Jedino su SAD 1982. i 1983. glasovale protiv deklaracije kojom se pravo na obrazovanje, rad, zdravstvenu skrb, pravilnu prehranu i nacionalni razvoj uvrštavaju u ljudska prava. Kao što vidimo, ni nakon 30 godina službena američka stajališta se nisu smekšala. 1996. Sjedinjene su Države na Sovjetskom sastanku na vrhu o hrani (World Food Summit) održanom pod pokroviteljstvom UN-a, usprotivile zaključku sastanka kojim se priznaje ‘pravo svakog čovjeka da ima stalnu i hranjivu prehranu’. SAD je ustrajao na tome da ne prizna ‘pravo na hranu’.

Piše: duh-vremena

Za ljude u zemljama u razvoju ta su prava – za koja je svjetska zajednica željela da postanu globalna norma – dio njihove obrane od tiranije, korupcije i nepravde što ih u njihovim zemljama provode strane agenture i korporacije iz SAD-a. Imajući u vidu kontekst i povijest zemalja trećeg svijeta, postavljanje tih načela kao prava, otvara raspravu o naslijeđenim nepravdama koje i dalje stvaraju nejednakosti, siromaštvo i nedostatak jednakih prilika za sve: ali to je i mogućnost za promjene. Washington se, naprotiv zauzimao samo za jedno: slobodnu trgovinu.

Ako je Amerika svijet, onda joj ne trebaju svjetske institucije koje bi vodile vanjsku i ekonomsku politiku. Općenito, Ameriku ne zanimaju tijela kao što su program UN-a za razvoj (UNDP), Međunarodna organizacija za prosvjetu, znanost i kulturu (UNESCO) i Visoko povjerenstvo Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR). Jedina institucija nad kojom SAD ima potpunu kontrolu je Svjetska trgovinska organizacija (WTO). Doista, postoji mišljenje da je WTO glavni instrument za održavanje američkog ‘neoimperijalizma’.

Da bi ostale hipersila i da bi se održavao tehnološki hiperimperijalizam, SAD su odabrale WTO i Međunarodnu monetarni fond (MMF) te Svjetsku banku (World Bank). Prvo, WTO, MMF i Svjetska banka su najnetransparentnije i najnedemokratskije svjetske institucije. Zbog tajnovitosti koja okružuje njihov proces odlučivanja, idealna su tijela da se neugodan svijet drži na pristojnoj udaljenosti. Drugo, ove su institucije najdjelotvornije za provedbu mehanizama u zemljama u razvoju: WTO prijetnjom mjerama o izvozu njihove robe, MMF uvjetuje načine kreditiranja i provodi ih nemilosrdno, a to sve osjetimo na primjeru Hrvatske koja sve probleme koje ima, ima upravo zbog ovih mjera. Stoga, zatvaranje očiju pred činjenicom da nam izvor svih zala maše pred očima svuda oko nas, naprosto je krajnje naivno.

SAD koristi takve mehanizme kako bi držao na uzdi zemlje u razvoju, poput Hrvatske, i poticao razvoj svojih multinacionalnih kompanija, uklonio im prepreke i dao im pozitivan utjecaj. Nevolje najsiromašnijih izravan su nusproizvod sebičnosti bogatijih.

SAD gomila svoje bogatstvo svijeta pomoću osam tipova manipulacije:

1. SAD domaći rast financira ušteđevinom ostatka svijeta. Otkako je napušten zlatni standard, SAD ima koristi od toga jer ima najjaču valutu, i to znači da stječe prihod od slobodnog novca, iliti od izdavanja dolara za gotovinsko plaćanje diljem svijeta. Zarađuje na tome što ima pravo odrediti kamatne stope domaćim, a ne prema svjetskim stopama. Jedna katastrofalna posljedica toga pokazala se na početku monetarističke ere Reagana i Thatcherove, kada su Sjedinjene Države povećale kamatne stope do nebesa, što je ubrzalo financijsku propast Meksika i započelo dužničku krizu, koja je najteže pogodila siromaše zemlje. Tada su se mnoge zemlje uhvatile u dužničku zamku i stradale, primjerice Argentina. Kada zemlje poput Argentine zapadnu u dug, stradavaju zbog odljeva kapitala. Dužnička zamka je također i prijeko potrebna jednadžba za uništavanje malih farmera diljem američkog kontinenta. Poticali su ih da posude jeftin novac koji će potom uložiti u ‘razvoj, novu opremu, sjemenje, itd. ali koliko god novca posudili ili modernizirali proizvodnju, ne mogu se natjecati s velikim igračima koji veličinom i resursima kontroliraju i proizvodnju i tržište. Tako teret duga raste, a zemlje – kao i američki mali farmeri – na kraju plaćaju kamate više nego što su mogli zamisliti, ili su dužni, bez obzira na to koliko radili.

2. Više od dvije trećine svjetske populacije nema demokratsku kontrolu nad vlastitom ekonomskom sudbinom jer im to pravo osporava SAD. Veći dio svijeta ne može utjecati na odluke MMF-a i nema dovoljno moći da pokrene pozitivne promjene u WTO-u. To znači da se kreditima MMF-a otvara put stranom vlasništvu i dominaciji nad gospodarstvom, osobito u proizvodnji i financijama.

3. SAD ‘liberalizaciju trgovine’ tumači kao jednosmjeran proces kao otvaranje vrata američkim multinacionalnim kampanjama i biznisu. Proces liberalizacije trgovine, te uklanjanja ili smanjivanja prepreka za međunarodno trgovanje robom i uslugama postoji od 1980. Zemlje u razvoju morale su znatno promijeniti planove za prehrambenu industriju i poljodjelstvo te otvoriti tržište za uvoz jeftine hrane, a istodobno smanjiti i ograničiti potporu vlastitim proizvođačima. Time seljaci, koji ne mogu konkurirati ostaju bez posla i uništava se domaća, lokalna poljoprivreda.

4. SAD zagovara ekonomske slobode koji zapravo uistinu uništava ekonomsku slobodu siromašnih naroda. Zbog toga su zemlje u razvoju prikliještene: s jedne strane omogućavaju svojim tehnološkim nadmoćnim tvrtkama slobodan ulaz na svjetsko tržište, a s druge strane onemogućile su napore zemalja u razvoju da povećaju proizvodnju i izvoz te im zatvorile pristup na američko tržište. To je ono što je poznato kao ekonomija slobodnoga tržišta.

5. SAD sustavno podriva napore najslabije razvijenih zemalja da se uhvate u koštac s siromaštvom i prehrane svoje stanovništvo. Amerika je nametnula goleme carine na važne poljodjelske proizvode kao što su riža, šećer i kava. Na kikiriki je, na primjer, carina veća od 100%. Zbog takvih trgovinskih ograničenja najsiromašnije zemlje svijeta gube zapanjujućih 2,5 milijarde dolara deviznog priljeva na godinu. Ukupan učinak je ravan katastrofi. Na Haitiju, na primjer, liberalizacija tržišta riže i potom nagli porast subvencioniranog uvoza iz SAD-a nisu samo uništili domaću proizvodnju riže i ugrozili egzistenciju mnogih farmera, nego je time dovedena u pitanje i nacionalna opskrba hranom. Zbog dampinga američkih proizvoda, s cijenama nižim od troškova proizvodnje, uništena je egzistencija ionako ugrožena stanovništva koje živi u nezamislivoj bijedi u mnogim zemljama.

6. SAD vara najnerazvijenije zemlje i povećava njihov siromaštvo. Razmotrimo, na primjer, kako je prijedlogom zakona za razvoj Afrike (Africa Growth and Opportunity Act, AGOA), koji je potpisom ozakonio predsjednik George W. Bush u listopadu 2001., prevarene afričke zemlje. AGOA je trebao omogućiti afričkim gospodarstvima da sa svojim proizvodima, bez carina i uvoznih kvota, uđu u američko tržište u zamjenu za davanje određenih koncesija američkim tvrtkama. No, što zapravo dobivaju Afričke zemlje? Američka vlada dopušta pristup tržištu samo onoj robi za koju misli da neće imati negativne posljedice za američke proizvođače. Prema tome, kava, šećer, i ostali proizvodi od kojih bi afričko gospodarstvo itekako imalo koristi, nisu time obuhvaćena. Tim sporazumom na američko tržište mogu ući afričke tkanine i odjeća bez carina i kvota, ali, zapravo, ući će samo proizvodi od tkanina i prediva proizvedenih u Americi. Postoji strogo ograničenje za tekstilne proizvode od materijala proizvedenih u afričkim zemljama ili drugdje. Time što se za sve proizvode moraju koristiti američke sirovine, uništava se domaća proizvodnja i proizvodnja sirovina u afričkim zemljama. Osim toga, uvoz američkih sirovina za proizvodnju tekstila u Africi je skup, uračunavši prijevoz i ostale prateće troškove, pa naposljetku afrički tekstilni proizvodi namijenjeni izvozu u SAD nisu konkurentni.

Ono što AGOA traži od afričkih zemalja jest sljedeće: 1. da uklone prepreke za svu američku trgovinu i ulaganja, da se prema američkim tvrtkama odnose jednako kao i prema afričkim, da zaštite američko intelektualno vlasništvo prema međunarodnim standardima, 2.) da nastave proces privatizacije, ukinu državne subvencije i kontrolu cijena, 3) da zajamče radne uvjete prema međunarodnim standardima i odrede donju dobnu granicu za rad djece, 4) da se ne petljaju ni u bilo kakve aktivnosti kojima se ugrožava sigurnost SAD-a i vanjskopolitički interesi. Takvi su sporazumi uvelike odgovorni za povećanje apsolutnog siromaštva u Africi u protekla dva desetljeća.

7. SAD sustavno su radile na spuštanju cijena robe u svijetu u razvoju: suzbijanje inflacije trebao bi biti jedan od ključnih uspjeha američkog gospodarstva u proteklih deset godina. Kod mnogih proizvoda, kao što su kava, čaj, kikiriki, prevelika ponuda izazvana poticajima ili dugovima, vodi ka manjem ukupnom dohotku, dok izvoz iza kojega stoji WTO i MMF uzrokuje strukturnu preveliku ponudu. Ukratko, ne postoji takav kartel proizvođača izvoznika, osim naftnih, koji bi mogli uspostaviti ravnotežu između ponude i potražnje. Kada su se karteli pojavili, uništili su ih američki interesi, kao što je to bilo u slučaju neuspjela kartela za banane 1970-tih kada su, prema uzoru OPEC, zemlje proizvođači banana u Srednjoj i Južnoj Americi pomislili da one mogu učiniti to isto. Na nesreću, banane nisu nafta pa ih ne možete ostaviti u zemlji i tako smanjiti ponudu – one se pokvare – ali, bez obzira na to, glavni razlog propasti kartela bila je djelotvornost američkih tvrtki.

8. Kao da to sve nije dovoljno, SAD još i nameće svakodnevno jednostrane prisilne ekonomske mjere, inače poznate kao sankcije. Tijekom proteklih 80 godina takve su sankcije bile nametnute raznim zemljama 120 puta. Od toga su 104 nametnute nakon drugog svjetskog rata. Samo 1998. Amerika je sankcionirala 75 zemalja, ili 52% čovječanstva.

Te manipulacije globalnom ekonomijom su na dobrobit američkih potrošača. Kada Amerikanci promatraju svijet, vide siromaštvo i nerazvijenost koji se ne žele promijeniti. Oni vjeruju, a to im stalno govore političari i mediji, da je Amerika najvelikodušnija zemlja na svijetu. Zemlja slobode, zemlja demokracije i ljudskih prava.

Ako je Amerika svijet, onda i svjetski resursi pripadaju Americi. Više od polovice svih svjetskih roba i usluga pripadaju Americi. Američki narod troši više od 10 milijardi dolara na godinu samo na hranu za kućne ljubimce – to je 4 milijarde dolara više od ukupnog iznosa za osnovne zdravstvene potrebe i prehranu svakog čovjeka na zemlji. Izdanci na kozmetiku u Americi iznose 8 milijardi dolara, za 2 milijarde dolara više od ukupnog godišnjeg iznosa potrebnog za osnovno školstvo diljem svijeta. Tri najbogatija Amerikanca imaju prihode veće od ukupnog iznosa bruto domaćeg proizvoda u 48% najmanje razvijenih zemalja.

Još nismo izašli iz nabrajanja potresnih podataka. Šokantne činjenice nam govore da se i dan danas američke biotehnološke korporacije, istraživači i špekulanti bave pronalaženjem načina kako da prisvoje drevno znanje i mudrost starosjedilačkih naroda. Tehnike, postupci i znanje tih naroda razvijalo se tisućama godina. Oni su odabrali i križali biljke, krotili divlje životinje, otkrili biljne lijekove. Dok su znanja nastala u SAD-u i Europi zakonom zaštićena, tradicionalna znanja pak nisu zaštićena. To je tako, naravno, zbog sporazuma WTO-a o trgovanju intelektualnim vlasništvom u kojemu nema posebne odredbe o zaštiti tradicionalnog i starosjedilačkog znanja temeljenog na znanju i rukovanju samoniklim biljem ili sličnim proizvodima. Stoga američke multinacionalne kompanije, agrobiznis i biotehnološke tvrtke mogu nekažnjeno prisvajati znanja i pristupke.

Biljke kojima su se tradicionalno koristili starosjedilački narodi sada su postale predmetom grabežljiva prisvajanja prava na intelektualno vlasništvo. Počelo je s biljkom nim, koja nam može poslužiti za primjer. Nim se u Indiji rabi za pripravu raznih ljekova protiv bolesti kao što su čir, dijabetes, problemi s kožom i zatvorom, ali služi i kao djelotvoran insekticid protiv skakavaca, larve komaraca i žohara. Godine 1985. pesticidni ekstrakt iz nima nazvan ‘Margosan – 0′ patentirao je američki trgovac drvima i onda ga prodao multinacionalnoj kemijskoj korporaciji M.g: Grace and Co. Lavina je krenula. od 1985. do 1995. odobreno je više od 37 patenata u Europi i SAD-u za uporabu i proizvodnju proizvoda od nima, čak i paste za zube. Tako je ono što je bilo slobodno i svima dostupno (računa se da samo u Indiji ima 14 milijuna stabala nima), ono što ljudi u južnoj Aziji stoljećima gajili i rabili, postalo je vlasništvom američke multinacionalne korporacije. Nakon nima ista je sudbina pogodila i ayabuascau i quinoau iz Južne Amerike, kavu s pacifičkih otoka i gorku tikvu s Filipina i Tajlanda. Prije su ih rabili starosjedioci, a sada si pravo na vlasništvo nad njima prisvaja američki biznis.

Takvim pljačkaškim ponašanjem ne samo da su ljudi lišeni onoga što im s pravom pripada, nego ono ima i pogubne posljedice za njihovu budućnost i budućnost cijeloga svijeta.

Izvor: duh-vremena

 Ovo nisu još samo 4 godine mandata, mi se nalazimo na raskršću povijesti naše civilizacije koje će odrediti jesmo li ili nismo ljudi koji će ponovno uspostaviti kontrolu nad našom vladom. Politički establišment koji nas pokušava zaustaviti je ista ona grupa ljudi koja je odgovorna za katastrofalne međunarodne ugovore, migracije te za vanjsku i ekonomsku politiku koja je iscijedila naš narod. Ti isti ljudi doveli su do destrukcije naših tvornica, poslova … To je globalna struktura moći koja je odgovorna za ekonomske odluke, koji su opljačkali našu radnu klasu ogolile državu od bogatstva i prebacile taj novac u džepove nekolicine korporacija i političkih tijela – rekao je Donald Trump u govoru koji bi mogao promjeniti naš svijet, naravno, ukoliko svoje riječi provede u djelo!

Izvor: dnevno.hr

.

Previše pažnje pridajemo onome što nadolazi i uzimamo svoje misli kao činjenice, dok su one ustvari samo fikcija. Vi jeste činjenica! Budite tiho, ostanite tu, vama se ništa ne događa. Možda se nešto događa, ali ništa se ne događa Vama. Vi samo svjedočite svemu tome u svojoj mirnoći.

,

Ako pažljivo provjerimo, shvatit ćemo da naš svijet budnog stanja postoji na sličan način na koji postoji naš svijet iz snova. Kao i svijet sna, naš nam se budni svijet živo pojavljuje i čini se da ima vlastito postojanje, neovisno o našem umu. Baš kao i u snu, mi vjerujemo da je ova pojavnost istinita i reagiramo sa željom, ljutnjom, strahom, i tako dalje…

Već godinama koristim svoje snove kako bih stekla dublje razumijevanje krajnje prirode stvarnosti. Uvježbala sam se da se sjetim svojih snova čim se probudim i da ih usporedim s budnim stanjem kako bih se uvjerila u istinitost Buddhinih učenja da je sve poput sna.

 Izvor: http://www.bc-kailash.hr

Zašto to radim? Zato što je život puno zabavniji kad ne prianjam na njega svom snagom već rastvorim sve pojavnosti pa imam izbora kako ću imputirati i percipirati svoj svijet.

Naši nam snovi pokazuju kako sve ovisi o umu – ako se naš um promijeni, promijenit će se i naš svijet, a ako naš um prestane, objekt nestane. Kao što kaže moj učitelj Geshe Kelsang u knjizi Razumijevanje uma:

Baš kao što su sve stvari koje su doživljene u snovima puke pojavnosti umu, tako su i sva bića, njihova okolina, njihovi užici i svi ostali fenomeni puke pojavnosti umu. Ovo isprva nije lako razumjeti, ali izvjesno se razumijevanje može razviti sljedećim kontempliranjem. Dok smo budni, postoje mnoge različite stvari, ali kada zaspemo one prestanu jer prestaje um kojem se pojavljuju. Za vrijeme snova postajemo sanjač i tada se isključivo pojavljuju objekti sna. Kasnije, kada se probudimo, ti objekti sna prestaju jer prestaje um kojem se pojavljuju. Osim ovoga nema nekog posebnog razloga zašto bi prestali.

Svi se valjda možete sjetiti nekog sna koji ste nedavno sanjali, živopisnog sna? Neki ljudi sanjaju svake noći i sjećaju se svojih snova. Neki ne sanjaju svake noći, ali se svi vjerojatno možete sjetiti barem jednog živopisnog sna. Recimo da ste sinoć sanjali slona. Geshe Kelsang uvijek koristi slonove za primjer, ne znam zašto. On inače ima dobar smisao za humor. Taj slon u vašem snu ima klempave uši, dugu surlu i pojavio vam se detaljno odjednom i potpuno. Mogli ste ga vidjeti, čuti, namirisati, pomaziti, ako vam dopusti – sve vam se to živopisno pojavilo osjetilima u snu.

Ja sam jednom sanjala slona. Čekao je u redu za WC sa mnom. Bio je to ogromni, sivi slon, veoma dobrodušan, ali mi je slučajno ugazio na prste, na što sam uzviknula: „Joj!“ Odmah mi se ispričao na otmjenom engleskom: „Oprostite, žao mi je.“ Malo smo ćaskali i tek kad sam se probudila sam shvatila koliko sam šašava, a tad mi je već moj slon bio prirastao srcu, i napola sam se čak i pitala gdje bi mogao biti, gdje bih ga mogla naći.

Ali, naravno, čim sam se probudila, zapravo sam znala da sam samo sanjala i da nema svrhe čeznuti za mojim novim prijateljem, slonom niti kupiti skupu avionsku kartu za Borneo i tamo ga po džungli tražiti. Shvatila sam da on sa svoje strane nikad nije postojao. Međutim, u vrijeme kad sam srela svog ogromnog sivog prijatelja, mogla sam s njim pričati, uspostaviti odnos s njim, on me mogao rastužiti, mogao me usrećiti. Objekti u našim snovima sve to mogu, zar ne? Ako razmislite, ovo je nevjerojatno s obzirom da sve to zapravo izmišljamo. Kad se probudimo, znamo to zasigurno. „Pa to je bio samo san!“ Kamo je otišao slon? Otkud je došao? Kamo je nestao? Došao je iz našeg uma, zar ne? Otkud bi drugo mogao doći? Da je došao odnekud drugo, kad se probudimo, slon bi i dalje trebao sjediti u podnožju našeg kreveta. Ali, kao što Geshe-la uvijek poentira, veliki slonovi uglavnom ne mogu stati u naše male spavaće sobe. Dakle, nema slona van našeg uma. Ima li? Ili mi je možda neko utovario slona u san, a na kraju sna ga opet iskrcao? Mislim da ne.

Ako je nešto stvarno, kako može nestati? Kako može nestati nešto što je više od pojavnosti? Kako stvari mogu samo nestati? Kamo odlaze naše pojavnosti u snovima? Kako mogu samo nestati ako su postojale same po sebi? Ako je čitav naš svijet sna neovisan o našem umu kao što izgleda, zašto nestane kad prestane um koji ga poima?

Onaj slon je izgledao tako solidan i stvaran, kao da postoji sam po sebi, jednako stvaran kao što izgleda slon kojeg vidite u zološkom vrtu. Ali kad se probudimo, shvatimo da smo sve to izmislili – slon je bio samo projekcija mog uma, samo pojavnost mom umu. Nikad nije bio tamo negdje vani kao što je izgledao, no ipak sam nasjela, sasvim i potpuno povjerovala i „upecala se“. Opet. A koliko smo samo takvih snova sanjali?!

Čovjek se zapita, zar ne? Kako možemo tako „nasjesti“ svojim snovima svake noći? A kad se probudimo, podrazumijevamo da smo puno razumniji i mislimo: „Kad sam budna, sve izgleda stvarno, što znači da mora biti stvarno.“ To dugogodišnje iskustvo sanjanja, iz noći u noć, nije nas uspjelo uvjeriti, jednom kad opet zaspimo, da samo sanjamo. Mislimo da je to stvarno. Pa zašto vjerujemo da su nam percepcije budnog stanja valjanije?

Zanimljiva misao, zar ne? Mislimo da je stvaran, zar ne? Mislimo da je svijet budnog stanja stvaran, za razliku od svijeta u snu. Ali znate što? Nije.

Tri su stvari koje možemo razmotriti vezano uz naše snove. Prva je da slon u našem snu nije naš um jer je um bezoblična jasnoća i funkcionira tako da spoznaje itd. Dok je slon oblik u snu. On je velika, siva, konkretna stvar, pojavnost umu, a ne um sam. Ali, druga stvar je da on nije ni u kom smislu neovisan o umu. Slon kojeg vidimo u snu u potpunosti ovisi o našoj percepciji slona, ne možemo ga odvojiti od naše percepcije slona, možemo li? Da možemo, onda bismo ga mogli naći van svog uma, u svojoj sobi, primjerice. Ali on je neodvojiv od uma koji ga poima. Ne može nikako postojati neodvojeno od uma, sam po sebi – nikako. Nema nekog dijela tog slona koji može postojati na bilo koji način neodvojeno od našeg uma. Pa je treća stvar: kad naš um koji sanja slona prestane, i slon nestane.

Geshe Kelsang kaže u knjizi Novo srce mudrosti:
Ako pažljivo provjerimo, shvatit ćemo da naš svijet budnog stanja postoji na sličan način na koji postoji naš svijet iz snova. Kao i svijet sna, naš nam se budni svijet živo pojavljuje i čini se da ima vlastito postojanje, neovisno o našem umu. Baš kao i u snu, mi vjerujemo da je ova pojavnost istinita i reagiramo sa željom, ljutnjom, strahom, i tako dalje.

Ako želite vrlo koristan i dubok svakodnevan podsjetnik o krajnjoj prirodi stvarnosti, čim se ujutro probudite možete odmah usporediti svoj san sa realnosti budnog stanja, koristeći ove tri točke. Prvo, sjetite se objekta sna prema kojem ste imali snažne osjećaje i primjenite ove tri stavke na njega sve dok ne budete znali zasigurno da, iako je izgledao sasvim stvaran, nije bio ništa više doli projekcija vašeg uma – vi ste njome zapovjedali i mogli ste je kontrolirati. Javit će se osjećaj olakšanja, otpuštanja zato što sad znate da nikad nije postojalo ništa za što biste prianjali. Zatim možete premotati vrpcu misli unaprijed na doručak, primjerice. Moći ćete ga vidjeti, pomirisati, dodirnuti, kušati, osjetiti. Izgledat će stvarno, kao da postoji „vani“, neovisan o vašoj poimaćoj svijesti. Izgledat će kao da ste „nabasali“ na njega u kuhinji, kao da je bio tu prije vas i čekao da ga opazite. Ali doručak ima iste tri točke sličnosti kao i naš objekt iz sna: (1) on nije naš um, (2) nije neovisan o našem umu i (3) postoji samo dok postoji i um koji ga poima. I opet, promislite li duboko o ovome, doći će osjećaj olakšanja, otpuštanja, nema ničeg za što bi se moglo prianjati!

U knjizi Moderni budizam, Geshe Kelsang kaže:
Jedina razlika između njih je to što je svijet sna pojavnost našem suptilnom umu sna dok je svijet jave pojavnost našem grubom umu jave. Svijet sna postoji samo dok postoji svjesnost sna kojoj se on pojavljuje, a svijet jave postoji samo dok postoji svjesnost jave kojoj se on pojavljuje.

Buddha je rekao: „Trebaš znati da su svi fenomeni poput snova.”

Kada umremo, naši grubi umovi budnog stanja se rastvaraju u vrlo suptilni um, a svijet kojeg smo doživljavali dok smo bili živi naprosto nestaje. Svijet kako ga drugi vide će nastaviti postojati, ali naš osobni svijet će potpuno i neopozivo nestati, baš kao i svijet sna prethodne noći.

Izvor: http://www.bc-kailash.hr

Već najmanje šest tisućljeća ljudi žive pod nekim oblikom vladavine. Tijekom povijesti kraljeve-bogove smjenjivali su carevi, kraljevi, diktatori i demokratski izabrane vlade, ali svim sustavima jedno je bilo zajedničko – netko je vladao i upravljao, kroz sustave zvane raznim imenima, od carstva do republike. Tijekom povijesti mnogi idealisti i filozofi razmišljali su kako napraviti pravednu vladavinu, ali tek mali broj razmatrao je pravu alternativu – može li ljudsko društvo postojati bez ikakve vlasti. U dvadesetom stoljeću takva razmišljanja etablirala su se kroz pojam anarhizma, ali riječ je s vremenom postala bremenita različitim značenjima. Danas je nepravedno sinonim za nered i kaos, ali temeljna ideja anarhizma i dalje se može sročiti u jednom pitanju: može li ljudsko društvo postojati, funkcionirati i razvijati se bez ikakvog organiziranog oblika vladavine? Jesu li postojala ili postoje takva društva?
.

.

Za više informacija još pogledajte:

Larken Rose – Državizam Najopasnija Religija

.

.
Larken Rose: ŠTO KADA NE BI BILO VLASTI

Ne pomaže čovječanstvu to da si ti rob. Ne pomaže čovječanstvu da itko drugi bude rob. Čovječanstvu pomaže da kreneš razmišljati kao odraslo, odgovorno ljudsko biće.
.

Pojavnosti su varljive a naša mišljenja nepouzdana

Iz iskustva svakodnevnog jutarnjeg buđenja znamo da su nam snovi projekcije uma, iz trena u tren, puke pojavnosti umu, u potpunosti ovisne o umovima koji ih poimaju. Međutim, kao i u svom budnom stanju, to nije kako se pojavljuju i nije ono što mislimo o njima dok još sanjamo. Dok sanjamo, naš trodimenzionalni svijet snova je čitav, sa svim svojim geografskim, prostornim i vremenskim odrednicama. Prisutan je osjećaj ovdje i ondje, van i unutra, dolaska i odlaska. Postoji osjećaj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti – kad bi nas se u snu pitalo, složili bismo se da su ljudi koje srećemo rođeni i da će umrijeti te da isto vrijedi i za nas.

Kao što moj učitelj Geshe Kelsang kaže u svojoj knjizi Novo srce mudrosti:

Kada sanjamo, možemo imati izuzetno vjerna iskustva. Možemo putovati u živopisne zemlje, susresti lijepe ili zastrašujuće ljude, upustiti se u razne aktivnosti i kao rezultat iskusiti veliko zadovoljstvo ili patnju i bol. U našem nam se snu pojavljuje cijeli svijet, koji funkcionira na svoj način. Ovaj svijet može biti sličan svijetu iz našeg budnog stanja ili može biti prilično bizaran, ali u svakom slučaju, dok sanjamo čini nam se potpuno stvarnim.

Ako smo po noći sposobni stvoriti cijeli svijet, nema sumnje da smo ga sposobni stvoriti i po danu!

Miče li se ovo stvarno? Ili se vaš um miče? Ili oboje?

Ponekad se i naš život na javi doima uistinu čudnovatim, kad nam se dogode neke neočekivane stvari pa kažemo: „Čini mi se da sanjam!“ Kad sanjamo, um nam je suptilniji, a pažnja nam ne funkcionira najbolje (osim ako je nismo uvježbali), pa nam često izgleda kao da je sve kaotičnije ili manje predvidljivo, baš kao što bi bilo da izgubimo pamćenje na javi. Ukoliko ispitamo svoje snove, recimo tijekom lucidnog sna, kuckajući po stolu ili raspitujući se kod ljudi oko sebe „Sanjam li ja ovo?“, stol će se našim prividno solidnim zglobovima doimati uvjerljivo stvarnim, a ljudi će nas najvjerojatnije u čudu pogledati i odgovoriti nam da naravno da ne sanjamo. Jednom sam pokušala samu sebe u snu uštipnuti i došla do zaključka da time ništa ne mogu dokazati! Jedini način na koji sigurno možemo znati da smo sanjali je da se probudimo. Slično tome, ako sad pokucate po stolu na kojem ovo čitate ili upitate susjeda „Sanjam li?“, ili se čak uštipnete, vidjet ćete što će se dogoditi. Jedini način da izravno znamo da sve ovo nije tamo vani, neovisno o našem umu i da ne postoji kao što izgleda (to jest, istinito a ne varljivo) je da se probudimo iz svog neznanja samoprianjanja koje prianja na sve kao da je tamo, vani, neovisno i istinito. No, u međuvremenu, studiranjem i meditiranjem ipak možemo steći vrlo snažno shvaćanje i osjećaj za to. Oni će nam omogućiti da popustimo prianjanje (i popratne mu zablude) i da se duboko opustimo.

Poput sna prošle noći, ovaj dan u kojem ste je puka pojavnost vašem umu. Ali, kao što Geshe Kelsang kaže u Novom srcu mudrosti:

“Pa ipak naš svijet funkcionira, slijedeći vlastita prividna pravila u skladu sa zakonima uzroka i posljedice, baš kao što naš svijet sna funkcionira na svoj način.”

Možemo slijediti ova navodna fizička (na primjer, gravitaciju) i karmička pravila a ne biti sasvim nihilistički nastrojeni i bacati se s rubova ponora ili upuštati se u negativna djela, istovremeno se krećući kroz život laganim korakom i sretnim umom. Praznina nije ništavilo. Ineherentno postojeće stvari ne postoje, ali stvari postoje, makar samo prividno.

„Ovaj scenarij nema ama baš ništa sa mnom!“ možda mislimo, naročito kad nam se život raspada, a zablude jačaju. Ali i te kako ima. Ima sve s nama. A dok god imamo samoprianjanje i samoljublje, projekcije koje nam naš um vraća u lice bit će po prirodi patnja, one će biti naša samsara. Kad nam suosjećanje i mudrost funkcioniraju, projicirat ćemo miran, čist i blaženstven svijet kojeg možemo prepoznati kao prirodu svog uma. Ovisno o razmjeru našeg suosjećanja i mudrosti, bit će to svijet kojeg manje-više možemo stvarati i kontrolirati za svoje dobro i dobro drugih.

Buddha ili „Probuđeni“ je svatko tko se sasvim probudio iz sna neznanja i vidi fenomene kakvi doista jesu. On ili ona se nikad više neće razdvojiti ni od znanja ni od percepcije da je sve pojavnost umu, poput objekata u snu i da ništa ne postoji sa svoje strrane. Definicija prosvjetljenja u Tantri Mahamudre je:
“Sveznajuća mudrost čija je priroda trajan prestanak svih pogrešnih pojavnosti i čija funkcija je da udijeli mentalni mir na sva živa bića.”

Buddhe su sveznajući i sve vole pa kao rezultat, kroz moć svojih blagoslova mogu pomoći svakom pojedinom živom biću svakog dana. Jedino ograničenje njihove moći su karma i zablude živih bića.

Čak i neznatno shvaćanje praznine (nedostatka inherentnog ili neovisnog postojanja) iz korijena će preinačiti naše gledište i kamo usmjeravamo svoju energiju. Ukoliko želimo promijeniti san, nastojimo li razmjestiti objekte u snu ili nam je potrebno određeno shvaćanje da sanjamo i da se uglavnom trebamo fokusirati na mentalnu promjenu? U svijetu jave, možemo razmještati stvari i to i radimo; no, bilo bi puno djelotvornije kad bismo to radili istovremeno se usredotočujući na stanje svog uma i mentalne namjere, odnosno karmu.
Promijenimo li svoj um, promijenit ćemo svoj svijet. Pročistimo li svoj um, pročistit ćemo svoj svijet. Znate kad u snovima, na primjer, ako imate lucidan san i neko vas čudovište progoni, odjednom pomislite: „Ovo je samo san“, ne znam znate li na što mislim? „Aha! Ipak nisi čudovište. Samo si pojavnost mom umu!“

Ja se još sjećam kako me se snažno dojmilo kad mi je djed čitao o Alisinim pustolovinama u čudesnom svijetu i kad je došao do dijela kad ona uzvikne:

“Vi ste samo običan špil karata!”

Kad znamo da sanjamo, možemo sasvim izmijeniti san. Isto je slučaj i s cijelim našim životom. Kao što Geshe Kelsang kaže u Razumijevanju uma:

“Razmislimo li duboko o ovome shvatit ćemo kako su svi fenomeni puke pojavnosti našem umu, baš kao objekata u snu. Tada ćemo spoznati da jednostavnim odbacivanjem nečistih stanja uma možemo uzrokovati da sve neugodne stvari koje nam nisu drage prestanu i jednostavnim razvijanjem čistog uma možemo uzrokovati da dođu sve dobre stvari koje želimo. Na taj ćemo si način moći ispuniti sve želje.”

Privremeno možemo odbaciti „neugodne stvari koje nam nisu drage“ smanjujući svoju ljutnju, vezanost i druge zablude; a potpuno ih možemo odbaciti, jednom i zauvijek, tako da se probudimo. Kako ćemo se probuditi? Tako što ćemo izravno spoznati prazninu. Buddhina poanta je da, ako se probudimo i suočimo s činjenicom da zapravo budni sanjamo – sve izgleda toliko stvarno a samo je pojavnost našem umu, projekcija našeg uma – onda će nam se zablude zaustaviti, prestati jer neće više imati osnove na kojoj bi se održale.

Neće više biti osnove za vezanost zato što se vezanost javlja isključivo za stvari koje su tamo, vani, neovisne o našem umu. Ako nam nešto ili netko izgleda privlačno, odmah pomislimo kako je ta privlačnost urođeni dio te osobe ili stvari, ni ne pomislimo kako zapravo dolazi od strane našeg uma. Mislimo kako je osoba stvarno privlačna, privlačna sama po sebi i „Moram te imati ako mislim biti sretan!“ Tako se rodi vezanost i mi ih mentalno (i/ili fizički) privučemo sebi, što bliže, to bolje. ( Naravno da se jaz između dvije inherentno postojeće osobe nikad ne može premostiti, pa je frustracija sastavni dio vezanosti). Ili pak vidimo nešto što nam izgleda neprivlačno i odmah mislimo kako ta neprivlačnost pripada objektu (drugim riječima,da postoji sama po sebi) pa se naljutimo. Guramo objekt od sebe, ili barem to pokušamo. To privlačenje i odguravanje koje izvode naše zablude proizlazi iz prianjanja na stvari kao da su tamo vani, neovisne o našem umu i da nemaju ništa s poimajućom svjesnosti.

Razumijemo li kako svijet ne dolazi od tamo, izvana već iz našeg uma, da je samo projekcija, razumijet ćemo i da, želimo li promijeniti svoj svijet, moramo promijeniti svoj um. Isto tako, naš um ovisi o svojim objektima i lišen je inherentnog postojanja, pa ga možemo promijeniti. Praznina nam daje slobodu, ništa nije nepromjenjivo. Kao što je rekao veliki indijski budistički majstor Nagarjuna:
Kome je praznina moguća, sve im je moguće.

Sva nas Buddhina učenja u nekoj mjeri oslobađaju od patnje i problema, ali od svih njegovih učenja, učenja o krajnjoj stvarnosti – praznini od inherentnog postojanja – su najpotpunije oslobađajuća. Upravo su primjenom tih učenja o mudrosti bezbrojni ljudi u prošlosti postigli oslobođenje i prosvjetljenje.
Možda je došao red i na nas.

Izvor: http: www.bc-kailash.hr

Može biti korisno da prvo pročitamo Sanjam li?

Za cjelovito i nadahnuto objašnjenje teme, besplatno preuzmite knjigu Moderni budizam i pročitajte poglavlje Krajnja istina.

Kad jednom spoznate da sve dolazi iznutra, da svijet u kojem živite nitko drugi nije projicirao na vas doli vi sami, vaš strah će nestati a samim time nasilje i patnja.
.

Mononatrij (sodium) glutamat, također poznat kao MSG, danas se dodaje u mnoge vrste gotove hrane. MSG još se zove “poboljšivač okusa”, a njegova namjena je da gotovim proizvodima da bolji okus. Iako zaista poboljšava okus hrane, ova kemijska tvar razara važan dio našega mozga koj se nalazi u njegovoj bazi, a naziva se Hipotalamus, remeti rad endokrinih žlijezda, time i hormona i povezan je s cijelim nizom bolesti.

Što je MSG

MSG je izumio 1908. godine japanski znanstvenik Kikunae Ikeda. Konzumirajući japansku juhu napravljenu od algi, primijetio je da ona ima poseban, ni s čime usporediv okus. Ikeda je shvatio da je za taj okus zaslužna alga kombu. Uspio je izolirati i patentirati taj okus kao monosodium glutamat. Od tada se MSG počeo komercijalno koristiti. Danas je gotovo nemoguće pronaći gotov proizvod koji ne sadrži monosodium glutamat.
Industrijski MSG se danas dobiva hidrolizom biljnih proteina uz pomoć hidrokloridne kiseline, izravnom kemijskom sintezom iz akrilonitrila, ili bakterijskom fermentacijom.

Osim što se koristi kao prirodna aroma, alga kombu je zdrava i mnogi makrobiotičari je koriste u svojoj prehrani.
No, kemijski sintetizirani glutamat koji se koristi u gotovim jelima, nešto je sasvim drugo.

Kako MSG uništava Vaše zdravlje

Dr. Russel L. Blaylock, profesor neurokirurgije na Medical University of Mississippi, nedavno je objavio knjigu o poremećajima koji nastaju uslijed unosa monosodium glutamata i aspartama. Knjiga je napisana na osnovi gotovo 500 znanstvenih radova, a mišljenje Blaylocka dijele i mnogi drugi znanstvenici poput Adrienne Samuels, Francis J. Waickmana i John R. Haina. U svojoj knjizi dr. Blaylock razotkriva istinu o ekscitotoksičnosti glutamata.
Ekscitotoksičnost je patološki proces u kojem se živčane stanice oštećuju i odumiru zbog pretjerane stimulacije neurotransmitterima poput glutamata, aspartama i l-cisteina.

Glutamat u našem mozgu djeluje poput neurotransmitera omogućujući prijenos informacija od jedne živčane stanice do druge. Ukoliko se u mozgu nalazi prevelika količina tih tvari, to dovodi do smrti živčanih stanica uslijed njihove pretjerane stimulacije.

Zbog toga se glutamat naziva ekscitoksinom – otrovom koji nadražuje i stimulira živčanu stanicu sve dok ona ne umre.

Sintetički glutamat, koji unosimo u organizam hranom, prelazi krvno-moždanu barijeru i počinje razarati neurone. Velika količina živčanih stanica će umrijeti prije nego što klinički simptomi oboljenja dođu do izražaja.

Neke od mnogih bolesti za koje je znanstveno dokazano da su potpomognute dugoročnim izlaganjem ekscitotoksinama su:

• multipla skleroza
• Alzheimerova bolest
• hiperaktivnost kod djece
• gubitak pamćenja
• kronični umor
• hormonalni problemi
• gubitak sluha
• epilepsija
• Parkinsonova bolest
• hipoglikemija
• demencija
• oštećenja i tumori na mozgu
• poremećaji endokrinog sustava
• pretilost
• alergijske reakcije
• nagle promjene krvnog tlaka
• glavobolje i migrene

Koji proizvodi sadrže MSG

Na žalost, MSG se rutinski dodaje u fast food proizvode, gotove juhe i umake, dodatke jelima, gotove smrznute proizvode te proizvode za mršavljenje. Čak i mnogi restorani kod pripreme jela koriste monosodium glutamat.

Monosodium glutamat može se sakrivati pod sljedećim nazivima:

• pojačivač okusa
• MSG
• monosodium glutamat
• glutamična kiselina
• autolizirani kvasac
• autolizirani protein iz kvasca
• ekstrakt kvasca
• strukturirani protein
• prirodna aroma
• hidrolizirani protein

MSG je čest sastojak ne samo gotovih jela, nego i mnogih lijekova.

Čak i proizvodi za osobnu njegu poput šampona, sapuna i kozmetike mogu sadržati monosodium glutamat pod nazivom “hidrolizirani”, “proteini” i “amino-kiseline”.

Prirodna alternativa MSG-u

Hrana pripremljena kod kuće od pažljivo odabranih sastojaka najzdravija je hrana za Vas.
Ona ima pun okus jer je napravljena od svježih sastojaka i s puno pažnje i ljubavi.
Ako ipak morate povremeno kupovati gotovu hranu, pažljivo čitajte etikete i izbjegavajte štetne sastojke poput monosodium glutamata, aspartama, l-cysteina i drugih aditiva.

HIPOTALAMUS …UKRATKO

Nalazi se pri bazi našega mozga i KLJUČNI je regulator svih naših emocionalnih stanja. Djeluje u tjesnoj suradnji s hipofizom ( glavnom žlijezdom endokrina sustava ) i epifizom tzv. “trećim okom “ kroz koju se manifestira “psihički vid”.
Hipotalamus preko endokrinih žlijezda povezuje tijelo sa sustavom čakri pri čemu ta mreža spaja našu fizičku stvarnost s kvantnim poljem, sa širim svemirom nevidljive energije. Npr. Ayahuasce i druge psihoaktivne droge “otvaraju” našu svijest ( koja je usmjerena samo na jednu frekvenciju ) za one dijelove mozga i DNK koji su u interakciji s drugim razinama nevidljive energije… Hipotalamus je ključni regulator naših emocionalnih stanja, on organizira i kontrolira osjećaje i raspoloženja, kao glad, apetiti, unos hrane, agresije, strahove, mržnje, sve što je povezano s uživanjem i kreativnom aktivnošću. Od najveće je važnosti za ravnotežu tijela, uma i emocija. U hipotalamusu se stvaraju hipotalamički neurotransmiteri koji prenose informacije do svih dijelova tijela…..UPRAVO JE HIPOTALAMUS IZUZETNO PODLOŽAN UTJECAJU KEMIKALIJA IZ HRANE, A OSOBITO MONOSODIUM GLUTAMATU….

TAMNICA UMA…

KAKO DA IZBJEGNEMO MENTALNE MANIPULACIJE KOJE NAS TISUĆAMA GODINA DRŽE U MENTALNOM ROPSTVU….TAJ PUT ZASIGURNO POČINJE NATUROPATIJOM….ČIŠĆENJEM BIOLOŠKOG DIJELA NAŠEG BIĆA…VJERUJEM DA VAM JE JASNO DA SMO MI 80% ELETROMAGNETNA BIĆA, A SAMO 20 % BILOŠKA, NO BIOLOGIJA MORA DA BUDE „UREDNA“ KAKO BI „TRANZISTORI“ RADILI ISPRAVNO….
Ukratko:
Sav život je biologija.
Sva biologija je fiziologija.
Sva fiziologija je kemija.
Sva kemija je fizika.
Sva fizika je matematika.
Sva matematika je energija.
Sva energija je svest.
Ovo jednostavno znači da ako želimo da naša svijest bude na višoj razini, što je očito daaaleeko od toga, mi moramo uzimati hranu koja je u skladu s našim biološkim bićem u protivnom imamo ovo što imamo…bolesti, agresije, mržnje, ratove, strahove….emocije niskih frekvencija duga vala ( 20 hZ ) a to su frekvencije bolesti. Svi tumori su na frekvencijama do 20-tak herca.
Uzrok ovih poremećaja je uzastopni napad toksinima u prehrani s jedne strane i neokortikalnim ratovima pomoću frekvencija do 30 herca koji se šalju s jakih odašiljača razmještenim na jakim djelovima elektromagnetnog Zemljinog polja ( pomoću Jonosfere ), s druge strane, na naš Hipotalamus koji se nalazi u bazi našega mozga i koji je ključni regulator svih naših emocija…..

Izvor: nenadroso

Živjeti u prošlosti ili budućnosti zapravo znači ne živjeti zato što prošlost i budućnost u krajnjoj liniji ne postoje kao mjesta u kojima se može živjeti.

Izvor: bc-kailash.hr

Kako vam se sviđa ideja da živite u trenutku?

Kako to možemo ostvariti – živjeti u trenutku, u sadašnjosti, ovdje i sada? Buddha je dosta govorio o toj temi, a u ovo vrijeme distrakcija, depresije i brige čini se da postoji i interes i potreba za njegovim savjetom.

Koliko energije ulažete u sadašnjost?

50%? 80%? 90%?!

Umjesto da budemo prisutni i otkrijemo ljepotu i punoću sadašnjeg trenutka, izgleda da mi većinu vremena provodimo dvojeći nad prošlosti (živeći u sjeni prošlosti) ili brinemo o budućnosti.

Dok idemo na posao, jesmo li u u srcu usredotočeni na ljude oko sebe i razvijamo ljubav prema njima, na primjer ili smo u svojoj glavi i prebiremo po jučerašnjim događanjima ili brinemo o svemu što nas čeka taj tjedan?
Čak i dok navodno uživamo u nekom predivnom mjestu, nostalgično mislimo o zadnjem putu kad smo tu bili s nekim koga sad nema ili čeznemo da nekom drugom pokažemo to mjesto idući put?

Stalno sami sebi odvraćamo pažnju s onoga što nam se odvija ispred nosa! Ne treba nam marketinška industrija da nam nekim primamljivim obećanjima buduće sreće: boljeg automobila, novog parfema, boljeg Ipad-a i sl. odvuče pažnju s uživanja života dok se odvija – mi to sami sebi radimo!

Sljedeće pitanje…

Što bi se dogodilo kad bi se oslobodilo tih 50%? 80%? 90% energije i usmjerilo na sadašnji trenutak? Koliko bismo samo oživjeli?

Živjeti u prošlosti ili budućnosti zapravo znači ne živjeti zato što prošlost i budućnost u krajnjoj liniji ne postoje kao mjesta u kojima se može živjeti.

Kad naučimo otpustiti prošlost i prestati odlagati za budućnost, povezat ćemo se s dubinom i smislom sadašnjeg trenutka, jedinog trenutka koji postoji.

 
Rekonstrukcija prošlosti u sadašnjosti

Prije no što možemo živjeti život usredotočeniji na sadašnjost, moramo otpustiti prošlost. To ne znači zaboraviti što se dogodilo već otpustiti emocionalnu prtljagu koju smo nakupili kroz svoja brojna iskustva. Naš um je nekako preprogramiran da misli i djeluje na određeni način, a mi sve to donesemo u svoj život sada – kao da dopuštamo prošlosti da samu sebe ponovo sada rekonstruira.

Nešto loše što se dogodilo u prošlosti samo po sebi nije problem, ali to dovlačenje stvari iz prošlosti u sadašnjost  jest. To je loša navika koja ostavlja ružan okus u našem umu, oboja ga nekim tužnim tonovima, loše djeluje na naše nove odnose s drugima i baca sjenu na naš novi život. Ako se toga držimo, teško nam je napraviti nešto stvarno novo i svježe u životu.

Možemo se zapitati koliko su naše odluke uistinu nove, a koliko su zapravo samo rekonstrukcija prošlosti?

Recimo da nas je netko jučer kritizirao pa smo se postavili obrambeno. I onda ih danas opet sretnemo. Oni su sasvim nova osoba – osoba od danas, ne od jučer – ali mi vidimo jučerašnju osobu i nastupamo neugodno i oštro. Iz tog odnošenja prema jučerašnjoj, a ne današnjoj osobi proizlaze problemi zbog pretpostavki koje imamo o njima, pa je način na koji se odnosimo prema njima sasvim pogrešan. I tu negativnost možemo održavati danima, tjednima ili i duže. Savršeni primjer ovoga je zamjeranje – kad u sadašnjosti održavamo ljutnju prema osobi koje odavno više nema. To ne pomaže ni njima ni nama. Zamjeranje je, kako izreka kaže, kao da popijemo otrov pa čekamo da druga osoba umre.

Dva načina na koja se možemo postaviti prema problemu
Postoje dva načina na koja se možemo postaviti prema problemu kad zaglavimo u prošlosti koja ćemo sad ilustrirati primjerom. Prvi je mudrost, razvijanje uvida u prirodu prolaznosti i promjene. Drugi je odlučnost, dakle praktična primjena ovog uvida u svoju svakodnevicu tako što ćemo donijeti čvrstu odluku da prestanemo prianjati na prošlost. Prvo, mudrost. Moj učitelj Geshe Kelsang objašnjava ovu tematiku u svojim knjigama i učenjima Mahamudre. Općenito se mudrost definira kao vrlinski inteligentni um koji razumije smisleni objekt. To nije isto što i biti pametan. Ne trebamo znati sve kako bismo bili slobodni i sretni – kako bismo bili sretni moramo znati što je smisleno. Na primjer, kad je jedan kralj pitao svog učitelja budizma za savjet koji će mu podići raspoloženje kad se nađe u teškoćama i koji će spriječiti preveliko uzbuđenje i distrakcije kad stvari ne budu išle kako treba, učitelj ga je naučio ovu jednostavnu izreku: „I ovo će proći.“

Dva različita modela promjene

Slažete li se da se stvari mijenjaju? Mislim da se manje-više svi slažemo da se sve mijenja – čak i kažemo „Sve se stalno mijenja! Stvari se tako brzo mijenjaju!“ Utoliko smo u pravu, no naše shvaćanje što promjena zapravo jest nije točno. Dva su različita modela promjene, jedan koji dolazi iz zbunjenosti, a jedan koji dolazi iz mudrosti. Pretpostavimo da na putu do posla svakodnevno prolazite kraj neke zgrade. Ta zgrada prolazi kroz promjene, pojavljuju se pukotine, fasada otpada i slično. Zašto se zgrada mijenja? Veće promjene se događaju zato što se zgrada iz trenutka u trenutak mijenja. To su stvari koje ne možemo očima zamijetiti, ali ona se iz trenutka u trenutak mijenja. Svi ćemo se složiti s ovim i potvrditi kako to je istina, ALI općenito osjećamo da se to jedna te ista, temeljna zgrada mijenja iz trenutka u trenutak. Malo se je promijenila, ali zgrada je ista. Isto je slučaj i u našoj vezi. Možemo priznati da se veza mijenja, ali ipak osjećamo da je to jedna te ista veza – ista kao i jučerašnja veza samo malo promijenjena. Ta misao je zbunjujuća zato što nije istina da je zgrada ista. To nije jedna te ista zgrada. To je potpuno nova zgrada. Isto je istina i za našu vezu – niti jedan djelić jučerašnje veze nije prenesen u današnju vezu.

A što je s nama? Probudili smo se, popili kavu, sad, malo kasnije ovo čitamo, i osjećamo da smo stalno jedna te ista osoba, ona koja se jutros probudila pa popila onu kavu. Malo sam se promijenila, ali sam još uvijek ista osoba. Tu nastupaju Buddhina učenja o suptilnoj prolaznosti kao moćne metode za suprotstavljanje ovim učmalim navikama i kao zamjena u vidu svakodnevne sreće što smo živi. Jer druga opcija jednostavno nije istinita. Mi smo potpuno druga osoba od one prije. Osoba koja pije kavu i osoba koja ovo čita su potpuno različite. Niti jedan atom osobe koja pije kavu ne postoji sada. Kad bi postojala, odnosno ako to moje prijašnje „ja“ nije prestalo, gdje je ono sada i zašto me onda nema u dva primjerka ? Jedan koji pije kavu i jedan koji ovo čita? Mi smo kontinuum trenutaka koji su uzročno povezani, ali sasvim različiti. Zato je istina da je osoba koja je jutros pila kavu uzrok osobe koja sada ovdje sjedi, ali su te dvije osobe sasvim različite. Osoba koja ovdje sada sjedi nije osoba koja je pila kavu – ta je osoba potpuno nestala, gotova, nema je, niti najmanja čestica od nje nije ostala.

U Razumijevanju uma na 214.str. moj učitelj kaže:
Zapravo ne prođe niti trenutak, a da se ne promijenimo, a kamoli čitav život. Bez prestanka “ja” prethodnog trenutka, “ja” sljedećeg trenutka se ne bi moglo javiti. “Ja” jednog trenutka uzrok je “ja” sljedećeg trenutka, a uzrok i njegova posljedica ne mogu postojati istovremeno. Na primjer, klica se može razviti jedino kada se njezin uzrok, sjemenka, raspadne.
To je pravi smisao promjene. Osoba koja počne ovu rečenicu neće biti ona koja će je završiti – do kraja rečenice će i zadnji atom nestati. Osoba koja počne misao nije ona koja je dovrši. Iz trenutka u trenutak se mijenjamo i niti najmanji trenutak jednog trenutka se ne prenaša u drugi. Jučerašnje (metereološko) vrijeme se sasvim promijenilo, to prihvaćamo, znamo da ni tračak ne ostaje i danas.

Zapravo, čitav jučerašnji dan je takav – potpuno je nestao, uključujući i jučerašnju mene. Pa zašto se držati prošlosti, nečega što je potpuno nestalo?

Koristite duža vremenska razdoblja

U odnosu na ovu istinu koristite duže vremenske periode i onda ih postupno skraćujte. Gdje je sad dijete koje si nekad bio? Potpuno je nestalo. Gdje je osoba koja si bio prije deset godina, pet godina, prošlog tjedna, prošlu minutu…? Potpuno je nestala. „Ali, to sam još uvijek u suštini ja!“ Samo što nisi. Da jesi, petogodišnji ti bi još uvijek lunjao okolo. Ali, niti atom od tog djeteta se više ne može naći. Niti atom tebe koji si počeo čitati ovu rečenicu se više ne može naći.

Izvor: bc-kailash.hr

150 godina je prošlo od ideje koja je promijenila svijet. Nakon ‘Podrijetla vrsta’ više ništa u ljudskoj civilizaciji nije bilo isto.

No, već sa pojavom Mendela i genetike Darwinova teorija je dobila ozbiljan udarac, ali je i spašena kada je genetika integrirana u teoriju evolucije i stvorena sintetička teorija evolucije koja je danas vladajuća teorija u biologiji. No, nije i jedina. Osim već poznatog kreacionizma i inteligentnog dizajna, postoje i brojne druge evolucionističke alternative, kao i alternative koje su potpuno nekonvencionalne, u rasponu od devolucije, morfogenetskih polja ili ideje o Geji, ali i neke poput izvanzemaljske hipoteze ili pak nove biologije Brucea Liptona.

Koliko god neke od njih zvučale neobično, iza svake stoje brojni poznati i priznati znanstvenici koji nude spektar razmišljanja o pitanju razvoja života na Zemlji.

.

Jeste li se ikada zapitali zašto su svi dosadašnji pokreti i revolucije završile tek kao slovo promjena na papiru povijesnih knjiga, a ne kao stvarna promjena u društvu? Zašto je svaka takozvana revolucija ili promjena rezultirala još većim porobljavanjem čovječanstva od strane samog čovječanstva? Mnogi ljudi u težnji ka promijeni stvarnosti u kojoj žive prozivaju i teže promijeni sustava, opet, ne shvaćajući kako mi sami pokrećemo, održavamo i hranimo sustav, KAKO SMO SUSTAV MI SAMI.

Stoga najbolji, jedini i pravi recept za promjenu bi bio: promijenimo sebe!

.

.

Vezani postovi:

I Istina Će Vas Osloboditi: Njihova ‘Moć’ Naša Je Iluzija Nemoći!

I istina će vas osloboditi

Želiš promijeniti svijet, kako bi bilo da najprije promijeniš sebe?

U ovom kratkom filmu otkriti ćemo metode koje koriste propagandisti kako bi kontrolirali stanovništvo za potrebe svojih gospodara i vlasnika.

.

.

Vezani postovi:

Oružje masovnog uvjeravanja u vlasništvu svega šest korporacija

Kako elita ostaje na vlasti? VIDEO kojeg su pogledali milijuni!

Poruka novinarima, urednicima, političarima – PROBUDITE SE!!!

Ovo su glavne poluge/alati za manipuliranje masama

Uvjeravaju nas da ratujemo za mir, da ne postoje lijekovi za smrtonosne bolesti, da je sve oko nas kaos, da strahujemo za vlastitu egzistenciju, da su svuda oko nas kriminalci i naravno, da ništa ne možemo napraviti osim slijediti vođe put pakla, oprosti, put bolje budućnosti. Mediji su alat stvaranja Privida.

‘Televizija je u našem domu zauzela neodgovarajuće mjesto. Kao skromno obavještajno sredstvo, ona je položila pravo na naš društveni život i ujednačila ga.’ Pritom treba primijetiti da se ne radi o slučajnom gostu, već nametniku koji polako gricka našu podsvijest.

.

Vezani postovi:

ORUŽJE MASOVNOG UVJERAVANJA U RUKAMA SVEGA ŠEST KORPORACIJA

Propaganda

Masovni mediji: Četiri načina stvaranja lažne stvarnosti

Televizija – Slika grijeha

Centralizacija medija

PROPAGANDA – Propagandisti raskrinkani u svega 6 minuta ŠALJI DALJE!!!

Čin invazije na druge zemlje proglašavajući ih svojim teritorijem i otimajući njihove resurse kako bi zadržali svojeg cara, krunu ili vladajuće korporativne gospodare, nekada se nazivalo ‘izgradnjom carstva’ dok se danas naziva ‘širenje demokracije’ slobode i mira.

.

.

Televizija.

Zavodi daleko jače od opijuma, beskonačno je učinkovitija pri oblikovanju mišljenja i stavova nego politika i religija.

Televizija je najmoćnije oružje psihološkog ratovanja.

.

Neko veče pred počinak, kao i obično kad se tijelo i um nakon napornog dana bremenitog svakodnevnim životnim izazovima rasterete i opuste, supruga mi zamišljeno, čak pomalo setno prošapta: “Koliko je samo nepravde u ovom svijetu… I kako običan,”mali” čovjek da se izbori sa svim tim, i ujedno da ostane normalan? …Kako decu naučiti da treba, uprkos svemu, biti i ostati moralan – u ovom svetu gde nas svake sekunde sa tv-a i interneta preplavljuju sadržaji raznih “grand parada”, razgolićenih silikonskih starleta i nazovi-pevačica, rijaliti prostakluka i prostitucije… ali i neopisivog političkog nemorala, sprege vlasti i kriminala, kao i urušavanja kompletnog sistema vrednosti praćenog sveopštom korumpiranošću svakog pojedinog privrednog, ekonomskog, pravosudnog, obrazovnog, i uopšte civilizacijskog segmenta ovog našeg ljudskog društva? Degradacija je totalna i sveopšta, do te mere da nam je čak i sam ‘rat’, kao pojava i fenomen – čemu imamo svedočiti svakog živog dana u svom bližem ili daljem okruženju, sa svim svojim užasno razarajućim, anti-ljudskim, kulturološkim i anti-civilizacijskim posledicama – postao sasvim normalna, prihvatljiva, pojava i jedno posve “uobičajeno stanje stvari”. Dakle kako se izboriti, kako ostati zdrav (pre svega mentalno i duhovno) i kako ostati normalan (pa ma šta to uistinu značilo), u ovom i ovakvom svetu i sistemu vrednosti?”

Da… sasvim razumljivo i očekivano rezonovanje jedne normalne, moralne, i odgovorne osobe. Odgovorne pre svega prema samoj sebi, svojoj porodici, zajednici, planeti, prirodi uopšte… a ako već hoćemo biti krajnje precizni i iskreni onda recimo i: odgovorne prema SVEMU (“pred Bogom i pred ljudima”).

Priznajem, drago mi je bilo to čuti iz njenih usta, jer su to stavovi same vrline, koja se kroz njena usta objavljivala… ali je to i takvo gledište valjalo “malo” upotpuniti, a potom i produbiti i zaokružiti, jednom većom, širom, i obuhvatnijom svesnošću – jednom autentičnom vertikalom - bez koje nema razumevanja istinskog, činjeničnog stanja stvari, odnosno svesnosti pune i celovite Istine.

Suština celokupne ove dalje priče leži upravo u činjenici da jedan ‘pretežno svetovan’ čovek/osoba, pa čak i veoma moralan, može proživeti ceo svoj (ovo)zemaljski život – i biti čak vrlo ‘uspešan’ u njemu (pa ma koliko taj termin mogao izazivati sasvim različite konotacije ili asocijacije) – a da NIKADA, na svom putu razumevanja sveta, života i istine, zapravo ne zagrebe iole dublje od same površine, od same spoljašnje “glazure”. Mnogi, da ne kažem svi, time ostaju duboko skloni svojim uverenjima da su im, recimo, neke osobe “pravi prijatelji” (dok se eventualno jednom ne ispostavi da to nisu) dok su tamo neki drugi “neprijatelji” na našem životnom putu; da su neke životne situacije nepravedna “patnja” i “sudbinska nedaća”, dok su neke druge opet “dar od Boga, velike životne radosti i poželjne sudbinske okolnosti” (dok se, vremenom, jednom, eventualno ne ispostavi možda čak i sasvim suprotno stanje stvari); da je prava i puna svrha nas i naših života oslonjena isključivo na ovu našu ovo-zemaljsku egzistenciju i “linearno” bitisanje, i da ne postoji ništa izvan (“ispod” ili “iznad”) sveta koji je u stanju percipirati, i koji percipira, ovaj naš ljudski, “linearni” um. …To je takva percepcija, takvo sagledavanje “pune i celovite slike stanja stvari”, baš kao što i jedna haringa recimo, celokupno postojanje sagledava, i zamišlja, kroz svoju sopstvenu vizuru “vodenog sveta”! I, to je posve razumljivo – ali, naravno, ne i ispravno i istinito.

Realna razlika između “dubine” jednog takvog pogleda na svet i na život, i celovite svesnosti jedne prosvetljene, realizovane osobe – identično je prostornoj ‘zapremini’ koju zauzima JEDAN KVADRATNI METAR neke površine (da: “realno nepostojeće zapremine”) u odnosu na jedan KUBNI METAR toga istog prostora. Dakle: nemerljivo i neuporedivo! Jer, bez duhovne vertikale (odnosno jasnog i celovitog Uvida) – te tzv. “treće dimenzije uma” – sva ova naša “linearna svesnost” je uvek i samo iluzorna.

I najmanji napredak na stazi takve, istinske, celovite svesnosti, može značiti (i najčešće znači) mnogo veći istinski rast i sazrevanje nego desetine, pa čak i stotine, života provedenih u ovlasti ovog našeg uobičajenog ljudskog, “prizemnog”, isključivo linearnog uma. I u tome je najveća važnost, vrednost, i neizmerna dragocenost našeg istinskog Buđenja: iskoraka sopstvene svesti i svesnosti iz ovog ovo-zemaljskog Kala (“Kal-juge”), ovog linearnog, učaurenog i “ličinkoidnog” puzanja naše sopstvene svesti (odnosno samoga bića) ka uzletu punog potencijala jednog veličanstvenog oslobođenog Leptira. – I upravo u tome i leži sva ona arhetipska simbolika uzdižućeg i iz pepela vaskrsavajućeg Feniksa. …No, kako to realizovati, pitaće sada neko? Pa, potrebno je, ali i neophodno, nešto korenito promeniti. Potreban je jedan potpuno novi, sveži, izvorni, pogled na svet i stanje stvari u njemu: jedna sasvim nova, živa, ali istovremeno drevna, izvorna, i našem biću i Istini samoj savršeno prirođena – drugačija konceptualna paradigma. Potrebno je uskrsnuće izvorne svesti: korenito Buđenje!

Vrlo zanimljiv je opis događaja iz života Gurđijeva, koji na svoj način govori o ovoj našoj temi:

“Tri meseca je tako Uspenski boravio u kući i praktikovao tu tehniku (svakodnevno prisećanje sebe tehnikom “Ja jesam” – prim.aut.). Jednoga dana ga je Gurđijev pozvao da izađe vani sa njim. Oni su tih dana boravili u ruskom gradiću Tiflisu. Gurđijev ga je pozvao, i oni su izašli na ulicu. Potom je Uspenski napisao u svom dnevniku: “Tada sam po prvi put razumeo ono što je Isus govorio da je čovek uspavan. Čitav grad mi je tada delovao uspavano. Ljudi su se kretali kao u snu; prodavci su nudili robu pospano; kupci su kupovali spavajući. Čitav grad je bio uspavan. Pogledao sam Gurđijeva: samo je on bio budan. Čitav grad je bio uspavan. Svi su bili ljutiti, tukli su se, voleli se, kupovali, prodavali, radili, sve.”

Uspenski tada reče: “Sada mogu videti njihova lica, njihove oči: oni su bili uspavani, oni nisu bili tu. Njima je nedostajao njihov unutarnji centar; on nije bio tu.” Uspenski je tada rekao Gurđijevu: “Više ne želim da dolazim ovde. Šta se dogodilo sa ovim gradom? Svi mi izgledaju pospano, drogirano.” Gurđijev mu na to odgovori: “Ništa se nije dogodilo sa ovim gradom. Sa tobom se nešto dogodilo. Ti si bio drogiran. Grad je ostao isti. To je isti grad kojim si se kretao pre tri meseca. Nisi mogao uočiti da su ljudi uspavani jer si i ti bio uspavan. Sada to sve možeš da vidiš jer si postigao određeni kvalitet svesti. Nakon tri meseca praktikovanja “Ja jesam”, postao si nešto svesniji. Deo tvoje svesti je otišao iz sna. Zbog toga možeš da uočiš kako su drugi uspavani, tupi, agresivni; kao da su drogirani, hipnotisani.”

(…) Ako bi se tokom čitavog dana mogao prisećati sebe, tada bi to prodrlo i u tvoj san. I dok budeš sanjao neprestano ćeš se sećati sebe. Ako se možeš setiti toga “Ja sam” tokom svog sna, iznenada će taj tvoj san postati samo san. Probudićeš se u snu. Tada te san neće moći prevariti. San se tada neće doživeti kao stvarnost. To je mehanizam: san se oseća nalik stvarnosti jer ti tada gubiš prisećanje sebe: ti gubiš ono “Ja sam”. Ako nema prisećanja sebe, ta stvarnost, nazovi stvarnost, je samo jedan san. U tome leži razlika između snevanja i stvarnosti. Za jedan meditativni um ili za nauku o meditaciji (vipassana, satipatthana), to je jedina razlika.

Ako ti “jesi”, onda je sva stvarnost ovoga sveta samo san. Ako ti “nisi”, onda snovi postaju java, živiš u snu.”

Da, san je toliko velik i sveobuhvatan, da ga ni najmanje nismo svesni – dok se ne dogodi Buđenje.

Tako, robujući površnoj percepciji dualnog viđenja života i sveta, koliko do juče sam gledao kao “neprijatelje” – i starog dobrog druga iz detinjstva, koji me je potom, pre više godina (nakon “iznenadnog susreta” posle dužeg niza godina), ne trepnuvši “zavrnuo” za svu moju dotadašnju ušteđevinu; i moju dobru, vrlu komšinicu, kojoj sam valjao i bio “dobar” samo u periodu dok je imala direktne materijalne koristi i vajde od mene (odnosno moje porodice), a kad sam se potom (jednog dana) konačno “opametio” i svoj interes postavio ispred njenog i njenih očekivanja, postao sam predmet zluradog ogovaranja i “odbojan i neprijatan sused” (no ok, i hvala Bogu na blagoslovu da je to sad tako); pa čak sam i samog Boga na trenutak percipirao “neprijateljem” nakon što me je svojevremeno pucanje ahilove tetive na duže vreme odvojilo od aktivnog bavljenja sportom… a da i ne pominjem težu saobraćajku pri sletanju kombijem s puta i višestrukog prevrtanja u njivi, zbog krajnje klizave i nezakrpljenim rupama oštećene deonice puta, nakon koje smo prijatelj i ja samo “pukim slučajem” prošli smrskanog kombija ali gotovo potpuno neozleđeni. Dakle sve su to bile krajnje “neprijateljske” osobe, i krajnje neprijateljski događaji, kreirani kao takvi u mojoj sopstvenoj svesti. I tako je to trajalo… uslovljavajući i moj pogled na svet, i na život, i na svrhu života – sve dok se (da ne dužim previše) konačno nije desio veliki preokret u mojoj sopstvenoj svesti, a time i u pogledu na svet i na život, i na SVE.

Duboko shvativši, i osetivši, da je naš svet, i život, ništa drugo do upravo ODRAZ nas samih, našeg imanentnog ‘stanja svesti’, jasno sam uvideo zašto ona stara poslovica glasi: “Samo je ono drvočvrsto ijakokoje često bije vetar”, s poentom – bez jakog vetra nema ni moćnog korena, a time ni bujne krošnje. Da, tada me je drvo “naučilo svom jeziku”… i ispričalo mi je priču svoga života: da ma koliko mu isprva bile “neugodne”, “stresirajuće i iritirajuće”, sve te vremenske (i sudbinske) nedaće – sada, kada je konačno odraslo, stasalo, i sazrelo, ima jasnu spoznaju i percepciju da mu je vetar uvek (pa čak i kada je najjače duvao, odnosno pre svega tada!) zapravo bio NAJVEĆI MOGUĆI PRIJATELJ – i stoga mu ono, to sada veliko moćno i razgranato drvo, duguje (i duboko u sebi odaje) najvišu i najiskreniju moguću Zahvalnost! …Jeste, trebalo je izdržati, ne slomiti se – da bi se moglo očvrsnuti i ojačati – ali notorna životna (i Božja) činjenica istovremeno glasi da Bog (čitaj: Život) pred čoveka NIKAD neće staviti takve “prepreke” koje on nije u stanju prebroditi: samo ukoliko svom svojom dušom i svim svojim moćima to istinski i odabere (odluči)! – I upravo to jeste jedini istinski “recept” za konačni, finalni, uspeh bilo kog našeg životnog poduhvata (a pre svega za duboko, lično, unutarnje sazrevanje duše tokom tog puta/poduhvata).

No zaista… da nije bilo tog mog “starog dobrog prijatelja”, možda nikada ne bih shvatio da se stvaranje čira na želudcu (kao autentične personifikacije svih naših nagomilanih i nerešenih “problema”) najefikasnije leči ali i predupređuje Ot-puštanjem: Otpuštanjem i Opraštanjem (ali istinskim, celovitim i potpunim), kojim sebi samom darujemo slobodu Odvezanosti – čak i od sopstvenih projekcija i očekivanja, u vezi ljudi, okolnosti, i života samoga. Ta i takva sloboda, i unutrašnja snaga koju ona sobom donosi, ne mogu se kupiti nikakvim parama ovoga sveta. Takođe, da nije bilo te (i takve) moje susede, možda nikada ne bih shvatio da istinska ljudska vrlina, čovekova Dobrota, nikada ne može imati, i nema, nikakve dodirne tačke sa pukom “trgovinom roba i usluga”, pa čak ni ‘očekivanjem zahvalnosti’ za neko učinjeno dobro – već isključivo sa jednim krajnje iskrenim, i bez ikakvog “pred-umišljanja”, darivanjem Sebe: nesebično i bez ostatka! …I da me “sudbina” nije poslala kombijem na onaj klizavi put, vrlo verovatno u čitavom preostalom životu ne bih shvatio ‘one životne i porodične dragocenosti’ koje sam dotad nenadmašno propuštao sagledati, a koje sam savršeno jasno uvideo unutar tih nekoliko sekundi (“dugih kao večnost”) dok se kombi, sa nama dvojicom unutar njega i dizalicom čudesno levitirajućom oko naših glava, višestruko prevrtao preko krova a potom leteo preko jarka put crne oranice… Hmmm, a da i ne pominjem da bez onog pucanja ahilove tetive, usled “neobuzdanog đipanja” tokom prijateljske odbojke na pesku, verovatno NIKAD ne bih sebi dozvolio dovoljno neophodnog vremena i prilike da obavim, i dovedem do kraja, možda i najvažniji zadatak koji mi je bio ‘(pred)određen’ u ovom životu (ili zbog kog sam se možebiti i rodio baš ovde i baš sada).

Svi ti “vetrovi i oluje” (uz mnoge druge ranije i kasnije) pomogli su mi da jasno uvidim notornu činjenicu da: NEPRIJATELJI NE POSTOJE. I to, čak ne toliko ni zbog utemeljenosti ili tačnosti raznih argumentacija “za” i “protiv” validnosti tog pojma odnosno fenomena, već isključivo zbog nepobitne istine koja glasi: Svako je kreator sopstvenog sveta i stvarnosti! Odnosno u prevodu: samo od nas, svakoga ponaosob, zavisi da li će nam svet i sveukupne životne situacije biti na korist, ili na opterećenje. Da li će nas neka situacija “slomiti”, ili neslućeno i nezamislivo razviti i ojačati. A pošto to zavisi samo od nas samih, i našeg “unutarnjeg stava i pristupa životu”, onda za sve svoje životne darove ili pak nelagode – imamo i zahvaliti jedino i isključivo SEBI. …I naravno, tu se i princip Karme, kao krajnje i nezaobilazne činjenice postojanja, savršeno nadovezuje u celu ovu našu, životnu i sudbinsku, priču.

I ODJEDNOM, unutarnjim svetom počela je preovlađivati svesnost da svi mi uistinu egzistiramo unutar jednog apsolutno-prijateljski-nastrojenog-Univerzuma: Univerzuma apsolutne Ljubavi; gde shvatamo (osim ako duboko ne spavamo) da je SVE, SVUGDE i UVEK usmereno ka našoj najvišoj krajnjoj Dobrobiti (ma koliko će me zbog ovoga mnogi sada “krajnje argumentovano napasti i demantirati”). I tada, oči su se sasvim otvorile: svi moji nekadašnji neprijatelji postali su mi najviši Prijatelji, moji Dobročinitelji, moji “Donosioci Darova” – jer bez bilo koga od njih, ja danas ne bih bio ovo što sam! I shvatio sam istinu da su svi oni zapravo samo “kuriri” poslati mi od Njega (moga višeg, najvišeg “Ja”), koje mi kroz njih, sa najvišom ljubavlju i milošću, time šalje Dokaze svoje bezgranične milosti i bezuslovne ljubavi. I shvatih jednu još veću istinu od svih: da sam JA SAM TAJ koji sam sve te osobe i situacije ‘prizvao’ (tajnovitim vezama i putevima univerzuma…) u svoj život i svoje okruženje, kako bih upravo samom Sebi dao priliku i mogućnost takvog rasta, sazrevanja i uz-vinuća, kakvo mi nikada ne bi bilo dostupno unutar sveta, i okolnosti, priželjkivanih svetovnih užitaka i isključivo svetovnog blagostanja.

Konačno sam, u potpunosti, razumeo princa Siddarthu…

A ne može se reći da nije bolelo – o, itekako jeste. Na momente čak gotovo nepodnošljivo… I ne samo to gore navedeno, već i mnoge druge životne nedaće i ‘problemi’ – baš kao što ih ima i svaki drugi svetovni čovek. Ali nakon što mi je ljubav, opraštanje i otpuštanje, i predanost istini, pomogla da prebrodim sve nedaće i iskušenja, odjednom, jasno sam to u sebi osetio: na svakom onom mestu gde su nekad počivali nemoć, slabost i bol, razdirući me bez milosti – sada su cvetali Sreća, Radost i Snaga: jedni naizgled sasvim novi, nepoznati kvaliteti – ali zapravo drevni, autentično moji i oduvek istinski, večno prisutni… no slabašnog svetla pritajeni “ispod”, usled mog, otkad sam znao za sebe i svoje postojanje, krajnje nesvesnog dopuštanja jednoj nižoj prirodi i biću da nemoć, bol i slabost, nad mojom svešću i životom zagospodare i tragično preuzmu primat.

I konačno, od tada – otkad je moja Svesnost prepoznala Ljubav (tu Neizdiferenciranu Suštinu/Bit Univerzuma), i ništa drugo sem Nje, kao vrhovni Princip svega postojećeg – dakle od tada, pa za uvek, gajim bezrezervnu i beskonačnu Zahvalnost celokupnom (svom) postojanju: istinsku zahvalnost Svemu na Svemu. Jer mi je savršeno jasno da postoji Samo Jedno Biće, samo Jedna Svesnost/Stvarnost Univerzuma…Večna i Bezgranična, i Večno Ljubeća. Da, neko to ‘Biće’ zove Svemir… neko Suština, Priroda ili Univerzum, a neko Bog, Veliki Duh ili Univerzalna Svest… ali meni je sad već odavno savršeno jasno da je “On/Ona/Ono” moje/naše/sveopšte: Istinsko, Večno i Bezgranično, Blaženo SOPSTVO. Najtačnije Ga/Ju/Je osloviti sa: LJUBAV!

Stoga, moja večna i bezgranična zahvalnost Njemu/Njoj, na svemu. Moja najdublja odanost i zahvalnost: Svemu – na Svemu!

Napokon – “Čemu zahvalnost u našim životima?”, zapitaće se (u snu) ipak neko. Pa… jedan vrhovni, duhovni, zakon/načelo kaže: “Samo isto spoznaje isto, i prožima se sa njim.” Aljubav – Ljubav je najviša moguća Zahvalnost, ona je Suština celokupnog Postojanja… ona je: Sama Suština Univerzuma!

* * *

P.S. – Ko Razume Zna, jer je Svestan (pravog stanja stvari); no zbog ostalih osećam potrebu potpunijeg obrazloženja i pri-bliženja. Zaista, nije niti malo lako razumeti zašto se neko zadesio unutar rđavih životnih okolnosti, unutar određenih problema i patnje, čak naprotiv – izuzetno je teško, a naročito ako je to iskustvo na “sopstvenoj koži”. Kako razumeti razlog (“nepravdu”) zašto se neko rodio i živi u zemlji koja potom (nečijim hirom, čitaj: unapred brižljivo planiranim umišljajem) biva razorena sumanutim ratom, razorenim domovima i porodicama, krvavim stradanjima i uništenim sudbinama? – A kamoli razumeti tvrdnju da je “Ljubav Suština Univerzuma”!? …Istina teško, veoma teško, ili tačnije nemoguće – dok god duboko i sveobuhvatno ne osvestimo putove/načine na koje sami stvari privlačimo u svoje živote odnosno kreiramo sopstvenu sudbinu.

Kako razumeti svet u kojem je SVE što je moglo biti izopačeno i izvrnuto “naopačke”, okrenuto upravo naglavce:

• Sistem medicinske brige i zaštite, skupa sa sve farmacijom, umesto da služi opšte-ljudskom zdravlju i izlečenju postojeće bolesti, služi upravo suprotno tome – jer služi profitu i interesima krupnog kapitala, odnosno njegovim tragično-nesvesnim, devijantno-nezasitim gospodarima;

• Sistem naučno-privredno-industrijskog razvoja i proizvodnje, odavno ne služi više (ako je ikada i služio) zadovoljenju čovekovih potreba i ostvarenju većeg kvaliteta života, već upravo njegovom sve većem utamničenju i porobljenju – jer služi profitu i interesima krupnog kapitala, odnosno njegovim tragično-nesvesnim, devijantno-nezasitim gospodarima;

• Sistem ekološkog, prehrambeno-tehnološkog i poljoprivrednog delatništva, odavno više ne služi obezbeđenju i očuvanju primarnih ljudskih potreba tipa visoko kvalitetne ishrane i očuvanja prirodnog zdravlja, već upravo naprotiv – jer služi profitu i interesima krupnog kapitala, odnosno njegovim tragično-nesvesnim, devijantno-nezasitim gospodarima;

• Pravosudni, zakonodavno-izvršni i kazneno-popravni sistem, odavno više ne služi blagostanju ljudske zajednice i njegovoj ljudskoj i moralnoj ravnoteži, pravdi i ispunjenju njenih temeljnih, božanskih, harmoničnih principa funkcionisanja, već sve više upravo suprotno – jer sve više služi profitu i interesima krupnog kapitala, odnosno njegovim tragično-nesvesnim, devijantno-nezasitim gospodarima;

• Državno-politički sistem, i sami političari (“izabrani predstavnici naroda”), već odavno sve više služe interesima moći a ne onima kojima bi zaista trebalo, koji su iste i birali i zbog kojih i postoje – jer služe profitu i interesima krupnog kapitala, odnosno njegovim tragično-nesvesnim, devijantno-nezasitim gospodarima;

• Kulturno-prosvetno-obrazovni sistem, ne služi svojoj primarnoj svrsi istinskog prosvetiteljstva, proširenja perspektiva ljudske svesnosti kao i istinskim uzletima ljudskog duha i ličnom i kolektivnom oslobođenju ljudske prirode i svesti, već upravo suprotno – jer služi profitu i interesima krupnog kapitala, odnosno njegovim tragično-nesvesnim, devijantno-nezasitim gospodarima.

  Dakle, SVI društveno-ekonomsko-egzistencijalni Sistemi (onaj monetarno-bankarski da i ne pominjemo), izvorno uspostavljeni da “pospeše lakše ljudsko funkcionisanje i veće blagostanje” svakog pojedinog ljudskog bića i opšte ljudske populacije, utvrđeni su, i funkcionišu, upravo na temeljima krajnje oprečnim istinskoj svrsi (dharmi – hind.) svoga, pa time i ljudskog, postojanja, i to je aktuelna činjenica.

  E sad, mnogi su skloni za takvo stanje pripisivati zaslugu (a time i predavati sopstvenu moć) svim tim “spoljnim” faktorima u vidu zločinačke ovozemaljske kabale, zlih vanzemaljaca, interdimenzionih mračnih entiteta… demona, arkona, i inih (a što, gledano sa ove linearne ravni, može i biti prilično razložno i precizno obrazloženje), ali ona puna i prava – apsolutna – istina ipak stoji na “malo drugačijim temeljima”. Ta istina, činjenična stvarnost postojanja, glasi da nismo mi, kao bića/jedinke, tako i toliko nemoćni kao što u svom neznanju i nesvesnosti (“slabosti”) umišljamo i ‘sanjamo’ – već smo mi sami vrhovni Kreatori svojih života, svoje sudbine i svoje (a time i globalne) Stvarnosti. I baš kao što smo se zbog jednog načelno posve devijantnog i destruktivnog (nesvesno orijentisanog, ego-prijanjajućeg) egzistencijalnog stava i stanja svesti, sasvim otuđili od tog svog života, sveta, prirode, zajednice, a pre svega od SAMOGA SEBE – tako se najpre sebi i moramo vratiti, kako bismo konačno i konce svoje sudbine suvereno uzeli u svoje sopstvene ruke. Naravno, jedino “oruđe” za taj poduhvat jeste naša sopstvena Svest, kojom vršimo i kreaciju celokupnog (sopstvenog) sveta – kako dugoročno, tako i kratkoročno; kako pojedinačno, tako i globalno: sveobuhvatno i na svim razinama postojanja. A početak svega je: preuzimanje u svoje ruke (svesno i u potpunosti) Odgovornosti za sopstveno (a time i celovito) stanje i postojanje – i time se konačno našem biću vraća istinska i izvorna Moć!

  Kad se takva vrsta osvešćenja, Buđenja, konačno dogodi, dakle kada se uspostavi naša izvorna, Ne-o-kal-jana percepcija – najpre na ličnoj, a potom po prirodi stvari i na kolektivnoj razini – tada će sve stvari konačno dobiti svoj “pravi lik” i biti sagledane u njihovom istinskom svetlu: svetlu Istinske svesnosti svesti. I tada (krajnje nezamislivo i uistinu neobjašnjivo ovoj našoj uobičajenoj, ‘usnuloj’ svesti) SVE SE MENJA IZ SVOG KORENA. I to samo iz jednog jedinog (ali centralno bitnog) razloga: mi sami, kreatori Svega, PROMENILI SMO SE IZ KORENA. Ili još tačnije i preciznije, VRATILI SMO SE SVOJIM KORENIMA – tamo gde smo SVO OVO VREME ustvari i bili/bitisali, no svo vreme tragično odsečeni i otuđeni (usled vladavine sveopšte nemoći i nesvesnosti) od suštine sopstvenog i sveukupnog postojanja: od izvorne Slobode, Mira, Ljubavi, Sreće, Blagostanja… Vratili smo se konačno svome istinskom Domu, Izvornoj Biti/Svesti Univerzuma: Univerzalnoj (Univerzum-skoj) ISTINI.

  (Jedino) našom sopstvenom, korenitom, promenom: menja se SVE!

Dakle SVE jeste moguće, ali ujedno i SVE je nemoguće – pre svega umu koji je sviknut svom “linearnom modu”, jer taj um ne zna funkcionisati van sveta suprotnosti, izvan sveta Dvojnosti, i za njega osim one površine… osim “horizontale”, nema vertikale i nema drugih dimenzija. Takav je ovaj naš linearni, analitički, um. Nikad u miru, onom stvarnom, a večno na nekom klatnu: “Ovo je dobro, a ono loše”, “Ovo je lepo, a ono ružno”, “Ovo je sreća, a ono tuga”, “Ovo je početak, a ono kraj”… “Ovo je istina, a ono laž”. I stoga nikad – NIKAD – ne može osvestiti činjenicu da je SVE istina, da je sve, u svojoj najdubljoj suštini i biti ISTO: JEDNO i ISTO!

“Prijatelji” i “neprijatelji” su (u svojoj biti) JEDNO i ISTO, samo je stvar našeg osobnog Stava (prema tom pitanju/pojmu/fenomenu), našeg Stanja svesti – naše Perceptualne paradigme. Sreća i nesreća su u biti JEDNO i ISTO, poenta je, istinski, samo u našoj Paradigmi. Lepota i ružnoća su zapravo JEDNO i ISTO, jer poenta… poenta nije u stvarima – sva poenta je samo u našem Viđenju (svih) stvari. Jer mi svet (prirodu, stvarnost, druge, pa čak ni sebe samog) nikada ne vidimo “onakvim kakav on zaista jeste” već isključivo onakvim kakvim ga “mi lično doživljavamo” (percipiramo) kroz naše sopstvene predstave o njemu (svetu). I to je najviša istina: da je iluzija za nas aktuelna stvarnost!

A da bi spoznata bila ona prava, apsolutna, Transcendentalna, istina svih stvari, svega postojećeg, mora se svešću jednom zaviriti “Iza Vela”… u carstvo njihove “Nepostojeće biti” – njihove (i sveopšte) ISTINE! E za to, za takav “Poduhvat-bez-presedana”, nužna nam je ona Nova paradigma – nova i probuđena Svesnost, koja će najpre nas same (sebe samoga!) postaviti (sagledati i uvideti) u samom Centru Postojanja, a onda potom i stvari i pojave (svega postojećeg) jasno uvideti i uviđati u njihovom pravom svetlu, pravoj prirodi i biti, a ne (više) kroz lične predstave i prosudbe (pečate sopstvenog uma odnosno ove spavajuće, iluzorne svesti).

Tada, i samo tada, konačno počećemo živeti Ljubav, jer ćemo tada biti Ljubav: jer ćemo spoznati da nikada zaista To nismo ni prestajali Biti!

Uistinu, Ljubav je Ono što oduvek (jedino) postoji. Ona je osnovno vezivno i gradivno tkivo, Biće Univerzuma. Ona Jeste (Egzistira) Svugde i Uvek: Ljubav je – ISTINA!

Alakh Niranjan

Stvorili smo civilizaciju u kojoj ljudi svakodnevno umiru od gladi, nestašice pitke vode ili lijekova, ne zato što nema dovoljno hrane ili vode, resursa… već zato što smo stavili novac prije čovjeka.

Neuroznanost je došla do brojnih fascinantnih saznanja kad je razvoj dječjeg mozga u pitanju, ali zaokupljeni ekonomsko-političkim problemima u Hrvatskoj, nažalost, vrlo malo govorimo o tome. Poznato je da inteligencija nije u potpunosti nasljedna, nasljeđujemo samo skicu, a način na koji će se graditi i razvijati mozak ovisi o interakciji djeteta s roditeljima i okolinom. Mozak novorođene bebe jednak je tek 1/4 mozga odrasle osobe, a čak do 3. godine razvije se do oko 80% mozga odrasle osobe. Možemo slobodno reći da roditelji imaju moć u tom razdoblju, ali i kasnije, oblikovati dječji mozak. Na što trebaju obratiti pozornost? Zašto je emocionalna inteligencija temelj zdravog intelektualnog razvoja djeteta i kako je razvijati od najranije dobi? Što sve pripada ranoj stimulaciji? Kako je nastao projekt Pametnica?
.

Vezani postovi:

Slobodna škola: Djeca Summerhilla – Alexander Sutherland Neill

Upravo sam tužio obrazovni sustav

Škole su danas centri za uvježbavanje navika i stavova koje korporativno društvo traži

Najveća svjetska riznica biljaka je amazonska prašuma. Zato farmaceutske kompanije već desetljećima šalju etnobotaničare u prašumu radi testiranja i prikupljanja biljaka s potencijalnim ljekovitim svojstvima. Posao nije lak jer se treba snaći između oko 80.000 vrsta biljaka. Domaći iscjelitelji biljkama su vješti praktičari, ali svoja umijeća opisuju jezikom koji često znanstvenom umu nije potpuno shvatljiv. Uz to, šamansko znanje postoji samo u usmenom obliku, i to među plemenima u nestajanju. Zbog svega toga, usprkos činjenici da 25% modernih lijekova proizlazi iz biljaka iz kišnih šuma, danas je manje od 1% tropskih biljaka analizirano za medicinske svrhe. U međuvremenu, sve više ljudi odlazi u područje Amazone ali povremeno stručnjaci za biljnu medicinu iz Amazone stižu u Europu, u ovom slučaju iz Perua, iz plemena Shipibo.

Urednik i voditelj: Krešimir Mišak

.

Ovaj zakon bi se ako ga potvrdi Senat trebao početi provoditi već kroz nekoliko idućih mjeseci…

Iako su masovni mediji godinama tvrdili kako su vijesti o mikročipiranju ljudi teorija zavjere, ova se zavjera kao i sve druge počela otkrivati. Mikročipiranje u rekreativne svrhe(po vlastitoj volji) je moguće u mnogim zapadnim zemljama koje poput SAD-a Švedske, Danske, Francuske i zapravo svatko tko želi čip može već danas dobiti čip u desnicu.  I on se naravno preporučuje, ponajprije tvrtkama koje žele pratiti svoje zaposlenike, a onda i onima koji ne žele trošiti vrijeme na situacije poput, paljenja svijetla ili otvaranja automobila, ili plaćanja računa, ali i za one koji žele pratiti svoje zdravstveno stanje. No, ovog mjeseca, točnije 8. prosinca otišlo se i korak dalje.

Izvor: dnevno.hr

Naime, američki zastupnički dom donio je zakon koji odobrava da savezna vlada bude snažno uključena u projekt mikročipiranja svih ljudi s nekom vrstom invaliditeta. Zakon možete pogledati OVDJE.

Ovaj zakon poznatiji i kao Kevin & Avonte  zakon predlaže da se mikročipiraju svi ljudi i djeca koji boluju od demencije, Alzheimerove bolesti, autizma i cijelog niza drugih bolesti  s ciljem da se ovakve osobe mogu naći ako se izgube??!

Naravno, sve je počelo mikročipiranjem kućnih ljubimaca koje su čipiraju svugdje u svijetu, a sada malim koracima Vlasti žele čipirati ljude. Kako kažu, radi njihove sigurnosti. Naravno, ovaj zakon samo je uvod u globalno čipiranje svih ljudi jer zahvaljujuci upravo njima, ‘zdravi’ više niti ne postoje.

Nažalost, američki mediji javljaju kako američki narod nije putem masovnih medija uopće upoznat s ovim zakonom, iako bi on ako ga potvrdi Senat mogao na velika vrata uvesti globalni nadzor nad svakim čovjekom ali i prisilno čipiranje svih bolesnih ljudi koji to vjerojatno ne žele, što je opet uvod u bolesnu diktaturu koja se otvara s ovakvim zakonima koji sve više podsjećaju na nacističke zakone žigosanja i ubijanja svih bolesnih i po njima nepotrebnih ovome svijetu! I Hitler je naime, Židovima na početku govorio da je sve što se događa radi ‘njihove sigurnosti’.

Zanimljivo je da je zakon H.R. 4919 izglasan s velikom i nadmoćnom većinom 346 glasova ZA i samo  66 glasova PROTIV, što pokazuje da su zastupnici oporbe također ujedinjeni u ideji da se mikročipira čovječanstvo, a što opet pokazuje da su Vlasti ujedinjene u globalnim mjerama nadzora ljudi što zastrašuje.

‘Bolesni’ u rukama Vlade

Alarmantno u ovom zakonu je to što on uopće nema stroge restrikcije već ako bude potvrđen  Ministarstvo pravosuđa dobiti pravo čipirati ljude za koje oni utvrde da su ‘bolesni’ a u bolesti bi mogle ući i sve mentalne bolesti te svi one koje Vlada smatra mentalnim bolesnicima i nestabilnima za život u zajednicama. Tu osim navedenih bolesti spadaju i sve psihičke bolesti kojih je na popisu svakim danom sve više. Tu su i oni koji boluju od depresije, ili novih dijagnoza poput ‘sustavnog opiranja Vlasti’ (dijagnoza smišljena za sve one koji se ne slažu s Vlastima), što ubiti znači da je ovim zakonom otvoren put za mikročipiranje cijelog čovječanstva.

Na zakon je reagirao među rijetkima teksaški republikanski predstavnik u donjem domu američkog parlamenta Louie Gohmert koji je rekla da je zakon HR 4919 uvod u diktaturu jer policija i Ministarstvo pravosuđa nisu obučeni za dodjeljivanje dijagnoza te da neće proći puno vremena prije nego li se počnu čipirati baš svi.

Naime, davanje lokalnim Vlastima i policiji da odlučuju tko mora primiti čip, a tko ne je recept za globalnu katastrofu. Ono malo zastupnika primjećuje da je ovaj zakon složen tako da nema ograničenja te da ćemo se uskoro suočiti s prisilnim mikročipiranjem svih ljudi u Americi. Također napominju da je zakon donesen u medijskoj tišini kako bi se spriječilo opiranje američkog naroda koji nikako ne pristaje ‘zbog sigurnosti’ predavati vlastitu slobodu, koju su Amerikanci u velikoj mjeri već izgubili nakon 11/9.

Moć, kontrola i potpuna vlast nad čovjekom već su neko vrijeme vrlo vidljivi u našem društvu, a čipiranje budućih generacija potpuno je ostvarenje tog zlog plana usmjerenog protiv čovjeka. Naravno i čip je predstavljen kao mjera sigurnosti jer bi on trebao spriječiti bijeg bolesnih,  otmicu djece, ali i bijeg zatvorenika. Jednako kao i svi zakoni koji su izglasani u posljednjih par godina u cijelom svijetu, a koji su predstavljeni kao zaštita čovjeka od čovjeka.

To je potpuna laž. Oni(elite) su ti zbog kojih je toliko bolesnih, zbog kojih djeca masovno nestaju, koji ‘dilaju’ organima, koji se bave pedofilijom i ritualnim zlostavljanjem djece i koji sada postavljaju ove zakone s ciljem porobljavanja cijelog čovječanstva.

Jednom kada dopustite čip u svoje tijelo, znajte, to tijelo više nije vaše jer ne možete biti sigurni da netko ne upravlja vašim pokretima mislima i djelima. Čip je vrhunac oduzimanja slobode čovjeku i to je ono najužasnije od svega. Rođeni smo od Boga slobodni i onaj tko nam tu slobodu poželi uzeti, znajte nije od Njega.

Izvor: dnevno.hr

.