ponavljanjem postaje istina’, kazala je i uzviknula: “Otvorite oči!”

Njemački novinar: “Morao sam izazvati Treći svjetski rat!”

Da je manipulacija medija izuzetno opasna po čovječanstvo upozorio je njemački novinar dr. Uldo Ulfkotte koji je izašao iz korporativne struje te priznao da je bio plaćen da svojim tekstovima huška narod Europe na rat. Radio je u prestižnim njemačkim medijima, a u jednom je trenutku izašao i ljudima pružio šokantnu istinu o manipulaciji cjelokupnog čovječanstva kojeg se na silu i propagandom želi uvući u III. svjetski rat. ‘Bio sam novinar 25 godina kada su me obučavali kako lagati u tekstovima i kako od istine napraviti laž na način da javnost nikada ne sazna što se zaista dogodilo, rekao je u svom javnom obraćanju svijetu dr. Uldo Ulfkotte, njemački novinar koji je odlučio napisati knjigu u kojoj će detaljno opisati kako funkcioniraju mediji u Europi, a zbog koje bi, kako kaže, mogao nestati s ovog planeta. ‘Posljednjih nekoliko mjeseci odlučio sam raskrinkati laž i javnosti reći kako su američki i njemački/europski mainstream mediji brutalno lagali kako bi izazvali rat s Rusijom. To je poanta svega i povratka nema. Sada svima želim reći kako nije u redu niti ono što sam ja radio u prošlosti, kao ni rad mojih kolega naspram cjelokupnog čovječanstva. Ja ne želim ponovni rat i to je razlog zbog kojeg sam izašao iz te lažljive propagande. Morate znati da rat nikada ne izbija sam od sebe. Ljude se tajno huška na rat i tu su političari manje bitni. U tome najviše sudjeluju mediji i novinari koji su obučeni za to, koji su obučeni kako laž plasirati kao istinu.

Izvor: dnevno.hr

Vezani postovi:

TELEVIZIJA – Temelj zatupljivanja i konzumerizma

Propaganda i imperijalizam – Novi/stari načini širenja “demo(n)kracije” i “(ne)mira”

Medijska korporativna propagandna mašinerija raskrinkana još davne 1976. g.

PROPAGANDA – Propagandisti raskrinkani u svega 6 minuta ŠALJI DALJE!!!

Kontrola uma: da li ste umno kontrolirani?

Centralizacija medija

Postaje očito da su holistički liječnici koji su svi ubijeni saznali putem svojih istraživanja da se enzimski protein namjerno dodaje u cjepiva te da se tim  putem dijeli čitavoj populaciji.

To bi značilo da nam je svima ubrizgan enzim za smanjenje imuniteta, kojeg proizvode stanice raka i virusa, a samo će jedinka (čovjek) s najboljim genima preživjeti!

Nagalase – protein je dobiven od stanica raka, enzim koji zaustavlja vitamin D od vezanja na GC protein i time sprječava vitamin D u svom djelovanju, borbi protiv raka. Nagalase ENZIM je protein koju imaju sve stanica raka i virusa (HIV, hepatitis B, hepatitis C, gripe, herpesa, Epstein-Barrov virus, i drugi). Njegova uloga je blokirati djelovanje vitamina D, čime se urušava imunološki sustav.

Istaknuti istraživač autizma i protivnik cjepiva sredinom ove godine pronađen je kako pluta mrtav u rijeci u Sjevernoj Karolini a njegovo ubojstvo učinjeno je pod sumnjivim okolnostima. On je kao i mnogi drugi istraživači poput Dr. Nicholas Gonzaleza, koji također ubijen otkrio i dokazao, da je ‘Naglasa’ nedvosmisleno ulazi u naša tijelo tijekom cijepljenja. Zanimljivo, ovaj protein je također pronađen u vrlo visokim koncentracijama kod autistične djece.

U posljednjih nekoliko mjeseci svog života, dr. Bradstreet postao je zainteresiran za Nagalase koji on opisuje kao enzim u produkciji stanica raka i virusa koji čovjeku uništava sposobnost da se bori protiv raka. Obitelj dr. Bradstreeta upozoravala je javnost da je ovaj liječnik, koji je na stotine djece izliječio od autizma, ubijen jer se fokusirao na istraživanje o cjepivima i ovog proteina unutar cjepiva. Međutim, to su svi zataškali.

O čemu se radi? O depopulaciji. Čitavoj populaciji ubrizgaju otrov, a samo najjači opstaju, odnosno oni čiji se organizam može s tim boriti. Širite dalje, jer čini se kako se liječnici ubijaju zbog istine!

No, stavljanje ‘virusa raka’ u cjepiva nije ništa novo.

U nastavku poslušajte znanstvenika koji priznaje da se to činilo:
.

izvor: dnevno.hr

Manipulacije ljudima / Zdravlje i alternativna medicina / Zdravlje i prehrana

D vitamin – TRAGIČNA ISTINA 2. dio

Što mislite što bi se dogodoilo s profitima koje farmako biznis gomila prodajući kemijske otrove, kada bi se javno priznalo da se većina bolesti može najlakše i najučinkovotije sprječiti uzimanjem visokih doza vitamina D3? Njihov bi profit i radna mjesta nestali… zbog te i takvih istina oni su u stanju i ubiti…što i rade diljem…

 

 

 

Zdravlje i alternativna medicina / Zdravlje i prehrana

D vitamin – TRAGIČNA ISTINA

Korumpirani znanstvenici i farmaceutske kuće govorile su  kako svaka količina vitamina D veća od 400 IU može biti toksična. No, 1930-tih zbog velike ekonomske krize ove farmaceutske tvrtke nisu dobro poslovale pa su izbacile na tržište 3 nova čudotvorna lijeka ( da bi se spasili od ekonomskog propadanja ) koja su bila izuzetno učinkovita kod…

Krajnja želja korporatizma, kao i svakog drugog totalitarnog sustava, jest da uđe u domove i misli ljude, da sve potpuno podredi sebi. To je teško silom, ali se može napraviti medijskim programiranjem, gdje će onda ovce same sebe čuvati.
.

Ratovi i okupacije samo Iraka i Afganistana koštaju nas preko 700 miliona dolara DNEVNO. To je zločin! Mislim da  bi se velika većina ljudi u ovoj državi složila da možemo bolje potrošiti 700 miliona dolara dnevno umjesto da bombardiramo ljude koje nemamo razloga bombardirati! Možemo potrošiti taj novac na obnovu država koje smo uništili,  na zdravstveno osiguranje, obrazovanje, posao i dobar život za svaku osobu u državi – na to trebamo trošiti taj novac.

Ali ova vlada to neće učiniti. Oni neće iskoristiti taj novac na taj način, neće okončati ratove. To neće napraviti iz razloga jer to nije NAŠA vlada već NJIHOVA vlada. To je vlada bogatih, vlada Wall Streeta, naftnih divova…

Njemački novinar koji je 25 godina radio u prestižnim njemačkim medijima odlučio je ljudima pružiti šokantnu istinu o manipulaciji cjelokupnog čovječanstva kojeg se na silu i propagandom želi uvući u III svjetski rat.

Bio sam novinar 25 godina kada su me obučavali kako lagati u tekstovima i kako od istine napraviti laž na način da javnost nikada ne sazna što se zaista dogodilo, rekao je u svom javnom obraćanju svijetu dr. Uldo Ulfkotte, njemački novinar koji je odlučio napisati knjigu u kojoj će detaljno opisati kako funkcioniraju mediji u Europi, a zbog koje bi, kako kaže, mogao nestati s ovog planeta.

“Posljednjih nekoliko mjeseci odlučio sam raskrinkati laž i javnosti reći kako su američki i njemački/europski mainstream mediji brutalno lagali kako bi izazvali rat s Rusijom. To je poanta svega, i povratka nema. Sada svima želim reći kako nije uredu niti ono što sam ja radio u povijesti kao ni rad mojih kolega naspram cjelokupnog čovječanstva. Ja ne želim ponovni rat i to je razlog zbog kojeg sam izašao iz te lažljive propagande. Morate znati da rat nikada ne izbija sam od sebe. Ljude se tajno huška na rat i tu su političari manje bitni. U tome najviše sudjeluju mediji i novinari koji su obučeni za to. Ja sada pišem knjigu u kojoj ću se očitovati, ali i ispričati javnosti o velikoj prijevari koja je uključivala laganje i manipuliranje javnosti u svrhu poticanja rata. To je strašno, više nisam želio lagati ljude i dosta mi je te lažljive propagande koja nikako nije oličenje demokracije koju vam plasiraju kao ni slobode medija a koja, morate znati, uopće ne postoji. Primjerice ja sam, kao i moji kolege imao zadatak, striktno određen da nahuškam Europu da uđu u rat s Rusijom. Imao sam striktno određeno pisati protiv Rusije i proamerički. Morao sam podržavati CIA-u i NSA-a, ali i Transatlanski ugovor Europe i SAD-a te to prikazati kao nešto dobro iako svi znaju da to nije dobro kao što nije dobro da ulazimo u rat zajedno s SAD-om. To više neću činiti i zbog toga ću izdati knjigu, ne zbog novca, nego da bi cijeli svijet saznao što se događa iza zatvorenih vrata. To je moja odgovornost da se iskupim za sve što sam lažno pisao, makar znam da će me zbog te knjige sigurno pokušati “maknuti”…
.

VEZANI POSTOVI:

Masovni mediji su FAKE NEWS!

Propaganda i imperijalizam – Novi/stari načini širenja “demo(n)kracije” i “(ne)mira”

PROPAGANDA – Propagandisti raskrinkani u svega 6 minuta ŠALJI DALJE!!!

 Zdravstveni autoriteti smatraju da je sasvim u redu jesti aluminij, ubrizgavati ga u tijelo putem cjepiva, nanositi na sebe kao antiperspirant, i to bez obzira što istraživanja ukazuju da ima svojstva koja uzrokuju rak, čak i u razinama nižim 100.000 puta od razina nađenih u nekim potrošačkim proizvodima. Također, poznati je neurotoksin te ima štetno djelovanje na imunološki sustav. Postao je sveprisutan metal u našoj svakodnevici, iako našem tijelu biološki uopće nije potreban. Budući da smo pretrpani aluminijem, jedino što možemo je umanjiti njegovo štetno djelovanje.

Izvor: Os Uma
Piše: Irena Dujmušić

Kancerogeni aluminij

Nova studija objavljena u časopisu “Journal of Inorganic Biochemistry” jasno pokazuje da izlaganje aluminiju može povećati migracije i invazivna svojstva ljudskih stanica raka dojke. Ova spoznaja ima iznimno važan utjecaj, jer je smrtnost od raka dojke uzrokovana širenjem tumora, a ne od prisutnosti primarnog tumora na dojci. Ova duboka razlika je i razlog zašto je Nacionalni institut za rak pozvao na potpunu reklasifikaciju nekih vrsta ne-progresivnih raka dojke i prostate, u suštini benignih, što je gorka vijest za milijune koji su već krivo dijagnosticirani i liječeni od raka u posljednjih 30 godina.

Još je jedno nedavno relevantno istraživanje, također objavljeno u istom žurnalu, našlo povišene razine aluminija u neinvazivno prikupljenim tekućinama iz bradavica kod 19 bolesnica s rakom dojke u usporedbi sa 16 zdravih ispitanica.

Istraživači su komentirali svoje nalaze:

“U prilog rastućim dokazima, naši rezultati podupiru mogući angažman iona aluminija u oksidativnim i upalnim stanjima poremećaja mikrookoliša raka dojke, sugerirajući da je nakupljanje aluminija u mikrookolišu dojke mogući faktor rizika za oksidativno – upalni fenotip stanica dojke.”

Ključna implikacija ovog istraživanja je da ukupan unos aluminija, kroz dodatke hrani, putem cjepiva i kao antiperspirant, može pridonjeti rastućoj epidemiji raka. S obzirom na ovu mogućnost, daljnje korištenje aluminija u hrani, kozmetici i lijekovima treba zaustaviti dok se ne provedu adekvatne procjene rizika.

Aluminij u kozmetici

Kad je u pitanju nazočnost aluminija u antiperspirant formulama, istraživanje objavljeno prošle godine u časopisu “Journal of Applied Toxicology” identificiralo je da primarni oblik aluminija, aluminij klorid, koji se koristi u kozmetici, ima sposobnost mijenjanja stanica raka tako da pretvara zdrave stanice u kancerogene. Još je više uznemirujući njihov nalaz da ove promjene, što uključuje “kontaktne inhibicije i učvršćujući neovisan rast” (dva markera malignosti), su uzrokovane koncentracijama “… do 100 000 puta manjim od onih u antiperspirantima i u rasponu onih izmjerenih u ljudskim grudima.”

Ova nova studija usklađena je s nedavnim istraživanjima koja pokazuju da se aluminij veže na stanične receptore estrogena, što znači da može omesti i / ili dovoditi do širenja kod hormonski osjetljivih tkiva. Jedan istraživački tim je skovao novi termin – “metaloestrogeni”, posve novu klasu endokrinih razarača, što uključuje i aluminij, antimon, arsenit, barij, kadmij, krom, kobalt, bakar, olovo, živu, nikal, selenit, kositar i vanadat. Ova reklasifikacija onoga što se nekad smatralo da su hormonski inertne tvari trebala bi upozoriti potrošače na značajan zdravstveni rizik vezan uz uporabu neprirodnih proizvoda koji sadrže ove elemente.

Zbogom plavo nebo V I D E O

Sveprisutan aluminij

Aluminij se prirodno nalazi u rudi boksit, i u tom stanju u kojem se nalazi prirodno nije štetan za ljude. Boksit se pretvara u glinicu, te se elektrolizom dobiva čisti aluminij, koji se koristio primarno u elektronici i nekim drugim dijelovima industrija. Civilizacijskim razvojem i tehnološkim napretkom, počeo se pretjerano koristiti i u druge svrhe, čime je i dospio u ljudski organizam, gdje mu nije mjesto, te smo se tako doveli do toga da se svakodnevnim izlaganjem kontinuirano trujemo.

Aluminij, naravno, je široko distribuiran u našem okruženju (u ovom trenutku, dostiže najvišu razinu u dokumentiranoj povijesti), čak je impliciran u atmosferskim aerosolima (chemtrails), što može biti jedan od razloga zašto naše tlo postaje zasićeno ovim metalom u razinama toksičnim za bilje, te je i razlog zašto biotehnološke korporacije trenutno rade na razvoju aluminij-tolerantnih GM biljaka.

Chemtrails i Monsanto – Stvoren novi gen otporan na aluminij. Slučajnost?

Aluminij u prehrani

Iako ne postoji poznata fiziološka potreba ili pozitivna biološka uloga aluminija u ljudskom tijelu, regulatorne agencije su savršeno zadovoljne što ga stanovništvo unosi kao aditiv u hrani. Osim toga, unosimo ga i putem raznih pakiranja za hranu te posuđa. Zapravo, svijet je njime zaražen jednako kao i plastikom.

Aluminijsko posuđe kao i folija su također od aluminija, na žalost, ne možemo znati koliko se aluminija ispušta u hranu prilikom termičke obrade, ali se to događa kada se kuha hrana ili su pohranjene vrlo lužnate namirnice (soda bikarbona) ili vrlo kisele (kao što je umak od rajčice, sok od limuna, naranče ili ocat). Na primjer, pokazalo se da umak od rajčice sadrži 3-6 mg aluminija (u porciji od 100 g) nakon kuhanja u aluminijskom posuđu. Neko aluminijsko posuđe je anodizirano, odnosno elektro kemijski obrađeno kako se aluminij ne bi ispuštao, no ako ne možemo utvrditi je li to slučaj s folijama ili posuđem koje imamo, najbolje ih je izbjegavati. To vrijedi za svo posuđe, ne samo za ono u kojima se termički obrađuje hrana, već i za razne sokovnike i slično.

Budući da nigdje ni na jednom proizvodu nećete pročitati – opasnost, sadrži kancerogeni aluminij, jedini način da se zaštitite jest da se informirate te da širite ovakve podatke kako bi što više ljudi poboljšalo svoje šanse da ostanu dobrog zdravlja.

Tehnički, postoji 8 oblika aluminija za koje vlada SAD-a smatra da su dovoljno benigni za dobivanje statusa GRAS (Generally Recognized As Safe), odnosno – općenito priznat kao siguran, što je oznaka koja u osnovi oslobađa tvar od odgovarajućeg ispitivanja sigurnosti.

Tih osam oblika su: aluminij amonijev sulfat, aluminij kalcijev silikat, aluminijev hidroksid, aluminij oleat, aluminij palmitat, aluminij kalij sulfat, aluminij natrijev sulfat, aluminij sulfat.

Ako primjerice pogledamo toksikološke podatke s Liste podataka o sigurnosti materije za aluminij sulfat, naći ćemo sljedeće:

“UPOZORENJE! Štetno ako se proguta ili udahne. Uzrokuje iritaciju kožu lica, očiju i dišnih puteva.”
Ovaj materijal hidrolizira u vodi te formira sumpornu kiselinu, koja je odgovorna za iritajuće učinke u nastavku:
Udisanje: Uzrokuje iritaciju dišnih puteva, simptomi mogu uključivati kašalj, otežano disanje…
“Gutanje: Uzrokuje iritaciju probavnog trakta, simptomi mogu uključivati mučninu, povraćanje i proljev. Zabilježeni su slučajevi dvaju fatalnih ljudskih otrovanja gutanjem 30 grama aluminija…”

Suprotno modernom “stručnom” mišljenju, smanjenje doze otrovne tvari ne čini je netoksičnom, već je samo manje akutno otrovna, znači upravo suprotno, ima kronične, suptilne i kumulativne toksičnosti koje se teže utvrđuju i klinički dokazuju, a ipak postoje.

Zastrašujuće je da dječje mliječne formule sadrže iznimno visoke doze aluminija, i to potvrđuje nova studija, koja potvrđuje prethodne nalaze iz 2010. godine. Prof Exley, voditelj istraživanja studije, ponovno je ukazao da vodeće marke hrane za dojenčad i dalje pokazuju visoke razine aluminija, unatoč prethodnim upozorenjima. Ova najnovija studija istražila je 30 najatraktivnijih, široko dostupnih formula koje se često koriste, kao i formule na bazi soje, koje su pokazale da sadrže najveće iznose aluminija.

Proizvođači formula zadržavaju stav da se aluminij u formulama nalazi nehotice, odnosno zbog kontaminacije tla i biljaka. Nedostatak poboljšanja u snižavanju razina aluminija u formulama sugerira da proizvođači ili ne prate uopće prisustvo aluminija ili još gore, nisu zainteresirani za pojavu ovog metala u dječjoj hrani.

Aluminijski adjuvansi u cjepivima

Kao i drugi adjuvansi, aluminij se dodaje u cjepiva kako bi se potaknuo imunološki odgovor na antigen. Antigen je ono na što vaše tijelo reagira te proizvodi antitijela na laboratorijski promijenjene bakterije ili viruse koji se ubrizgavaju. Podizanjem imunološkog odgovora, proizvođači cjepiva mogu koristiti manju količinu antigena, što čini proizvodnju jeftinijom, eto dakle, profit je razlog zašto se adjuvansi dodaju u cjepiva.

Novo izvješće objavljeno u časopisu “Journal of Trace Elements in Medicine and Biology” postavlja uznemirujuću mogućnost da aluminij hidroksid, dominantni adjuvant u cjepivima danas, doprinosi patogenezi bolesti poput sindroma kroničnog umora, macrophagic myofasciitis i potkožnog pseudolimfoma.

U slučaju 45-godišnje žene s cjepivom induciranim potkožnim pseudolimfomom, biopsija kože na mjestu uboda je pronašla depozite aluminija u njezinim makrofagima. Kad je uzorak kože poslan na analizu, utvrđeno je da sadrži 768,1 mikrograma po gramu, suhe mase, u odnosu na 5,61 i 9,13 kod dva kontrolna bolesnika, što je i do 153 puta viša koncentracija.

Izvještaj upozorava:

“S obzirom na patologiju ovog bolesnika i visoku koncentraciju aluminija u koži, autori žele privući pozornost pri korištenju aluminijskih soli za koje se zna da su posebno učinkovite kao adjuvanti za jednokratno ili višekratno cijepljenje. Moguće oslobađanje aluminija može izazivati druge patologije pripisane dobro poznatoj toksičnosti ovog metala.”

Neobična je činjenica u povijesti cijepljenja ta, da je aluminijev hidroksid jedini adjuvans odobren u cijelom svijetu, no njegov mehanizam djelovanja nije u potpunosti shvaćen, istraživanja se vode tek zadnjih 5 godina.

Jedan od načina na koji aluminijev hidroksid uzrokuje pojačani imunološki odgovor je kroz aktiviranje inflamasoma u mijeloičnim stanicama, ključnih imunološko posredovanih aktivatora upalnog odgovora, za koje je poznato da izazivaju smrt stanica. Bez razumijevanja njegovog točnog mehanizma djelovanja, nemoguće je utvrditi u potpunosti njegov rizik za zdravlje.

Izvješće objavljeno u časopisu “Current Medicinal Chemistry” pod nazivom “Aluminijski adjuvansi: jesu li sigurni?” podiže zabrinutost:

“Aluminij se eksperimentalno pokazao kao neurotoksin, a najčešće se koristi kao adjuvant u cjepivima. Unatoč gotovo 90 godina široko rasprostranjenih korištenja aluminijskih adjuvanta, medicinsko znanstveno razumijevanje njegovih mehanizama djelovanja je još uvijek izuzetno loše. Tu je također zabrinjavajući nedostatak podataka o toksikologiji i farmakokinetici tih spojeva. Unatoč tome, ideja da je aluminij u cjepivima siguran je općenito prihvaćena. Eksperimentalna istraživanja, međutim, jasno ukazuju da aluminijski adjuvansi imaju potencijal izazvanja ozbiljnih imunoloških poremećaja kod ljudi. Konkretno, aluminij u obliku adjuvanta nosi rizik za autoimune bolesti, dugoročnu upalu mozga i povezane neurološke komplikacije i tako mogu imati duboke negativne zdravstvene posljedice. Prema našem mišljenju, mogućnosti da koristi cjepiva mogu biti precijenjene kao i rizik od mogućih negativnih učinaka podcijenjen, nisu bile rigorozno evaluirane u medicinskoj i znanstvenoj zajednici.”

Druga studija objavljena 2011. u časopisu “Journal of Inorganic Biochemistry” navodi istraživanja o tabu temi – cjepivom induciranog autizma, s naglaskom na ključne uloge aluminijskih (Al) kemijskih aditiva kao neurotoksičnih agenasa:

“…..Djecu ne treba promatrati kao “male odrasle”, njihova jedinstvena fiziologija ih čini podložnijima toksičnim povredama, i ako izloženost aluminiju od samo nekoliko cjepiva može dovesti do kognitivnih oštećenja i autoimunih bolesti kod odraslih, nerazumno je pitanje hoće li trenutni pedijatrijski raspored cijepljenja, koji često sadrži 18 cjepiva s aluminijskim adjuvansima, biti siguran za djecu? Primjenom Hill kriterije za utvrđivanje uzročnosti između izloženosti i ishoda istraživano je može li izloženost aluminiju iz cjepiva pridonosi porastu učestalosti ASD-a (autistični spektar poremećaja) u zapadnom svijetu. Naši rezultati pokazuju da: djeca iz zemalja s najvećom učestalosti ASD-a imaju najveću izloženost aluminiju iz cjepiva, povećanje izloženosti Al adjuvansu značajno korelira s povećanjem učestalosti ASD-a u SAD-u, promatrano tijekom posljednja dva desetljeća, i postoji značajna korelacija između količine Al koju dobivaju predškolska djeca i tekuće učestalosti ASD-a u sedam zapadnih zemalja, osobito u dobi od tri do četiri mjeseca starosti. Primjena Hill kriterije za ove podatke pokazuje da korelacija između Al u cjepivima i ASD može biti uzročna. Budući da djeca predstavljaju dio stanovništva s najvećim rizikom od komplikacija nakon izlaganja aluminiju, strože ocjenjivanje sigurnosti aluminj adjuvanta se čini opravdano”

ŠTETNOST CIJEPLJENJA DJECE (3) – Što se stvarno nalazi u cjepivima?

Borba protiv aluminija

Izloženost aluminiju je zapravo nemoguće izbjeći, može se samo pokušati smanjiti izloženost, no postoji i nekoliko prirodnih tvari koje su pokazale zaštitni učinak protiv njegove toksičnosti.

Navedene su samo neke, uglavnom zbog znanstveno potvrđene učinkovitosti i dostupnosti, a to su:

Kurkuma – smanjuje neurotoksične učinke aluminija
Propolis – ima značajna zaštitna svojstva protiv aluminij – induciranih oštećenja jetre i reproduktivnog sustava
N – acetil cistein (NAC) – povećava proizvodnju glutationa, endogeno proizvedenog antioksidanta koji je od temeljne važnosti za stanično zdravlje. NAC smanjuje aluminij – inducirane kognitivne disfunkcije i ozljede na srcu
Đumbir – štiti od aluminij kloridom induciranih reproduktivnih oštećenja
Vitamin E – smanjuje aluminij – inducirana oštećenja jetre
Vitamin C – smanjuje aluminij – inducirana oštećenja reproduktivnog sustava, te općenito smanjuje oksidativni stres u tijelu

Prof Exley, koji je proveo navedene studije o prisustvu aluminija u dječjim mliječnim formulama, je svoj život posvetio proučavanju aluminija. On sugerira da se pomoću vode bogate silicijem tijelo može riješiti nagomilanog aluminija. Navodi da ispijanje vode bogate silicijem pomaže u izlučivanju aluminija putem urina.

Osim toga, tijelo se može efikasno očistiti i konzumacijom gline, od kojih najjače i najobuhvatnije djelovanje ima Pirofilit. Tu su i znojenje, sumporne kupke i još neke prirodne tvari.

Kako je navedeno, aluminij je nemoguće izbjeći, no može se smanjiti izloženost, te se može tijelo redovno čistiti. Povedite računa o svom zdravlju!

Izvor: Os Uma
Piše: Irena Dujmušić

Što je moždani udar?

“Moždani udar označava naglo nastali neurološki poremećaj uzrokovan poremećajem moždane cirkulacije. Poremećaj cirkulacije dovodi do nedovoljne opskrbe određenih dijelova mozga kisikom i hranjivim tvarima.”

Moždani udar je prvi uzrok smrtnosti u Hrvatskoj, treći uzrok smrtnosti u zemljama zapadne Europe, prvi uzrok invaliditeta u svijetu i kod nas.
Najčešći uzrok oštećenja krvnih žila u mozgu koja dovode do moždanog udara je ateroskleroza. Ateroskleroza je bolest koja dovodi do stvaranja naslaga masnoća (prekomjerno konzumiraje mesa i šećera), ugrušaka, kalcija i drugih tvari u stjenci krvne žile što uzrokuje sužavanje, začepljenje i/ili slabljenje stjenke krvne žile. Što se najčešće manifestira kao visoki krvni tlak.

Ako su vam zbog nezdrave prehrane krvne žile sužene za 40%, i vi svaki dan pijete šalicu ili dvije kave koja smanjuje dotok krvi u mozak za još 40%, sami izračunajte kolike su vam šanse da dobijete moždani udar i zaključite sami zašto je moždani udar jedan od prvih uzročnika smrti u svijetu.

Ponovimo još jednom: Moždani udar (moždana kap, apopleksija mozga) je rapidni gubitak moždane funkcije/funkcija zbog poremećaja dotoku krvi u mozak. Šalica kave dnevno smanjuje dotok krvi u mozak za nevjerojatnih 40%!

DA JE KAVA ZDRAVA BILA BI ZABRANJENA

Opširnije: Kava – Istine i Laži

Toj svakodnevnoj ali neobičnoj tekućini pripisujemo zasluge za postojanje života. Jeli moguće da je voda na neki način živa, ako je živa to znači da može biti i mrtva. Jeli moguće da voda ima neki oblik memorije, da reagira na podražaj u vidu riječi ili glazbe. Mogli bismo reći da komunicira sa nama, postoji dokazi za to…

.

Jednog dana, jedan je sveti čovjek dobio priliku popričati s Bogom, pa ga je upitao: “Gospode, želio bih znati kako izgledaju Raj i Pakao”.
Bog je odveo svetog čovjeka do dvoje vrata. Bog je zatim otvorio jedna i dozvolio svetom čovjeku da pogleda unutra. Tamo se nalazio ogromni okrugli stol. Na sredini stola je stajala velika posuda puna hrane ukusnog mirisa. Svetom čovjeku su navrle sline na usta.
Ljudi koji su sjedili za stolom, bili su mršavi, blijedi i bolesnog izgleda. Svi su izgledali jako gladni. Svi su imali žlice s dugačkim drškama koje su im bile privezane oko ruku.
Svako od njih je mogao zagrabiti hranu iz posude i staviti je na tanjur ispred sebe, ali kako su drške žlica bile duže od njihovih ruku, zalogaj nisu nikako mogli unijeti u usta.
Sveti čovjek se naježio od pogleda na njihovu mizeriju i patnje. Bog je rekao: “Upravo si vidio Pakao”.
Bog i sveti čovjek su se zatim uputili prema drugim vratima. Bog je i njih otvorio. Scena koja se ukazala pred svetim čovjekom, bila je identična prijašnjoj. I tu se također nalazio golemi stol s velikom posudom hrane dobrog mirisa na sredini, od čega su svetom čovjeku opet došle sline na usta. I ovdje je svim ljudima koji su sjedili oko stola, oko ruke bila privezana žlica s dugačkom drškom.
No ovdje, u Raju, za razliku od Pakla, svi su ljudi izgledali dobro uhranjeni i sretni. S osmijehom na licu, ljudi oko stola su razgovarali jedni s drugima.
Sveti čovjek je uzdahnuo: “Ne razumijem”.
“Stvar je jednostavna”, odgovori mu Bog, “ovi ljudi koje vidiš tu u Raju su za razliku od onih u Paklu koji misle samo na sebe; naučili zajedno jesti i jedni druge hraniti”.

Vjerojatno ni jedan pronalazak u povijesti nije stvorio toliku podvojenost mišljenja – kako među znanstvenicama, tako i između javnosti i vlasti – kao što je to pojam GMO.

S jedne strane ga se reklamira ukazujući na veliki potencijal u oplemenjivanju bilja prenošenjem stranih gena. S druge strane stoje neodgovorena pitanja vezana uz nekontrolirano preskakanje gena i posljedice koje to može donijeti za biosferu i zdravlje ljudi. Razni nadnacionalni sporazumi nisu skloni odbijanju ili sprječavanju širenja GMO-a te je institucionalna ekspanzija GMO-a i postavljena upravo kroz trgovačke sporazume i scijentizam, ali i kroz brojne klišeje od kojih je najpoznatiji teza da će GMO biti sredstvo nadvladavanja gladi u svijetu.

Gost emisije je prof. dr. sc. Marijan Jošt.

.

Ako su ljudi mudri, ne mogu biti eksplatirani, ako su inteligentni, ne mogu biti pokoreni, ne mogu biti primorani na mehanički život, da žive kao roboti.

Sloboda dolazi sa mudrošću, istinski – oni su neodvojivi, a nijedno društvo ne želi slobodne ljude. Komunističko društvo, fašističko, kapitalističko, hindu, muslimansko, kršćansko, nijedno društvo ne želi da ljudi koriste vlastitu inteligenciju, jer kada počnu da je koriste, postaju opasni.

Opasni po establišment, po ljude koji su na vlasti, opasni po imućne; opasni po svaku vrstu ugnjetavanja, eksploatacije, zabrana; opasni po crkve, opasni po države, opasni po nacije.

Zapravo, mudar čovjek je vatra, on je živ, plamen. On će radije umrijeti nego biti rob.

.

Svatko tko tvrdi da živa u cjepivima nije neurotoksična možda već ima oštećen mozak upravo od tih istih cjepiva, pa mu je teško to shvatiti.

VAXXED: Od zataškavanja do katastrofe (Dokumentarac koji nečete gledati na televiziji)

Istina o cjepivima VIDEO

Narod cjepiva VIDEO

Ako tisuće i tisuće roditelja tvrdi kako  njihova djeca do trenutka primanja cjepiva nisu pokazivala nikakve znakove autizma ili poremećaja u razvoju, već su se sasvim normalno motorički, fizički i mentalno razvijala, te kako im je nakon cijepljenja i reakcije na cjepivo dijagnosticiran autizam, onda ne morate biti naročito pametni ili znanstveno potkovani kako bi shvatili da su cjepiva ta koja uzrokuju autizam.

Ne trebate tražiti potvrdu od korumpiranih znanstvenika i novinara već trebate vjerovati vlastitom iskustvu i očima.

Uostalom, pogledajte video i zaključite sami.
.

„Ovo tijelo je potrošeni komad mesa, isto kao i tvoje. Kada god kritiziraš i osuđuješ nekoga ili širiš mržnju (gnjev) prema nekome, budi načisto sa činjenicom da i ti bivaš uprljan/a. Tvoj unutrašnji prostor postaje đavolja radionica. Ti povrijeđuješ sam sebe mnogo više nego osobu koju si htio povrijediti. Tvoj unutrašnji Guru, tvoja pokretačka energija, tada pati. Tvoja svijest se umanjuje. Ti dodaješ još patnje na dugi put svoje duše, dodaješ sebi životne agonije. No sa svakim činom dobrote krećeš se u suprotnom, pravom smjeru. Stoga izaberi nježnost i suosjećanje umjesto mržnje. Ja nisam ni najmanje povrijeđen tvojim negativnim mišljenjem o meni. Ali ti jesi. Tko još želi život ispunjen kajanjem i mržnjom? Život je vrijedan življenja samo ako je ispunjen srećom i ljubavlju. Ni jedan Guru ne može spasiti onoga tko sam sebe nastavlja da truje negativnostima. Bolje spriječiti nego liječiti. Živi discipliniran i uredan život bez tračeva i negativnosti. Takav život će te sam po sebi odvesti u duhovno oslobođenje.“ (Mohanđi)

– – –

Um (priča u Ošovoj interpretaciji)

“Da biste se promijenili važna je spremnost da prihvatite odgovornost za sve ono što radite u svom životu: bijes ili radost, dobro ili loše, raj ili pakao. Kada shvatite da ste vi uzrok onoga što vam se događa, tada je ta odgovornost osviještena i prihvaćena – misli počinju da se mijenjaju. Budite otvoreni za nove mogućnosti!

Evo jedne poznate priče:

– Jedan čovjek je putovao i iznenada dospio u raj. U Indiji, koncept raja je drvo ispunjenja želja. Kad se sjedne ispod tog drveta, svaka želja se trenutno ostvaruje. Nema kašnjenja, nema vremenskog razmaka između želje i ostvarivanja željenog.

Čovjek je bio umoran, i legao je da spava ispod takvog drveta. Kada se probudio, osjetio je veliku glad i pomislio:

– Gladan sam. Kad bi odnekud bilo malo hrane…

I odmah niotkuda pojavila se hrana. Kroz zrak je letjela, veoma ukusna hrana. On je bio toliko gladan da nije ni mislio odakle je došla (kada ste gladni, vi ne razmišljate). Odmah je počeo da jede, a hrana je bila tako ukusna…

Zatim, kada je utolio glad, pogledao je oko sebe. Sada je osjetio zadovoljstvo. Pojavila mu se još jedna misao:

– Kad bi bilo još nešto i za popiti…

U raju nema zabrana, odmah se pojavilo dobro vino. Ležeći u hladu drveta spokojno pijuckajući vino, rashlađen pirkanjem povjetarca, on je počeo da se pita:

– Što se događa? Što se ovo događa? Možda sanjam? Da li ovdje postoje neki demoni koji zbijaju šegu sa mnom?

I demoni su se pojavili. Bili su užasni, surovi i odvratni – točno onakvi kakvim ih je zamišljao.

Zadrhtao je i pomislio:
– Sad će me ubiti…

I ubiše ga.

Ova priča puna je smisla. Tvoj um je to drvo ispunjenja želja, i bez obzira što da pomisliš, prije ili kasnije to će se obistiniti. Ponekad je vremenski interval takav da si potpuno zaboravio da si to htio, i ne možeš da pronađeš uzrok od čega je sve počelo. Ali ako pogledaš dublje, vidjet ćeš da tvoje misli stvaraju tvoj život. One stvaraju tvoj raj, one stvaraju tvoj pakao. One stvaraju tvoju patnju, one stvaraju tvoju radost. One stvaraju loše, one stvaraju dobro … svi vi ovdje – ste čarobnjaci, svi vi ste tvorci svog života. Svako prede i tka čarobni svijet oko sebe … on se potom ispostavi stvaran. Pauk se sam hvata u svoju mrežu. Nitko te ne muči, osim što ti mučiš samog sebe. A kada je to osviješteno, stvari počinju da se mijenjaju. Tada možeš sve preokrenuti, u stanju si da pretvoriš svoj pakao u raj. Ti si odgovoran za sve.

Tada se pojavljuju nove mogućnosti: ako si spreman, možeš zaustaviti stvaranje svijeta. Nema potrebe da se stvara pakao ili raj, nema potrebe ništa da se stvara. Stvaralac može da se opusti i da nestane. A nestajanje uma je meditacija.”

– – –

Hmm, često se uhvatim kako se iznova i iznova dam “iznenaditi” kada shvatim koliku teškoću nekima (da ne kažem mnogima) predstavlja razumevanje činjenice/istine da je naše sopstveno unutarnje “skladište pohranjenih dojmova/utisaka”(samskara) nositelj glavne i osnovne zasluge za ceo (naš) doživljaj spoljašnjeg/manifestovanog sveta/stvarnosti/života-i-življenja… No, kada jednom shvatimo da je upravo to, ta “problematika”, bilo (i jeste) ona centralna stvar svih drevnih tajnih i mističnih učenja, koja su od strane istinskih mudraca hiljadama godina strogo držana u tajnosti i bila prenošena samo onda i samo onima koji su, svojim predanim prethodnim duhovnim samopregorom i samopročišćenjem (sadhanom), sebe na dostojan način “kvalifikovali” za njihov prijem – za tu i takvu vrstu Spo-znanja– onda biva sasvim jasno da i pored toga što onim svesnima to izgleda kao “a piece of cake”… kao savršeno jasna i očigledna činjenica, onim drugima to prosto mora biti krajnje nerazumljivo i daleko od moći uviđanja, prihvatanja i razumevanja.

Da, budući da (taj uvid) niti malo nije lako ostvariv (naprotiv!), čak i mnogi od onih koji su daleko odmakli stazom duhovnosti imaju velikog problema sa tim – i to ne zato što ga je zaista teško “usvojiti”, već zato što sama suština ljudskog umaodbija dopuštanje BILO ČEGA što se protivi svemu onom na čemu taj isti um sebe samog temelji: njegovim sopstvenim dubokim uverenjima. To je taj odbrambeni mehanizam kojim um (kao i svi mi/oni koji mu svesrdno prianjaju) štiti sebe, svoj opstanak, svoj integritet, kao iiluziju stvarnosti koju sam za sebe kreira. I upravo zato, prva inajbitnija stvar sa kojom se jedan duhovni tragalac mora izboriti na putu ka Istini, Čistoti, Jasnoći i Slobodi jeste: sopstveni EGO – sopstveni, iluzorni UM. Onaj koji zagospodari UM-om, raskinuo je lance sopstvenog ropstva. No, zagospodariti um-om i nije tako teško kako se uobičajeno misli (kako nam to sam um predstavlja, kako bi nas uspešno odvratio od toga) – potrebno je, i dovoljno je, samo prestati davati mu blanko, neopozivu i bezrezervnu podršku (upravo kao što je to slučaj i sa ovim našim “ovo-zemaljskim” vlastima i vlastodršcima), i time sebi samom vratiti onaj izvorni i bogom-dani Suverenitet.Uistinu nema druge “mudrosti” u svemu tome, ali… da bi se to ostvarilo – potrebno je mnogo, mnogo istinskog rada na sebi (sopstvenom o-svešćenju), kako bi se sa sopstvenih očiju mogao skinuti Veokoji nas razdvaja od iskustva istinske, izvorne i autentične, sopstvene Moći, Slobode, Neuslovljenosti, Nevinosti i Neumrljanosti. Tek kada se zavredi taj Blagoslov, tek tada se otkriva Istina – i tek tada se kroz direktno iskustvo potvrđuje ono čuveno: “Istina će vas osloboditi!”

Dakle (iako svestan da i dalje ima mnogih koji neće razumeti o čemu ovde dalje govorim), istina izrečena rečima jeste sledeća:

– (Spoljašnji) Svet ne postoji nezavisno od nas koji mu svedočimo. Odnosno: kad ne bi bilo nijednog živog/svesnog subjekta posmatranja u univerzumu, koji bi “primećivao” postojanje univerzuma, on svakako ne bi ni postojao… zapravo, on bi recimo možda i “bio tu”, ali da li bi tada ikomeuopštepostojao!?
Znam da ovo nije ni malo lako konkretno razumeti, ali to je ipak nesumnjiva istina– posve na relaciji one popularne šaljive maksime: “Ako se nešto i dogodilo, a nema ga na facebooku, onda se zacelo nije ni desilo”. E upravo to je paradigma(temeljni obrazac) za sve iluzorne s-tvorevine unutar ovog univerzuma kao i za ceo, sam, pojavni univerzum: Ako nema koga da percipira (ili na bilo koji drugi način registrira) neki događaj, neko zbivanje – taj događaj se, zacelo NIJE NI DESIO. Sve ovo znači samo jedno: SVESNI SUBJEKT je NEIZOSTAVNI i NEZAOBILAZNI ČINIOC postojanja Univerzuma! (a što je oficijelna nauka još odavno “odškrinula” nadaleko poznatim “Eksperimentom s dvostrukim prorezom”).
I sve to nije niti malo slučajno, jer upravo (Vrhovni) Svesni Subjekt jeste Onaj koji SvedočiSvemu-Što-Jeste – s jedne strane izvan (transcendentan) postojanja, a s druge istovremeno kroz iposredstvom svega što postoji (ukljujući tu i nas same). Ali ne samo što Svedoči, nego je ta moć “fokusirane svesti/svesnosti” tolika da tim svedočenjem istovremeno iStvara/Kreira savtaj “fluidni” svet/stvarnost kojem i svedoči!

Razumevši (o-svestivši!) tu činjenicu, napokon otvaramo svoju svest za jasan uvid u istinu: Kada negde uputiš svoj pogled (svoju svesnost), i vidiš/percipiraš recimo lepotu, neka ti bude jasno da ta lepotanije nešto nezavisno i razdvojeno od tvoje sopstvene svesti, već da je ona TUsamo i jedino zato što si i ti TU– drugačije ni nje ne bi bilo (jer si joj TI SAM uzrok – samim svojim postojanjem). Isto tako, kada/ako gde god pogledaš oko sebe vidiš samo tamu, zlo i nečistoće, neka ti bude posve jasno da je (i) ono tu samo zato što si i ti sam tu – i to samo iz jednog jasnog razloga (iako nejasnog i nerazumljivog tom tvom racionalnom umu – egu): jer si TI SAM TAJ koji (iz nespoznatih, nesvesnih dubina svoje sopstvene “zatamnjene” svesti) generiraš njihovo postojanje unutar ove aktualne realnosti! I ista stvar/princip/obrazac važi kako za naš unutarnji, subjektivni svet, tako i za onaj objektivni: svemu smo uzrok mi sami – kako na lokalnoj tako i na globalnoj, kolektivnoj razini. Oni koji odbijaju razumeti suštinu ove kosmičke zakonitosti, bazirajući svoj fokus (isključivo!)na spoljašnje uzroke svog pojavnog sveta/stvarnosti, nedvosmisleno čine tri kardinalne greške po sebe i svoju sopstvenu sudbinu: 1.Sebe samoga odsecaju od izvora Moći kreacije, kojom bi jedino i mogli doneti/kreirati istinsku promenu, za kojom i sami toliko žude; 2. Ne samo što time sebe odsecaju od te Moći, nego time moć predaju (“kovertiraju”) upravo onoj sili protiv koje se žele (iz)boriti, a koja, uzgred, ne bi ni bila “Sila”da joj tu Moć nismo u svojoj nesvesnosti predali – a što dalje samo znači da smo upravo mi sami ti koji hranimo iluziju, koje bez te “hrane” ustvari ne bi ni bilo; i3. Preuzimanje na sebe oreola “žrtve”, a koje je generalno samo posledica našeg tetošenja sopstvenog ega (sopstvene mizerije, licemerne jadikovke nad sopstvenom, umišljenom, slabošću i nemoći), samo još više, i sve više – hrani naše pogubnoodricanje-od-odgovornostiza (celokupno) sopstveno Postojanje (život/svet/realnost/sudbinu). Stoga stvar je ovde, prosto, samo u sledećem: U onoj meri u kojoj prihvatamo sopstvenu Odgovornost, u toj istoj meri o-stvarujemo (“daje nam se”) i pristup Moći: da budemo/jesmo i Kreatori sopstvene sudbine. Nema Odgovornosti – nema Slobode i nema moći Kreacije! Sami vršimo Izbor.

Preuzimanje (svesne) odgovornosti, stoga, jeste jedini put oslobođenja; i to ne zato što mi, eto, sada nešto “pristajemo preuzeti na sebe”, već zato što jedino to jeste put ISTINE – put OSVEŠĆENJAISTINE: da mi, i jedino mi, uvek i oduvek – JESMO zaslužni/odgovorni za celokupno svoje Postojanje (Život/Svet/Realnost/Sudbinu)! …Pa, “ko” drugi bi i bio (ili trebao biti) za to odgovoran – ako, već, u celom univerzumu postoji “samo” Jedan Svesni Subjekt… Jedna Svest Univerzuma… Jedna Jedinstvena DUŠA/BIĆE UNIVERZUMA: Izvor, Temelj i Potpora Celokupnog Postojanja!
Oni koji uobražavaju “odvojenost”, u velikom, velikom su problemu, jer negujući svoju duboku nesvesnost istine, automatski hrane i podržavaju iluziju, koja povratno još više hrani tu istu nesvesnost – i time je pakleni krug …krug našeghrčkovog kaveza, zaključan gvozdenim lancima sa “sedam katanaca”; a oni sami, u dubokom tamnom bezdanu svog sopstvenog nesvesnog, posve neodgovorno i lakomisleno, odbacili su i zaturili ključeve tih okova.

Zato, kada negde u/vidiš lepotu i/li dobrotu (budi istinski svestan da) to jeste tvoja SOPSTVENAlepota i dobrota, tvoga Unutarnjeg bića, jer spolja može biti očitovano, i percipirano,samo onošto je unutra pohranjeno ili (nasuprot toga) – otpuštanjem starih okorelih naslaga ponovo Oslobođeno u svom punom i izvornom sjaju! Ali isto tako, kada negde u/vidiš zlo, ružnoću, prljavštinu… tamu ili nepravdu, to nije ništa drugo do proizvod tvojih sopstvenih podsvesnih i nesvesnih dojmova (samskara, programa uma), koje si tokom svog “Postojanja-u-Iluziji-i-Odvojenosti” kreirao/pohranio/usvojio, i sada ti ta skrama-na-svesti (popularno nazvana Veo) bukvalno cenzuriše/filtrira svako iskustvo stvarnosti ne dozvoljavajući percepciju istine: Pravog-Stanja-Stvari. Samskaresu upravo “mrlje na reflektoru svesti”, koje na čistom platnu tvoje stvarnosti kreiraju sve te senke – celokupnu i sveukupnu pojavnost – tvoga (pazi sad dobro!):ne sveta i stvarnosti, već (tvog) ISKUSTVA sveta i stvarnosti. – Ovo je tako, tako neizrecivo bitno JASNO uvideti i razlučiti!
Prema tome, mi uvek iskušavamo samo ono što nosimo sobom i u sebi, a nikada samu Stvarnost – bar ne dok ne uklonimo sve te mrlje, sve te “senke”, i omogućimo protok te neizmenjene, izvorne, božanske Svetlosti/Refleksije.

Upravo o toj istini se i sam Krišnamurti odredio na sledeći način: “Da bi nešto spolja izmerio, moraš najpre imati metaru sebi”, a čuveni jogi Svami Vivekananda: “Samo grešnik u drugome vidi grešnika” (odnosno “Samo grešnik (je taj koji) vidi greh” – “Only sinners see sin”). Dok drevna, izvorna znanost Joge celokupnu zakonitost svega ovoga krajnje nedvosmisleno obznanjuje izjavom: “MANO MATRA ĐAGAT” (“Čitav ovaj svet je kreacija Uma”).

Stoga; kada negde vidiš mrak i tamu, neka ti bude nedvojbeno jasno da je to tvoj sopstveni mrak, koga je tvoja sopstvena podsvest (ili čak tvoje nesvesno) – u savršenom skladu sa unutarnjim skrivenim zakonima univerzuma – manifestovala ispred objektiva tvoje sopstvene svesti i tako kreirala, i kreira, svet/stvarnost tvog osobnog iskustveno-spoznajnog:
– “O, ti plemenita roda, ma kakve strahovite i užasavajuće vizije možda vidiš, prepoznaj ih kao tvoja mislena obličja. (…)Čak i u vreme kad kamenčići budu prebrojani, ne budi zaplašen, niti užasnut; ne izreci laži; i ne boj se Gospoda Smrti.(…) Kako je tvoje telo sad mentalno telo, ono je nesposobno da umre, čak i ako je obezglavljeno i raščetvoreno. (…) Gospodari Smrti tvoje su sopstvene halucinacije.(…) Izuzev u nečijim halucinacijama, u stvarnosti ne postoje takve stvari izvan nekoga, kao što je Gospod Smrti, ili bog, ili demon, ili Duh Smrti sa glavom Bika.Delaj tako da spoznaš ovo!”

(Bardo Thodol – “Tibetanska Knjiga Mrtvih”)

I sve to je/ste (“nam se izvana predstavlja”) SAMO ZATO da bismo spoznali šta se to skriva u nama samima, te da bismo (uz iskrenu volju i želju za promenom i katarzom) mogli pristupiti putu generalnog Čišćenja i povratku našoj izvornoj suštini – stanju izvorne, neizmenjene, Bezuslovne Ljubavi. I to je stoga UVEK čin ljubavi i čin zbog ljubavi: pa čak i kada svud u svetu, dokle nam pogled seže, vidimo samo mrak, zlo i nesvesnost u akciji! (valjda i to govori “ono nešto zaista bitno” upravo o nama samima, i potrebi da konačno menjamo sebei svet i (svoju) stvarnost). Niko “drugi” ne može na to da utiče, jer… nikoga “drugog”, uistinu, ni NEMA!

Sve ovo deo je Velike Tajne, mističnog otkrovenja, koja je eonima strogo čuvana zapečaćenom pomoću “sedam pečata tišine”, i bila postepeno otkrivana samo onima plemenitoga srca: onima dostojnim (vrhovnim samopregnućem i predanošću zavređenog i izvojevanog) Vrhovnog Blagoslova. Unutar učenja Budizma to se otkrivalo onima najpredanijima i najposvećenijima svetoj praksi “Plemenitog osmostrukog Puta”, dok se unutar mističnog učenja Yoge otkrivalo kroz konačno otkrivenje realizacije neke od četiri centralne staze samo-ostvarenja: karma yoge (joge nesebičnog delanja/služenja), gyana yoge (joge spo-znanja), bhakti yoge (bezrezervne predanosti celokupnog svog bića Vrhovnom Biću/Svesti/Ljubavi) irađa yoge (pretežno meditativnom putu koji teži da kultiviše um – da ga ubedi da “izvrši samoubistvo” i prekorači u Ne-um) – ili svih četiri skupa.

Dakle, savršeno mi je jasno da niti sada – nakon čitanja ovoga teksta – mnogima i dalje neće biti jasno šta je ovde zaista izrečeno… ali to je upravo samo najveći i najslikovitiji primer, i dokaz, da je vrhovna tajna i dalje strogo čuvana “iza sedam pečata” i da nije svakom, osim “izabranima”, dopušten uvid u Istinu. Jer, kako je to već u Upanišadama divno i istinito rečeno: “On se javlja onima koje je izabrao On – jer oni su izabrali Njega; izabranima otkriva On svoju slavu.”
I tako mora biti, nikako drugačije. Tek kada u svemu počneš uviđati Sebe – tek kada u svemu počneš sagledavati Svoju Slavu, i Svoju Lepotu, i Čistotu, i Pravednost, i Savršenost, i Beskonačnost i Božanstvenost… i kada jednom konačno prestaneš suditi, i (pr)osuđivati “druge” – i njihovo “odurno zlo, bezumlje i prljavštinu” (dakle ne registrirati, uviđati idistancirati se – jer to je upravo ono što je neophodno, već Osuđivati – jer osuđivanje je jedna od najpodmuklijih podmetačina iluzije/ega… možda i najprljavije postojeće oruđe tame, nesvesnosti i duhovnog slepila) – počećeš jasnog pogleda uviđati da si svaki nebrojeni put čineći tako do sada, bacao prljavštinu i kamenje (uvek, i bez i jedne jedine iznimke):jedino na SAMOGA SEBE !!!
Pa, hoćeš li i dalje robovati slepilu i iluziji O-dvoj(e)nosti – i dalje slepo pristajati na tako perfidne manipulacije svoga uma/ega, a na upravo nesagledivu tragediju sopstvene duše? Ili ćeš jednom konačno otvoriti oči, progledati, pogledati sebe u ogledalu sveta i reći: E sad je zaista dosta – VREME JE ZA BUĐENJE! – i najzad bez ostatka početi primenjivati onaj vrhovni mudri savet:“Hajde za Mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve”?! …Naravno, samo pod uslovom da si spremanza veliko Buđenje, za konačno otpuštanje (rastanak od) Iluzije, i za nepokolebljivi zaokret u susret Životu samom i Svetlu Istine.

I zato, nema drugog puta ka Istini, Ljubavi i Slobodi – od puta O-praštanja: opraštanja SEBI, kroz opraštanje svima i svemu – za sve. Jer samo kroz istinsko O-praštanje dolazi istinsko Ot-puštanje: otpuštanje svega onoga čemu nikako nije mesto na kristalno čistom biseru naše božanske Duše. I to je jedini put Isceljenja i Oslobođenja; jer – ne nalazeći snage i moći da oprostimo sebi, mi odlazimo dalje (tokom životnog “putovanja duše”) sa tim balastom i sami sebe, duboko nesvesno, tiho proklinjemo zbog neizrecive (i neoprostive) slabosti da to nismo bili u stanju ljubazno otpustiti, već smo tim besramnim smećem opteretili svoju nevinu devičansku Dušu. Potom Veliki Mehanizam funkcionira tako da se to “utvrđuje/utiskuje” u dubinama Nesvesnog i odatle potom konstantno “radi” na našem podsvesnom “kažnjavanju samoga sebe”. I – upravo TO leži u samoj suštini zakona Karme (a ne nekakva “Božja kazna”): Kažnjavamosamoga sebe zbog odricanja/skretanja od puta sopstvene najviše dobrobiti –od puta Ljubavi!
No… nije to “kažnjavanje” tortura (nekakvih) bičeva Osvete, jer Ljubav je sve drugo samo ne tiranin; već je to “ljubavni zov” Izvora, kojim nas On (naše najdublje, najintimnije Sopstvo), uporno, beskompromisno i nepokolebljivo, nastoji vratiti Sebi: apsolutnoj Istini, Slobodi, Miru, Punoći, Sreći …apsolutnoj, sveprisutnoj, sveprožimajućoj Ljubavi.…Da, istina jeste: iza SVEGA što (nam) se dešava stoji, uvek, i samo – LJUBAV(Ono-Što-Jeste, Ono Što JE-SMO)!

O… ti plemenita srca, čitajući ove retke, jedno pouzdano znaj: nema drugog bića u Univerzumu, nema ničega “drugog” u celom svekolikom Univerzumu, sem Večnog, Beskonačnog i Blaženog: T E B E !

Slava Tebi, i Večna Zahvalnost, moja/naša/sveopšta voljena – DUŠO UNIVERZUMA!

–
S‘beskrajnom Ljubavlju u toku, i u Njenu/Njegovu Slavu,

Alakh Niranjan

Nakon Drugog svjetskog rata mnoge je mučilo isto pitanja: kako je Nijemce uopće mogao zaluditi nacizam? Kako su milijuni ljudi – običnih, normalnih, dobrih ljudi – mogli pristati uz tako monstruoznu politiku? Pitanje je postalo još zanimljivije nakon suđenja uhvaćenim nacističkim vođama u Nurnbergu. Ni oni uglavnom nisu ostavljali dojam perverznih sadista, već ljudi koje možemo zamisliti kao svoje susjede ili kolege. Srednjoškolski profesor sociologije u kalifornijskom Palo Altu 1967. je proveo eksperiment u jednom razredu kako bi učenicima na praktičan način pokazao kako lako ljudi padaju pod utjecaj opasnih vođa i ideologija.

Izvor: 100posto.hr

Hrpa pravila i cinkanje

Tada 25-godišnji Ron Jones, jedan od najpopularnijih profesora na školi, učenicima nije rekao u kakvom će eksperimentu sudjelovati. Eksperiment nazvan Treći val (jer treći udar vala je najjači) trajao je pet dana, a Jones je upotrijebio niz pravila i postupaka kako bi povećao disciplinu u grupi. Učenici su se morali naviknuti da sjede vrlo uspravno i mirno, da ustanu kad ih se nešto pita, da odgovaraju s tri riječi ili manje, da prije odgovora uvijek kažu ‘Gospodine Jones’ i slično. Rečeno im je da će dobiti petice ako sudjeluju u eksperimentu i jedinice ako budu ometali provođenje eksperimenta. Ako bi odbili sudjelovati dobili bi zabranu ulaska u knjižnicu. Ključno je bilo postići osjećaj zajedništva u grupi i većina pravila te (brojnih) zadataka bila je usmjerena u tom pravcu. Jones je naglasio da se pravila moraju držati i izvan škole te da one koji ih krše trebaju prijaviti. Prekršitelji će biti izopćeni iz grupe. Do kraja prvog dana učenici su već dobili dojam da je razred postao efikasniji. Neka su pravila bila naporna, ali zapravo im je bilo zabavno što rade nešto novo.

Popravili se na nastavi

Drugog dana razred je postao homogena grupa sa superiornim osjećajem discipline i zajedništva. Jones je uveo pozdrav nalik nacističkom i učenicima rekao da se tako pozdravljaju i izvan učionice. Nisu smjeli stajati u grupama većim od troje. Trećeg dana eksperiment se lagano oteo kontroli: i drugi učenici u školi počeli su se pozdravljati posebnim pozdravom, a na Jonesov sat došlo je 43 učenika umjesto 30. Svi sudionici eksperimenta drastično su se popravili na nastavi i osjećali su se vrlo motivirano. Dobili su članske iskaznice i svatko je dobio neki zadatak (poput izrade zastave Trećeg vala, sprečavanja ne-članova da uđu u učionicu i sl.). Jones ih je instruirao kako da regrutiraju nove članove. Pokret Treći val je narastao na 200 ljudi, a učenici su naveliko prijavljivali kolege koji krše pravila.

„Razvila se atmosfera straha. Stalno smo osluškivali glasine i pitali se tko će nas prijaviti. Nismo više vjerovali ni dobrim prijateljima, sve linije komunikacije među nama su bile prekinute“, ispričao je jedan od učenika kasnije u intervjuu. Četvrtog dana profesor je odlučio prekinuti eksperiment jer je izgubio osjećaj kontrole. U školi se formirao i pokret otpora prema Trećem valu. Članovi Trećeg vala bili su pak suludo disciplinirani, a Jones im je rekao da su dio novog nacionalnog pokreta i da sutra dođu na skup gdje će im se obratiti predsjednički kandidat Trećeg vala.

Kad nezamislivo postane normalno

Umjesto govora predsjedničkog kandidata učenici su čuli kako su bili dio eksperimenta o fašizmu i da su uspjeli stvoriti osjećaj zajedništva i nadmoći kakav su imali Nijemci za vladavine nacista. Roditelji nekih učenika tužili su se na Jonesa tvrdeći da je zloupotrijebio autoritet, no Treći val nedvojbeno je bio uspješan eksperiment. U samo nekoliko dana pokazao je kako postići da ljudi prihvate fašizam kako nešto normalno, kako ih vezati osjećajem zajedništva i pripadnosti grupi te strahom od izopćenja, i kako se ljudi mogu osjećati sretnije kad im se nametnu stroga pravila i disciplina.

Priče o Trećem valu valja se s još većom pažnjom prisjetiti u današnje vrijeme, kad svjedočimo kako su do jučer nezamislive stvari postaju prihvatljive, čak i normalne, a sve više zemalja vode ljudi kojima su puna usta nacionalnog zajedništva. Fašizam je, za one koji nisu učili latinski, nastao od riječi snop ili fascio, kao simbola zajedništva.

Izvor: 100posto.hr

„Vas zadatak nije da trazite ljubav, nego samo da  pronađete i uklonite sve barijere u sebi koje ste izgradili protiv nje.” – Rumi

.

Našim društvom upravljaju bezumni ljudi sa bezumnim ciljevima. Mislim da nama vladaju luđaci i mene bi mogli zatvoriti kao ludog samo zato što sam to rekao. To je najluđe u svemu tome.

Lennon i drugi iskazuju očiglednu paranoju koja počiva u svima nama. “Svijet je poludio!” Najčešće ovaj glas utišavamo u sebi, i prihvaćamo pogled na svijet onako kako nam to drugi propisuju. No tko su ti drugi i što oni žele?

Izvor: hr.sott.net

Termin psihopat obično ima kriminalne konotacije, zahvaljujući prikazima bolesnih, izopačenih i nasilnih psiho tipova u popularnim medijima. Uslijed masovnog neznanja došlo je do uobičajenog vjerovanja da psihopat ne nalazi funkciju, ulogu ili mjesto u otvorenom društvu. Brzopleta miskoncepcija koja nama, naizgled razumnoj većini, pomaže da izbjegnemo naše najgore strahove.

Svako vjerovanje da psihopat nije u stanju funkcionirati u otvorenom društvu je prema M.E. Thomas¹ – samodeklariranoj sociopatkinji – potpuno pogrešno. U pitanju nije sposobnost funkcioniranja, nego radije kakav kapacitet odnosno formu ta funkcija preuzima. Kako Thomas kaže, psihopati i sociopati imaju uzajamno prepletenu kliničku povijest; oba mogu funkcionirati, samo to čine na drukčiji način. I iako nije uvijek lako dokučiti kakvu sve masku ta funkcija može imati, u mnogim društvenim situacijama oni briljiraju.

Čovjek je čovjeku vuk

Francuski biolog Jean-Baptiste de Lamarck zagovarao je teoriju evolucije koja je naišla na priličan otpor. Objavljena je iste godine kada je rođen Darwin čiji će pogledi na evoluciju kasnije potpuno istisnuti Lamarckovu teoriju. Dok je prema Lamarcku najvažnija suradnja, za Darwina je pokretački mehanizam evolucije – natjecanje.

Prema G. Greenbergu i M.M. Harawayu,² Darwinov pogled bio je samo odraz i podrška Viktorijanskom društvu zasnovanom na slobodnom tržištu te kapitalističkim i imperijalističkim vrijednostima. Ovakav model podržava pogled na svijet u kojem je čovjek čovjeku vuk i život težak. To je svojevrsni znanstveni rekvijem prirodnom svijetu kao drami koja se odigrava u brutalnom, hladnom i bezosjećajnom pejzažu. Perfektna pozornica za nadobudnog psihopata modernog doba, pogled na svijet koji je pjesnik Tennyson opisao kao: priroda, crvena u zubu i kandži.

Igra zmija i ljestvi

Iako definitivno dijagnosticiranje psihopatije još uvijek nije moguće, pokušana je kategorizacija psiholoških osobina karakterističnih za psihopatsku ličnost. Najpoznatija je dijagnostička lista koju je formulirao prominentni kanadski psiholog Robert Hare i koristi se za određivanje kategoričke dijagnoze kliničke psihopatije odnosno bodovanje koje vodi do takve kategorizacije.

Prema Hareu, psihopati se odlikuju površnim šarmom, neizmjernim egom, patološki su lažljivci s hladnom i iskalkuliranom lukavošću kojom zavedu svoje žrtve. Često su impulzivni i neodgovorni, pokazuju nedostatak empatije te nemilosrdno odsustvo osjećaja krivice. Uz ovo oni imaju izrazitu sposobnost za kriminal, manipulaciju, prevaru i kontrolu, što ih sveukupno čini opasnima. To su osobine koje psihopatima omogućuju da plivaju poput ribe u vodi na putu ka visokim pozicijama moći i utjecaja.

“Puno manje znamo o korporacijskoj psihopatiji i njenim implikacijama”, objašnjava psiholog Paul Babiak, “zato što je teško postići aktivnu suradnju s poslovnim organizacijama za naše istraživanje.”³ Hare je svoju dilemu izložio Jonu Ronsonu, autoru knjige The Psychopath Test. “Sa zatvorenicima je lako”, navodi Hare. “Oni se vole susretati s istraživačima, to im razbija monotoniju zatvorskog života. Međutim, CEO-i, političari…”⁴, prema Hareu, ovi morski psi ne plivaju na takav način.

Jedna od malobrojnih studija o psihopatiji na radnom mjestu, koju su sproveli Babiak, Neumann and Hare⁵ sugerira da 1 od 25, ili 4% korporacijskih menadžera pokazuju karakterne osobine koje se tipične za psihopatiju, što je četiri puta više nego kada je u pitanju opća populacija. Ova studija ide u prilog tvrdnji da psihopati mogu postići visoke pozicije u korporacijskom miljeu. Iako možemo samo spekulirati, Hare zaključuje da se u Wall Streetu vjerojatno krije 1 u 10 koje privlači takva mogućnost za zgrtanje para koja se može iskoristiti jer je slabo zakonski regulirana.⁶ Ukoliko sve ovo uzmemo u obzir nije teško vidjeti kako je krvotok korporacija i financijskih institucija prilično hladan.

U ovoj studiji najviše iznenađuje da unatoč tome što su bili klasificirani kao drugorazredni menadžeri i loši timski igrači te dobili jako loše ocjene učinka, menadžeri koji su prešli klinički prag psihopatije procjenjeni su od strane direktno nadređenih kao inovativni i kreativni, dobri komunikatori i strateški mislioci.

Ukratko, njih nije uvijek lako uočiti. Unatoč razotkrivajućim elementima, američkom psihijatru Herveyu Cleckleyu⁷ je jasno da psihopati posjeduju dar za komunikaciju, uvjeravanje i međuljudske odnose čime ublažavaju bilo kakav negativni utjecaj na svoju karijeru. Ovo potvrđuje Babiakova studija: “neke kompanije vide psihopatske menadžere kao dobar potencijal za vodstvo unatoč negativnim ocjenama glede njihovih menadžerskih sposobnosti koje im daju podređeni.”⁸ To, kažu ovi znanstvenici, pokazuje talent za manipulaciju onih koji donose odluke, kao što je to istaknuo psiholog Dennis Doren koji je u korporacijskim institucijama uočio kod psihopata nepogrešivu sposobnost da traže i uspostavljaju odnose s onima koji su na vrhu hijerarhije te nevjerovatnu sposobnost da na njih utječu.⁹

U većini slučajeva, psihopat je kroz umjetnost obmane poput kameleona u stanju stopiti se s okolinom proučavajući kolege i utječući na njih, bilo da se radi o samo-promociji ili o suptilnom uvjeravanju u nešto. Psihopat se tako skriva i prolazi neopažen kroz društvo. Studije naime sugeriraju da se psihopatija direktno ili indirektno može utaboriti na samom vrhu, ali je li ovaj fenomen relativno izoliran ili je ovakav scenarij bio na snazi kroz veći dio ljudske povijesti?

Kako gore tako i dolje

Darrell West – direktor studija o upravljanju na Brookings institutu, usmjerio je pažnju na analizu nastavnog programa poslovnih i pravnih fakulteta, jer kako kaže “poslovni i pravni fakulteti obrazuju lidere sutrašnjice.”¹⁰ Tijekom svog istraživanja West je proučio programe njihovih studija i proveo intervjue s predavačima. Također je pregledao podatke o percepcijama samih studenata poslovnih i pravnih fakulteta. Ono što je pronašao je zabrinjavajuće.

“Društvena odgovornost biznisa je da uveća svoje profite” kaže West, citirajući naslov članka iz New York Times magazina kojeg je 1970. napisao utjecajni američki ekonomist i statističar Milton Friedman. Taj članak je bio nedvosmislen: prema Friedmanu, maksimiziranje vrijednosti udjela dioničara je jedina odgovornost svake kompanije.¹¹

“Mnogi fakulteti nemaju izdvojene predmete koji objašnjavaju svrhu korporacija u društvu,” kaže West. Od onih koji imaju, “većina se fokusira na svrhu korporacije, s naglaskom na to kako maksimizirati vrijednost udjela dioničara, naročito kad su u pitanju pravni fakulteti.”¹² Ono što se poučava je stoga ključno, primjećuje West, i utjecat će na to kako studenti vide svijet. West zaključuje, “ispitivanje djelovanja poslovnih fakulteta pokazuje da će nakon diplomiranja studenti najvjerojatnije vidjeti vrijednost dioničarskog udjela kao najvažniji cilj korporacije.”¹³

Friedman nije bio prorok. Gledano unazad, kaže West, on je doprinijeo oblikovanju pogleda na svijet brojnih poslovnih lidera, akademika i predvodnika misli što je na kraju utjecalo na suvremeni američki stav o svrsi korporacija. Identitet koji je pomogao da se oblikuje način na koji studenti poslovnih i pravnih fakulteta čak i danas ne osjećaju nikakvu odgovornost prema društvu.

U stvarnom svijetu se tako primjenjuju neizbježne hladno iskalkulirane jednadžbe koje s jedne strane maksimiziraju profit, a s druge minimiziraju gubitke. A kao i većina matematičkih jednadžbi one laicima nemaju baš puno smisla. “Možeš li kupiti ono što već posjeduješ?” S ovom jednadžbom suočili su se svi oni kojih se ticala transakcija kanadske kompanije Nautilus Minerals Inc. koja je od vlade Papue Nove Gvineje kupila licencu 2011. za bušenje u dobokom moru u njenim teritorijalnim vodama. Odgovor, s moralnog stajališta je, naravno da ne.

Prema Sir Juliasu Chanu, trenutnom guverneru novogvinejske provincije Nova Irska, etičnost nije opipljiva vrednota i za razliku od čvrste valute ne može se fino posložiti. “Najprije država dozvoli eksploataciju dobara stranim kompanijama za sitne novce”, kaže Chan. U slučaju Papue Nove Gvineje to je bilo 10,000 kina, što je vrijedno otprilike kao US$4,000. “Za ovaj sitniš, strana kompanija dobija potpunu kontrolu sveg bogatstva koje se može iscrpsti iz terena.”¹⁴

“Sljedeći korak je da država traži svoj udio u projektu, obično 30% kada su u pitanju rude ili 22,5% kad je u pitanju nafta ili plin,” objašnjava Chan. “Država bukvalno ‘poklanja’ cijeli resurs stranoj kompaniji, a onda se vraća da kupi ono što je legalno njeno vlasništvo kako bi dobila 30% učešća u projektu. Za Papuu Novu Gvineju to je značilo 300 milijuna kina, ili 118 milijuna US$. “Da bi ovo ostvarila, država obično uzima kredit koji dalje baca zemlju u dug uz visoku kamatu.”¹⁵ Ovo je danas uobičajena pojava u kojoj država kastrira samu sebe i svoj narod pred visokim financijerima.

Joel Bakan je profesor prava na Sveučilištu Britanske Kolumbije u Kanadi. Dok su većina vlasnika korporacija dobri i moralni ljudi, kaže Bakan, dužnost korporacijskih menadžera je prije svega prema interesu korporacije. “Novac kojim upravljaju nije njihov”, objašnjava Bakan. “Oni ga ne mogu upotrijebiti da izliječe bolesne … ili kupe vilu u Toskani.” U korporativnom svijetu, dobre ljude se ohrabruje da se ponašaju loše. U stvari, najbolja definicija korporacija je “jedinstveni samointeres i nemogućnost osjećaja bilo kakve iskrene zabrinutosti za druge u bilo kojem kontekstu. Korporacija, baš kao i psihopatska ličnost kojoj nalikuje, programirana je da eksploatira druge za profit.”¹⁶

U ovakvim uvjetima nije teško zamisliti na koji način sistem počne cijeniti i imitirati svoje najbolesnije komponente. I podjednako, kako komponente tog sistema tijekom vremena bivaju oblikovane cjelinom.

Iza tebe je

Prema filozofu i piscu Aaronu Jamesu, dok psihopat glumi da ima moral kako bi manipulirao drugima, osoba koja nije psihopat ali je šupak prema drugima možda nije ništa bolja od njega. Za razliku od prototipskog psihopata, kaže James, ovakav šupak pravda svoja djela kroz moralna objašnjenja, motiviran je moralnim opravdanjima što mu daje “osjećaj posebnosti.”¹⁷

Najbolji primjer, prema Jamesu, je osnivač kompanije Apple Steve Jobs koji je držao da mu je osnovna obaveza prema društvu da proizvodi produkte koje potrošači žele. James navodi kako je Jobsov najbolji prijatelj, Jony Ive, za Business Insider rekao: “Kada je u lošem raspoloženju… njegov način da se riješi tog raspoloženja je da nekoga povrijedi. Mislim da on smatra kako je to njegovo pravo”, rekao je Ive. “On smatra da se normalna pravila o društvenom ophođenju ne odnose na njega.”¹⁸

James zabrinuto primjećuje, “rezoniranje takvog šupka oblikovano je moralnim opravdanjima kojim ga snabdijeva kultura u kojoj živi.”¹⁹ Na primjer, prema Hareu, većina korporativnih kriminalaca su psihopati. “Oni tu cvjetaju jer se karakteristike koje definiraju psihopatski poremećaj zapravo cijene u takvoj kulturi koja ga okružuje,” kaže Hare. “Što se dogodi kad ih uhvate? Malo im izvuku uši, zabrane im bavljenje trgovinom na 6 mjeseci, [oh] i ne morate nam vratiti 100 milijuna dolara.”²⁰

I tako, ne samo da korporativna kultura kontrolira neto proizvodnju šupaka, nego uz to i njihovu kvalitetu. I, ovisno o kulturi, kaže James, “šupak se može i gore i bolje ponašati od psihopata.”²¹ ‘Utješna’ misao.

Naravno, nije nikakva utjeha znati da je onaj za koga ste bili sigurni da je psihopat u stvari šupak kojeg je iznjedrio i odnjegovao sistem koji je po svojoj osnovnoj prirodi devijantan. Ako je rezoniranje tipičnog šupka potaknuto moralnim opravdanjima koje uzima iz svoje okoline, to implicira sposobnost psihopatske kulture i/ili sistema da oblikuje svoju vlastiti kadar vladajuće klase.

Oni su nam dali svoj um

Psihopatija opstaje jer je u stanju manipulirati time kako je drugi vide. No ova sposobnost psihopata ili sistema da oblikuju našu percepciju dijelom je i naša krivica.

Svi igramo ulogu u ovoj maskaradi. Mnogi od nas pribjegavaju kozmetičkim zahvatima i trikovima kojima podupiremo svoj ego dok se on u valceru vrti kroz porculanski svijet koji nas okružuje. Hareova lista ima indeks psihopatije za svakog od nas, treba samo zbrojiti bodove. Upravo u tome je najveće postignuće psihopatije u njenom nastojanju ka potpunoj kontroli; na kraju krajeva, najbolji način da se točno predvide reakcije pojedinca ili grupe je da im prethodno “usadiš” svoj um.

Natjecateljski duh i želja da se pobijedi pod svaku cijenu su široko rasprostranjeni u društvu. Pored toga tu je i trend neodgovornosti, koji se najbolje ogledava u kulturi kompenziranja koja se polako uvukla u društveno poimanje svijeta. Ovo se dogodilo zahvaljujući zakonima koji ograničavaju sposobnost pojedinca da se razvija kroz etičke i moralne koncepte ispravnog i pogrešnog. Tko može preuzeti odgovornost za misli i koncepte koji nam, u stvari, ne pripadaju? Generalno, pravila i zakoni nas uče da se odreknemo svoje moći, prepustimo je, to je transakcija koja sebe uvijek iznova osnažava u društvu, smatra Thomas. Ona kaže da kad imaju izbor između toga da sami vladaju ili da se prepuste instituciji od “povjerenja”, ljudi često izaberu prepuštanje kako bi izbjegli odgovornost koja prati samostalno odlučivanje.²²

U svom očiglednom i beskrajnom naporu da društvo učini nalik sebi, psihopatija ima više nego jedan način izražaja. Najnovija istraživanja o društvenim mrežama otkrivaju uznemirujuću korelaciju između pretjerane upotrebe Facebooka i socijalno agresivnog narcizma. Damien Pearse izvještava da u jednoj studiji, korisnici Facebooka koji su dobili puno bodova iz testiranja na narcisoidnu ličnost, “imali su više prijatelja na Facebooku, tagirali su sebe češće i osvježavali svoje statuse češće.” Ovo istraživanje, on kaže, “izvršeno je usred mora dokaza da mladi ljudi postaju sve više narcisoidni, opsjednuti sa slikom o sebi i plitkim prijateljstvima.”²³ U istom duhu, mediji kroz “šalu” nazivaju one koji apstiniraju od Facebooka sumnjivima i čudnima – kao da nešto skrivaju od drugih. Ono što je “normalno”, naravno, je upotreba Facebooka.

Okruženi smo beskonačnim tokovima medija koji nas namamljuju da pogledamo u svoj odraz, uvlačeći nas u snažne vrtloge ispod površine i bacajući nas od jedne obale do druge. Uspijevamo izroniti tek da udahnemo, dezorijentirani i konfuzni, potpuno odvojeni od svojih prirodnih instinkta. No možda je baš to i cilj. Ono što razlikuje patološki um od našeg jest njegova unutarnja potreba za kontrolom i moći, pod svaku cijenu i bez imalo suosjećanja.

Kompleks boga

Oni koji se uzdignu na ljestvici moći u korporatokraciji, opsjednuti su kontrolom, ovisni o osjećaju nadmoći nad drugim ljudskim bićima.

U kompetitivnom svijetu koji nas okružuje uvijek će biti onih koji aktivno teže ka psihopatskim osobinama, koji ih opravdavaju ili potpuno prihvaćaju kao put do uspjeha. Za kirurga, nepristranost i hladna glava svakako su važni. No glorificiranje psihopata dovodi nas na tanak led, to je opasan put. Prema psihologinji Lindi Mealey, međusobno natjecanje služi jedino povećanju upotrebe antidruštvenih i makijavelističkih strategija te sprječava bilo kakav porast pro-društvenog ponašanja nakon uspjeha.

Podjela u društvu koja se otela kontroli, te promoviranje otuđenosti, postavlja opasan presedan, o kojem James govori kao o “osjećaju posebnosti proizašlom iz kozmičke grandioznosti”.²⁴ On citira naftnog tajkuna John D. Rockefellera koji svoje bogatstvo nije vidio u kontekstu kapitalizma i divljeg zapada koji mu je potpuno odriješio ruke, nego bez ikakve isprike kao svoje božansko pravo: “Bog mi je dao moj novac,”²⁵ rekao je Rockefeller.

Ovaj osjećaj božanske posebnosti, izabranosti, potpune odvojenosti od društva, može se pronaći kod većine današnjih bogataša. Jeff Greene je multimilijarderski investitor u nekretnine i poduzetnik, te posjeduje navodno najskuplju kuću u Americi. Greene, koji je stekao bogatsvo špekulirajući hipotekama, kaže da Amerikanci trebaju imati “manje stvari”: “Američka očekivanja o životnom stilu su pretjerano visoka i moramo ih prilagoditi realnosti, tako da imamo manje stvari i manju, bolju egzistenciju”, prodikuje ovaj 60-godišnjak koji iznajmljuje raznim kraljevskim obiteljima i stranim uglednicima skoro 200 milijuna dolara vrijedno imanje na Beverly Hillsu za stotine tisuća dolara mjesečno.²⁶

U središtu ovog sistema i njegovih dijelova, bilo da su politički, financijski ili korporacijski, je um koji ga je kreirao i koji ga održava i koji se prenosi kroz generacije i određene loze. “Ličnosti poput J.P. Morgana, Randolpha Hearsta, i Mayera Rothschilda“, tvrdi pisac Stefan Verstappen, “su profesionalni psihopati na vrhuncu financijske moći i otamo ne uzrokuju ništa manje jada i uništenja od svojih pandana u politici.”²⁷

Psihopatsko ponašanje na visokim državnim dužnostima je prilično uobičajeno. Robert Kirkconnell je odlikovani pilot veteran američke vojske i glasni kritičar programa MK-ULTRA američke vlade u kojem je nad američkim građanima vršena serija bezobzirnih eksperimenata ‘kontrole uma’. U knjizi Američko srce tame [American Heart of Darkness, op. prev.], Kirkconnell optužuje Rockefeller komisiju, za koju kaže da je financirala ovaj program. Kirkconnell više ne vidi svoju domovinu kao konstitutivnu republiku nego kao patokraciju kojom upravljaju psihopati.

Zarazni psihopatski pogledi na svijet?

“Jedino za što me bilo briga cijeli život je moć”, kaže Thomas [autorica knjige Ispovijedi sociopatkinje, op. prev.]. “Fizička moć, moć da me žele ili mi se dive, moć uništavanja, znanje, nevidljivi utjecaj. Ljude volim toliko da ih želim dodirnuti, oblikovati, uništiti”, kaže Thomas. “Želim ispoljavati svoju moć.”²⁸ To nije ništa osobno, to je nutritivno za mene. Uništavanje ljudi, kaže ona, je jednostavno slasno.

Thomas nije jedina. Psihopat se uvijek igra sa svojom hranom. I u tom procesu aktivno nastoji donijeti nesreću i patnju drugima. Thomas sebe smatra bijelom tigricom – divnim i egzotičnim ljubimcem, ali u suštini opasnim. I dok se kako sama kaže smatra pripitomljenom, iznutra se uvijek hrva s iskonskim nagonom da uništava.

Ovakvo stanje uma ne prolazi neprimjećeno u društvu. To je pogled na svijet kojeg je filozof Michael Ellner precizno opisao u svom govoru o stanju svijeta u kojem živimo:

“Vidi nas samo”, kaže on. “Sve je obrnuto, sve je okrenuto naopako. Doktori uništavaju zdravlje, pravnici uništavaju pravdu, psihijatri uništavaju umove, znanstvenici uništavaju istinu, veliki mediji uništavaju informacije, religije uništavaju duhovnost, a vlade uništavaju slobodu.”

Lako je vidjeti o čemu govori. No, u kojoj mjeri ovaj svijet o kojem govori Ellner proizlazi isključivo iz slijepe potrage za moći i profitom?

Postoji li skriveno sistemsko zlo koje kreira strah i kaos? Je li ova zla izmaglica, ta zla namjera koju pripisujemo groznim činovima i nedjelima, iluzorna, epifenomen, produkt psihopatskog uma? Ili postoji stvarno zlo, autonomno, koje vodi cijeli ovaj program? I je li ova razlika uopće bitna? Hoće li nam to pomoći da objasnimo, recimo, porast u broju kroničnih bolesti, uzrok tome, i da objasnimo kako je liječnička profesija postala, kako kritičari kažu, ništa drugo nego mešetarenje simptomima u cilju zarade?

Ovdje se vraćamo Kirkconnellovom svijetu. Jesmo li svi žrtve sustavnog programiranja; dezorijentacije; disbalansa kojeg predator izaziva u nama kako bi održao svoj položaj i status?

Isto kao i bog, toliko toga što psihopatija jeste i čini, skriveno je pred našim nosom, na otvorenom. Psihopat obično iskorištava žrtvin osjećaj empatije i vjere u humanost. On je prazni list na koji ljudi projiciraju svoje nade i ideale. Ovo moramo imati na umu kako bismo mogli raskrinkati sistemsku psihopatiju i suočiti se sa svim zloslutnim mogućnostima, uključujući mračnije identitete i motive na kojima je bazirana.

Darwin Dorr je direktor psihopatoloških istraživanja na Wichita State University, Kanzas, SAD. “Većina pedofila su psihopati”, kaže Dorr, “ili u najmanju ruku pokazuju u značajnom obimu psihološke karakteristike psihopatije.”²⁹

Takve veze između moći i perverzije su povijesne, endemične i opstaju do danas. Istrage koje okružuju elitni krug pedofila u Sidneyu samo su vrh ledenog brijega koji prijeti da potopi Titanik laži. U Velikoj Britaniji, nekad poštovani DJ, televizijski voditelj i miljenik elite Jimmy Savile, potonuo je kad je njegova strast za djecom, mrtvim tijelima i sotonskim ritualima objelodanjena šokiranoj javnosti.

Pitanja se sada postavljaju i izvan krugova britanske policije. Odjednom se termin psihopat ne čini dovoljnim. Je li ovakva stvorenja, sistem kojeg predstavljaju, i entitete koje oponašaju i obožavaju – nemoguće za identificirati običnom listom psihopatskih karakteristika? Pokušaji britanskog i šireg establišmenta da pokopaju istinu svakako nam samo još više razotkrivaju prikrivene načine i nemoralnu kontrolu kojom psihopatija funkcionira kao integralni dio sistema.

Nick Parkins ima magisterij iz filozofije uma i voli razmišljati izvan okvira.

Fusnote

1. M.E. Thomas, Confessions of a Sociopath: A Life Spent Hiding In Plain Sight, Crown Publishing Group, 2013.
2. G. Greenberg, M.M. Haraway, Comparative Psychology: A Handbook, Garland Reference Library of Social Science, Routledge, 1998.
3. P. Babiak, C.S. Neumann, R.D. Hare, “Corporate psychopathy: Talking the walk,” Behavioural Sciences and the Law, at et al 2010.pdf
4. J. Ronson, The Psychopath Test: A Journey Through the Madness Industry, Picador, 2011.
5. P. Babiak, C.S. Neumann, R.D. Hare, op. cit.
6. R. Hare, Comment
7. H.M. Cleckley, The Mask of Sanity: An Attempt to Clarify Some Issues About the So Called Psychopathic Personality, Mosby, 1976.
8. P. Babiak, C.S. Neumann, R.D. Hare, op. cit.
9. B.J. Board, K. Fritzon, “Disordered personalities at work,” Psychology, Crime and Law, Vol. 11(1), 17-32, with reference to D. Doren, Understanding and Treating the Psychopath, Wile, 1987.
10. D. West, “The purpose of the corporation in business and law school curricula,” Governance Studies at Brookings,
11. M. Friedman, “The Social Responsibility of Business is to Increase its Profits,” New York Times Magazine, 13. rujna 1970.
12. D. West, op. cit.
13. D. West, op. cit.
14. “PNG Leadership has been poor steward of resources,” The National, 20. travnja 2011., (pdf)
15. Ibid.
16. J. Bakan, The Corporation: The Pathological Pursuit of Profit and Power, Free Press, 2004.
17. A. James, “Ass-holes: a theory,” Nicholas Brealey Publishing, 2013.
18. D. Love, “16 Examples of Steve Jobs being a jerk,” Business Insider, 25 October 2011.
19. A. James, op. cit.
20. R. Hercz, “Psychopaths among us,”
21. A. James, op. cit.
22. M.E. Thomas, op. cit.
23. D. Pearse, “Facebook’s dark side: study finds link to socially aggressive narcissism,” The Guardian, 17. ožujka 2012.
24. A. James, op. cit.
25. John Davidson Rockefeller, Bartleby Quotations
26. J. Christie, “Multi-billionaire who gave a lecture about American’s ‘needing to have less things and live a smaller existence’ owns a staggering FIVE mansions…”, Daily Mail, 24. siječnja 2015.
27. S. Verstappen, Defense Against the Psychopath: A Brief Introduction to Human Predators, Woodbridge Press, 2011.
28. M.E. Thomas, op. cit.
29. D. Dorr, “The pedophile as psychopath,” 1998., in T. Millon, E. Simonsen, & M. Birket-Smith (Eds.), Psychopathy: Antisocial, Violent, and Criminal Behavior, str.304.-320., Guilford Press
30. P. Gilbert, “An introduction to the theory and practice of compassion-focused therapy and compassionate mind training for shame based difficulties,” The Compassionate Mind Foundation, (PDF)
31. P. Gilbert, op. cit.

Komentar: Interesantno je da Parkins zaobilazi rad važnog istraživača, dr. Andreja Lobaczewskog. Njegova knjiga, Politička Ponerologija, je najsveobuhvatnija i najbolja analiza destruktivnih učinaka koje psihopatija ima na tkivo društva.

Izvor: hr.sott.net

“Kad bi ljudi očistili unutarnje zagađenje, tada bi prestali stvarati ono vanjsko.”

Eckhart Tolle je jedan od vodećih autora našeg vremena iz područja duhovnosti. Jedan je od rijetkih duhovnih učitelja koji odiše skromnošću. Njegova svaka misao počiva na osobnom, duboko proživljenom iskustvu. Knjige koje je napisao postale su bestseleri. Najpoznatije od njih su Moć sadašnjeg trenutka i Nova Zemlja koje su mnogim ljudima diljem svijeta iz temelja promijenile život.

Izvor: alternativa-za-vas.com

Od teške depresije do prosvjetljenja

U svojoj knjizi Moć sadašnjeg trenutka Eckhart Tolle govori o vlastitom iskustvu depresije.

Živio je u disfunkcionalnoj obitelji te je do svoje 13. godine bio iznimno tjeskoban.

I, kako kaže, više puta je bio na korak od samoubojstva.

Duga razdoblja depresije i tjeskobe potrajala su sve do 29. godine.

A onda je jedne noći, kaže, doživio stanje užasa i rekao sam sebi: “Ne mogu više živjeti sa sobom”.

Tada je pomislio kako u njemu postoji dvojnost – jedno JA koje je svjesno i drugo JA s kojim više ne može živjeti.

Pitao se koje je od ta dva JA stvarno.

Nakon te noći svijet više nije gledao istim očima.

Kada je ujutro otvorio oči, osjetio je duboki mir i bio očaran ljepotom i živošću predmeta u svojoj sobi, zrakama svjetlosti koje su ulazile kroz prozor…

Taj ga unutrašnji spokoj od te noći više nikad nije napustio.

Što mu se dogodilo, shvatio je tek godinama poslije, nakon što je razgovarao s budističkim redovnicima.

Problem je u unutarnjem nezadovoljstvu

Tijekom odrastanja, pod utjecajem obitelji i okoline, vi se počinjete poistovjećivati s vašim umom.

Stvarate mentalnu sliku o tome tko ste i počinjete vjerovati u svoje fantomsko, izmišljeno ja. To je vaš ego, izvor vaše patnje.

Da bi ego mogao opstati, on se hrani vašim razmišljanjem o prošlosti i budućnosti.

Ako uspostavite prijateljski odnos sa sadašnjim trenutkom, vaš se ego više neće imati za što hvatati.

Jeste li primijetili da vam stalno nešto nedostaje i da neprestano za nečim žudite?

Iza toga se također krije ego. On želi stvari, novac, uspjeh, ugled, moć jer tako dobiva na važnosti.

No čak i kad mu sve to pružite, vi i dalje ostajete prazni, neispunjeni i necjeloviti.

Tolle kaže kako ništa izvanjsko ne može ispuniti vašu unutarnju prazninu.

Nju možete ispuniti samo iznutra – tako što ćete postati svjesni svog unutarnjeg bića, odnosno toga tko vi zapravo jeste.

Bolest zvana kompulzivno razmišljanje

Nakon što je i sam iskusio teret misli, Eckhart Tolle je shvatio da suvremeni čovjek boluje od jedne teške bolesti, koja se službeno ne smatra bolešću – jer ju ima većina ljudi.

Riječ je o kompulzivnom ili pretjeranom razmišljanju.

Taj unutarnji glas koji stalno negoduje i kritizira te vrti iste priče izvor je naše patnje.

On truje ne samo nas iznutra i okolinu nego i planet na kojem živimo.

A usto nas i energetski jako oslabljuje i iscrpljuje.

Vrijeme je da konačno toga postanemo duboko svjesni.

Tolle kaže da naš um može biti vrlo koristan instrument, ali i razorna sila.

Današnji se čovjek, nažalost, poistovjećuje sa svojim mislima, ne shvaćajući da se njegova prava priroda ne krije u umu, nego u dubini njegova bića.

Čak 80 do 90 posto naših misli potpuno je nepotrebno, kaže Tolle.

Razmišljanje o nečem što je bilo ili što će se tek dogoditi samo produbljuje osjećaj nezadovoljstva te nas udaljava od stvarnog života, koji se uvijek odvija samo SADA.

Tolle nas uči da ne postoje ni prošlost ni budućnost jer iskustveno možemo doživjeti samo – Sadašnji trenutak.

Dakle, stvaran je samo Sadašnji trenutak, a prošlost i budućnost su psihološko vrijeme.

Jednom kad osvijestite ovu misao, vaš bi se život mogao zauvijek promijeniti.

Vi ste čista svijest

Jeste li primijetili da su vaše misli vrlo nestalne i da ih ne možete kontrolirati?

Ne znate otkud i zašto dolaze niti kamo nestaju.

Dakle, one upravljaju vama, a ne vi njima, zar ne?

No to ne znači da ih se ne možete osloboditi.

“Početak slobode jest spoznaja kako vi niste to biće koje vas opsjeda – mislilac” kaže Tolle.

Kada shvatite da vi niste vaše misli, nego čista svijest u kojoj se vaše misli pojavljuju, možete ih početi promatrati kao objektivni promatrač.

Tada postajete svjesni glasa koji čujete u svojoj glavi i koji uglavnom optužuje, kritizira i negoduje.

Taj glas, kaže Tolle, pripada uvjetovanom umu koji je rezultat sveukupne vaše prošlosti, kao i kolektivnog kulturalnog misaonog sklopa koji ste naslijedili.

Kada postanete svjesni svjedok svojih misli, one će polako gubiti na snazi i rasplinuti se.

Tada ćete osjetiti veliko olakšanje i slobodu, a u vama će se stvoriti prostor za povezivanje s višom razinom svjesnosti.

Sadašnji trenutak je – vječan

Vaše misli su samo sićušan vid prostranog carstva inteligencije kojim raspolažete, smatra Tolle.

Stvari koje su uistinu važne, poput ljepote, ljubavi, stvaralaštva, radosti i unutarnjeg mira izviru iz područja s druge strane uma, onog dijela koji nije racionalan.

Osim što možete biti svjedok svojih misli, postoji još jedan način prekidanja struje misli, a to je potpuno usmjeravanje pažnje na Sadašnji trenutak.

Sadašnji trenutak je izvan vremena i on je vječan.

Kada ga potpuno osvijestite, oslobodit ćete se tereta prošlosti i budućnosti, a samim time i stalne struje misli.

Izvor: alternativa-za-vas.com
.