U posljednje vrijeme se sve više piše i priča o zakonu privlačnosti. I o tome kako u svoj život možemo privući sve što poželimo, jer mi smo kreatori, oni koji stvaraju svojom voljom.

Ipak, mislim da često zaboravljamo na činjenicu da je volja samo jedan aspekt našeg bića, koje je velikim dijelom nepoznanica i za nas same, prosto zbog činjenice da ga nismo svjesni u potpunosti.

Piše:  Suzana Vemić

E sad, zakon privlačnosti je jedan od nepromjenjivih zakona svemira i naravno funkcionira. I mi jesmo kreatori i naša se stvarnost mijenja svakoga trenutka pod utjecajem promjena u nama samima. Jedino što mi tih zbivanja unutar sebe samih, ne moramo biti svjesni. Ali svemir ne pravi razliku između naših svjesnih i nesvjesnih misli i uvjerenja. I naravno, postupa u skladu s njima. Nesvjesna uvjerenja i potisnute emocije su razlog zašto i pored silnih afirmacija i namjere u svoj život ne privlačimo partnera kakvog bismo željeli ili bolji posao, više novca… ,,Što zračiš, to privlačiš,, je točna izjava, ali mi zračimo i iz vlastitog nesvjesnog, a ne samo iz svjesnog uma. Dakle, ako smo puni gorčine i nezadovoljstva zbog nezaposlenosti, ekonomske krize, pogrešnog sustava vrijednosti i tko zna čega sve još… kako da u svoj život privučemo nježnog, brižnog i stabilnog partnera? Nema te pozitivne namjere koja će nadjačati ovoliku negativnost!

Možemo li nešto učiniti ili smo sasvim nemoćni? Mislim da je najvažnije da prihvatimo činjenicu da stvaramo ne samo svjesno, već i nesvjesno. A onda da se pozabavimo sobom. Da unesemo svjetlost svjesnosti u tamu svog nesvjesnog i polako počnemo se oslobađamo emotivnih blokada i pogrešnih uvjerenja. Ne moramo ih čak sve ni osvijestiti, nekada je dovoljno da znamo da u nama postoje i negativna uvjerenja koja također utječu na naše izbore i naš život. A prihvaćanje je prvi korak ka promjeni.

Život uvijek vraća ono što daješ

Jedan čovjek i njegov sin išli su šumom.

Odjednom, dječak zapne o kamen i krikne:
“AAAAAAAHHHHH!!!!!”
S planine odjekne: “AAAAAAAHHHHH!!!!!”

Znatiželjan viknu: “TKO SI TI??”
S planine odjekne: “TKO SI TI??”.
Dječak se razljuti pa vikne: “KUKAVICO!”
Glas odgovori: “KUKAVICO!”

Dječak pogleda oca i upita:
“Tata, što se ovo događa?”

“Obrati pažnju.” – reče otac.
Tada otac vikne: “DIVIM TI SE!”
Glas odgovori: “DIVIM TI SE!”
Otac reče: “PREDIVAN SI!”
A glas ponovi: “PREDIVAN SI!”

Dječak je stajao iznenađen ne shvaćajući što se događa.
Otac mu objasni: “Ljudi ovo zovu jeka.”
Ali, to je u stvari: “ŽIVOT.”.

Život ti uvijek vraća ono što ti daješ.

Želiš li više ljubavi, daj više ljubavi.
Želiš li više dobra, daj više dobra.
Želiš li razumjevanje, trudi se razumjeti druge.

Ako želiš da ljudi budu strpljivi s tobom i da te poštuju, tada i ti budi strpljiv s ljudima i poštuj ih.

Ovo pravilo odnosi se na svaki aspekt života…

Život ti uvijek vraća (daje) ono što daješ (jesi)! Tijek tvoga života nije slučajnost. On je ogledalo tvojih djela.

Izvori: atma.hr, hooponoponotehnika.com

Raj i pakao metafore su za nešto što se odvija u nama već sada u ovom životu, ovdje na Zemlji. Sigurno vidite da neki ljudi, a možda i vi sami, iznutra proživljavaju pakao, toliku patnju, stanje toliko bolno, naoko bezizlazno i očajno da ga možemo nazvati paklom, unutarnjim paklom. S druge strane, neki ljudi, što je rjeđi slučaj, u ovom životu proživljavaju raj na Zemlji, osjećaju božansku ljubav, blaženstvo i ispunjenje, a s tim idu i osjećaji dubokog mira, spokoja, sigurnosti i slobode. Takvo stanje možemo nazvati rajem. Svi ostali su negdje između.

Što bi točnije to onda bio pakao, a što raj?

Pakao je stanje duboke iluzije, tj. stanje u kojem vjerujemo svakoj svojoj misli kao apsolutnoj istini. Kad tako funkcioniramo, naš um ima mogućnost stvoriti najluđe, najstrašnije i najnevjerojatnije priče, a mi ćemo u njih povjerovati i od njih stvoriti svoju osobnu realnost. Ekstremni primjer takvog uma su ljudi koji boluju od šizofrenije. A manje ekstremni slučajevi smo svi mi, svi mi do neke mjere vjerujemo onome što smisli naš osobni um. To koliko ćemo patiti i doživljavati naš osobni pakao ovisi o tome do koje mjere vjerujemo svojim mislima kao apsolutnoj istini, do koje mjere vjerujemo da je naš doživljaj vanjskog svijeta ili nas samih doista taj vanjski svijet ili mi sami. Povjerovali smo da doživljavamo neku stvarnu objektivnu realnost, dok zapravo doživljavamo samo svoju interpretaciju svijeta oko nas ili nas samih.

Sjetite se onoga što u psihologiji nazivaju Rorchachov test mrlja. Svatko tko ga gleda vidjet će nešto drugo, a slika u stvari nema značenje sama po sebi, to je samo skup mrlja. Tako je i s događajima, situacijama i drugim ljudima, samo nam je u tom slučaju to manje očito. Svatko vidi nešto svoje, svoje misli projicirane na nešto u vanjskom svijetu, međutim u svakodnevnom životu imamo tendenciju da povjerujemo da je to što mi vidimo stvarnost. Zaboravljamo da je to samo naš jedinstveni osobni doživljaj stvarnosti, a ne sama stvarnost. Stvarnost samu po sebi ne možemo doživjeti te je zato nema smisla ni pokušavati shvatiti ili dokučiti. Uvijek doživljavamo našu verziju. I u tome leži ključ izlaska iz patnje, u uvidu u to da je sve, apsolutno sve što doživljavamo u ovom svijetu – od same fizičke materije pa do svih doživljaja bilo čega, svih dojmova, stanja i emocija – samo naš osobni doživljaj kreiran iznutra kroz naše misli i da izvan našeg uma ne postoji. U realnosti to ne postoji.

Međutim, ako sve što smo ikad doživjeli i što doživljavamo u tom obliku u kojem mi to doživljavamo ne postoji, što onda postoji? Postoji nešto što je stvarnije od onog što je doživljeno. To je ono što nema formu, oblik, ono što je vječno, nepromjenjivo, beskonačno. Jedno. To je Božanska svijest, Inteligencija, Biće, Izvor koji je stvorio privid svijeta oblika da bi ga kroz nas doživio. I da bi po putu zaboravio tko je on sam.

„Svemir je igra Bića koje se igra skrivača u vječnosti.“

Alan Watts

Mi smo to Biće, ta Univerzalna svijest koja je namjerno zaboravila tko je zato da bi se malo po malo ponovo otkrila i toga prisjetila te da bi doživjela beskraj, apsolutnost iz svoje suprotnosti – relativnosti. Zato i postoji svijet oblika – ovaj fizički svijet, u njemu je sve relativno, sve je naizgled podijeljeno, sve je ograničeno na bezbroj načina. Mi ljudi smo naizgled odvojena, zasebna bića. Dakle, mi kao Apsolut smo se sakrili, a sad je vrijeme da se opet pronađemo.

Raj je stanje u kojem smo svega ovoga svjesni, stanje u kojem znamo tko smo. To ne možemo znati intelektualno, to možemo spoznati, uvidjeti. Takve spoznaje nisu nešto nemoguće i nevjerojatno, dešavaju se svakodnevno i dolazi vrijeme kad se javljaju kod sve više ljudi. Ljudi se bude. S ovakvom spoznajom dolaze mnogi uvidi u prirodu života i duboki osjećaji božanske milosti, blaženstva, spokoja, mira, radosti, ispunjenosti i slobode. Adam i Eva u jednom su trenutku izašli iz rajskog vrta, ovo je povratak u rajski vrt. Kad živimo iz ove spoznaje, tj. iz ovih osjećaja, iz ovog stanja, svjesni smo toga da je naš život u harmoniji sa cijelim Svemirom, da je sve točno na svom mjestu, da ništa ne bi trebalo biti drugačije nego što jest. I ta harmonija se onda manifestira harmonijom na svim životnim područjima, djelovanju u skladu sa sobom, tj. time da radimo uvijek ono što u tom trenutku želimo – naše želje se spajaju s onim što jest. Zapravo, kad vidimo da već imamo i da već jesmo Sve, i da mi kao to Sve želimo doživljavati upravo ono što u bilo kojem trenutku doživljavamo, što god to bilo, želje u uobičajenom smislu nestaju. Tada vidimo istinu, vidimo da je sve ono što je stvaralo naš pakao samo skup ograničavajućih misli u koje smo povjerovali, a da te misli nisu temeljene na ničemu, nemaju temelj u nečemu stvarnom, sve je to bila puka iluzija. S druge strane, spoznaja toga tko smo mi i osjećaji kojima nas ona ispunjava jest nešto stvarno, to je postojanje samo po sebi, to je vječno, nepromjenjivo, to jest.

Autor: Darko Pribeg

www.darkopribeg.com

Opijen Kršćanskim, Blagdanskim ugođajem, iniciram meni jako bitnu temu. Trenutno je mainstream, moderno i „cool“ pljuvati po duhovnosti. Pogotovo po Crkvi. To me neizmjerno zabrinjava. Ne zato što sam Kršćanin.

Niti zato što sam Musliman ili Hinduist. Vjerska opredijeljenost apsolutno nije bitna. Zapravo, istinski Hinduisti se nikada neće nazvati takvima.

Jesam, pripit sam. Pripit sam od ljudi koji ne razumiju. Ne mene. Ne moj ego. Ljudi koji ne razumiju Razum kao takav. Lako za Razum, plastičan je i promjenjiv iritantno. Ogorčen sam na ljude koji ne razumiju duh, ne razumiju stvarnost, ne razumiju svoju prirodu, ne razumiju ISTINU.

Eh, Intelektualci…

Nekada pokretači, danas utezi. I to kakvi utezi! Teži od same civilizacije sa svojim građevinama. Teži od Piramida, teži od sveukupne njihove proždrljive mase, teži od svoje gluposti koja je Anštajnovski nadmašila svemir.

Ta hipnotizirajuča, zarazna glupost je banalnija od kante (Kepler) sa povečalom, lansirana sa pola stoljeća goriva u svemir – Ili ti Rover koji sakuplja kamenje po Marsu… Intelektualno dostignuće naše civilizacije!? Znanstvenici tvrde kako je njihova znanost čudesna, ali kada zatražimo praktičan primjer, kažu da će ga dati u budućnosti. Slično tome, znanstvenici u svojim laboratorijima ne mogu stvoriti čak niti jednu vlat trave, a ipak tvrde kako je život nastao iz kemikalija. Kakva besmislica! Zar nitko u to ne sumnja?! Znanstvenici kažu da mogu stvoriti kiseline, aminokiseline, koje su skoro jednostanični ŽIVI organizmi. Budući da te kemikalije jako nalikuju živim bićima, tvrde da im nedostaje SAMO jedna karika da bi mogli stvoriti život.

Nobelova nagrada za magarca.

Neki znanstvenici se hvale kako mogu stvoriti bebe u epruvetama. Da, u biološkim laboratorijima spoje muške i ženske spolne stanice. Ako počinju sa ŽIVIM bićima, kakva je svrha te epruvete!? Ona je mjesto spajanja, ali to je i maternica! U čemu je zasluga znanstvenika, ako se to već vrši u epruveti Prirode?! Priroda je to već uradila, ali kada to radi uvaženi „znanstvenik“, ljudi će mu dodijeliti Nobelovu nagradu! – Prabhupada bi dodao; Za Majmuna.

Nobel je čovjek koji je stvorio dinamit. Stvorio veliku nevolju, slavimo ga toliko da najveće nagrade dodjeljujemo u njegovo ime!?

Obmana je dobitnik nagrade za MIR!? Neprocijenjivo.

Odmah se sjetim dobrog starog Prabhupade ili Kljakovića; “ Izgleda da je danas čovjek zamijenio Duhovnost sa crijevima…“

Danas mi je Majka troje djece pozvonila na vrata tražeći DEKU. Dao sam joj istu, spakovao Božićne pečenke koju mi je refleksno vratila objašnjavajući mi da je Vegetarijanaka. Eh, moj Bože, i ja sam bio Vegetarijanac. Zbog trenutnih ekonomskih uvijeta, živjeći sa roditeljima, ovisim o hrani koja dospije u moja usta, ne mogu birati. Divim se toj ženi. Poljubio sam ju pogledom, vratila mi je duplo. Dala mi je inspiraciju da pišem, inspiraciju da se vratim u svoj željeni default…

Ljudi zaboravljaju da je Crkva stara 2000 godina. Kameni stup koji nas već više od 20 stoljeća podsjeća da smo Duhovna bića koja se trebaju okretati jedni prema drugima, ljubavi, dobroti. Najjače mi je kada me “Intelektualac“ podsjeti na Inkviziciju, pedofiliju, šovinizam u njihovim redovima. Ili ti primitivnu priču o tome kako je upitno kako je Noah mogao sve ljude i životinje strpati na brod, ili kako su Kain i Abel rodili sinove… Tada prestaje moja prepirka, počinje gorčina, ma počinje vrijeđanje sa moje strane… Hajde, ne volimo Crkvu, da li današnja civilizacija ima alternativu? Banku možda? Ili ćemo štovati Ameriku? Novac? Da li je starije vaše mišljenje ili Crkva?! Naravno da i crkveni poglavari, pa kapilarno prema dnu i „obični“ Svećenici griješe. Ne moramo se uopće slagati sa nekim njihovim odlukama i načelima. Bitan je kameni stup, kamen temeljac, moralna vertikala koja je uz čovjeka već 2000 godina. Nitko mi ne može reći da je osnovna misao Kršćanstva pogrešna. Svi jako dobro znamo koje su to vrijednosti. Bespredmetno mi je prosiječnom čitaocu ovoga portala to objašnjavati.

Nekada sam gnjevan, ipak sam ja tek početnik na Blagoslovljenome putu…

Nego, želio bih pričati o OPRAŠTANJU.

Ne Opraštanju prema primitivnim, indoktriniranim ljudima. I njima treba oprostiti, nego,

Opraštanju SEBI!

UMIJEĆE OPRAŠTANJA

Krivnja može – vrlo pojednostavljeno – biti definirana kao osjećaj samoosuđivanja koji doživljavamo nakon što smo učinili nešto što je po našem mišljenju bilo krivo. A strah opisuje tjeskobni osjećaj uzbuđenja koji zamjećujemo kada slutimo opasnost – ma u kojoj formi to bilo. Pojmovi krivnje i straha leže vrlo blizu. Opraštanje znači otpuštanje onog PROŠLOG.

Krivnja pojačava strah, strah pojačava osjećaj krivnje. Krug. Najveća zapreka koja stoji vam na putu – a tako je većini ljudi koji postaju duhovno svjesniji – jest Ego sam. On hoće kontrolirati, manipulirati, predodređivati. On se ne želi predati, on vidi u miru Božjem svog neprijatelja i u svađi svog prijatelja.

Osjećam sve veće zadovoljstvo u tome da jednostavno BUDEM i da svoje ponašanje i ponašanje drugih trajno ne interpretiram. Sve više i više postavljam sebi za za cilj da s ljudima koje susrećem uđem u jednu vezu. I sve više i više spoznajem važnost unutarnjeg mira: da se usredotoćim u glas ljubavi u sebi i da osjećam mir i ljubav Božju. Sad sam prije pripravan tražiti mir nego svađu. Želimo li isključiti horor filmove u našoj glavi koji djeluju tako autentično, moramo OPROSTITI SEBI.

To je početak, ujedno i kraj Drame.

Ako smo voljni osloboditi se svog ega, moguća je i korektura naše zamjedbe. Svijet nove, korigirane zamjedbe je svjet LJUBAVI. Taj se svjet može spoznati duhovnom vizijom, vizijom ljubavi; on tada više nije iskrivljena slika našeg Ega. Ta iskrivljena slika jest kao oblak koji sakriva sunce; krivnja i strah koje nosimo u sebi zakrivaju nam mogućnost viđenja da spoznamo opstojnost ljubavi koja nas nikada nije niti napustila. Mi smo SVI čudesna Bića ljubavi, ali mi smo naspram te istine slijepi.

Strah nastaje samo u tvom duhu.

Samo me svoje vlastite misli zaista povrijeđuju.

Ljubav ne poznaje gnjeva.

Danas se neću bojati ljubavi.

Ljubav i krivnja ne mogu nastupiti zajedno; kad se jedna od njih prihvati, mora se druga ukloniti.
Voljeti samog sebe znači samog sebe izlječiti.

Svako iscijeljenje znači oslobađanje od Prošlosti.

Opraštanje kao svjetlo svijeta moj je životni smisao.

Samo osuda sebe samog ozljeđuje me. Samo opraštanje samom sebi mene oslobađa.

Opraštanje okončava odmah svaku svađu.

Ozdravljeni duh ne poznaje više odvojenosti. Budući da nosi još samo Božje ljubeće misli u sebi, on je pomirljiv, bez krivnje, boli i sukoba. On stoji u savršenom skladu sa savršenom ljubavi, On ne negira svoje tijelo, nego ga promatra kao neutralnog nositelja za komunikaciju ljubavi bez ometajućeg utjecaja sukoba.

Kad kažemo zbogom krivnji, možemo ljubavi reći DOBRO DOŠLA!

Kada izabereš ljubav, slobodan si od straha!

Da sve ovo pojednostavim…

Ego misli da je neakav faktor, daje si ogromne uloge, optužuje, sudi, uznemiruje…

Kada SHVATIŠ da si BIĆE LJUBAVI, shvatit ćeš da si kriv samo zbog neznanja.

Ničega drugog!

Neznanje je največi grijeh. Kada otpustiš Ego i shvatiš da nisi Činitelj, nego figura u Božjoj igri Života, opustiš se struji stvarnosti, smijat ćeš se jednostavnosti koja prožima tvoje Biće. Sve je bolno jednostavno.

Ljubav je jednostavna.

Odbaci komplikacije i zamagljivanje stavarnosti, komplikacija je laž, Istina je jednostavna, toliko jednostavna da ju oči ne primjete. Gledaj Dušom Svojom!

Mozak je mašina, stroj. Indoktriniran, korumpiran, prozaičan, jednosmjeran, plastičan, promjenjiv, pokvaren, sklon manipulaciji.

Nemoj biti promatrač, shvati da si i ti također promatran, preispituj svaki svoj udisaj, svaku svoju misao, ali i teži jednostavnosti i Istini. ZABORAVI PROŠLOST! – TO JE POKVARENI EGO koji te pokušava zarobiti!

Vjeruj mi, nisi ništa kriv/a!!!

Mi smo mali Božji pijuni u velikome naumu. Koliko god mislio/la da is kriv/a, vjeruj mi, NISI!

To je pokvareni mozak, nahranjena podsvijest negativnošću, pokvareni Ego.

Božanska ljubav teče kroz Sve nas!

Jedina razlika od čovjeka do čovjeka jest Svijest o tom jednostavnom Božjem nauku – OPRAŠTANJU SEBI.

Zig Atman

Inspiracija ; Gerald G. Jampolsky

Sri Srimad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada

U svjetlu svega ovoga aktualnog što je pritisnuto na „leđima“ samoga čovjeka, odnosno čovječanstva kao cjeline, i u pogledu svih naših „krajnje opravdanih“ povika na ovu i ovakvu „nezasluženu i nepravedno nam nametnutu sudbinu i sve teže i tegobnije okolnosti vlastitog postojanja“, ovaj i ovakvi donji materijali nužno i neminovno sami od sebe nam se nameću poput svojevrsne budilice u svrhu otrežnjenja jedne umrtvljene, uspavane i o-pijene svijesti, kao i detonatora buđenja one naše tako olako zapostavljene i zatomljene istinske, ljudske …odnosno božanske prirode i svjesnosti.

Međutim, OPREZ: Niti video, a niti donji tekst, nije preporučljiv za one koji bi radije da žive glavom zabijenom u pijesak! Iako bi uistinu, i pored činjenice da jedan „normalan ljudski stomak iliti mozak“ ovakve sadržaje jako teško može pojmiti i „probaviti“, svatko bi ovo trebao i morao odgledati, veoma pažljivo, i to od početka do samoga kraja. Prije svega i ako ništa drugo, a ono radi otvaranja svojih čvrsto stisnutih očiju, i zarad vlastitog osvješćenja – jer ovo se zaista DOGAĐA, bez obzira žmirili mi na to ili ne. I, znajte da jedno je savršeno istinito i sigurno, a to je: u onoj mjeri u kojoj vas te i takve stvari zgražavaju, osobno pogađaju i „ranjavaju vam dušu“, upravo u toj mjeri – vi sami ste uistinu i odgovorni za to! Nema veće istine od te.

.

.

U jednoj pjesmi rok sastava „Riblja Čorba“ stoji škakljivo stihovno pitanje sljedećeg sadržaja:

„O, da li je ljudski rod zaslužio Nojev brod?!…“

I, odmah da vam kažem najiskrenije, nakon uvida u ovaj gornji, i ovakve materijale (životne činjenice!), i sam ponekad dolazim u ozbiljnu, ozbiljnu dilemu…

Uistinu, da li je moguće da na zemlji žive bića koja su u stanju ovako nešto činiti drugom živom biću? Odnosno da li je moguće da oni, koji sebe nazivaju čovjekom …tj. ljudima, čine to što ni jednoj poznatoj životinji, pa ma koliko krvoločnoj po svojoj dubokoj, imanentnoj prirodi, nikada ne bi niti moglo pasti na pamet da čini?!! Odgovor je nažalost: Da. Očigledno da je moguće – jer to, eto, jest sušta i evidentna činjenica. …I tko bi od nas sada, nadalje, sebe sa ponosom mogao nazivati kakvim pripadnikom ljudskog roda kada (i ako) su i „ovi gore“, u videu (odnosno u stvarnosti, i širom ovog zemljinog šara), također isto to?… Zapravo, njih se tako ZASIGURNO ne bi moglo i smjelo nazivati! Ali …pravo pitanje bi zapravo bilo, jesmo li i mi ostali uistinu suštinski išta drugačiji …čistiji i „neviniji“ od tih, ili ma kojih, nekih „drugih“ (ili je ovo gore zapravo ništa drugo do samo jedan izolirani primjer od mnoštva drugih ekstremnih vidova manifestacije ove iste, naše …ljudske, „pale“ prirode odnosno svijesti)?! Jesmo li, možda, samo krajnje nesvjesni jedne posve realne mogućnosti (a, prije će biti – notorne činjenice) da je sve to, što vidimo …i čemu svjedočimo da se događa, samo odraz ogledala naše vlastite svijesti – i da sve to ne čini nitko drugi doli mi sami, tj. ista …ova …svijest? I, upravo u skladu sa tim – u dubokoj unutarnjoj kontemplaciji, najviša istina postojanja nam se otkriva u saznanju da ako je nešto moguće (učiniti, izvesti, izvršiti) bilo kome, tada je to moguće SVAKOM: UM je jedan, samo je u pitanju kako, koliko i na koji način mu tko prianja i time omogućuje da se, upravo u savršenom skladu sa tim, kroz njega manifestira!

No, da se vratimo malo na početak. Dakle, jednom „iole normalnom ljudskom biću“ (u kakve, siguran sam, velika većina nas, bar na ovim stranicama, može sebe svrstati) jednostavno je nerazumljiva i NE-POJMLJIVA tolika mjera odsustva empatije u odnosu na jedno drugo, pateće živo biće; a kamoli još u situaciji kada TI SAM (odnosno ovi „ljudi“ iz videa) jesi NEPOSREDNI UZROČNIK sve te enormne patnje i tuđega bola… Pa dobro, točno je da princip Karme rukovodi cjelokupnim, tim, „sticajem aktualnih okolnosti“. Kao što je (nažalost) i sasvim sigurno i izvjesno da su i ove sirote životinjice jednom … „nekada“, bile upravo ovi, odnosno ovakvi, bezdušni tirani – pa su im se sada, u ovoj inkarnaciji, stekle nužne okolnosti za „otpuštanje“ i „suočavanje“ sa svim tim vlastitim „unutarnjim sadržajima“ koje su, povređujući „druga bića“, nesvjesno gomilali u sebi (i činili sebi) i svojoj sudbini, misleći (uobražavajući) pritom da sve to rade i čine – „nekom drugom“ (baš kao što i ove gornje tirane jednom neminovno čeka ista sudbina, isto iskustvo, ista patnja i bol, odnosno direktno suočavanje sa Istinom). Ali, zar je zaista nemoguće jednom, nekako, zaustaviti sva ta stravična zbivanja? …Prekinuti jednom za svagda cijeli taj stravični krug – cijeli taj tok uzročno-posljedičnih dešavanja – i jednom za svagda iskoračiti iz njega u konačni Spas i Slobodu? Da li je to moguće?! …Pa, da nije – vjerojatno ne bi ni Krist čovjeku i čovječanstvu ostavio poruku: „Teško svijetu od sablazni; jer moraju sablazni doći, ali teško onom čovjeku kroz koga sablazan dolazi.“

Da, neke …točnije mnoge, mnoge karme moraju biti otpuštene i oslobođene, jer su to samo „vezane, blokirane i blokirajuće energije“, i ništa drugo osim toga. I kako karme svakoga ponaosob, tako i karme čovječanstva. Ali svakako da je točno da se iz tog „kruga“ MOŽE (i MORA …jednom) izaći, i napustiti to robovanje tamnici patnje, uvjetovanosti, palog stanja svijesti, odnosno – samoga, „ljudskog“, UMA – da bi se konačno zavrijedio onaj božanski! Jer ako, i dok, se to ne učini, SVATKO OD NAS – budući participant tog jednog i istog, uvjetovanog i uvjetovajućeg, „ljudskog“ UMA – snosi i pridonosi svoga osobnog udjela u svakom pojedinačnom zlodjelu MA TKO, MA GDIJE I MA KADA GA ČINIO I UČINIO!

Da, upravo tako: koji god zločin da je neko učinio, učinio si ga TI! Odnosno; učinio ga je (sam ga) „JA“!!! Jer to „JA“, odnosno „EGO“, nije neki izolirani odnosno „lokalizirani“ entitet, svojstven svakoj individui ponaosob, već je on („TO“) jedno jedinstveno biće/entitet, koje postoji i egzistira savršeno neovisno od svih nas, ali koje se KROZ i PUTEM NAS manifestira i to upravo onako, onoliko i u onoj mjeri u kojoj mu mi sami prianjamo, odnosno u kojoj mu to dopuštamo i omogućavamo. Zaista: ne postoje „dva“ ili više EGA, već isključivo, taj, JEDAN!

I upravo u toj činjenici leži apsolutno ODSUSTVO ALIBIJA za svako ono naše čuveno: „A što ti (tj. „ja“) tu sam možeš učiniti?…“ Odnosno: “Što ti (tj „ja“), kao jedinka, tu sam možeš promijeniti?“ …i za snishodljivo, i licemjerno neodgovorno, nastavljanje po starom. Jer, osvješćenje one gornje istine – da nema „dva uma“ nego (samo) JEDAN – donosi spoznaju prije svega totalne ODGOVORNOSTI (kako svoje „osobne“ baš tako i sveukupne), a potom i svoje apsolutne MOĆI da možeš cjelokupnu situaciju mijenjati i promijeniti – baš i upravo: TI! …I JEDINO TI, uopće, i možeš dovesti do bilo kakve stvarne i istinske Promjene, jer osim „TEBE“ – ničega, i nikoga, „drugoga“ ne postoji na ovom svijetu. Sve „ostalo“ …samo je iluzija uma. JEDINO TI JESI …jedino JA JESAM!

Međutim, u svemu tome, paradoksalno, upravo …upravo zato ne postoji niti takovo nešto što bismo mogli nazvati „krivicom“, jer tada (i samo tada!) kad postoji apsolutna odgovornost za cjelokupno postojanje (odnosno apsolutna svjesnost iste) – kada je „krivica“ prepoznata, i neporecivo prihvaćena, u CELOSTI i na SVEMU – tada nema krivice, već samo predane dužnosti i odgovorne i savjesne službe u pogledu (svoga vlastitog!) CELOKUPNOG POSTOJANJA. I tada shvaćaš da „nitko …drugi …nije kriv“ za bilo što, što jeste ili se događa (pa, čak ni ti sam) – ali da svako jest odgovoran, za sve što jest i što se događa! I shvaćaš da „kriveći“ nekoga …srljaš u iluziju izbjegavanja vlastite odgovornosti i poricanja vlastite MOĆI – a to je ono što uistinu posljednje želiš! Zato …prihvačnjem apsolutne odgovornosti (i tek tada!) imaš istinsku moć da mijenjaš, i MIJENJAŠ, sve ono što jest, odnosno cjelokupnu stvarnost. I TADA IZLAZIŠ IZ „KRUGA“ JER TADA JESI SAM NJEGOV KREATOR …I ODRŽAVATELJ …I RAZORITELJ ODNOSNO OSLOBODITELJ. Tada TI JESI SAM BRAMA …I VIŠNU …I ŠIVA, i jesi CENTRALNI PRINCIP CELOKUPNOG UNIVERZUMA!!!

Da; u tom iskustvu …u toj Svjetlosti svijesti, potom čak i u situaciji kada vidiš da „netko“ čini grozotu potpuno nezamislivu „normalnom ljudskom biću“, prvi i centralni impuls koji će ti se javiti jeste: Žao mi je (što sam, u nesvjesnosti i neznanju, osobno dopustio da se ovo desi…) …Oprosti mi (na svemu tome, i na boli koju sam dopustio da se desi…) …Hvala ti (na toj veličanstvenoj hrabrosti da pristupiš ovakvim okolnostima, i osobnoj žrtvi u cilju ovog …mog …neprocjenjivog iskustva osvješćenja), i Volim te …Jednoto moje svijesti, otpuštajući te u Svjetlost, i Mir …vrhovni Mir.

I tada ćeš, po prvi puta ikada dosegnuti beskraj vrhovne Slobode: oslobođenja SEBE SAMOGA, kroz amnestiranje, oslobađanje …i oslobođenje, cjelokupnog svijeta i postojanja od – sebe samoga. Jer, ti jesi: I TAJ, što horor čini …I TAJ, što horor trpi …I TAJ, čije srce se nad hororom steže, koji horor vidi, primjećuje i plače nad njim. Da, plače samo zato jer to jest NJEGOV HOROR …horor koji njegova vlastita duša …prizvanim sjećanjem, duboko u unutarnjoj iskrenosti i tišini …prepoznaje – kao SVOJ!!!

I zato, dušo moja, NIKADA nemoj licemjerno žmirit kada naiđeš na scenu nezamislivog zla i patnje koju „neko nekome čini“… I nikada ne dozvoli da tim svojim činom lažne „milosti i suosjećanja“ – a ustvari licemjernom pribjegavanju vlastitoj „nemoći“ i „slabosti“ u odbijanju da situaciju istinski i zaista promijeniš – učiniš da stvari i dalje ostanu baš takve kakve ih vidiš i gledaš, i da ne kreiraš njihovu, tvojoj istinitoj duši željenu, PROMJENU. Jer tvojom, i samo tvojom SVJESNOŠĆU, stvari (i stvar-nost) bivaju konačno istinski o-svjetljene, o-slobođene …i blagoslovljene: blagoslovljene Istinom, i Ljubavlju!

Žao mi je …sva draga, pateća, bića ovoga svijeta. Oprostite mi …sva draga, pateća, bića ovoga svijeta. Hvala vam …sva draga, pateća, bića ovoga svijeta. I Volim vas …sva draga, pateća, bića ovoga svijeta. Jer vaša patnja nije vaša patnja nego moja! I ta jezivo zlokobna, nesvjesna ruka, koja vam vođena tim bolesnim, nesretnim, umom čini tu nezamislivu patnju i bol, nije ruka tog …nekog krvnika, nego moja! …I taj nesretni, nesvjesni, bezdušni um, koji sve to producira, izvršava i omogućuje, jest – MOJ UM …da, MOJ …a ne nečiji „tuđ“! …Oprostite mi, da bi Gospod …da bi sama Voljena Bezgrješna Duša postojanja mog, mogla oprostiti meni samome.

Žao mi je …Hvala vam …i Volim vas. Jer S V E je/smo J E D N O !!!

Alakh Niranjan

www.apsolutnaistina.com

Najčešća izjava, prema Ralph Mossu, u njegovoj knjizi “PREISPITIVANJE kemoterapije”, je da u velikom broju ispitivanja, baš liječnici koji provode kemoterapiju kažu da “Nikada ne bi preporučili kemoterapiju nekom od članova svoje obitelji niti bi je sami na sebi primijenili”. Jedan od savjetnika, Dr. Dan Harper, izvijestio je o neobjavljenom ispitivanju u kome je utvrđeno da samo 9% onkologa koriste kemoterapiju kada je kod njih u pitanju rak.

 Neka od izjava farmaceuta i liječnika koji još nisu u “kandžama” industrije raka:

 ”… Kao kemičar, naučen da tumačim podatke, neshvatljivo mi je da liječnici mogu ignorirati evidentnu činjenicu da kemoterapija čini mnogo, mnogo više štete nego dobrog.”
- Alan C Nixon, PhD, former president of the American Chemical Society.

“Zaboravite kemoterapiju”:

U službenom časopisu “Udruge za borbu protiv raka Srbije”, ovaj članak je napisao onkolog Dr. Slobodan Čikarić, predsjednik tog udruženja, koji veći dio godine radi u Seattleu, SAD. I on osobno, zajedno sa koistraživačima iz Srbije i Crne Gore ustanovio je da nema benefita od kemoterapije.

Ovo je njegov članak:

 Istraživački tim, na čelu s dr. Peterom Nelsonom iz Centra za istraživanje raka “Fred Hutchinson” iz Seattlea (SAD) objavio je znanstveno istraživački rad u stručnom časopisu “Nature Medicine ” od05.08. 2012. godine. Rezultati njihovih istraživanja su uznemirili američku javnost gotovo do šokantnih razmjera.

 Istraživači su došli do neočekivanog otkrića da jedan od tri do danas nezamjenjivih terapeutskih modaliteta u onkologiji – kemoterapija, ne samo da ne uništava stanice raka već favorizira njihovu ubrzanu diobu, pospješuje rast primarnog tumora i njegovo Infiltrativno – destruktivno širenje na okolna zdrava tkiva i diseminaciju (metastaziranje) u udaljene organe. Predmet istraživanja znanstvenika iz Seattlea bili su solidni tumori dojke, pluća, debelog crijeva i prostate.

Citostatski tretman stanica raka navedenih tumora proveden je:

 a – in vitro varijanti (kultura stanica raka u Petrijevoj šalici)

 b – in vivo varijanti (solidni tumor okružen živim tkivom)

U obje varijante, stanice raka napadnute su istom vrstom i istom dozom citostatika.

Citostatici su stanice raka u in vitro varijanti uništili in toto. Međutim, solidni maligni tumori, okruženi zdravim tkivima, reagirali su na kemoterapiju na neočekivan način. U početku citostatskog tretmana dolazilo je do djelomične regresije tumora. Nastavkom kemoterapije dolazilo je do progresije bolesti: ubrzane diobe stanica raka, rasta primarnog tumora i infiltracije okolnih zdravih tkiva kao i metastatskog širenja u udaljene organe.

 Istraživači su uočili da zdrava tkiva koja okružuju maligni tumor utječu na ponašanje stanica raka prema kemoterapiji. Utvrdili su da i zdrava tkiva oko tumora reagiraju na citostatski tretman, posebno fibrozno tkivo. Fibroblasti u normalnim okolnostima produkuju protein (kolagen i Hijalina) koji predstavljaju građevinski material za izgradnju fibroznih vlakana. Produkt fibroblasta je i protein šifriran kao: WNT16B.

Prozvodnja ovog proteina se povećava pod utjecajem citostatika. Što se aplicira veća doza citostatika i produkcija proteina WNT16B se povećava čak 30 puta više u odnosu na normalne uvjete (bez citostatika). Upravo ovaj protein (WNT16B) odgovoran je za rezistenciju stanica raka na kemoterapiju i istovremeno je stimulirajući faktor za ubrzanu diobu stanica raka.

 Posljedično, dolazi do bržeg rasta primarnog tumora, njegovog lokalnog širenja i metastaziranja na udaljene organe, što sve zajedno dovodi do letalnog (smrtonosnog) ishoda za domaćina.

 Djelomična regresija solidnog tumora na početku kemoterapije je posljedica produkcije relativno male količine proteina WNT16B. Nastavkom kemoterapije povećavaju se aplikovaone doze citostatika koje dovode do povećane produkcije WNT16B, a ovaj protein proizvodi kontraefekat kemoterapije na stanice raka solidnih malignih tumora.

Naša dugogodišnja klinička istraživanja i iskustva u području terapijskih modaliteta u onkologiji idu u prilog istraživačima iz Seattlea. Kemoterapija, kao pomoćni terapijski modalitet se primjenjuje u samo strogo indiciran slučajevima (udaljene meta promjene i slično), vodeći računa o apliciranim dozama citostatika.

 U proteklom desetljeću ovog stoljeća, kemoterapija doživljava veliku ekspanziju u Svijetu i u Srbiji. Za nabavku citostatika iz proračuna Srbije izdvojeno je 2004. godine 9,4 milijuna Eura, a 2011. godine 38 milijuna Eura. Ukoliko se potrošnja citostatika nastavi ovim tempom u narednih 15 godina iz proračuna Srbije će se u ove svrhe izdvajati milijardu Eura. (Ništa bolje nije niti u Hrvatskoj)

 Interesantni su onkološki protokoli o specifičnoj terapiji nekih solidnih malignih tumora koji se primjenjuju na Institutu za radiologiju i onkologiju Srbije.

 Za rak dojke, jedna verzija Protokola je dizajnirana na način kako slijedi:
3 ciklusa FAC + radikalna operacija dojke, +3 ciklusa FAC + radioterapija +3 ciklusa Taxol + Nolvadex.

 Kada i ako bi se dr. Peter Nelson upoznao s ovom shemom specifične onkološke terapije raka dojke, sigurno bi se veoma uzbudio. Višemjesečni tretman raka dojke velikim količinama citostatika, koji prethodi radioterapiji dovodi do hiperprodukcije protein WNT16B, što ima za posljedicu diseminaciju osnovne bolesti i radioterapija kao lokoregionalni pristup tumour je izlišna.

 Potrebno je na ovom mjestu istaknuti činjenicu da u Srbiji s porastom potrošnje citostatika raste i stopa mortaliteta od malignih tumora u prosjeku za 2,3% godišnje.

U Zapadnoj i Sjevernoj Europi, SAD i kanadi, ova stopa opada u prosjeku za 1% godišnje već 15 godina.

 Postavlja se pitanje kojim putem krenuti dalje kada je riječ o primjeni kemoterapije kod solidnih tumora. Lider istraživačkog tima iz Seattlea dr. Peter Nelson sugerira:

Mijenjati protokole o terapijskim modalitetima u onkologiji, posebno vodeći računa o smanjenju doza citostatika.

Izvor: svejeizljecivo.com

Više o uzroku i liječenju raka možete pročitati OVDJE.

Ljubav na koju je spojen ego je oblik ljubomore – zbog toga nitko ne može biti toliko ljubomoran kao zaljubljena osoba. Ljubav koja je spojena na ego je urota i trik da bi se posjedovali drugi. To je urota – upravo zato nitko ne guši toliko ljudi kao oni koji govore o ljubavi. Ova situacija je stvorena zbog “ljubavi” koja dolazi iz ega – ne može postojati veza između ljubavi i ega.

Jednom, tama je otišla Bogu i rekla mu “Sunce me stalno proganja. Zadaje mi puno problema. Prati me od jutra do mraka i do večeri sam vrlo umoran. I kad dođe noć prije nego sam završio svoj san i odmor, počinje me opet pratiti. Mislim da mu nikada nisam učinio ništa nažao. Mislim da ga nikada nisam naljutio. Zašto me onda stalno prati? Zašto me stalno maltretira? Što sam mu krivoga učinio?”

Tada je Bog pozvao Sunce i pitao ga je “Zašto stalno natjeravaš jadnu tamu? Uvijek bježi, skriva se, posvuda traži utočište. Zašto ju pratiš 24 sata? Koja je potreba za time?” Sunce je reklo “Tko je tama? Još ju nisam sreo. Čak je niti ne poznajem. Nisam ju još vidio, ali ako sam u neznanju učinio nešto pogrešno spreman sam zatražiti oprost. I kada je jednom prepoznam, više je nikada neću pratiti.”

Priča se da je prošlo milijune i trilijune godina od ovog događaja. Ovaj slučaj je “u tijeku” u božjim datotekama. Bog još nije uspio spojiti svjetlost i tamu zajedno i kažem vam nikada niti neće moći, bez obzira koliko on bio svemoguć. Čak niti “svemoćni” nema sposobnost da stavi tamu pred svjetlost jer tama i svjetlost ne mogu postojati zajedno.

Postoji razlog zašto oni ne mogu zajedno egzistirati. Razlog tome je što tama nema vlastito biće, tako da ne može postojati ispred Sunca. Tama je izbivanje svjetlosti – dakle kako odsutnost i prisutnost iste stvari mogu zajedno postojati? Tama je odsutnost Sunca. Tama nije ništa sama po sebi. Ona je samo odsutnost Sunca, odsutnost svjetla. Kako se odsutnost svjetla može pojaviti? Kako obje stvari postoje? Bog to nikada neće moći urediti.

Na isti način Ego i Ljubav ne mogu postojati zajedno. Ego je kao tama. To je odsudstvo ljubavi, ego nije prisutnost ljubavi. Ljubav unutar nas je odsutna tako da unutar nas odjekuje glas “Ja”. I sa ovim glasom “Ja” mi govorimo JA želim voljeti, JA želim dati ljubav, JA želim primiti ljubav. Zar ste poludjeli!? Nikada nije postojala bilo kakva veza između “ja” i ljubavi. I taj “Ja” nastavlja govoriti u ime ljubavi – JA želim moliti, JA želim doseći Boga, JA želim biti oslobođen.

Ovu istu stvar govori i tama, JA želim zagrliti Sunce, JA želim voljeti Sunce, JA želim biti gost u sunčevoj kući. To je nezamislivo. “Ja” je potpuno odsudstvo ljubavi. “Ja” je manjak ljubavi, i što više radimo na jačanju glasa “Ja”, manja je mogućnost da pronađemo ljubav unutar nas. Što je više Ego prisutan, to je više ljubav odsutna; tamo gdje ego prevlada, ljubav će potpuno umrijeti.

Ne može postojati ljubav unutar nas, zato jer ako počinjemo tražiti unutar nas naći ćemo samo gals “Ja” koji konstantno odzvanja 24 sata. Mi dišemo sa tim “Ja”. Mi pijemo vodu sa tim “Ja”. Ulazimo u hramove sa tim “Ja”. Što još postoji u našim životima umjesto toga “Ja”?

Naša odjeća je odjeća našega “Ja”. Naše društvene pozicije su pozicije našega “JA”. Naše znanje je znanje našega “Ja”. Naša duhovna praksa, naše pomaganje drugih, je pomaganje našega “Ja”. Naše sve, čak i naša Sannyasa, je također Sannyasa našega “Ja”. “Ja” nisam običan čovjek. “Ja” sam pomagać. “Ja” sam osoba sa znanjem. “Ja” sam bogat. “Ja samo ovo, “Ja” sam ono…

Kuća koja je sagrađena oko “Ja” neće biti upoznata sa ljubavi. I onda ta glazba koja dolazi iz unutarnje jezgre našeg srca, koja nas može upoznati sa istinom života, neće se uzdići iz Veene srca. Vrata se neće otvoriti, zauvijek će ostati zatvorena.

Moramo u osnovi shvatiti koliko je jak naš “Ja”, koliko je on dubok. I moramo jasno vidjeti da ako ga produbljujemo, ako mu dajemo snage, da je on jači i jači svakodnevno. Ako ga jačate onda ostavite nadu da će ljubav narasti unutar vas ili da možete raspetljati čvor ljubavi, ili da možete dokučiti blago ljubavi. Odbacite svaku ideju o tome. Ne postoji način da se to dogodi.

Znači ja vam ne govorim da počnete voljeti jer vam ego govori “Ja volim”. Ova ljubav koja dolazi od ega je apsolutno kriva, stoga sam rekao da su sve naše ljubavi lažne – jer dolaze od ega, one su njegova sjena. I zapamtite da ljubav koja dolazi iz ega je mnogo opasnija od mržnje, jer mržnja je čista, direktna i jednostavna, ali ljubav dolazi promjenjenog lica i biti će je teško prepoznati.

Ako ste voljeni s ljubavlju koja dolazi iz ega nakon nekog vremena osjećat ćete se kao da ste držani u lancima umjesto u rukama ljubavi.. Nakon nekog vremena doći ćete do saznanja da ta ljubav koja izgovara prekrasne govore i pjeva prekrasne pjesme je samo primamljiva u početku. U tim slatkim pjesmama puno je otrova. Ako ljubav koja dolazi u obliku cvijeća je samo sjena ega, kada dodirnete cvijeće, naći ćete trnje koje će vas probiti.

Kada ljudi žele uhvatiti ribu, stave mamac na udicu. Ego želi postati gospodar drugih, želi ih posjedovati, tako da ih probada sa mamcem ljubavi na udici. Tako mnogi ljudi završe u boli i patnji upravo zbog svojih iluzija o ljubavi. Zbog ove iluzije ljubavi cijela Zemlja, cijelo čovječanstvo pati. I još uvijek mi ne shvaćamo da je ljubav koja dolazi iz ega pogrešna… To je razlog zašto smo stvorili ovaj pakao.

Ljubav na koju je spojen ego je oblik ljubomore – zbog toga nitko ne može biti toliko ljubomoran kao zaljubljena osoba. Ljubav koja je spojena na ego je urota i trik da bi se posjedovali drugi. To je urota – upravo zato nitko ne guši toliko ljudi kao oni koji govore o ljubavi. Ova situacija je stvorena zbog “ljubavi” koja dolazi iz ega – ne može postojati veza između ljubavi i ega.

(Osho, “Unutarnje putovanje”)

/Skola za dušu/

Izvor: skolazadusu.com

Kada govorim o Svijesti ti si misliš: „Svijest! Opet ta riječ. Da, jednog dana ću shvatiti što ona zapravo znači“.

Možeš li uvidjeti da se čak ni takve misli ne mogu pojaviti ili biti percipirane bez Svijesti koja je njihov izvor i koja im omogućuje da se pojave te budu percipirane?
.

Na Satsangu mi razotkrivamo i odbacujemo nestvarno.
Kada je nestvarno odbačeno, ti ne moraš dalje tragati za stvarnim.
Samo Stvarno preostaje.
Uvijek je ovdje.
Ti shvaćaš kako nikada nije ni bilo bez tebe.
Uvijek je ovdje kao tvoje vlastito Sebstvo.

Marihuana je biljka koju su ljudi od najdavnijih dana upotrebljavali u razne svrhe. Biljka je porijeklom iz Azije, spominje se u svetoj knjizi Perzijanaca ( Zend Avesta ) i Indijaca ( Atharva Veda ). Dokazano je da se biljka upotrebljavala 4000 g. Pr. Kr. u Kini i 3000 g. Pr.Kr. u Turkmenistanu. Biljka je imala snažan utjecaj na kulturu mnogih naroda i civilizacija. Grčki povjesničar Herodot, prozvan ocem povijesti u svojim zapisima navodi kako su mnogi antički narodi koristili marihuanu u razne svrhe, među ostalim i radi postizanja sreće.

Autor: Filip Raunić

Izvor: drugacije.hr

George Washington i Thomas Jefferson, tvorci američke države, uzgajali su je na svojim farmama. Američka poljoprivreda, nakon pobjede u ratu za nezavisnost, bazirala se na uzgoju konoplje. Korištena je i za proizvodnju odjeće, papira, ulja i u medicini. Prvi primjerak Deklaracije neovisnosti napisan je na papiru dobivenom od biljke kanabisa. Kroz cijelu ranu povijest SAD-a, konoplja je bila i uobičajeno sredstvo plaćanja poreza. U 20 stoljeću SAD je bio prva zemlja koja je uvela prohibiciju marihuane, koja je ubrzo prihvaćena u gotovo cijelom svijetu. Kako se SAD od države potpune slobode, pretvorile u državu koja je u cijelom svijetu pokrenula kriminalizaciju ove biljke ?

Kriminalizacija marihuane

Prvi poznati zakon vezan uz marihuanu donesen je u američkoj saveznoj državi Virginia. Od 1763. do 1769 godine u toj državi mogli ste biti kažnjeni zbog ne uzgajanja marihuane. Britanskom kralju ta je biljka bila toliko potrebna da je morao nekako prisiliti farmere u kolonijama da je uzgajaju. Prvi zakon o zabrani marihuane, također dolazi iz SAD-a. Takozvanim Tax actom iz 1937 država je onemogućila trgovinu, uzgajanje i upotrebu marihuane. Nije ju zabranila, niti stavila van zakona, nego jednostavno onemogućila. Za uzgoj, prodaju ili konzumaciju kanabisa, potrebne su bile markice koje su se izdavale samo u Washingtonu. Problem je bio u tome, što je uzgajivač kada bi došao po markicu, morao nositi svu konoplju za koju želi markicu sa sobom, pa bi u samom transferu robe bio u prekršaju. Čovjek najzaslužniji za taj zakon bio je Harry Jacob Aslinger, prvi šef novo uspostavljenog federalnog biroa za narkotike. Na tu poziciju postavljen je najviše zahvaljujući kompaniji DuPont, koja je patentirala proizvodnju sintetike i plastike iz ugljena. Za njih je problem bio što su se ti proizvodi puno jeftinije i jednostavnije već dobivali iz biljke kanabisa. Hearst Paper Manufacturing Division, bila je firma koja se bavila proizvodnjom papira i koja je također gubila milijune dolara zbog lako dostupnog kanabisa, kojeg je svatko mogao uzgajati. Ključni razlozi za prohibiciju marihuane bilo je lobiranje i pritisci ovih kompanija na američke vlasti. Financijski interes ovih i još nekih farmaceutskih kompanija bio je prevelik da bi ga kočila samo jedna biljka. Međutim, trebalo je stanovništvu nekako objasniti da biljka koja se upotrebljava skoro 6 tisuća godina u razne svrhe, odjednom postaje ilegalna. Aslingerovi momci pokrenuli su snažnu anti kampanju. U policijskom izvješćima stajalo je kako je većina zločina počinjena pod utjecajem marihuane, zbog koje čovjek postaje krvoločan, nasilan i neuračunljiv. Naravno svakome tko je ikada zapalio joint, jasno je da su potpune neistine i da je učinak potpuno suprotan. Mediji su odigrali ključnu ulogu u ovoj prljavoj kampanji, rađeni su plakati, tiskani pamfleti, snimani i filmovi kojima je cilj bio promijeniti svijest ljudi o konoplji i prikazati je kao krajnje opasnu i negativnu star. Najpoznatiji film takve tematike je Refer Madness. Gledano iz današnje perspektive taj film možemo promatrati kao parodiju, ali dobar dio Amerikanaca taj je film tada uzimala krajnje ozbiljno. Nakon drugog svjetskog rata, propaganda protiv marihuane je nastavljena. Samo ovoga puta, konzumente te biljke, optužilo se da su komunistički agenti, te da je marihuana podmetnuta od kineskih i sovjetskih komunista kako bi američki narod postao pasivan, bez snage za borbu protiv komunizma. Nevjerojatno je kako su američke vlasti sada koristile potpuno suprotnu antipropagandu nego prije rata. Od biljke koja potiče agresivnost, marihuana je dovedena do komunističkog oružja za poticanje apatije. Jedino što je zajedničko ovim porukama, kojima su građani bili bombardirani kroz medije, filmove i tisak jest da su podjednako besmislene. 1961 SAD je počeo izvoziti svoju prohibiciju. Međunarodnim aktom, koji je potekao od Aslingera, konoplja je zabranjena u 160 zemalja svijeta.

Nevjerojatna korisnost konoplje

Upotreba u medicini

Znanstvenici su dokazali da marihuana liječi, ili pozitivno utječe na liječenje multiple skleroze, raka, , glaukoma, epilepsije, smirenje grčeva, depresije, epilepsije, migrene, astme, pruritusa, nesanice, bolova i smirenje kašlja, te mnogih drugih bolesti. Nasuprot tome, niti jedno istraživanje nikada u povijesti nije zabilježilo niti jedan štetan učinak marihuane na mozak, odumiranje moždanih stanica ili slično, što joj stalno pripisuju njezini protivnici. Dokazano je da marihuana, za razliku od duhana ili kave, ne stvara nikakvu fizičku ovisnost. Također nikada nije zabilježeno da je netko obolio od raka pluća zbog konzumacije isključivo marihuane, što je još jedna od laži koje često čujemo od raznih kvazi znanstvenika i šarlatana. Godišnje od duhana umire 435 tisuća ljudi, od alkohola oko 85 tisuća ljudi. Od negativnih nuspojava aspirina godišnje umre 7 500 ljudi. Svaki lijek je opasan u prevelikim količinama, od prevelike konzumacije kave, također je zabilježen nemali broj smrti. Ako ove legalne supstance odnose tolike živote, koliko je onda ljudi do sada ubila marihuana, koja je ilegalna i navodno jako opasna za zdravlje ? U više od 6 tisuća godina koliko je ljudi konzumiraju, nije zabilježena niti jedna smrt uzrokovana marihuanom. Zagovaratelji prohibicije često tvrde kako marihuana vodi ka konzumaciji težih droga i tako pravdaju zabrane. U stvarnosti, događa se upravo suprotno. Kako bi nabavili marihuanu, ljudi moraju doći u kontakt s kriminalcima koji im mogu nabaviti i ostale droge. Kada bi se kanabis kupovao legalnu u dućanu uz račun, takve opasnosti ne bi bilo.

Znanost o kanabisu : http://youtu.be/NHQsx4GQioQ

.

Tko zarađuje zbog prohibicije ?

Prohibicijom alkohola 20-tih godina u SAD-u, ljudi nisu prestali piti, ali je država prestala zarađivati od poreza, a bogatili su se mafijaši kao Lucky Luciano i Al Capone koji su preuzeli trgovinu alkoholom. Logično je da dileri i mafija ni danas ne žele legalizaciju trave, jer bi im to odnijelo ogromnu zaradu. U Nizozemskoj, u kojoj se konzumacija trave dopušta, godišnje se od poreza na travu i turizma vezanog uz Coffe shopove zaradi 2.5 milijarde eura. Usprkos neometanoj konzumaciji u toj zemlji, imaju manji postotak maloljetnika koji koji koriste kanabis od SAD-a, kao i manji postotak ovisnika o težim drogama nego što ih je u SAD-u. Ukupan postotak konzumenata marihuane približno je isti kao i u Americi. Dakle očito je da zabrana ne vodi smanjenju ili potpunom nestanku konzumacije. Međutim i danas postoje ljudi, pa i cijele industrije kojima zabrana marihuane donosi ogromnu zaradu. Najbrže rastuća industrija u SAD-u je začuđujuće – zatvorska. U zadnjih 20 godina samo u Texasu izgrađeno je 77 novih zatvora, većinom privatnih. Kasnih 80-tih godina u SAD-u postojalo je 5 privatnih zatvora, danas ih ima više od 260. Šokantno zvuči podatak da u Americi živi 5 posto svjetske populacije, ali 25 posto svih svjetskih zatvorenika dolazi upravo iz SAD-a. Trenutno je u zatvorima diljem Amerike više od 45 tisuća ljudi zbog prekršaja vezanih uz marihuanu. A godišnje je više od 780 tisuća uhićenih zbog konzumacije, uzgajanje ili preprodaje ove biljke. Iz ovih podataka očigledno je da bi legalizacija prouzrokovala ogromne gubitke za ovu industriju. Međutim, postoji jedna grana čiji bi gubici bili daleko veći, i koja danas, ispred vojne, kotira kao najprofitabilnija industrija na svijetu. To je farmaceutska industrija koja godišnje zarađuje više od 600 milijardi dolara i bilježi neprekidni rast. Kanabis, za kojeg mnogi priznati doktori i znanstvenici kažu da liječi više od 2000 poznatih bolesti, jako bi uzdrmao profit ove grane. Zašto bi itko više kupovao antidepresive, kada dokazano učinkovitiji lijek, sa puno manje negativnih nuspojava može uzgajati u svom vrtu ? Kako ne bi došlo do legalizacije, brine se 1274 lobista farmaceutskih kompanija u Washingtonu ( preko 2 na jednog člana kongresa ). Zanimljivo je da su američke vlasti odobrile lijek Marinol, koji sadrži THC, spoj zbog kojeg je zabranjena marihuana. Od propisanih lijekova godišnje umire više od 100 tisuća ljudi, ali oni se i dalje legalno proizvode i prodaju. Naravno svaki lijek je opasan i ima svoje negativne posljedice, pogotovo uslijed prevelike ili nepravilne konzumacije. Svaki, osim jednog, koji je, ironično – ilegalan. Kanabis je također vrlo kvalitetan i zahvalan materijal u tekstilnoj industriji. Kvalitetniji je od pamuka, lakše se dobiva i ima širu namjenu.

Pitanje je trenutka…

Kanabis je nesumnjivo najkorisnija biljka poznata čovječanstvu. Mogućnosti njene upotrebe u medicini, tekstilnoj i prehrambenoj industriji i proizvodnji bio-dizela su gotovo neograničene. Njen značaj u umjetnosti i kulturi nemoguće je dokazati, ali je evidentan. Neki od konzumenata marihuane koji su značajno doprinijeli čovječanstvu su : Friedrich Nietzsche, William Shakespeare, Abraham Lincoln, Vincent van Gogh, Rembrandt, perzijski prorok Zaratustra, kao i gotovo svi popularni glazbenici novijeg doba. Nažalost Aslingerova propaganda zadržala se do današnjih dana. I danas ćete na HTV-u čuti razne mediokritete kako tumače da nema države u svijetu koja razlikuje lake i teške droge, i danas će razni kvazi stručnjaci iz ureda za suzbijanje droge djeci u srednjoj školi dijeliti knjižice u kojima stoji kako marihuana trajno oštećuje možda stanice. I danas će političke stranke ubirati jeftine poene optužujući svoje  suparnike da su za legalizaciju droge, busajući se u prsa kako su oni protiv. Nemoguće je izračunati koliko bi Hrvatskoj donijela legalizacija trave, ali je vrlo jasno da bismo uz obalu kakvu imamo i legalnu travu bili mjesto koje bi svatko želio posjetiti. I platiti koliko treba. Na što bi država ubirala ogroman porez i enormnu zaradu. I ovako travu može nabaviti gotovo bilo tko, samo što za to mora stupiti u kontakt sa ljudima koji mu mogu prodati i heroin. Crno tržište cvijeta, a država troši novce poreznih obveznika na beznadne pokušaje suzbijanja ovog izmišljenog problema, umjesto da ubire porez od trave kupljene legalno, na kiosku, jednako kao što se kupuju i prodaju dokazano štetnije cigarete i alkohol. Ako bismo ljudsku povijest promatrali kao jedan dan, kroz 23 sata i 55 minuta ljudi su uzgajali i koristili marihuanu u razne svrhe. Njome su liječili razne bolesti, proizvodili odjeću i papir, bazirali gotovo cijelu poljoprivredu na ovoj biljci. Mnoge religije spominju je kao svetu biljku koja liječi sve, a rastafarijanci su otišli i korak dalje pa cijelo svoje vjerovanje baziraju na kanabisu. U preostalih pet minuta poznate povijesti čovječanstva, marihuana je stavljena van zakona, njezini konzumenti su zatvarani, a uzgoj zabranjen. Jasno je da laž ne može živjeti vječno, argumenti i činjenice prevladat će nad propagandom i financijskim interesa manjine. Pitanje je vremena, države koja će pokrenuti lavinu, čovjeka koji će biti dovoljno jasan u prezentiranju činjenica svjetskoj javnosti, ali jedno je sigurno. Marihuana će ponovno biti legalna.

Autor: Filip Raunić

Izvor: drugacije.hr

.

Ako govorimo o borbi moramo shvatiti da se ona ne odnosi na autoritete koji dolazi izvana, nego na rešetke koje je svako sebi ugardio u vlastiti um. Niko ti neće braniti da se baviš određenim pitanjima. Možda tu i tamo netko i hoće, jer dogodi se ideja koja se jako razlikuje od općeprihvaćenih, pa se događaju i posljedice, jer konformizam ne dopušta da prihvaćamo ljude sa drugačijim idejama, pa zato imamo toliko takozvanih disidenata u znanosti, ali istina prije ili kasnije izađe van.

Krešimir Mišak hrvatski je novinar, muzičar i pisac naučne fantastike. Završio je novinarstvo 1996. godine na Fakultetu političkih znanosti pri Sveučilištu u Zagrebu. Od 1988. radi na Hrvatskoj radio televiziji, gdje postaje poznat po emisiji “Na rubu znanosti” koja se prikazuje od 2002. godine.

Naučnu fantastiku počeo je pisati 1999. godine i od tada je napisao desetak kratkih SF priča. 2000. i 2005. je dobio SFERA nagradu za najbolju SF priču. 2005. godine objavljena mu je zbirka SF-priča “Zvjezdani rifovi”, a u 2006. je izdao knjigu “Telepatija i telekineza”, a potom “Svjetla na nebu – kronologija istraživanja NLO-a”, “Sve piše u novinama (…a ponešto i ne)”, “Sretan Vam kraj svijeta… kakvog ste poznavali”, “Putovati kroz vrijeme – zašto ne”, a najnovija se zove “Dečki, odjebite u skokovima”. Ima svoj bend pod nazivom “Hakuna Matata”, gdje je gitarista i vokalista.

Sa Mišakom su za portal BUKA razgovarali o području na rubu znanosti, naučnom pomatranju svijeta, propitivanju autoriteta i drugim temama.

Razgovarala vodila: Maja Isović

Izvor: 6yka.com

Gospodine Mišak, šta je za Vas područje na rubu znanosti i kako biste ga opisali?

Područje na rubu znanosti opisao bih kao granično područje ljudskog znanja, jer znanost je uži pojam od znanja. Ljudsko znanje obuhvata mnogo više od onog što se nalazi u području znanosti kao što su pitanje paradigme, pitanje iskustava i mnogih drugih tema. Ova područja trenutno se nalaze se izvan fokusa znanosti, ali ulaze u područje ljudskog znanja tako da ovaj termin najbolje označava ono što spada u oblast koja se zove na rubu znanosti. Kad govorimo o ljudskom znanju taj termin je sveobuhvatan i savršeno precizno opisuje neprecizno područje.

Emisiju „Na rubu znanosti“ vodite i uređujete jedanaest godina, pa me zanima  kako pronalazite teme za tako kontinuiran rad?

To je pitanje na koje je skoro nemoguće odgovoriti. Na kraju svake godine uvijek se čini da više nema tema koje bi se mogle obraditi i da sam ih sve pokrio. Ali kad se čovjek bavi uopšte novinarstvom i pisanjem on se nauči mijenjati perspektivu. Na početku sam krenuo sa uskim temama kao što su NLO teme. Nakon toga sam promijenio područje rada u sve ono što u sebi ima „osjećaj začudnosti“ kako bi se to zvalo u američkom SF-u. Tu su se onda našle teme futurizma, mistike i slično. Sa vremenom sam upoznavao ljude koji se bave određenim područjima, dok su sa vremenom neke druge teme postajale sve prisutnije u odnosu na ranije godine, pa su se te teme same stvorile. Desilo se i to da su ljudi počeli zvati i predlagati teme, a kad stranci dolaze pozovem ih u emisiju. Da sumiram, dio tema počeo je dolaziti, a dio tema dolazi sa otkrivanjem novih područja i mijenjanja perspektiva.

Kad govorimo o području na rubu nauke šta je tu mit ili uticaj pop kulture, a šta činjenica?

Sigurno je da su, uvjetno rečeno, dio pop kulture bile razne teme koje su prethodnih desetljeća uvijek bile objedinjavane u knjigama koje su se doticale tema misterija. One su se bavile NLO-ima, kriptozologijom i slično, a bile su dio pop kulture. Te knjige su u sebi sadržavale određeni materijal i štof, a ufologija je najbolji primjer za to. To je oblast koja je prožeta podacima, a riječ je području koje je potpuno neshvaćeno. Ako pričamo o granicama znanosti i tu smo na sliskom terenu. Postoje neki optimisti koji misle da je znanost jedna samokritična metoda koja u sebi sadrži određene procese koji osiguravaju objektivnost. To naravno možda vrijedi za neke znanosti kao što su prirodne, ali kod povijesnih i ekonomskih to ne vrijedi.

Ne smijemo zaboraviti i da su prirodne znanosti omeđene paradigmom, a ako neki podatak ne odgovara paradigmi najčešće se ne zna šta bi se radilo sa njim. Taj podatak se ostavi po strani, pa kad se jednog dana akumulira puno takvih podataka onda nastane nova paradigma. O takvom shvatanju paradigme ranije je pisao i autor Tomas Kun. Međutim, važno je istaći da se upravo na tim granicama paradigmi nalazi ono najzanimljivije. Danas su prihvaćene određene teorije kao što su teorija velikog praska, teorija evolucije, dok je naše znanje o tim teorijam filtrirano u školskim udžbenicima. Ukoliko malo uđete u svaku od tih tema i pogledate ju posebno otkrićete mnogo detalja koje govore suprotno od onog što glavna teza zagovara i zato bih rekao da se ono vrijedno proučavanja i nalazi na samim rubovima, a to su pitanja svijesti, pitanje zakulisnih zbivanja u povijesti i slično. Takva pitanja najčešće dobijaju etikete, a etikete znače zabranu kretanja. Rubovi su prostor odakle se može otići negdje dalje.

NEDOSTAJE NAM PITANJE SVIJESTI

Naučni pogled na svijet je opšteprihvaćen i dominantan. Ali, da li smo danas previše zaokupljeni naukom da odgovore na važna pitanja i ne pokušavamo tražiti na nekim drugim, alternativnim, stranama?

Činjenica je da danas u medijima često možemo naići na rečenice: znanstvenicu su potvrdili, dokazali ovo ili ono… i to pitanje se dalje ne propituje. Zaboravlja se da na ovom svijetu ne postoji jedna struktura koja bi se mogla nazvati znanstvenicima, već postoji veliki broj pojedinaca znanstvenika koji se bave raznim područjima, više ili manje uspješno i sa prodorima u nepoznato. Ono što nas često zavarava jeste podatak koji je zapakovan u malu kutijicu sa mašnicom, a koji se prihvata kao nepobitan zaključak i trenutno stanje. Naravno da svaki trenutak povijesti mora imati jednu paradigmu koja objašnjava ključna pitanja poput pitanja kako su nastali svemir, čovjek i život. Prije 400 godina crkva je imala svoje odgovore, danas znanost ima svoje. Međutim, čini se da danas nedostaje ono što je jedan stari fizičar Vilijam Tiler nazvao psihoenergetika, odnosno pitanje svijesti.

Iako je svijest glavna kada je percipiranje svijeta oko nas, i nas samih, u pitanju mi ne znamo šta je ona ili odakle potiče. Čini mi se da smo premalo zaokupljeni bitnim stvarima o kojima se treba promišljati. Širom svijeta otkrivaju se nova područja koja su važna i sa kojima bismo trebali da se pozabavimo, a pojedinci zaista šire obzore.

Previše smo zaključni u podatke koji se smatraju apsolutnim istinama. Kad gledam školske udžbenike od svojih kćeri u njima pronalazim mnošto nelogičnosti i tautologije i usudio bih se reći da je u svim područjima, osim hemije i drugih prirodnih nauka, više toga neizrečenog nego izrečenog. Naravno, to je logično, jer se u osnovnu školu ne može ugurati sve, međutim šteta je što se na taj način odmah na početku neka vrata zatovore i više se niko ne vraća temelju. Onda se dogodi da temelj koji je ugrađen sa 10 godina podsvjesno ostane ugrađen 20 ili 30 godina. Zanimljivo je što svaka djelatnost paralelno sa glavnim tokom nauke ima svoju opoziciju i alternativu, pa danas 10 odsto fizičara ima svoje teorije o velikom prasku, a za njih niko nije čuo, isto vrijedi i za tisuću i jednu temu. Jednostavno, većinski se pokušava progurati jedan zaključak koji se smatra rješenjem, pa da se nastavlja dalje, ali stvari nisu tako jednostavne. Toliko znanja, a toliko neznanja u isto vrijeme.

Možemo li se boriti protov tih autoriteta znanja?

Danas niko nikome ništa ne brani i zbog toga mislim da čovjek ne treba da se bori protiv autoriteta, jer postoje prostori za alternativu. Ovdje nije riječ o autoritetima koji nekome nešto brane, nego se radi o autoritetima koji su, čak i nesvjesno, svoje ideje ugradili mlađima u glave. Ponekad se sjetimo nekih rečenica od profesora koje cijenimo i mislimo da stvari ne mogu biti drugačije i to tako u nama ostaje tokom narednih decenija. Umjesto toga, trebali bismo sabrati sve što možemo, sve naučiti, spoznati i odbaciti da bismo počeli ispočetka, odnosno, krenuli dalje. Normalno je da ne možeš krenuti dalje ako ništa ne znaš, a opet ako ostaneš zatočen u samo onome što znaš takođe ne možeš krenuti naprijed. Ako govorimo o borbi moramo shvatiti da se ona ne odnosi na autoritete koji dolazi izvana, nego na rešetke koje je svako sebi ugardio u vlastiti um. Niko ti neće braniti da se baviš određenim pitanjima. Možda tu i tamo netko i hoće, jer dogodi se ideja koja se veoma razlikuje od opšteprihvaćenih, pa se događaju i posljedice, je konformizam ne dopušta da prihvatamo ljude sa drugačijim idejama, pa zato imamo toliko takozvanih disidenata u znanosti, ali istina prije ili kasnije izađe van.

Ako imamo u vidu internet i društvene mreže možemo li reći da danas živimo u društvu kontrole?

Ne reći tako nešto bilo bi slijepo. U Londonu postoji 17 kamera na jednog čovjeka, a u Zagrebu se sve češće instaliraju nove kamere. Sa plaćanjem preko mobitela svako zna šta si kad kupio. Elektronički državni nadzor je već tu, on nije u budućnosti. Na kraju krajeva i sam fejsbuk je glavni špijunski alat. Nedavno je u Zagrebu bio jedan od poznatih boraca za slobodu interneta koji je ispričao da je o jednom čovjeku oko kojeg je policija vodila istragu uz pomoć fejsbuka napravljeno preko 2.000 stranica informacija. Ljudi misle da na fejskbuku stavljaju samo nebitne informacije, malo slikice razmjenjuju i komuniciraju o glazbi, ali isto tako većina ljudi ne shvata koja je bit špijunaže. Špijune ne zanimaju konkretni podaci ili formule kao kod Džejms Bonda, već njih zanima statistika i gledaju koliko su kultivirani ljudski umovi. Prije su unajmljivani i ispitivani ljudi koji su špijunima prosljeđivali informacije o onome što se priča u birtiji ili na ulici. Prije fejsbuka nije se znalo kakvo je stanje među ljudima, kakvo je javno mnenje, šta ko misli i slično. Sada se putem fejskuka statistički može provjeriti da li je neko vrijeme zrelo za određenu ideju ili nije. Fejsbuk je isključivo izmišljen kao špijunski alat i nema nikakvu drugu namjenu.

Vidim da nosite majicu The X Files, pa me zanima vjerujete li u život van Zemlje?

Jedan fizičar je rekao da ako smo mi sami u svemiru to bi bili opako bacanje prostora u prazno… Na kraju krajeva nije bitno šta ja govorim ili ne govorim, već je bitno šta govore činjenice.

I za kraj da vas pitam kako Vi vidite budućnost ljudskog života, u kojem smjeru društvo ide?

Trenutno smo na jednoj vrsti križanja. Ako se prihvate mitovi o kapitalizmu i demokraciji, a ljudi njima daju svoj pristanak onda će budući razvoj krenuti u smjeru jedne totalitarne države, koja je već u povoju i tu na mnogo načina. Međutim, ako ljudi shvate da zapravo nemaju svoje predstavnike i da ih niko u saboru ili politici ne predstavlja onda će shvatiti da moraju predstavljati sami sebe i počeće se okretati ljudima oko sebe. Treba prestati stvarati piramidalne strukture vasti, a dogovarati se oko određenih pitanja i projekata moguće je po potrebi, kao na placu.

Razgovarala Maja Isović

Izvor: 6yka.com

Prošlo je samo 70 godina od Drugog svjetskog rata, a ludi znanstvenici iz tvrtki kao što su I. G. Farben, BASF, Hoechst i Dow i Bayer, koji su stvorili plinske komore i vršili testiranja raznih cjepiva, nisu nestali. U stvari, ti su ljudi otišli raditi za nove korporacije i farmaceutske tvrtke koje proizvode današnja cjepiva. Barem je desetak tih hladnokrvnih ubojica zaposleno nedugo nakon izlaska iz zatvora, samo 4 do 7 godina nakon suđenja u Nürnbergu gdje je utvrđena njihova krivnja i odgovornost za masovna ubojstva i porobljavanja.

Autor: Barbara Arbanas-Kovačević

Izvor: Matrix World

Uz to, na kraju je Drugog svjetskog rata zgrada I.G. Farbena u Frankfurtu zaštićena od savezničkih bombardiranja. Zašto? I.G. Farben je bila FDA/CDC vrsta „farmaceutskog kraka“ Hitlerovog Četvrtog reicha, a obitelj Rockefeller je imala financijski interes za održavanje i kontrolu ovog carstva. Istraživanja su pokazala da je Hitler također mnogo ulagao u Merck i ostale farmaceutske tvrtke.

Fritz ter Meer, koji je proglašen krivim za porobljavanja i masovna ubojstva u Auschwitzu i koji je odslužio sedmogodišnju zatvorsku kaznu, postao je 1956.g predsjednik Uprave Bayera. Carl Krauch, izvršni član I. G. Farbena i šef Hitlerove vojne ekonomije je proglašen krivim za ista djela, a u zatvoru je boravio šest godina. Nakon izlaska je 1952.g postao predsjednik odbora BASF-a. Želite li još uvijek primiti cjepivo protiv gripe? Što kažete na jedno cijepljenje vašeg djeteta protiv HPV-a?

Cjepiva su danas dio ekonomskih i političkih planova. Želite li znati više o cjepivima prije nego što pristanete na ubrizgavanje nove bolesti protiv koje ne postoji lijek? Intrigira li vas zbog čega moderna medicina promovira cjepiva kao da je riječ o nekom obliku vjerskog fanatizma (lišenog svih znanstvenih misli)? Današnja cjepiva ne sadrže samo žive inačice bolesti koje NE ŽELIMO, nego također sadrže GMO, hormone zaraženih krava, svinja, kokoši i majmuna, neprovjerene virusne kombinacije (poput H1N1), aluminij, živu, emulgatore i križane bakterije dobivene od životinja. Koja su najotrovnija cjepiva današnjice?

Cjepivo protiv ospica (živo) koje je stvorio Merck. Daju se dvije injekcije: jedna u dobi od godine dana i druga u 4. godini života. Sadrži želatinu, sorbitol, natrij klorid, goveđi serum, protein jaja i ljudski albumin.

Cjepivo protiv zaušnjaka i ospica (živo) koje proizvodi Merck. Ubrizgava se u jednogodišnje dijete. Sadrži želatinu, sorbitol, natrij klorid, goveđi serum i ljudski albumin.

Cjepivo protiv polia, difterije i tetanusa: Između 2. i 6. godine života dobiva se pet injekcija uz preporučeno „pojačanje“ svakih 10 godina. Sadrži formaldehid, fenoksietanol i aluminijev fosfat.

DTaP, IPV, HBV i Hib (difterija, tetanus, polio, hepatitis B i H. influenca tipa B) daje se dojenčadi od 2. do 12. mjeseca života uz pojačanje manje od godine dana kasnije. Sadrži aluminijev hidroksid, formaldehid i goveđi serum.

Gardasil HPV, cjepivo protiv humanog papiloma virusa kojeg proizvodi Merck. Daje se djeci već u 9. godini kao zaštita protiv spolno prenosivih bolesti. Sadrži polisorbat 80, natrijev klorid, aluminij i „denaturiran# (fragmentiran i oslabljen) oblik virusa.

Navedeni su (neki) sastojci najčešćih cjepiva. No, što oni u stvari znače i što ih čini štetnima?

Goveđi serum: Izlučuje se iz kravlje kože. Kada se ubrizga, on uzrokuje poremećaje vezivnog tkiva, artritis i lupus uz otežano disanje, nizak krvni tlak, bol u prsima i kožne reakcije.

Sorbitol: To je sintetički zaslađivač koji se vrlo sporo metabolizira i pogoršava sindrom osjetljivih crijeva te uzrokuje gastrointestinalne probleme.

Želatina: Dobiva se od kolagena unutarnje strane životinjske kože i kostiju. Ubrizgavanje želatine donosi rizik od infekcije sintetičkim hormonom rasta kao i „kravljeg ludila“.

Natrijev klorid: Povećava krvni tlak te sprječava rast i kontrakcije mišića.

Protein jaja: Cjepiva se spravljaju u jajima (svakako ne organskog porijekla). Mogu sadržavati proteine rasta, antibiotike i salmonelu.

Thimerosal: To je neurotoksična živa koja uzrokuje autizam. U prosječnom se cjepivu protiv gripe nalazi oko 25 mikrograma, a sigurnosna EPA razina iznosi 5 mikrograma. Dakle, djeca koja se istodobno ccijepe s nekoliko cjepiva zaprimaju 10 puta veću dozu od sigurnosne u jednom danu.

Ljudski albumin: To je proteinski dio krvi iz nakupljene ljudske venske plazme. Kada se ubrizga, uzrokuje groznicu, zimicu, osip, glavobolju, mučninu, poteškoće s disanjem i ubrzani rad srca. Ubrizgavanje može dovesti do gubitka stanične mase tijela te može uzrokovati zarazu virusom imunodefincijecije ili može sadržavati SV40, AIDS, rak ili hepatitis B ukoliko je riječ bila o oboljeloj osobi.

Formaldehid: Vrlo kancerogen fluid koji se koristi pri balzamiranju leševa. Rangiran je kao jedan od najopasnijih spojeva za ljudsko zdravlje. Može uzrokovati oštećenje jetre, gastrointestinalne probleme, reproduktivne deformacije, respiratorne probleme i rak. Uz to, poznato je da formaldehid ne uspijeva deaktivirati virus čime živom virusu omogućava da uđe u krv i inficira naš sustav.

Fenoksietanol: To je kemijski glikol eter. Vrlo je otrovan za živčani sustav, bubrege i jetru. FDA upozorava da može „uzrokovati gašenje centralnog živčanog sustava, povraćanje i kontaktni dermatitis“ u kozmetici. Zamislite što se dešava kada se ubrizga izravno u krvni sustav.

Aluminij fosfat: Snažno pojačava toksičnost žive tako da je oprez o minimalnoj toleranciji na živu ovdje podcijenjen. Znanstvenici i svi liječnici su svjesni toga.

MSG (monosodij glutamat): Kada se ubrizga, postaje neurotoksin. Uzrokuje smetnje u radu centralnog živčanog sustava i oštećenje mozga kod djece.

Sada smo još bolje upoznati sa sastojcima cjepiva i još malo više znamo o tome kako mogu utjecati na naš organizam. Ali, naša sve veća svjesnost i informiranost stvaraju probleme onima koji ih proizvode. Zbog toga je britanska vlada, primjerice, dozvolila prepakiranje i novo imenovanje prethodno zabranjenih i opasnih cjepiva kako bi zavarali savjesne roditelje.

Prvi put kada je britanska vlada iskušala ovu taktiku, i uspjela u tome, je bilo 1988.g kada je Zajednički odbor za cijepljenje i imunizaciju (JCVI) zabranio korištenje Pluserix cjepiva protiv MMR-a (ospice, zaušnjaci i rubeola). Pluserix je prethodno bio zabranjen u Kanadi gdje uzrokovao mnoge nepovratne nuspojave kod djece. To se dogodilo i u Velikoj Britaniji.

Britanska vlada nije učila na svojim greškama po tom pitanju te je kasnije ponovo dovela u opasnost na tisuće života ponovnim uvođenjem zabranjenog i nelicenciranog cjepiva. U lipnju 2012.g je cjepivo protiv zaušnjaka, Medi-Mumps, uzgojeno na psećim bubrežnim stanicama, reklamirano kao alternativa uobičajenom cjepivu protiv zaušnjaka. Otkriveno je da je Medi-Mumps u stvari prepakiran Pluserix.

Ovo su samo dva slučaja, ali koliko je drugih, zabranjenih cjepiva na našem tržištu, a da mi ne znamo za to? Koliko se drugih farmaceutskih proizvoda preporučuje za korištenje, a u stvari je riječ o zabranjenim i otrovnim lijekovima?

Slijedi nekoliko citata preuzetih s naturalnews.com o ovoj temi:

„Dok većina zdravstvenih autoriteta podcjenjuje opasnosti cijepljenja, reklamirane su prednosti uvelike precijenjene. Na primjer, učestalost četiriju vodećih bolesti-ubojica djece, (difterija, pertusis, šarlah i ospice) je opala za 90-97% prije uvođenja cjepiva, a zahvaljujući boljoj sanaciji i higijeni.“

-Prirodan način ozdravljenja; Walter Last

„Znanstvena otkrića, sada dostupna iz raznih izvora, ukazuju na to da cijepljenje ometa rad i razvoj imunološkog sustava te ljude čini prijemljivijima za bolesti. Postoji sve više dokaza koji ukazuju da su dječje bolesti, od kojih su većina bezopasne, kritična faza u razvoju snažnog, potpuno funkcionalnog imunološkog sustava. Nezreo imunološki sustav se mora razvijati prirodno u borbi protiv bolesti koja se javljaju u djetinjstvu.“

-Svjesno zdravlje: potpun vodič za wellness putem prirodnih sredstava, Ron Garner

„Osim toksičnih reakcija za koje se čini da ih je uzrokovao timerosal, naknadna cijepljenja živim virusom također mogu uzrokovati probleme. Ova cjepiva, koja sadrže male količine živih virusa, su možda izravno utjecala na stvaranje infekcija putem virusne tvari u dječjim probavnim traktovima.“

-Liječenje nove epidemije u djetinjstvu: autizam, ADHD, astma i alergije, Kenneth Bock

„Vjerovanje da je cijepljenje, poput onog protiv gripe, eliminiralo smrt uzrokovanu infektivnim bolestima, je u 20. Stoljeću vrlo rasprostranjeno. U stvari, mnoga su se smanjenja stope smrti dogodila zahvaljujući javno-zdravstvenim mjerama koje uključuju poboljšanje prehrane i higijenskih uvjeta. Cjepiva nisu bezopasna. Još uvijek nam nisu poznati dugoročni učinci cjepiva.“

-Prije nego što uzmete tu pilulu: zbog čega je industrija lijekova loša za vas, J. Douglas Bremner

Mnoge druge navode, s njihovim navedenim izvorima možete, na engleskom jeziku pronaći ovdje.

Naša, i budućnost naše djece, kao i zdravlje su ovdje na kocki. Educirajte se o cjepivima i dajte svojim liječnicima i pedijatrima do znanja da znate što se dešava jer je nužno zaštititi se. Možda vaša okolina nije upoznata s opasnostima cjepiva i možda biste ih trebali informirati. Većina liječnika također ne zna mnogo o tome, no obvezali su se znati. To je njihova dužnost.

Roditelj samo jednu stvar sigurno zna, a to je da ništa nije važnije od zdravlja njegove djece. Ako to podrazumijeva cijepljenje kako bi se spriječio razvoj po život opasne bolesti, tada ćemo se cijepiti. Ali naša djeca ne bi trebala biti korištena poput zamoraca kako bi se napunili nečiji džepovi. Potrebno nam je više od vladinih uvjeravanja da su cjepiva sigurna za svako dijete. Nama su potrebne činjenice, a one pričaju jako tužnu priču.

Autor: Barbara Arbanas-Kovačević

Izvor: Matrix World

Kako se samo rijetko sjetimo poslušati i primijeniti ovaj gornji savjet iz naslova u svom svakodnevnom životu. Za većinu ljudi on djeluje krajnje neozbiljno, kao nešto neodgovorno što si jedan “ozbiljan čovjek” u današnje vrijeme modernog i ubrzanog ritma života nikako ne smije dopustiti. A upravo taj savjet u moru mnoštva drugih savjeta s kojima se susrećemo predstavlja tajni prolaz koji nas vodi izravno prema prirodnom stanju našeg bivanja – opuštenosti! Sve nam ukazuje na to da je opuštenost naše izvorno, prirodno stanje, počevši od našeg tijela, unutarnjih organa kao i našeg duševnog mira. Kad smo opušteni, osjećamo se dobro, mirni smo, prirodno radosni i spremni za bilo kakvu fizičku aktivnost, za suradnju i kreativnost, ništa nam nije teško i svaku radnju koje se prihvatimo uspijevamo izvršiti na najbolji mogući način. Koncentrirani smo, svježi, sabrani i prisebni i sve nam polazi za rukom.

S druge strane, kad smo napeti, razdražljivi smo, nemirni, sumnjičavi, ljutiti, neprijateljski raspoloženi, nasilni, tromi i nesposobni za bilo kakvu korisnu ili plodonosnu aktivnost. Konfuzni smo, u košmaru i ništa nam ne uspijeva. Ta napetost dugoročno ostavlja razorne posljedice na naše tijelo, naše unutarnje organe i rezultira potpunim gubitkom duševnog mira. Jednom riječju, pakao.

Dakle, ako je to očigledno svakome i ako se svi slažu sa gore navedenim činjenicama, kako to da u praksi vrlo rijetko naiđete na istinski opuštenu, vedru i radosnu osobu?

Što nas to u šuštini sprječava da budemo opušteni, da budemo stalno u svom prirodnom stanju bivanja? Postoje tri glavne, temeljne prepreke. To su, prije svega, STRAH OD BUDUĆNOSTI, VELIKA BUDUĆA OČEKIVANJA i OSJEĆAJ POVRIJEĐENOSTI iz kojeg proizlazi mentalitet žrtve.

Naš psihološki um, onaj lažni osjećaj identiteta rođen iz straha i neznanja s kojim smo se naučili poistovjećivati, drugim riječima, naš EGO, nikada nije u stanju biti prisutan ovdje i sada nego po svojoj prirodi prebiva i djeluje u svijetu vremena, na relaciji prošlost-budućnost. A s obzirom na to da je, prema njegovom uvjerenju, budućnost gotovo uvijek nesigurna i potencijalno opasna i prijeteća, on se uvijek pokušava unaprijed zaštititi od buduće boli ili povrede koja ga “stalno čeka tamo negdje iza ugla”. Zato neprestano smišlja načine kako bi prisilno utjecao na što povoljniji ishod svoje budućnosti i osigurao svoju sutrašnju egzistenciju. On je uplašen i nastoji u svakom trenutku imati potpunu kontrolu nad svakim segmentom svog života i njegovog odvijanja. To nepovjerenje prema budućnosti proizlazi iz negativnih prošlih iskustava i uvjerenja da je život okrutna borba u kojoj te svatko želi prevariti i iskoristiti. Posljedica toga izaziva stanje intenzivne napetosti jer se ulažu ogromne količine energije u pokušaj da se preusmjeri rijeka života i da se ide suprotno njezinoj struji, što je samo po sebi uzaludan napor. Taj otpor prema onome što jest i kakvo jest je onaj koji izaziva stres i remeti duševni mir. Taj strah od buduće boli ili gubitka nečega što smatramo dragocjenim je u suštini temelj svakog nemira. Stalno fokusiranje naše pozornosti na takve potencijalno moguće scenarije izaziva glavnu mentalnu bolest svakog živog bića – brigu.

Lanac nemira počinje s brigom, koja proizlazi iz misli o sutrašnjici, koje proizlaze iz tog temeljnog straha da ćemo biti povrijeđeni ili nešto izgubiti, a taj strah proizlazi iz nepoznavanja naše istinske prirode – da smo mi vječno Biće kojemu um služi kao alat, kao pristupna točka za iskušavanje i doživljavanje, a ne obrnuto.

Začarani krug brige i sumnje nam crpi toliko dragocjenu energiju koju bismo inače mogli iskoristiti za radost i istinsko uživanje u životu – za ŽIVLJENJE, umjesto da očajni i iscrpljeni brigom i strahom gledamo hoćemo li uspjeti PREŽIVJETI još jedan današnji dan i doplivati do obala sutrašnjice u kojoj nas opet čekaju vječno prisutne nove-stare brige.

Stoga, jedini način da se prestanemo opirati i da se riješimo tog vječnog košmara brige koji remeti naš duševni mir je da pustimo rijeci života da slobodno teče gdje god poželi! Ostavite budućnost da bude tamo gdje je, u budućnosti, neka se život nastavi i dalje odvijati svojim ritmom sam od sebe, ali vi ostanite ovdje i sada, korak po korak, dan za danom sa onime što je ovdje! Ono što pruža istinski mir je shvaćanje da se u svakom trenutku života nalazimo upravo ondje gdje trebamo biti, da je sve savršeno i da se nema što postići, da se nema što ostvariti, osim prisjećanja i šireg razumijevanja naše istinske prirode. Potpuno razumijevanje te istine i kretanje sa strujom života umjesto protiv nje je jedini način na koji možemo živjeti u miru i skladu sa svojom izvornom prirodom. ISTINSKA OPUŠTENOST PROIZLAZI IZ POVJERENJA U ŽIVOT. O-PUSTITI-SE upravo znači baš to – pustiti da sve ide svojim tokom, pustiti svaku brigu i usmjeriti se neposredno na ono što je ovdje i sada!

Opuštenost nije tek stanje u kojem se nema što raditi ili u kojem nema više poslova koje bi trebalo obaviti. Opuštenost nije dokolica. OPUŠTENOST JE TRAJNO STANJE NE PRUŽANJA OTPORA PREMA ŽIVOTU I ONOME ŠTO JEST. Što, naravno, ne znači da nećete pokušati ugasiti požar ako vam slučajno izbije u kući ili istrčati van ako se dogodi potres. Opuštenost nije inertnost ili lijenost. Ne, BITI OPUŠTEN JEDNOSTAVNO ZNAČI NE DAVATI PREDNOST PROŠLOSTI ILI BUDUĆNOSTI NAD OVIM TRENUTKOM! U tome je cijela mudrost. OPUŠTENOST JE ODSUSTVO BRIGE! Možda ste primijetili da mnogi ljudi provedu cijele živote brinući se i strahujući o stvarima koje im se uglavnom nikada ne dogode? Ono što se događa “nekome drugome” ne znači da će se to automatski dogoditi i nama ili obrnuto. Svatko je jedinstven i ima svoj vlastiti put. A ako se već i dogodi nešto što nije po volji našem egu, treba shvatiti da se to događa s razlogom i da ništa nije slučajno. Drugim riječima, ako je trebalo biti, bit će, a ako nije, neće. Samim time, briga je suvišna i nepotrebna navika koja proizlazi iz nedostatka šire svjesnosti o tome tko mi uistinu jesmo i jasno nam govori da smo odlutali daleko od sadašnjeg trenutka i svog prirodnog stanja bivanja.

Biti opušten, biti u miru, znači biti bez ikakvih posebnih ili velikih očekivanja, ili barem bez onih očekivanja koja prelaze okvire današnjeg dana, to znači ne živjeti stalno usmjeren prema onome što je sljedeće. Isto je i s planiranjem. Neka vam planovi ne prelaze okvire jednoga dana. A ukoliko već zbog nečeg praktičnog što vam se pojavi i što ne možete zanemariti morate planirati, napravite te planove, postavite jasne konture onoga što planirate učiniti, skicirajte si ih u glavi i “sejvajte” ih, a zatim se opet vratite ovom trenutku. Ne zadržavajte se predugo na njima, ne idite u njihovu detaljnu razradu i projekcije. Biti zahvalan na tome što jesmo i na životu upravo takvom kakav jest i biti potpuno prisutni u svemu što radimo donosi mir – kad jedemo, biti u svakom zalogaju, žvakati polagano i “guštati” u svim okusima, kad hodamo, biti svjestan svog tijela i okoline, dodira tla s našim stopalima, mirisa u zraku, kad nešto radimo, biti posvećeni samo tome i ničemu izvan toga sa punom pažnjom i ljubavlju – to je opuštenost, to je naše prirodno stanje. Sa njom dolaze Ljubav, smijeh i radost, zaigranost, divljenje, očaranost, začuđenost, vedrina, spontanost, sve osobine i odlike čistog Bića koje jesmo.

Opuštenost je početno stanje u kojem nam obaveze i vrijeme ne diktiraju život! U kojem si mi sami ne stvaramo psihološki pritisak da nešto moramo učiniti pošto-poto baš na minutu ili će sve propasti! Nema prisile, nema imperativa! Nema utrkivanja s vremenom. Usporite i stanite malo na loptu! Ništa se neće dogoditi. Sjetite se samo prošlosti i kako ste se grčevito brinuli za nešto i strahovali hoćete li nešto stići obaviti ili ne, a na kraju je sve ispalo dobro i nekako se sve riješilo samo od sebe. Danas se tih briga ne možete ni sjetiti. Apsolutno su vam nevažne. Stoga, kadgod osjetite da vas misli o budućnosti ili prošlosti guše ili vas čine tjeskobnima, jednostavno vratite svoju pozornost na sadašnji trenutak. U sadašnjem trenutku strah ne postoji, on je stvaran jedino u budućnosti. Iskoračite iz stihije vremena i budite izvan misli. Idite u prirodu, u šume, na široke i prostrane livade, boravite na mjestima gdje vrijeme ne postoji, gdje njegov privid gubi snagu i smisao, gdje caruju samo duboka mirnoća i prostranost koji prožimaju sve. Budite s tim, osjetite taj prostor oko sebe i postat ćete svjesni sve šireg prostora unutar sebe.

Neka misli dolaze i odlaze kako god žele, vi ih jednostavno promatrajte bez potrebe da ih kontrolirate i nadzirete, neka dođu, pozdravite ih sve, to je to bogatstvo i raskoš života, neka svakojake misli plešu oko vas, igrajte se s njima, idite za njima dok vam je zabavno, ali trik je u tome da ih ne slijedite na duže staze i DA NE POVJERUJETE u njih! Jednostavno budite uvijek u pozadini svjesni da one same po sebi bez vas nemaju snagu. Vaša pozornost je ona koja ih napaja energijom i koja ih oživljava. Ako na postojeću vatru ne dodajemo svježe cjepanice, vatra koja gori će sama od sebe ugasnuti, jednako kao i aktivnost negativnih misli, ali dodavanje kaloričnih novih cjepanica misli na već usijanu žeravicu emocija dovodi do usijanja. MI SMO UVIJEK ONI KOJI ODLUČUJEMO hoćemo li i dalje kuriti peć ili nećemo. Samo trebamo biti svjesni toga, jer dok nismo svjesni toga, možemo se uhvatiti u zabludu da peć treba pošto-poto kuriti samo zato jer smo ju već zatekli da gori!

Život je u svakom trenutku tu za nas, poklanjajući nam cijeloga sebe. Ali ono što mi radimo je to da

uvijek procjenjujemo trenutak, da ga uspoređujemo s onim prethodnim i da ga definiramo kao ovakvog i onakvog i pridajemo mu značenja koja nemaju veze s onime što on jest. Mi zamišljamo i projiciramo, vječno očekujući ostvarenje nekakvih nedosezivih budućih ideala. A jedino što ovaj trenutak “očekuje” od nas je da ga jednostavno doživimo neposredno, da se stopimo s njim cijelim svojim bićem i uživamo.

Bit svega što je napisano u ovom postu savršeno je u pjesmu pretočio jedan od najtalentiranijih i najoriginalnijih kantautora današnjice, Jason Mraz. Lik stvarno živi ono što pjeva, a gotovo svaka njegova pjesma (posebno one sa posljednja dva albuma) ima dublje značenje i dolazi izravno iz Bića, iz životnog iskustva i šireg razumijevanja koje se ocrtava u samom njegovom načinu bivanja. Ako već niste, toplo preporučam da preslušate njegove pjesme. Ova se zove “Living in the moment” (Živjeti u trenutku).

.

.

Za one koji više vole live nastup:

Još jedna koja blisko rezonira sa porukom posta je od grupe Clannad prigodnog naslova “Why worry?” (Zašto brinuti?)

Namaste!

http://novavizija.blog.hr

„O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!“

Pogrešan put beskrajno vijuga.

Ispravan put je direktan.

Što je to uspjeh u današnjoj civilizaciji?

Kažu da je uspjeh progresivna realizacija željene ideje. Znači, čovjek koji napreduje prema predhodno zacrtanom cilju je uspješan čovjek…

Suprotnost od hrabrosti u našemu društvu nije kukavičluk, nego konformizam. To je ono što večina ljudi danas radi. Ljudi se ponašaju kao svi ostali, ne znajući zašto, ne razmišljajući zašto, ne znajući kuda idu. Ljudi misle da je život samo niz slučajnosti, ponašaju se poput utopljenika kojeg divlja bujica nosi prema Niagarinim slapovima, razbijajući ga putem od stijene.

Kada pitaš prosječnog čovjeka zašto se diže svako jutro na posao koji ne voli, reći će ti;

„Ne znam. Valjda zato što svi idu, pa idem i ja…“

To je njihov razlog zašto to rade. Zato što svi ostali čine to isto.

Što danas čini uspješnog čovjeka?

Netko je od djetinjstva oduvijek želio biti vatrogasac, to sada i radi. On je uspješan. Učiteljica u školi predaje djeci matematiku, bila je to njezina djetinja želja. Ona je uspješna. Netko je oduvijek želio napisati roman. Napisao ga je, ali pri tome ne zaradivši niti lipe. On je također uspješan.

Uspješan je svatko tko si je ispunio predhodno zacrtanu želju i svjesno je i odlučno ostvario. To je uspjeh.

Bitan je cilj u životu. Oni sa ciljevima uspijevaju. Čovjek bez cilja je poput putnika na brodu bez kapetana i odredišta. Kolike su šanse da će ako se uopće i otisne, ostati plutati na beskrajnome oceanu, zatočen, bez goriva? Poprilične.

Uspjeh naravno traži mnogo truda, predanosti i upornosti. Ako netko želi izgraditi mišiće, mora redovito vježbati, razmišljati o prehrani i odricati se mnogih stvari. Jedino će tako uspjeti u svome naumu…

Dobro, sve ovo što sam do sada napisao je logično i načelno, ljudi su toga svjesni. No, ponekad su lijeni i možda im ostvarivanje cilja i nije baš toliko važno zbog besmisla ovoga života u današnjem svijetu. Tu ih razumijem, ipak su negdje u dubini duše ljudi ipak svjesni da je ovaj život iluzija…

No, beznađe je krivi put. Kad tada će svak’ po naosob, koliko god tvrdoglavo ateističan, racionalan i determinističan bio, shvatiti da bez Duhovnosti nema Života!

Svaki ostvareni cilj, koliko god vatreno privlačan prije svog ostvarenja bio, bez duhovne podloge biti će isprazan.

„Ok, možda mi taj cilj nije bio toliko bitan…“ Ljudi se tješe. Tada traže novi cilj, potroše mnogo vremena tražeći ga, ponovno uspijevaju u svom naumu jer su „uspješni“, no ponovno nisu zadovoljni. I, tako ljudi naprave par krugova koji ih svaki puta vrate na početnu poziciju.

„Zašto ponovno nisam sretan? Imam prelijepu ženu, kućicu u predgrađu, limenog ljubimca, zlatnog Retrivera, dvoje djece, par kredita, najnoviji mobitel, petsto prijatelja na Facebook-u…

Zašto, pobogu još uvijek nisam sretan?!“

Naravno, u svakom pitanju je pola odgovora;

zbog Boga, pobogu!

Tada taj prosječni, konzumeristički, kapitalistički, amerikanizirani mali potrošač postaje svijestan da u životu propušta onu najbitniju stavku – Boga.

Zatim u ovoj mojoj maloj pričici, zato jer tako ja hoću, ovaj naš mali kapitalist postaje svjestan da ga niti jedan „uspjeh“ na fizičkom planu jednostavno ne zadovoljava. Shvaća da je pravi uspjeh i cilj ovoga života osvješćivanje i vraćanje Bogu!

Sjećate se kako sam pričao o ogromnom trudu uloženom u izgradnju mišića? Inzistirat ću evo baš na tom konkretnom i banalnom primjeru. Sada čovjek koji je pronašao pravi cilj i svrhu života – osvješćivanje i povratak Bogu, shvaća da je do mišića cijelo vrijeme dolazio na također ispravan, ali mnogo teži način! Vjerovatno se sada pitate o čemu ja to?!

Naime, evo i naši naporni, deterministički znanstvenici su nedavno otkrili na grupi od tridesetak ispitanika kako čovjek može izgraditi mišiće samo zamišljajući kako vježba!

Da, Istraživanje koje su 2004. g proveli znanstvenici na Odjelu za biomedicinski inženjering na Istraživačkom institutu Lerner u Clevlandu mjerilo je povećanje snage kroz zamišljenu tjelovježbu. Sudjelovalo je trideset dobrovoljaca. Neki su vježbali prstom fizički, ali neki su samo zamišljali da vježbaju! U svakoj seansi, dobrovoljci su radili po 15 kontrakcija pravih ili zamišljenih, nakon čega bi uslijedilo razdoblje od 20 sekundi odmora.

Svaka seansa trajala je 15 minuta i odvijala se po 5 dana tjedno tijekom 12 tjedana. Nakon 12 tjedana, znanstvenici su testirali snagu malih prstiju dobrovoljaca. Kao što je i očekivano, grupa koja je radila pravu vježbu ojačala je – snaga njihovog mišića povećala se za 53 posto. No što je nevjerojatno, grupa koja se bavila mentalnom vježbom povećala je snagu za 35 posto, iako nije niti “podigla prst”!

Ne tvrdim da bismo sada samo trebali razmišljati o tome kako nešto radimo, a da će rezultat doći sam od sebe. Nego samo želim ukazati na banalnom primjeru kako nije sve onako kako smo naučeni da jest. Pomoću misli/vizualizacije, um gotovo trenutno mijenja materiju.

Sada osvijestite koliko mogućnosti otvaraju ova saznanja i koliko smo zapravo moćna bića. Bit je da počnemo svjesno koristiti svoju moć i potencijale koje posjedujemo. Ovo otkriće također nepobitno dokazuje kako postoji nešto što je iznad materije.

Ogromna greška je današnjeg čovjeka način na koji poima svijet. Način na koji pokušava ostvariti uspjeh, način na koji pokušava živjeti…

Kada shvatimo da smo sve okrenuli naopako, bit će nam jasno kako zapravo trebamo krenuti od Duha, da moramo mijenjati prioritete, moramo mijenjati paradigmu – način dospijevanja do Spoznaje.

Kada shvatimo da je najdirektniji put prema uspjehu u životu, onaj koji vodi prema Bogu, Život će početi dobivati smisao.

Kada si Jedno s Bogom i pratiš put Ljubavi, podigneš se u višu sferu razmišljanja i bivanja, vidjet ćeš da si sve ostalo već putem ostvario…

Isus je to objasnio tako prosto i jednostavno da jednostavnije ne može biti;

„Najprije tražite Kraljevstvo Božje i sve će Vam ostalo biti nadodano!“

KOMBINACIJA HRANJIVIH MATERIJA ZA OBRANU OD TUMORA

 Promatranja pokazuju da sinergistička kombinacija staničnih hranjivih tvari predstavljaju moguću terapiju za liječenje raka.

Kako sve vrste raka koriste mehanizam razgradnje kolagena, kako bi se širio tijelom, sinergistička kombinacija staničnih hranjivih elemenata pokazala se kod niza oblika raka uspješnom.

Provedeni eksperimenti pokazuju da kombinacija hranjivih elemenata može usporiti rast tumora kod melanoma, raka prostate, raka debelog crijeva pa tako i kod svih ostalih malignih poremećaja, uz naravno određeni protokol prehrane, detoksikacije debelog crijeva, jetre, kavenih klistira i tako dalje.

1. NALTREXONE – Niska doza naltrexona ( 1,5 – 4 mg ) ima blokirajuće učinke na rast tumora. Izaziva povećanje Metenkephalina (endorfina koji se proizvodi u velikim količinama u nadbubrežnim žlijezdama ) i Beta-endorfina u krvi.

To dovodi do povečanog broja receptora na membranama tumorskih stanica preko kojih povećana razina endorfina uzrokuje apoptozu ( samoubojstvo ) tumorskih stanica. Dolazi do povećanja broja i pojačane aktivnosti prirodnih stanica ubojica (Natural killer cells) i limfocita CD8, koji su vrlo osjetljivi na povišene razine endorfina.

Terapija NALTREXONOM je jedna od najučinkovitijih tretmana raka bez nuspojava.. Dosadašnja istraživanja su pokazala da za 30-90 dana dolazi do vidne stagnacije, prestanka rasta tumornog tkiva, a poslije 6-9 mjeseci tumori obično nestaju, odlaze u remisiju…..NALTREXON U NISKIM DOZAMA, 1.5 – 4.5 mg, NAJVJEROJATNIJE ĆE ZA KOJU GODINU BITI PROGLAŠEN OTKRIĆEM STOLJEĆA.

2. Vitamin C – u obliku sodium ( natrij ) ascorbata… Stanice raka ne mogu razlikovati vitamin C u obliku natrij ascorbata i glukozu jer su ovi skoro isti, pa se “prevare” i uzmu ascorbat umjesto glukoze, pod uvjetom da se u prehrani ne uzimaju jednostavni šećeri, koja im je neophodna za opstanak, bez nje ne mogu, dok ih natrij ascorbat uništava.

Zato treba uzimati što manje šećera u toku liječenja.

Kada se nađe unutar kancerozne stanice natrij ascorbat se ponaša kao prooksidant stvarajući hydrogen peroksid (koji ima molekulu kisika više).

Tako je hydrogen peroksid taj koji ubija kanceroznu stanicu svojom dodatnom molekulom kisika.

3. Magnezij Klorid

4. Vitamin B17

5. Epigalokatehin-galat (EGCG), ekstrakt zelenog čaja

6. Selen, Cink

7. Kurkumin extract

8. D3 vitamin

9. Aminokiseline prolin, glicin, lizin. Prolin i glicin stvaraju prokolagen koji je osnova za stvaranje kolagena… natrij ascorbat taj process ubrzava za 10 – 20 puta i uz pomoć lizina ojačava međustanićni matrix .

Ovi elementi uzeti u određenim kombinacijama sprječavaju slabljenje međustaničnog matrixa, zaustavljaju aktivnost MMP-a tumorskih stanica i njihov prodor u zdravo tkivo.

Vitamin C ( NATRIJ ASCORBAT ) je važan za proizvodnju kolagena i njegovu izgradnju.

Ta stanićna hranjiva materija djeluje kao jaki antioksidans, jer štiti stanicu od oštećenja slobodnim radikalima.

Aminokiseline prolin, glicin i lizin su temeljni sastavni dijelovi kolagena, čine jednu trećinu svih aminokiselina u kolagenu.

Hidroksilacija aminokiselina koja zavisi od vitamina C važna je za održavanje optimalne izgradnje kolagena.

Mnoge stanične hranjive tvari mogu izazvati programiranu smrt malignih stanica (apoptoza).

Oni djeluju kao selektivni otrovi raka, a da pri tome ne oštećuju zdrave stanice.

Najpoznaiji i najistraženiji primjer je vitamin C, osobito, u  obliku mineral natrij ascorbata.

Sprječavanje stvaranja krvnih žila u tumorima

Tumor promjera 0,5 mm ne može preživjeti ako nema razvijen vlastiti krvotok koji mu dostavlja hranjive tvari i odnosi štetne materije nastale metabolizmom.

Nove krvne žile nastaju iz endotelnih stanica, koje se umnožavaju kako bi stvorile nove krvne žile.

Za angiogenezu je potreban VEGF – vaskularni endotelni faktor rasta, kojeg izlučuju tumorske stanice za izgradnju novih krvnih žila.

Stanične hranjive tvari kao vitamin C u obliku natrij ascorbata, lizina, prolina, glicina i EGCG reguliraju oba procesa, koja su vrlo važna u stvaranju novih krvnih žila u tumorima.

Jednostavna kombinacija navedenih staničnih hranjivih tvari, kako je dokazano eksperimentima, uspješno sprječava prolazak tumoskih stanica kroz matrix kolagena.

UNIŠTAVANJE MEĐUSTANIČNOG MATRIXA ENZIMIMA (MMP-AKTIVNOST )

Kao i ostali organi i tumori su okruženi vezivnim tkivom, poznatim kao međustanični matrix koji djeluje kao vrsta barijere.

On ograničava rast tumora i sprječava njegovo širenje u ostale dijelove tijela.

Tumorske stanice izlučuju matrix mataloproteinaze ( MMP ), koje razgrađuju matrix. MMP- i su enzimi koji razgrađuju međustanični matrix kao i važne membrane.

Ta okolnost omogućuje širenje i prodiranje tumorskih stanica u druga tkiva.

Postoje različiti oblici MMP- a koji imaju ulogu ovisno o širenju raka.

Kod većine vrste raka su MMP-2 i MMP-9 najvažniji enzimi za metastazu raka.

Ispostavilo se da sinergistička kombinacija hranjivih tvari, može spriječiti aktivnost MMP- a i invaziju tumorskih stanica – dvaju osnovnih aspekata u liječenju raka – kod niza tumorskih stanica, uključujući kožu, jetru, dojku, prostatu, debelog crijeva, fibrosarkoma i drugih.

ANTI ANGIOGENETSKI NAČIN DJELOVANJA

Ova sinergistička kombinacija hranjivih tvari posjeduje i anti angiogenetske osobine. Ispitane stanične hranjive tvari dovele su do slabije angiogeneze i slabijeg izlučivanja endotelnog faktora rasta ( VEGF )u krvnim žilama.

To su dva najvažnija koraka kod stvaranja novih krvnih žila u tumorima ( angiogeneza ).

U TU SVRHU KORISTI SE VEOMA SKUPI GEL (ulje) OD KONOPLJE S THC-om KOJI PACIJENETI, IZMANIPULIRANI RAZNIM NE PROVJERENIM INFORMACIJAMA SKUPO PLAĆAJU TISUĆAMA EURA, A ČIM GA SE PRESTANE UZIMATI VEGF FAKTOR OPET POSTAJE AKTIVAN I TUMOR SE VRAĆA….

I ŠTO JE VAŽNO ZNATI, TUMOR NIJE RAK, ON JE SAMO POSLJEDICA RAKA…

NALTREXONE UZ GORE OPISANE AMINOKISELINE I MINERALE POTPUNO UKLANJA I TUMOR I UZROK TUMORA… METABOLIČKI MITOHONDRIJSKI POREMEĆAJ AEROBNOG DISANJA…

OSNOVE FIZIOLOGIJE LJUDSKOG ZDRAVLJA UPRAVO SE KRIJU U AUTOMATSKOJ AEROBNOJ APSORPCIJI KISIKA PUTEM ENZIMA CITOKROM C OKSIDAZE KOJI SE NALAZI NA UNUTRAŠNJOJ STRANI MITOHONDRIJSKE MEMBRANE….

VIŠE O TOME I POTPUNI OPIS DODATAKA PREHRANI I NJIHOVO DJELOVANJE PROČITAJTE NA:

www.valetudo-drroso.com
.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća tisuće su ljudi hrlile na Filipine da se riješe nekog teškog zdravstvenog problema – putem operacije bez reza i boli. Međutim, magija, izgleda, funkcionira sve dok je ljudi ne pokušaju pretvoriti u biznis i profit.

Piše: Krešimir Mišak

Izvor: rtcg.me

Tijekom  sedamdesetih godina 20. stoljeća u središtu interesa mnogih liječnika našli su se filipinski iscjelitelji. Invaziji doktora na Filipine prethodila je navala bolesnih ljudi koji su se s Filipina vraćali s fantastičnim pričama o neobičnim postupcima liječenja ili operiranja psihokinezom. Američki, engleski, filipinski, njemački, japanski i švicarski znanstvenici, medicinski doktori, klinički psiholozi, psihijatri i hipnoterapeuti nekoliko su godina proučavali paranormalno liječenje i «psihičku kirurgiju». Jedan od timova je izračunao kako su samo njegovi članovi kolektivno na to potrošili 120 tjedana.

Starosjedioci Filipina nazivaju se Aete. Oni su stoljećima primali infuziju u došljacima s polinezijskih otoka i iz Indije. Kad je Filipine 1521. otkrio Magellan, došlo je do prvog kontakta s kulturom Europe. Usprkos potpadanju pod vlast europskih kolonijalnih gospodara, u mnogim područjima vjerovanja i običaji domorodaca ostali su nepromijenjeni sve do vremena španjolsko- američkog rata 1898. Na velikim južnim otocima oni su preživjeli i do najnovijeg doba, kao što je mogao provjeriti svaki istraživač koji je skupio hrabrosti uputiti se u ta područja u kojemu je bilo mnogo plemenskih ratova. U područjima sjevernog središnjeg Luzona, u područjima rižinih polja, stari običaji i vjerovanja nastavili su život i tijekom prve polovice 20. stoljeća te su još  uvijek duboko ugrađena u život svih filipinskih iscjelitelja. Značajno je da je većina suvremenih iscjelitelja rođena upravo u tom području rižinih polja, unutar kruga promjera 60 milja.

JEDINSTVO S PRIRODOM

Ovi domoroci, koji su živjeli u  malim, uglavnom otvorenim kućama od bambusa i palminog lišća s jednom prostorijom, prljavih podova, neprekrivenih otvorenih prozora, bez struje i tekuće vode, okruženi svinjama, govedima, kozama, pilićima i patkama, svake godine izloženi punoj snazi tropskih tajfuna i bujica izazvanih kišama, bili su potpuno stopljeni s  prirodom.   Vještice te crna i bijela magija bili su (i još uvijek su) važan dio njihova sustava vjerovanja u koji spadaju i iscjelitelji. Svi filipinski iscjelitelji su prirodni mediji koji su od ranog djetinjstva posjedovali taj dar. Oni su vrlo rijetki i obično vode jednostavan život bez stresa, a paranormalni fenomeni poput psihokinetičke kirurgije događali su se samo u njihovoj nazočnosti, Čim je medij bio jači i čim je osjećao više sažaljenja, tim je postajao bolji iscjelitelj.

EUROPA UPOZNAJE ISCJELITELJE

Obučavao i operirao bez skalpela – Eleuterio L. Terte

Sa slučajevima otvaranja i zatvaranja tijela psihokinezom zapadnjaci su se susreli tek po završetku Drugog svjetskog rata kad je Eleuterio L. Terte, koji je  pružio značajnu pomoć američkim oružanim snagama tijekom rata, razvio sposobnosti slične onima koje su kasnije proučavane i u radu iscjelitelja Arigóa u Brazilu. Tijekom narednih deset godina Terte je obučio, u cjelini ili djelomično, 14 od oko 30 iscjelitelja koji su krajem 60- tih i početkom 70-tih godina 20. stoljeća postali predmetom proučavanja zapadnih znanstvenika. Čini se da se prvo izlaganje stranih pacijenata psihičkoj kirurgiji zbilo tijekom ranih 50- tih godina 20. stoljeća. Jedan od prvih istraživača koji je svijetu ukazao na neobične sposobnosti filipinskih iscjelitelja bio je Harold Sherman koji je 1966. prvi ustvrdio da oni mogu otvoriti ljudsko tijelo bez dodirivanja. No, kad su ljudi poput Henrya Belka i Harolda Shermana posjetili Filipine da započnu seriju ozbiljnih proučavanja iscjelitelja strani su pacijenti već  pristizali u znatnom broju.

PSIHOKINETIČKI ZUBARI

Ti  neobični iscjelitelji privukli su pažnju velikog broja uglednih svjetskih znanstvenika koji su se na Filipine uputili prepuni sumnje. U promatranjima koja su trajala mjesecima uvjerili su se da u mnogim slučajevima na Filipinima zakoni fizičkog svijeta jednostavno za  iscjelitelje nisu vrijedili. Jedan od tih ljudi, koji se odlučio ozbiljnije pozabaviti tim fenomenima te je proveo puno vremena promatrajući ih, bio je i prof. dr. sc. Alfred Stelter s njemačkog sveučilišta Gutenberg u Meinzu (koji se bavio atomskom fizikom i kemijom kao istraživač i predavač, a od 1967. i proučavanjem  parafizičkih i parapsiholoških fenomena). Alfred Stelter je ustvrdio da su pojave kojima je prisustvovao, poput paranormalnog vađenja zuba, bile još puno češće i efikasnije u starim danima nego tada, početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća.

Jedno od psihokinetičkih vađenje zuba kojima je Stelter prisustvovao  izgledalo je ovako: iscjelitelj Marcelo Jainar (kojeg je dr. Stelter tijekom veljače 1971. promatrao više puta) prstima bi dotaknuo zub kojega je trebalo izvaditi, potom  usredotočio um na «injekciju» protiv boli (kako pacijenta ne bi ništa boljelo) i potom bez imalo napora izvadio zub palcem i kažiprstom, usprkos tome što je on čvrsto stajao u čeljusti. Često je trebalo vaditi i zube koje je bilo teško dosegnuti, a nekad s radilo o kutnjacima koji su bili duboko ukopani u zubno meso pa je iscjelitelj imao ograničeno područje za kontakt. Stelter je naglašavao da nema nimalo sumnje u postojanje ovog fenomena iako ga se već u to vrijeme, prije četrdesetak godina, više nije moglo promatrati tako često jer sve češće pokušaji iscjelitelja nisu uspijevali.

Da je riječ o pravoj paranormalnoj pojavi, a ne jednostavnom vađenju zuba snagom ruke ili palca, naglašavao je Stelter, govori činjenica da je «metoda» besprijekorno radila u slučaju pacijenata Filipinaca s pokvarenim kutnjacima, ali isti iscjelitelj  ne bi uspio izvaditi već labavi pokvareni zub strancu-zapadnjaku, pogotovo ako je pacijent bio skeptičan. Stelter je zaključio da izvođenje ovog čina, kojeg je smatrao psihokinetičkim po prirodi, ovisi o jednoglasnosti ili odnosu između pacijenta i iscjelitelja. Očito ga je bilo lakše postići s Filipincem nego sa Zapadnjakom – snaga palca nije bila važna, ali psihološko-parapsihološki faktori jesu.

U rujnu 1973. dr. Stelter promatrao je drugu vrstu psihokineze – paranormalno vađenje i zamjenu očnih jabučica. Bez ikakvih instrumenata koji bi im pomogli da zahvate iza očne jabučice, iscjelitelji Alex Torbito i Marcelo Jainar bi je izvadili cijelu, a Stelter je to promatrao iz blizine u društvu veterinara specijaliziranog za operacije očiju životinja.

SPIRITUALNE INJEKCIJE

Treća vrst psihokineze filipinskih iscjelitelja bile su tzv. magnetske ili «spiritualne injekcije», koje su često «davali» Juanito Flores i José Mercado u pokrajini Pangasinan. Tu je proceduru dr. Stelter ovako opisao: iscjelitelj bi rukom zahvatio u zrak te «uzeo» imaginarnu iglu koju bi smjestio na Bibliju kako bi se  «napunila». Potom bi je usmjerio u pacijenta, pomaknuo prst kad da stišće injekciju, često bez dodirivanja tijela, a ponekad i s udaljenosti od jednog metra. Nekad bi «injekciju» usmjerio prema otkrivenoj koži, a nekad prema koži prekrivenoj odjećom.

U veljači 1972. talijanski neurolog prof. F. Granome proveo je veliko istraživanje na devet iscjelitelja s Filipina. Bio je na čelu tima znanstvenika i ekipe s kamerama, a istraživanje je trajalo 15 dana. Između ostalog, sa zanimanjem su promatrali davane «spiritualnih injekcija», tj. onih davanih  rukom bez dodirivanja tijela. Na sedam Europljana kojima su te injekcije date, one su stvorile osjećaj «suvišnosti» ili osjećaj električnog šoka na njihovu tijelu. Tri člana istraživačkog tima koji su «primili injekciju» počeli su krvariti. Analiza jednog od uzoraka krvi, koja je provedena na Medicinskom institutu sveučilišta Turin, pokazala je da uopće nije riječ o ljudskoj krvi. Usprkos filmskim kamerama, infracrvenim fotoaparatima i drugim načinima promatranja ulazne točke injekcije, ništa sumnjivo nije otkriveno. Analiza krvi koja je curila niz nogu jednog drugog člana tima također je pokazala da nije riječ o krvi, što istraživački tim nije mogao razumjeti. Komad papira smješten ispod košulje jednog od znanstvenika pokazao je tri male rupe tamo gdje je dana injekcija. Ruke iscjelitelja se pomno motrilo i snimalo kamerama. Nikada se nisu približile pacijentu bliže od pola metra. I sam dr. Stelter je primio injekciju s udaljenosti od jednog metra. Iz rupice je iscurilo malo krvi te ju je trebalo brisati nekoliko puta prije nego što se krvarenje zaustavilo.

PSIHOKINETIČKI REZOVI

Od veljače 1971. dr. Alfred Stelter je često bio prisutan i četvrtoj varijanti psihokineze koju je pod puno različitih uvjeta izvodio Juan Blance iz Manile. On je psihokinetički radio rezove na koži. Obično bi uzeo kažiprst promatrača, napravio šaku od ostalih prstiju i palca promatračeve ruke te bi s tim kažiprstom napravio trzave pokrete 20 do 30 cm iznad kože pacijenta. Na koži bi se pojavio rez nalik onom kakvog bi napravila oštrica žileta. Ovakav psihokinetički rez, koji je izvodio Blance (ali i drugi filipinski iscjelitelji, poput Davida Oliganija) mnogi su promatrači (oni koji nisu imali puno iskustva s filipinskim iscjeliteljima) smatrali prevarom, mada su brojna testiranja pokazala da je riječ o autentičnoj i nepatvorenoj pojavi. Skeptici su tvrdili da ti Filipinci  kriomice koriste oštre objekte poput trijeski stakla ili malih komada žileta pričvršćenih na lažni palac te da njima prvo na koža naprave vrlo tanak i isprva nevidljiv rez. Krv bi se pojavila koji trenutak kasnije te bi se činilo da je riječ o «psihokinetičkom» rezu. Ukazujući na to da pažnja pacijenta i promatrača prije pojave krvi obično nije bila usmjerena na mjesto reza, skeptici su tvrdili da je iscjelitelj prethodno obrisao mjesto s pamučnom vatom u kojoj se nalazila neka mehanička pomoć, tj. predmet koji je napravio rez. No Stelter, koji je tijekom četiri godine često promatrao i proučavao Blanceove psihokinetičke rezove (i u Manili kao i tijekom njegova četverotjednog posjeta Njemačkoj u siječnju 1974) nije se slagao s time.

Rez nije uvijek nastajao na isti način. Stelter je izvijestio da je često vidio kako se rez pojavljuje bez ikakva kontakta ili bilo kakvog prethodnog postupka na koži, i to u trenutku kad bi iscjelitelj u zraku napravio pokret rukom. Takva je bila procedura kad su iscjeliteljeve moći bile jake. U drugim slučajevima iscjelitelj je ipak trebao kontakt s kožom, koja bi se otvorila nakon što je on stavio na određeno mjesto prst ili palac.

Promatrajući mnoge psihokinetičke rezove, Stelter je zaključio kako su  pokreti prstima u zraku simbolični jer se rez pojavljivao neovisno o njima ili čak i prije. Pod povoljnim okolnostima Blance i David Oligani mogli su rezati kožu su udaljenosti i bez dodira s kožom pacijenta. Jednom je bio svjedokom kad je Oligani otvorio prsa Filipincu s udaljenosti od jedan metar. Ponekad se događalo da moći iscjeljitelja nisu bile najjače, ili da je iscjelitelj imao faktore smetnje; recimo, nazočnost osoba s negativnim stavom. U tom slučaju on bi stvarao rez direktnim dodirom kože i njegova prsta ili palca, ali također psihokinetički – bez ikakve oštrice.

PARANORMALNO JE NORMALNO

Dr. Alfreda Steltera je kao znanstvenika zanimala činjenica da su psihokinetički rezovi uopće mogući, a ne pitanje koriste li ti iscjelitelji ponekad pravu oštricu ili ne. Primijetio je  da oni često nisu shvaćali razliku između «paranormalnoga» i «normalnoga» u našem smislu te riječi.  Puno puta se dogodilo da iscjelitelj nije mogao otvoriti tijelo paranormalnim načinom te bi instinktivno, mrtav-hladan i bez osjećaja krivnje, posegnuo za mehaničkom pomoći poput oštrice žileta. Sva njegova pažnja bila je usmjerena na pomaganje pacijentu, a ne na misli o tome koristi li se «paranormalnim» metodama toliko zanimljivim promatračima sa Zapada.

U veljači 1975. dr. Stelter je provjeravao imaju li u blizini psihokinetičkih rezova ionizirajućih zrake u većim količinama. Koristio je filmove koje u Njemačkoj koriste ljudi koji rade s radioaktivni materijalima.  Filmovi, zapečaćeni u plastičnim kutijama, polagani su na kožu pacijenta prije nego što je Blance napravio daljinski rez. Nakon što su se njegovi prsti pomaknuli kroz zrak, film je s gornje strane bio netaknut. No, koža je bila razrezana, a  film je bio zastrugan sa donje strane. Rez na koži i rez na filmu bili s jednake dužine. To je pokazano u nizu eksperimenata provedenih tijekom veljače i ožujka 1975.

Blance je često, nakon što bi napravio rez, vadio velike tumore. 1971. godine je, u Stelterovoj nazočnosti, izvadio tumor veličine šljive iz kuka filipinskog pacijenta. Nije ga odvojio nikakvom mehaničkom metodom već je izgledalo kao da je tumor uskočio u iscjeliteljevu ruku. Stelter je zabilježio i slijedeće: Kad je Blance u dobroj formi, pacijent ne osjeća bol ili je osjeća vrlo malo. U nekim operacijama gdje se očekivalo obilno krvarenje, iscurio je tek mali mlaz krvi  te nije bilo nikakvih infekcija iako se nije radila nikakav sterilizacija u konvencionalnom smislu riječi. Kad iscjelitelj nije u dobroj formi, ponekad su se pojavljivale neke manje infekcije.

POSJET NJEMAČKOJ

Još jedna pojava koja, po Stelteru, govori u prilog stvarnosti tog fenomena jest činjenica da je iscjelitelj energiju mogao poslati kroz drugu osobu. Krajem 1973. Juan Blance došao je u Njemačku i tri tjedna radio u klinici koju je vodila njemačka iscjeliteljica Irena Lutz. Ona je tijekom Blanceovog boravka kod nje, ali samo u njegovom prisustvu, proizvodila sve fenomene kao I filipinski iscjelitelj.

Stelter je tamo boravio dva tjedna i vidio sve Blanceove zahvate koji su mu bili poznati iz Manile. No, s vremenom, oni su postajali sve slabiji. Na kraju drugog tjedna Blance je bio iscrpljen. Pripisali su to njemačkoj klimi koja mu nije odgovarala. Tijekom trećeg tjedna pojavila se čudna pojava – rez se pojavio ispod oznake stranica koja je visila iz Biblije (koju su Blance i drugi isjeljitelji često davali pacijentima da drže tijekom tretmana) i bio je izazvan njome (oznakom). Moguće je da je to bio trenutak kad su se psihokinetičke moći, koje je Blance obično s lakoćom kontrolirao, otele kontroli. Blance je postao bio vrlo uznemiren kad više nije mogao kontrolirati rezove. Oni su se počeli pojavljivati  na mjestima gdje nisu trebali biti – čak na gornjoj strani njegove ruke. Dok su on i Irene Lutz radili na gornjem dijelu tijela pacijenta, rezovi su se pojavili na rukama asistenta koji su masirali pacijentova stopala. Očito je bilo da Blance više nije vladao svojim psihokinetičkim sposobnostima.

Dva dana kasnije doživio je potpuni slom u vidu kolapsa srca i cirkulacije. Odbio je lijekove i hospitalizaciju, a život mu je bio u opasnosti nekoliko dana prije nego što je bio u stanju vratiti se u Manilu. Kad ga je Stelter mjesec dana kasnije posjetio u Manili, Blance se polako vraćao poslu, ali je još uvijek bio slab, a vidljivi su bili i ožiljci od psihokinetičkih rezova na gornjoj strani ruku.

MATERIJALIZACIJA

Alfred Stelter je proučavao još jednu neobičnu pojavu kod filipinskih iscjelitelja – materijalizaciju. Često je bio nazočan pri praksi Josefine Sison i drugih, kad je kirurški pamuk nestajao, a potom bi se ponovno pojavio na površini pacijentova tijela.  Pamuk, često navlažen posvećenim uljem kokosova oraha, iscjelitelji bi oblikovali u čvrstu grudu i naizgled pritisnuli kroz kožu u pacijentove grudi, trbuh, glavu, ruku ili nogu. Kad bi Josefine nakon toga otvorila ruke, pamuka više nije bilo. Ponekad je taj pamuk koji je «ugurala» kroz kože micala tek prilikom slijedeće posjete, a tada je bio crven od krvi. Svježe ubačeni pamuk kojega bi odmah vadila izlazio bi bijel kao što je i bio.

Tu materijalizaciju filipinskih iscjelitelja i dr. Stelter i drugi liječnici promatrali su stotinama puta i pod svim mogućim uvjetima. Dr. Hiram Ramos i drugi njegovi kolege često su molili Josefinu da otvori ruke prije nego što počne tijelo puniti pamukom i nakon što bi on nestao. Prof. dr. Werner Schiebeler je čak snimao tu akciju pri jakom osvjetljenju na 16-milimetarski film u boji. Ispitivanje filma frame po frame pokazalo je da pamuk zaista nestane između njenih prstiju, a ne vidi se da fizički prođe kroz pacijentovu kožu.

Tijekom devetomjesečnog svakodnevnog proučavanja rada filipinskih iscjelitelja, Alfred Stelter je imao nekoliko rijetkih prilika promatrati zaista senzacionalne dematerijalizacije tjelesnog tkiva na pacijentima. U veljači 1971. Tony Agpaoa dematerijalizirao je meso 38-godišnjeg pacijenta da bi izložio kost noge koja je bila slomljena 16 godina ranije, ali nije pravilno zarasla.  Sasvim je jasno i vidio i fotografirao slomljene krajeve kosti. Bilo je dosta krvi, ali nakon operacije (Agpoa je opet materijalizirao meso na njegovo mjesto) noga je izgledala isto kao prije, kao da nimalo krvi nije nedostajalo. Fotografija je bila dokaz da nije bila riječ niti o hipnozi niti o halucinaciji.

FOKUSIRANA SVIJEST I TRANSPORT KRVI

Istraživač George W. Meek opisao je slijedeći slučaj. Stanovnica Filipina stara oko 45 godina bila je treći put kod iscjeliteljice Josefine Sison zbog raka desne dojke, a tvrdila je da je došlo do poboljšanja nakon prethodnih posjeta.  Josefina je prstima dotakla kožu u korijenu dojke i bez ikakvog rezanja «odstranila»  krvlju natopljen pamuk koji je stavila unutra tijekom prethodnog posjeta pacijentice. Potom je uzela novi pamuk i krenula ga staviti u kožu u korijenu dojke. Ponovila je tu proceduru s dodatnim komadima pamuka koje joj je dodavao jedna od doktora promatrača. Očigledno nije pamuk zadržavala u ruci niti ga se na bilo koji način rješavala. Ona je stavljala pamuk u tijelo kroz netaknutu kožu. On će tamo ostati do slijedeće posjete (kada će ga maknuti crvenog od krvi) ili tek nekoliko trenutaka (kad će ga isti misteriozni način izvaditi, a on će vrlo malo promijeniti boju). Josefina je objasnila timu kako pamuk koji je «blagoslovila» (psihički tretirala) stavlja u tijelo na granicu između zdravog i bolesnog tkiva, tako da bi s vremenom tijelo odbacilo bolesno tkivo do te mjere da će ga ona moći maknuti rukom.

Puno analiza prošli su filmovi na kojoj je Josefina imala problema sa zaustavljanjem curenja «krvi»  (ili što god je to bilo) kroz kožu pacijenta. Ispitujući frame po frame snimke gdje je Josefina stvorila «krv» malo ispod uha sa strane pacijentova vrata, vidi se da se morala vraćati na to mjesto tri puta i stisnuti s vršcima dva prsta da bi spriječila krv da teče. Nakon što je «krv» obrisana, na koži niti u porama kože nije bilo nikakvoga traga ikakvom rezu.  Kirurg koji je stajao pokraj Josefine i to promatrao izjavio je kako ne može povjerovati čak i kad gleda u to. Današnjoj znanosti teško se prilagoditi misli da se tekuća krv može transportirati kroz kožu činom fokusirane svijesti.

POLAGANA PROPAST FILIPINSKIH ISCJELITELJA

Domaći filipinski iscjelitelji tijekom 50-tih i 60-tih godina 20. stoljeća živjeli su u primitivnom okružju, stopljeni s prirodom i potpuno bez stresa. Prekidali bi svoju aktivnost – obično rad na  poljima riže ili kikirikija – da bi olakšali patnju nekom od svojih susjeda koji je pješke stigao iz okolnih polja ili malih sela. Obično im se nije plaćalo, a ponekad bi dobili ekvivalent od nekoliko centi ili dar  u vidu neke prirodne namirnice.

Onda su se stvari počele mijenjati. Pojavili su se stranci u potrazi za ozdravljenjem. Otkrili su da su iscjelitelji oduševljeni darom u vidu novca koji je predstavljao tek maleni djelić onoga koliko bi iznosili troškovi liječenja tamo otkud su stizali, a kući su se vraćali sa snimkama čudesnih medicinskih tretmana. U takvim okolnostima neki iscjelitelji postali su zainteresirani za još više publiciteta i za stvaranje što više sljedbenika jer je to značilo veće prihode i mogućnost kupnje motocikala, automobila i boljih kuća. Preokupacija takvim stvarima nespojiva je s ravnodušnim, opuštenim meditativnim životom bez stresa, koji je najbolja atmosfera za medije. Bez takve atmosfere nije moguće stvarati materijalizaciju ili telekinezu , otvaranje tijela, uklanjanje bolesnog tkiva i  potom zatvaranje tijela kao prije. Osim toga, takve paranormalne aktivnosti nemoguće je raditi u svakodnevnom ritmu,  kad je iscjelitelj pod velikim stresom, bilo zbog obiteljskog života ili zbog velikog broja pacijenata.

1975. godine na Filipine je stiglo između sedam i devet tisuća pacijenata. U takvoj situaciji zabilježeno je da se jednom iscjelitelju samo iz Australije najavilo 65 pacijenata mjesečno tijekom 6 mjeseci; tome treba pribrojati dvadeset pacijenata mjesečno iz Novog Zelanda; plus svi ostali pacijenti, kako domaći, tako i strani iz drugih zemalja. Ponekad je na jednog iscjelitelja čekalo sto pacijenata. U takvim okolnostima novine, radio i televizija počele su pisati o prevarama. Kod nekih iscjelitelja, koji su se našli izloženi pogledu mnoštva, zaista je došlo i do neke vrste «šoumenstva» u psihičkoj kirurgiji, jer  vjerojatno nisu željeli iznevjeriti interes  publike, a nisu bili u stanju neprekidno proizvoditi paranormalne efekte.

Timovi doktora često su pratili operacije filipinskih liječnika (nakon što su savladali sve poteškoće kao što je; sprijateljivanje s iscjeliteljem – koje nekad može trajati i nekoliko mjeseci – te dobivanje njegove dozvole da tijekom više tjedana i mjeseci oko njega boravi nekoliko ljudi s kamerama  - to su morale biti osobe koje neće prema njegovom radu u sebi imati negativan odnos, što je bio još jedan problem s kojim su se suočavali istraživači).

TRIKOVI KAO POMOĆ

Česta je primjedba skeptika bila kako bi u takvim «nadzornim» timovima, ako je cilj ustanoviti radi li se o pravim paranormalnim pojavama ili trikovima, bilo važnije imati profesionalnog mađioničara koji bi jedini bio u stanju «pročitati» trikove. To je bilo vrlo nepraktično u uvjetima višemjesečnog strpljivog proučavanja u prirodnom okružju iscjelitelja u očekivanju da se dogodi paranormalni fenomen (kojemu je potrebno prirodno i opušteno okružje, nikako ne neprirodni laboratorijski uvjeti). U ovom slučaju to je značilo da se mora biti unutar pedesetak milja od Pangasinana, na Luzonu.

Stoga je istraživač George W. Meek pozvao u pomoć dr. Davida Hoya, koji je imao i potvrdu o svojoj stručnosti na polju profesionalnog mađioničarstva. Mada dr. Hoy nije doveo u pitanje da paranormalni fenomeni po njegovu uvjerenju zaista postoje, u svojim je izvještajima precizno opisao kako su u nekoliko slučajeva kojima je bio nazočan bili primijenjeni klasični trikovi iz profesionalne magije, kao što su odvlačenje pažnje «čarobnim» pokretima ruku prilikom vađenja minijaturne oštrice kojom bi se neprimjetno, naizgled laganim dodirom prstom, napravio rez na koži, a potom bi se, prije nego bi krv potekla, prstom nekog promatrača prešlo preko reza kako bi izgledalo da je krv potekla sama od sebe.

Na tom mjestu potrebno se sjetiti riječi Arthura Koestlera, poznatog istraživača paranormalnih pojava. On je rekao: «Kad sam lovio gurue u Indiji, vratio sam se obogaćen jednom spoznajom. Ona je glasila: Nikad ne pitaj je li ‘sveti čovjek’ šarlatan ili je zaista svet. Pitaj se u kojoj je mjeri šarlatan, a u kojoj mjeri sveti čovjek. Nikad ne primjenjuj kriterij ‘sve ill ništa’. Do ‘šoumenstva’ dolazi u trenutku kad se nađete pred okom javnosti. Izloženi oku javnosti sačinjene od neograničenog broja sljedbenika, morate primijeniti malo ‘šoumenstva’. U loše dane, kad vam ništa ne radi kako bi trebalo, trebali biste biti superčovjek kad ne biste pribjegli ‘corriger la fortune’ s nekoliko trikova.»

A što se tiče neobičnih sposobnosti filipinskih iscjelitelja, nije loše prisjetiti se još jedne izreke, ovoga puta one koja dolazi od svetog Augustina.

On je rekao: «Čuda se ne događaju u suprotnosti s prirodom već u suprotnosti s onim što je nama poznato kao priroda.»

Krešimir Mišak

Izvor: rtcg.me

Sustav za masovno širenje chemtrailsa zaista postoji, a ako postoji sustav, nesumnjivo postoje i oni. Ako vam ni ove fotografije nisu dovoljan dokaz da su ljudi samo planski ‘omutavljeni zamorci’ na kojima gotovo svakodnevno isprobavaju svoje otrove, predlažemo da nastavite tražiti istinu sami, s nadom da u jednom trenu za čovječanstvo neće biti kasno.

Izvor: dnevno.hr

Foto: www.infiniteunknown.net

Stranica reallibertymedia.com zaprimila je ekskluzivne fotografije sustava koji se koristi prilikom provođenja kemijskog inžinjeringa, odnosno zaprašivanja zemlje chemtrailsima, a u koje mnogi, unatoč vrlo vidljivim dokazima, još ne vjeruju. Zaprašivanje ljudi i planete odvija se već dugi niz godina sa jednom jedinom svrhom: trovanje ljudi, bilja i svega živog i promjena planete u mrtvu, neplodnu Zemlju iskorištenu samo za elitne interese. Mnogi su se pitali kako to rade i kojim avionima. Pogledajte ove fotografije i  možda će vam biti jasnije.

.
Pumpa – slika prikazuje dizelski motor koji pokreće sustav
.

.

 Prskalica

.
Zamjenski prozor

.

Cijevi

.
Prskalica

.
Spremnici

.
Prskalice

.
Izvor ovih fotografija govori: “Ovaj sustav objašnjava puno toga. Godinama radeći u industriji, uvijek sam bio u potrazi za bilo kakvim indikatorima sustava prskalica. Malo sam sumnjao u priču o kemijskim tragovima jer nikada nisam vidio dokaze sustava prskalica tijekom svih godina moga rada na zrakoplovima. Ovaj sustav je napravljen tako da se može brzo instalirati, koristiti, a zatim ukloniti po želji. Kad nije instaliran, zrakoplov se može koristiti kao normalan 737 teretni zrakoplov. Sustav se također može premještati iz jednog zrakoplova u drugi. Glavne prozore kabine drži samo nekoliko vijaka. Ako se dobro sjećam, to je osam vijaka po prozoru. Radnici su ispred hangara nazočili probnoj vožnji, a u ispitivanju je korištena voda.”

Izvor: dnevno.hr

Više o chemtrailsima procitajte OVDJE

2013.  godina je godina koja će zauvijek ostati zabilježena u povijesti Republike Hrvatske, godina u kojoj je Hrvatska izgubila svoj suverenitet. 01.07.2013. datum je o kojem će se pisati u udžbenicima. Datum koji je Hrvatska sa veseljem dočekala. O, kako li je samo glupa i naivna naša majčica Hrvatska.

Vratit ćemo se u ne tako daleku prošlost, vrijeme Drugog svj. Rata. Konzervativni član britanskog parlamenta, Archibald Maule Ramsey je u veljači 1940.izjavio da mu je u ruke dospjela nekakva literatura o skupini ljudi koji zagovaraju Saveznu Europu sa centraliziranom vlašću. U parlamentu je zatražio odgovor na pitanje da li je krajnji cilj rata stvaranje Savezne europske unije, ali dobio je neodređen odgovor. Ramsey je uhićen na pragu svoje kuće temeljem Uredbe 18b kojom je premijer Winston Churchill bez suđenja zatvarao stotine britanaca koji su se protivili ratu ili ukazivali na to da je rat izrežirala “neka tajna sila”. Uredba 18b je uvedena prije rata kao odgovor na podmetanje eksploziva u Londonu. Ona je direktan primjer tehnike PROBLEM-REAKCIJA-RIJEŠENJE koju detaljno opisuje David Icke. Podmetnut je eksploziv u centru Londona je izazvan problem, narod je reagirao strahom, a vlada je ponudila rješenje i izglasala zakon kojim je mogla bez opravdavanja pod najmanjom sumnjom zatvoriti koga god je htjela. Ramsey je ostatak rata proveo u zatvoru. Ono što je Ramsey otkrio bio je jedan od glavnih uzroka najvećeg rata u povijesti čovječanstva, stvaranje centralističke Savezne države Europe, sa jednom vojskom, jednom vladom, jednom bankom i totalno ograničenim vlastima republika koje su pristupili toj uniji. Upravo se to desilo nakon Drugog svjetskog rata. Osnovani su Ujedinjeni narodi, koji služe svemu samo ne donošenju mira, i centralistička diktatura Europske unije.

Najveći oblik diktatorstva je diktatorstvo u kojemu ljudi misle da su slobodni, zato jer se neće buniti protiv ne-slobode kad misle da su slobodni. Možete govoriti o fašističkom diktatorstvu, komunističkom diktatorstvu, ali kada imate diktatorstvo koje ljudi mogu vidjeti, dodirnuti i okusiti, kada razumiju situaciju u kojoj se nalaze, takva diktatorstva mogu uzeti maha, može potrajati, ali će im kad tad doći kraj jer ljudi vide tko ima kontrolu.

Najveći oblik kontrole je zatvor bez rešetaka. Ljudi će sjediti tamo zauvjek jer ne misle da su u zatvorskoj ćeliji. Jedan od načina na koji izvode ovu prevaru je taj da postave dvije prevladavajuće stranke u većini država, i samo ih mjenjaju svakih nekoliko godina. Kad je stranka na vlasti, ona predstavlja plan ka daljnjoj centralizaciji moći a stranka u opoziciji im se protivi. Onda nastupa farsa zvana izbori i dvije stranke zamjenjuju strane. Sada se stranka koja se protivila centralizaciji moći nalazi na vlasti, ona ju predstvalja, a stranka koja ju je predstavljala sad se protivi! Još jedna stvar koju rade, ako žele određenu osobu na vlasti, kao što su željeli Blaira, kao i Margaret Tatcher, ili npr. Milanovića, onda samo naprave kaos u opozicijskoj stranci i ljudi pomisle, pa nemamo izbora, ne sviđa nam se ali moramo njega izabrati.

Sjetite se “lopova” Ive Sanadera i u ono doba kaosa sa njim, njega je zamjenila Kosor koju su prikazali kao nesposobnu i nekompetentnu osobu na čelu vlade, te je brzo zavladala crvena boja na ekranima, popularnost je rasla samo jednom čovjeku i samo jednoj stranci koja je zagovarala promjenu politike, a ni manje ni više nego nastavila stopama pijuna koji su na vlasti bili prije njih. Uveli su nas u ekonomsko ropstvo, u diktaturu centralističkog fašizma,te je s toga sabor 2013.godine izglasao čak 308 novih zakona koje je nametnula Europska Unija. Statistike u Hrvatskoj su alarmantne, u ovom trenutku broj osoba sa blokiranim računima prešao je 300 000, deložaciju čeka oko 260 000 ljudi, nezaposlenih je samo na burzi preko 370 000, a Milanovićeva vlada je, po nalogu njihovih bankarskih šefova, dozvolila da inozemne banke ovrše čak 12 tisuća nekretnina u dvije godine svoga mandata, a bilježi se i blagi porast samoubojstava, od kojih neke zasigurno možemo prepisati teškom životu i nemogućnosti podmirenja svojih obaveza.

Maastrischtskim sporazumom je 1992.godine Hrvatska potpisala da se odriče prava Hrvatske Narodne Banke da tiska svoj vlastiti novac, te je s time HNB postala najobičnija mjenjačnica u kojoj je kuna samo bon za euro. Sav novac kojim mi kupujemo hranu, odjeću, obuću, higijenske potrepštine i sve ostalo na što taj novac trošimo je u opticaj ušao isključivo kao dug. Imamo dvije opcije: naša vlada je ili marionetska, ili je vlada kompletnih redikula koje su spremne pobit tisuće svojih ljudi da bi ostale izvukli iz krize novim zaduživanjem. Ministar financija je zadužio našu državu za enormnih 4,3 milijarde eura otkad ima mandat, a on vidi napredak. Ljudi, lažu nas. Sustavno nas lažu, rade nam iza leđa što uopće niti ne skrivaju i rade od nas budale. Linić ne zna osnovnu matematiku koja se uči u prvom razredu osnovne škole. 1+1=2, a 1-1=0. On dugove riješava podizanjem novih dugova iz više razloga. Prvi je zato što mora. Monetarni sustav u našoj državi je takav da HNB, čija je primarna uloga emisija novca, zakonom ne smije tiskati hrvatsku kunu, nego novac u Hrvatsku ulazi isključio kao dug, od javnog duga države do privatnog duga građana, svaka kuna u vašem novčaniku ili brojka na vašem računu je dug i nema pokriće ni u zlatu ni u ovčijim brabonjcima. Ako sumnjate u ovo što sam rekao, uzmite bilo koju novčanicu, 10, 20, 50, 100, 200, 500 ili 1000kn, na svakoj novčanici piše gdje je tiskana. Naš se novac tiska u Austriji i u Njemačkoj, a hrvatska vlada je 2012.godine na uvoz novčanica potrošila 60milijuna kuna. Razlog zašto ga ne tiskaju u Hrvatskoj je, kažu, taj da tiskanje nije ekonomski isplativo. Prema tome, svaki dug se može pokriti na dva načina, jedan je uzimanje novog duga, a drugi je prodaja javne i privatne imovine. Drugi razlog zbog kojeg se Linić zadužuje da bi pokrio stare dugove je taj da bi, kada bi naša vlada promjenila zakon o HNB-u, vrlo vjerojatno jako razljutila one koji su je na poziciju moći postavili. Zapamtite jednu stvar, naši vladajući se više boje “mreže” koja stoji iza njih, nego vlastitog naroda, zbog toga će se uvijek pokoriti “mreži” prije nego raditi za narod.

Ovaj bolesni sustav u kojem živimo je koncipiran tako da nam svaki segment života diktira fašizam Europske unije. U Londonu u svakom gradu u prosjeku ima 300kamera. Zagreb je uvertira za masovni nadzor u bivšoj Republici Hrvatskoj. Našu domovinu ćemo kroz koju godinu nazivati Savezna republika, ili pokrajina Hrvatska, nedavno je najavljeno osnivanje Savezne sjedinjene države Europe, sa centraliziranom vlasti i jednom Europskom Središnjom Bankom. Naš svijet iz dana u dan putuje prema državi koju je Orwell opisao u svojoj knjizi 1984. Globalna diktatura je već odavno pokucala na vrata, na nama je samo koliko i u kojoj mjeri ćemo joj dozvoliti da se proširi. Narod je moralno propao, iz usta ljudi čujem samo riječi kako se ništa ne može učiniti, kako vlada mora pasti za dobrobit čovjeka, kako je danas rata kredita veća nego prošli mjesec, kako je sustav premoćan….ma ljudi osvjestite se! Jedini entitet koji ima moć nad vama ste vi sami, a bankarski sustav i globalna diktatura je samo jedna obična kula od karata. Zašto je to tako? Jer za svaku njihovu akciju trebaju naš pristanak. Primjer iz života: banka deložira obitelj koja ne može vraćati dug. Obitelj je jadna, potištena i krivi sebe za situaciju u kojoj se nalazi. Onda ta obitelj čuje informaciju da je novac dug i da novac za otplatu kamate nikad nije ušao u opticaj, prema tome ne postoji. U čovjeku se probudi bijes. TKO SU ONI DA MENI UZIMAJU KUĆU, BORIT ĆU SE I NE DAM IM SVOJE!!! Javlja se medijima ali nitko ga ne doživljava. Cenzura je jaka u našoj državi. Sjetite se Uredbe 18b sa početka teksta. Sustav ne voli neistomišljenike, stoga nemaju pravo glasa. Obitelj je u velikom problemu. Ne vide izlaz iz situacije, piju antidepresive, plaču svakodnevno, pokušavaju naći izlaz. Ali, razočarenje, u sustavu nema izlaza. Sustav je koncipiran za uništenje čovjeka i masonu kontrolu preživjelih. Obitelj šalje molbe na sudove da ih poštede, moli banku za milost i pokušava se nagoditi sa njom…ali ništa od toga nema efekta. Kada sve lađe potonu, otac se zatvori u wc, sjedne na školjku i brizne u plač…gdje ću sa djecom svojom, svojom divnom ženom…pas će morati u azil, a mi na ulicu, drugog doma nemamo. Onda ustaje, oči mu gore u plamenu, vrišti i kida odjeću sa sebe, dere se u sav glas i plače u agoniji…popije nekoliko tableta za smirenje i zaspe…u snu mu se pojavi slika policajca koji sa šljemom na glavi, oklopom na tijelu i štitom u jednoj, a pendrekom u drugoj ruci stoji ispred njegovih vrata u slučaju da se on pobuni i odbije izaći. On se diže za kauča, odguruje policajca, a policajac zamahne pendrekom na njega. U tome trenutku velika i moćna ruka hvata ruku policajca i uzima mu pedrek iz ruke, baca ga na pod dok vrišti od bjesa…čovjek protrlja oči, ne vjeruje što vidi, njegov sin sa njegovim prijateljima iz škole visi na policajcu, ne da mu da tuče njegovog tatu. U tom se trenutku budi, zove kolegu sa ratišta i kaže: prijatelju, država za koju sam dobio metak uzima mi kuću, poštar mi je donio datum deložacije. Skuplja se ekipa, dan prije deložacije 40 ljudi je već u domu njegove obitelji, pozvani su lokalni mediji, svaki amater fotograf i snimatelj je u njihovoj kući i nestrpljivo čeka jutro. Ujutro, u 6 sati i 15 minuta plava svijetla obasjavaju susjedstvo. Blokiraju se okolne ulice i svi prilazi kući. Marice stižu jedna za drugom. Oni ne znaju za ljude koji su u kući. Policija okružuje kuću, a iz kuće se čuje pjesma. Ljudi su u strahu od ishoda situacije, ali ori se, ljudi se smiju i plaču. Ovrhovoditelj zvoni na kapiji, a iz kuće izlazi 40 mladića i djevojaka, zagrle se i pjevaju pjesme ljudima koji su došli uništiti život jedne obitelji. Kamere se postavljaju, svijetla fotoaparata blicaju kao munje u to tmurno jutro…oko kuće se skupljaju susjedi, pitaju se o čemu se radi. Policija čeka naređenje da se provede deložacija, ali nikada ga neće dočekati. Deložacija se odgađa. Mali čovjek je pobjedio veliku i moćnu banku! Kako je to moguće? Lako. “Mreži” ne paše publicitet. Svaka slika policije kako čupa ljude i izvlači ih iz dvorišta, baca u marice i odvozi kao pse u šinteraj za sustav je šamar. Svaka snimka na kojoj se vidi nepravda i pravo lice sustava za sustav je smrtna presuda. Ljudi su shvatili da se mogu oduprijeti! O kakve li sreće u te obitelji, kako li su samo plakali sa svojim prijateljima koji su im pomogli obraniti se od bankarske mafije. Taj osjećaj budnoti i rješavanja okova ovog materijalističkog društva za njih je bio oslobađajuća presuda. Oduprijeli su se fašističkoj čizmi i nisu jedini. Ne smiju biti jedini.

Onoga trenutka kada budete mogli prepoznati rešetke zatvora u kojem se nalazimo, rješenje kako im se suprotstaviti će se nametnuti samo od sebe. Polako ćete se pretvarati u slobodno biće, živjeti punim plućima, bez strahova i tableta za smirenje, vaši životi postati će svetinja, a zahtjevi sustava prema vama kao pojedincu postati će smješni. Smijete se lice nepravdi i pokvarenom sustavu. “Mreža”, mozak ove bolesti koju nazivamo stvarnošću je jako ljuta na vas. Mrzi vas iz dna duše jer ste pružili otpor. Jer ste rekli ne. Njihovo je glavno načelo “DIVIDE ET IMPERA” ili “podijeli pa vladaj” što se stalno očituje iz njihovog masovnog širenja netrpeljivosti prema drugoj rasi, narodu, vjeri, jeziku. Oni, bez obzira da li bili na vlasti ili u bilo kojoj drugoj društvenoj situaciji, uvijek nastoje posvađati ljude međusobno, kako bi oni mogli uživati, dok su drugi u sukobu. Prihvatite ljude kakvi jesu i udružimo se svi zajedno u borbi protiv diktature Europske Unije, jer ako se ovim tempom nastavi provođenje volje “mreže”, neće proći dugo dok i vi ne proživite scenariji obitelji iz ove priče.

David Icke je rekao: Prosvjedi moraju biti usmjereni na nesuradnju, odbijanje prihvaćanja zakona koji zabranjuju masovno okupljanje i izlaske na ulice, okruživanje domova susjeda kada ih bankovni ovrhovoditelji dolaze izbaciti na ulicu, i takva masovna okupljanja oko zgrada vlada i financijskih institucija da sustav ne može funkcionirati. A sve to mora biti u dobrom raspoloženju i miroljubivo.

Božo Borić

Siroti čovjek, i čovječanstvo! Tako nevin i ne-odgovoran, a što mu se sve događa. …I to bez ikakvoga razloga. Zaista je ovaj svijet, ovaj život … ovaj cijeli, nepravedni, Univerzum – tako nemilosrdno, antagonistički nastrojen … i ustrojen, protiv (svih, sirotih) nas. … A tako smo, tako  neodgovorni ZA SVE!

„Ako pritješnjen i izmučen čovjek, želeći da se oslobodi bar za

trenutak Karađozovog pritiska, stane da preklinje i da kroz iskren

ili glumljeni plač uvjerava o svojoj nevinosti, Karađoz je mogao

odjednom da promjeni držanje i da stane da se udara po čelu.

- Što veliš, ni kriv ni dužan nisi? Ih, kud mi to kaza baš

sada, pobogu čovječe. Phi, phi, phiii! Da si rekao da si kriv,

još sam mogao da te pustim, jer krivih ovdje ima mnogo. Svi su

krivi. Ali baš nam jedan nevin treba. I zato te ne mogu pustiti.

Da nisi sam rekao, još bi nešto i moglo biti. Ovako, sada, valja

da sjedim ovdje dok ne pronađem negdje nekog nevinog, takvog kao

što si ti, da te smjeni. Sad, sjedi i ćuti!

Neka mi samo nitko ne kaže za nekog: „nevin je“. Samo to ne. Jer

ovdje nema nevinih. Nitko ovdje nije slučajno. Je li prešao prag

ove Avlije, nije on nevin. Skrivio je nešto, pa ma to bilo u

snu. Ako ništa drugo, majka mu je, kad ga je nosila, pomislila

nešto rđavo. Svaki, dabogme, kaže da nije kriv, ali za toliko

godina koliko sam ovdje, ja još nisam našao da je neko bez razloga

i bez neke krivice doveden. Tko ovdje dođe, taj je kriv, ili se

makar očešao o krivca. Phi! Pustio sam ih dosta, i po naredbi i

na svoju odgovornost, da. Ali kriv je svaki. Ovdje nevinog čovjeka

nema.“

(odlomak iz „Proklete Avlije“, od Ive Andrića)

Ima nekih od nas (pa, najmanje stotinjak posto) koji smo, gotovo uvijek i bez iznimke, skloni misliti kako smo svi mi, „nevini i siroti“, bačeni u ove i ovakve životne okolnosti (da se patimo) posve „ne-zasluženo i ne-pravedno“, i sve to van dosega i upliva naših skromnih moći, htijenja i utjecaja. I tako mi, upravo takvi odnosno ovakvi, svoje živote provodimo unutar uvjerenja da svi mi, zapravo, ne živimo (ovaj svoj) život …već da nam se on, život, na neki „tajnovit i ne-pojmljiv“ način, ni krivima ni dužnima eto događa. I sada, što mi tu, siroti, drugo možemo sem da kukamo nad sudbinom (sadašnjom, prošlom i budućom), sažaljevamo sebe same …i „druge“, i opet sebe – i tako stalno u krug, i u krug. A kada nam se srdžbe i nezadovoljstva „u košari“ dovoljno nakupi i namnoži, tada imamo i „posve legitimnog“ prava bacati i drvlja i kamenja …i pregršti psovki, na račun svih tih „prokletih, životnih i sudbinskih, paklenih pripravaka grupnim imenom zvanih bumerang“, koji nas, ničim pozvano i ničim izazvano, posve mučki, kukavički, nespremne i „od-nazad“, bombardira, napadaju i zaskaču uvijek kada se mi to, siroti i nedužni, najmanje nadamo. I što onda drugo da radimo, što da mislimo i čime da se bavimo, osim da iz dna duše kunemo taj i takav (nepravedan) život, i sve ono neprijatno i nepravedno što nam pred nama, on isti, dan za danom servira. No, sve u svemu, i pored „toliko nepoželjnog stjecaja okolnosti“, samo po sebi to nam dozvoljava (na jedan čudnovato zanimljiv način) upravo u toj mjeri komforan, prigodan i dobrodošao stav, da – što se nas iskreno i najintimnije tiče – (ipak) prešutno uistinu važi i stoji baš kao što i u onoj humorističkoj seriji simpatični glumac sasvim nonšalantno reče: „Ništ’ ja tu ne bi diro!“

I doista, najbolje je i najpametnije „da mi tu ništa ne diramo…“, jer ako bismo kojim slučajem tu negdje možda malo i „začeprkali“, pa se potom (ne lezi vraže!) masa zatalasa i na svjetlo dana izroni, i pokaže se, kako u svemu tome ima i neke …naše, OSOBNE zasluge i odgovornosti (nekakve nedaj-bože „karme“), za sve to što jest, što biva i što (nam) se događa – što tada, majčin sine?! Što tada i kako tada …dalje (sa samim sobom, i sa ovim nasušnim životom)?!? …Zato je ipak najbolje da sve ostane ovako kako je, i da mi fino, uvijek kad nam zatreba i zafali „krivca“, imamo na koga svaliti odgovornost za sve te nepodopštine koje nam život sobom (do)nosi: bio to sam život, bila to nekakva surova i pogana „sudbina“, bili kakvi vanjski „neprijateljski elementi“, ili čak cjelokupni taj „grozni i bezdušni vanjski svijet“!

Siroti čovjek, i čovječanstvo! Tako nevin i ne-odgovoran, a što mu se sve događa. …I to bez ikakvoga razloga. Zaista je ovaj svijet, ovaj život …ovaj cijeli, nepravedni, Univerzum – tako nemilosrdno, antagonistički nastrojen …i ustrojen, protiv (svih, sirotih) nas. …A tako smo, tako – neodgovorni ZA SVE! (ups, eto sasvim slučajne omaške: stavih crticu ispred umjesto iza onoga „ne-“!!!)

I gle sada kakve li ironije: sad će se još ispostaviti da sva odgovornost za problem cjelokupnog (našeg) postojanja leži upravo na toj jednoj jedinoj crtici, koja „tako brutalno, surovo i bez imalo srca“ – razdvaja neodgovornost od njene sušte suprotnosti! Siroti, neodgovorni, čovjek i čovječanstvo. …Kad bi samo negdje zaista bilo tog nekog „Boga“ pa da se sažali na nas, i vrati crticu na pravo mjesto. Za sve je kriva ona, ta prokleta crtica – odnosno njeno odsustvo!…

Uistinu, uistinu, smiješni smo DO BOLA! Ne zato što nismo svjesni istine i što uistinu ništa ne znamo; jer tko ne zna, bože-moj naučit će… nitko se nije naučen rodio. Već zato što – mislimo (čak što više uvjereni smo u to) da smo posve svjesni, i da znamo. I u tome je najveća ironija života! …Uistinu, ne treba ići nikuda dalje, u shvacnju, od toga da je apsolutni nonsens (da ne kažem su-lu-do) bivati u uvjerenju kako unutar svekolikog bića Univerzuma (koji, sam po sebi jeste – ako u nama ima iole ikakve inteligencije za shvacanje i razumijevanje ičega: Stanje (Stanje Svijesti), a ne Mjesto) postoji ili može postojati IŠTA u odnosu na čega Univerzum jest ili može biti antagonistički nastrojen?!! …Još nisam čuo tako nešto, a niti bih mogao zamisliti, da more ili ocean imaju IŠTA PROTIV, ili da čak mrze, ma koju svoju kap!? Ili drvo neku svoju granu ili list!? …Ili organizam neki svoj organ, tkivo ili pak stanicu?!? A kamoli onda sam Univerzum – svoju vlastitu Tvorevinu!

Osim ako …možda nije sve u Univerzumu sačinjeno od njegove Energije?! …Da, jedino to, možda: „možda osim SVEGA što postoji …postoji još nešto!?“ Pa da! To bi bilo, možda, to!… 

Tvrdim, tvrdim da su djeca – u svojim najnezrelijim i najneozbiljnijim maštarijama – neizrecivo, neusporedivo i neizmjerno: ZRELIJA, OZBILJNIJA i ODRASLIJA od, nas, „odraslih“!!!

U svom razumijevanju svekolikog života i svijeta mi smo – ne „djeca“, već na nivou nimalo višem od samoga fetusa, koji se još uvijek „batrga“ unutar majčine maternice! Eto to smo mi; dokle god se ne rodimo. A to istinsko Rođenje priprema se u Kozmičkoj maternici, a događa se u Svijesti, i nigdje drugdje – jer tu, u Svijesti …u biću Univerzuma, jest jedina i cjelokupna ISTINA: na svim nivoima i što se bilo čega tiče!

I ta Svijest, ta ISTINA, kaže nam da unutar cijelog tog Bića – čitavog Univerzuma – nema ničega drugoga …nikakve druge ili drugačije energije ili stanja, osim energije/stanja LJUBAVI. Zašto baš Ljubavi, a ne nečeg drugog…? Pa samo zato što, jednostavno – ne može biti ničega „drugog“, jer od Ljubavi …od tog osnovnog, suštinskog i primordijalnog vida manifestiranja svega – i bilo čega (što nam uopće na pamet može pasti) – u svojoj biti sve je (s)tvoreno! Od ovoga, jednostavno, ne postoji drugoga, ispravnijeg ili točnijeg odgovora. To je cijela istina.

Ipak, velika većina nas, a prije svega „duhovnih tragalaca“, misle (dakle vjeruju) da postoji neki „um“, „ego“, „protivnik“ …nekakav „Đavo“, koji na putu našeg napretka, i uopće Dobrobiti, stoji nasuprot nas i kojega se stoga treba i mora „pobijediti“, „uništiti“, „zgromiti“, ako li mislimo zagospodariti svojom Slobodom, Znanjem i Istinom. I stoga, u svoj toj osobnoj preokupiranosti „neprijateljem“, slavno i nenadmašno propuštamo uvidjeti jednostavnu i puku činjenicu postojanja – da takvog nečega poput „neprijatelja“ jednostavno NEMA. Nema, ne zato što u nama ili ispred nas zaista nema nečega što se konstantno i kontinuirano kosi, iliti „protivi“, našim uskim, sebičnim i (samo)destruktivnim stremljenjima i nastojanjima, već zato što to „nešto“ (to vječito i sveprisutno biće …taj Zakon Ljubavi, Univerzuma samoga) uistinu i postoji, i to upravo kao naš istinski i najodaniji čuvar i zaštitnik, sa ciljem da „sa Svoga (Tvoga, Istinskog i Ispravnog) puta nikad ne skrenemo“ (baš kao i u onoj negdašnjoj, veoma svrsishodnoj no tendenciozno zloupotrebljavanoj, bogo-komunističkoj „mantri“). U tom smislu (svjetlu, i razumijevanju stanja stvari kakve jesu), sam um, ego, prestaje biti sagledavan kao „protivnik i neprijatelj“, jer u najkraćem rečeno: jasno uviđamo da um, kao „ometajući faktor“, postoji unutar našeg vlastitog postojanja – samo i isključivo dotle dok „u nama“ ima ičega (ikakve blokirane, neosviještene „tame“ i „prljavštine“) za čega se on stoga može hvatati i kačiti, crpeći na taj način energiju (život) za svoje vlastito postojanje. Ukoliko toga (u nama) više nema, nestaje i uma kao „ometajućeg faktora“!!!

Uistinu, uistinu nisu džabe najmudrije glave koje su ovom planetom hodale, govorile: „Um je zao i rđav Gospodar, ali najodaniji mogući Sluga!“ – I ono što je upravo najdivnije i najčudesnije u svemu tome: JEDINO I ISKLJUČIVO OD NAS SAMIH OVISI KOJE OD TA DVA ĆE NAM BITI!

Dakle, misli li netko da jedan Prosvijetljeni …Oslobođeni, koji je konačno i nepovratno ne-uznemiren tim vječitim „igrama“ i smicalicama uma, dosegao tu vrstu (uzvišenog, „Nebeskog“) Mira i Slobode tako i zato što je „pobijedio“, „nadjačao“ ili „uništio“ um? …Da se Istina sa Iluzijom, Svjetlost sa Tamom, potrebuje „boriti“ …kako bi je „uništila“, i (tek) time potvrdila svoje vlastito postojanje?  Dakle svako tko tako misli (vjeruje) i dalje je ništa drugo do samo igračka (marioneta!) toga istoga uma, koji se i dalje „hrani“ njegovom vlastitom nesvjesnošću, te živi i opstaje na uštrb nje.

U stvarnosti, postojanje uma, ega …tame i iluzije (zla, patnje i problema) u našim životima, jest jedini i najpouzdaniji indikator da „unutar nas“ još uvijek ima „nečega“ sa čime se (na svom, sudbinskom, putu ka Istini) trebamo i moramo „pozabaviti“, odnosno čega moramo pro-svjetliti i počistiti! Tek kada takvog nečega (takvih ne-osvješćenih inhibirajućih sadržaja) konačno više ne bude – niti u najmanjim naznakama – tada će um („ego“, „tama“, „zlo“…) u našem vlastitom postojanju u potpunosti izgubiti svoje uporište (i što je još bitnije – svrhu!), i postati ćemo …onaj Oslobođeni. No nikako i nipošto ranije!

Zato, činjenica da još uvijek jesmo tu, tu gdje smo – u ovoj „Prokletoj Avliji“ – sama po sebi samo naizgled govori u prilog tome da smo stoga, eto, siroti, nedužni i nevini zatočenici „nekoga“ ili „nečega“ (neke „tame“, „zla“ …nekog „neprijatelja“). Dok onom tko se zaista ne da prividom zavesti i baciti iluziji u naručje, upravo najbolje govori o tome da nam je naše Istinsko Sebstvo, naš najveći i najodaniji Prijatelj, podarilo na raspolaganje najkvalitetniji i najučinkovitiji „Reflektor“ – u vidu uma, odnosno ega – kako bismo ispravnim i inteligentnim korištenjem, upravljanjem i služenjem njime (a ne sukobljavanjem!) efektno i efektivno „čistili i počistili kuću svoga bića i postojanja“, i dosegnuli Istinu i Slobodu. Nakon toga, ali tek nakon toga – tog uma i ega (te „tame“, „zla“ …„patnje i neprilika“ u našim životima i postojanju) više NEĆE BITI, i to jer više NEĆE BITI POTREBE da ih bude! Jednostavno i jasno. I tako točno i istinito!

Kako uopće možemo žudjeti …“stremiti ka Raju“, dokle god i sami, duboko u sebi, nismo dostojni takve Čistoće? Odakle nam samo takve (nečasne) ideje? …Zar nije osnovni preduvjet za stupanje u „viši rang“ nečega, bilo čega – mijenjanje i osposobljavanje sebe samoga sa frekvencijom (kvalitativnim, vibracijskim nivoom) tog željenog višeg stupnja odnosno stanja? A ne u smiješnom vječitom nastojanju da taj viši nivo „spustimo“ na svoj vlastiti, aktualni. …A kamoli kad žudimo za Savršenstvom (a žudimo!), te bismo rađe da se „ono“ spusti nama nego da se mi pomučimo „popeti tamo“. E, to naravno tako ne može i ne ide!

Stoga činjenica da smo upravo u ovim i ovakvim osobnim i globalnim okolnostima – mnogi će reći strašnim i užasnim – ne govori zapravo ništa posebno o samim „okolnostima“, već jedino i upravo o nama samima: o ONOME (onima) koji DOŽIVLJAVA (kome su prezentirane, u vidu njegovog vlastitog egzistencijalnog iskustva) te i takve životne okolnosti! Jer, upravo to jest ONO što je njegovo vlastito unutarnje biće, posredstvom vlastitog uma i postojećih sadržaja vlastitog Nesvjesnog, prezentirane u vanjskom kako bismo konačno imali priliku postati svjesnima postojanja tih sputavajućih i blokirajućih nesvjesnih sadržaja – i stekli mogućnost otpustiti ih u izvornu ne-napetost, Svjetlost i Ljubav.

Upravo zato: „um“, „ego“, „tama“, „zlo“ …kao i razne „inhibirajuće patnje i nedaće“, nisu i ne bi se smeli promatrati kao naši „protivnici“, „neprijatelji“ i sputavajući elementi, već isključivo kao svojevrsna oruđa i pomagala, veoma specifični „alati“ – pa često i vrlo učinkoviti „kirurški instrumenti“ – unutar sveukupne „operacije spašavanja našega cjelokupnog bića, života i postojanja“. Jer, da smo VEĆ SPASENI, budimo sigurni da svih tih/ovih nedaća ne bi ni bilo – jer NE BI (više) NITI BILO POTREBE ZA NJIMA! I još nešto: obično, i najčešće, oni koji najviše kukaju – jesu oni koji su i naj(ne)odgovorniji u pogledu svega toga (što im kuknjavu i izaziva)! Tako to po pravilu biva…

Zato, jedina istinski ispravna stvar koju možemo učiniti (za sebe i za svijet uopće), jest dobro „zasukati rukave“, ostaviti se pretjeranog zapomaganja i jadikovanja nad sudbinom i životnim okolnostima, i svojski se potruditi na uređivanju prije svega VLASTITOG (unutarnjeg) „dvorišta“, kako bi potom i cijela „ulica“ (jednom…) konačno mogla svanuti u novom, očekivanom, pročišćenom i željenom „ruhu“. Svi oni koji odbijaju taj rad na samome sebi, i prije svega to istinsko bavljenje samim sobom – jer im je uvijek neusporedivo lakše i komfornije neodgovorno se baviti „mijenjanjem svijeta“ …mijenjanjem te „vanjske refleksije sebe samoga“, umjesto samim sobom tj. promjenom samoga Izvora refleksije – jesu, i pored svih svojih „gorljivih“ povika, apela i angažmana na toj revolucionarnoj „borbi za bolje sutra“, ništa drugo do neopisivi i neizrecivi LICEMJERI! …I tu ih čak ni neznanje ni najmanje ne abolira od takvog statusa. Zašto? – Pitati će se mnogi. Pa zato što nas svakoga trena života i postojanja (i to svakoga od nas ponaosob!) SVE ŠTO JESTE, ŠTO POSTOJI I ŠTO SE ZBIVA upućuje upravo na sticanje istinske osvješćenosti i istinskog znanja; a samo naša nevoljnost za to – za taj i takav angažman – i naše odbijanje toga puta i takve svjesnosti, čini da stvari najprije postanu, potom ostanu kakve jesu …a potom se i razviju u sve gore i gore.

Ta neozbiljnost i neodgovornost, odnosno robujuća i okupirajuća nesvjesnost, posve je ista kao kada bi npr. na jednoj kino projekciji – uslijed neodržavane, prljave i zamućene leće na projektoru, pa time i logične pojave nekvalitetne, nejasne i „ne-čiste“ slike na samom kino platnu – kino-operater svu svoju pažnju i angažman zdušno posvetio „trljanju, brisanju i uljepšavanju“ platna, zataškavajući time (bez obzira namjerno i svjesno, ili nesvjesno) vlastitu nemarnost u održavanju samoga projektora ispravnim, funkcionalnim i čistim. Pa sad, ako svoju preuzetu dužnost nije obavio (činio i u-činio) savjesno i na vrijeme, da li za njegovu vlastitu neodgovornost (pa zašto ne reći možda i – lijenost, neznanje ili glupost) može biti dovoljno dobrog izgovora? Rekao bih da ne; prije svega jer svoju dužnost kao i obavezu nije prihvatio zrelo, ozbiljno i odgovorno, kako mu služba i nalaže. I stoga mu svakako slijede (od „pretpostavljenog“) i odgovarajuće sankcije. …E da li je to, potom, sada nešto „osobno“, „grubo“ ili „nepravedno“? – Svakako da ne. Jer je to samo ono, što je SAM SEBI, svojom osobnom slobodnom voljom i izborom, odabrao i sebi „projektirao“ – a princip Ljubavi, princip Kozmičke Pravde (održanja Izvorne Ravnoteže), tu je samo da „pazi“ da sve teče upravo onako kako „Bog zapovijeda“. I svakako, ta sankcija će mu, potom, svakako jednom kasnije „doprinijeti“ da uvidi i shvati prirodu svoje pogreške (učinjene u nemaru ili neznanju), pa time i da napreduje u kvalitetu osobnog rasta i razvoja u odnosu na obavljanje svih budućih obaveza, preuzetih dužnosti i odgovornosti. To je JEDINI i pravi Put sticanja „Višeg rangirnog položaja“, jer ga tada prirodno zavrjeđujemo svojom vlastitom višom osposobljenošću. Tu protekcije nema.

Višeg Dobra nema, i ne može biti, bez preuzimanja Više Odgovornosti – pa time ni dosega blagoslova/iskustva Više Ljubavi, Više Slobode, Više/Krajnje/Apsolutne ISTINE.

Stoga, na to vječito i krucijalno pitanje: Da li smo svi mi, ovjde – u ovoj „Prokletoj Avliji“ našega postojanja – „bačeni“ po nekakvoj kazni (nebitno bila ona „zaslužena“ ili ne), pa čak možda i po ustrojstvu puke „slučajnosti“, ILI je cjelokupna ova naša egzistencija krajnje i neopisivo nježno i brižno (ruko)vođena tim imanentnim kozmičkim principom vječne, sveprisutne i sve-tvoreće Ljubavi …te naše vlastite Biti i Suštine (bezuvjetne Ljubavi Univerzuma prema cjelokupnom Svom vlastitom Biću – prema SEBI SAMOME); odgovor neka svako ponaosob sebi samome da, pred ogledalom vlastite svijesti i savjesti. Drugačije to ne može ni biti, jer Istina, odnosno Znanje, ne može se nikome prenijeti, već se za prave i potpune uvide u jasnoću njene blistave zore, i iskustvo njenog vječitog i neizmjenjenog Sjaja – mora u svijesti Probuditi!

Slobodu ti nitko ne može ni uzeti niti dati,

ona je tvoje najdublje biće, koje trebaš zavrjedeti – i otkriti!

(P.S. – Ovim tekstom niti u najmanjim naznakama nemam namjeru davati alibija ma kom aspektu „zla“ ili „tame“ prisutnog unutar naših lokalnih i globalnih životnih okolnosti, kao ni njihovim ovozemaljskim predanim poklonicima i „službenicima“ oličenima prije svega u skupini onih, poznatijih pod grupnim imenom „Kabala“ (Cabal, u značenju – „Globalno konspirativno Udruženje“); jer njihove sveukupne akcije, moć i utjecaji, u cjelini pogubni po naše ovo-zemaljsko postojanje, i pored činjenice da svi ti enormni „pritisci“sa druge strane imaju tendenciju izazivati naše veoma ubrzano Buđenje i Otrežnjenje – nemaju i ne mogu imati ovozemaljskog opravdanja, budući oni to ni u kom slučaju ne čine zbog našeg „dobra“ već naprotiv. No, radosna vijest unutar svega ovoga jest: da su i „oni“ samo nesvjesna oruđa u rukama jedne Neizmjerno Više Inteligencije koja savršeno brine o našem konačnom i KRAJNJEM DOBRU! Dakle u stvarnosti, sve što jest, pa i ono „najgore“ što nam se može desiti, rezultira svojom krajnjom svrhom u našem Buđenju i Oslobođenju – naravno tek tada kada sami, svojom vlastitom slobodnom voljom i svjesnim izborom, dozvolimo i omogućimo taj i takav konačni Ishod. SAMO OD NAS SAMIH, u krajnjem i konačnom, ovisi sve ono što JESMO/JEST i što MOŽE/MO BITI: SVE proizlazi iz – TEBE!!!)

 Alakh Niranjan

www.apsolutnaistina.com

VELIKA LJUDSKA TRAGEDIJA… RAK… MOŽE BITI U POTPUNOSTI ZAUSTAVLJENA UZ POMOĆ POSTOJEĆIH ZNANSTVENIH NATUROPATSKIH I ORTOMOLEKULARNIH DOSTIGNUĆA…

NALTREXONE, OTKRIĆE STOLJEĆA.. PRUŽA GOTOVO 95% MOGUĆNOSTI IZLJEČENJA KAKO MALIGNIH TAKO AUTOIMUNIH I OSTALIH SUSTAVNIH BOLESTI.. SPAŠAVA ŽIVOTE, A ISTINA O NJEMU SKRIVA SE VIŠE OD 20 GODINA…

VAŽNI PRIRODNI ELEMENTI KOJI NAS ŠTITE OD NAJTEŽIH BOLESTI, A NEMAMO IH DOVOLJNO U SVAKODNEVNOJ PREHRANI…

NATRIJ ASCORBAT…. NAJJAČI IMUNO STIMULATOR I ANTISTRESOR

MAGNEZIJ KLORID…. MINERAL MLADOSTI I DUGOVJEČNOSTI

B17… UBICA TUMORNIH STANICA I ZAŠTITA OD NJIH, REGULATOR KRVNOG TLAKA, ŠTITI I POMAŽE KOD ANEMIJE, PODIŽE RAZINE HEMOGLOBINA, POMAŽE U SMANJENJU REUMATSKIH BOLOVA..

KURKUMA EXTRAKT… IMA IZUZETNO SNAŽNO ANTIKANCEROGENO, PROTUUPALNO I ANTIOKSIDATIVNO DJELOVANJE

VITAMIN D3… DUGO SKRIVANA ISTINA O VITAMINU D3 I NJEGOVOM ZNAČAJU U PREVENTIVI I LIJEČENJU

KEMOTERAPIJA.. KONAČNO JE I ZNANSTVENO DOKAZANO DA JE KEMOTERAPIJA NAJSUROVIJA MEDICINSKA PRIJEVARA OVE CIVILIZACIJE…. ISTINA O KEMOTERAPIJI NAM DONOSI ŠOKANTNO OTKRIĆE…. PROČITAJTE… Istraživački tim na čelu s dr. Piterom Nelsonom iz centra za istraživanje raka Fred Hačinson iz Sijetla objavili su naučno istraživački rad u stručnom časopisu Nature Medicine od 05. 08 2012. godine. Rezultati njihova istraživanja su za mnoge bili šokantni… Istraživanja su pokazala da kemoterapija ne samo da ne uništava stanice raka već pomaže u njihovoj ubrzanoj diobi, pospješuje rast primarnog tumora i njegovo lokalno širenje na okolna zdrava tkiva i desiminaciju (metastaziranje) u udaljene djelove tjela.

DETOKSIKACIJA ORGANIZMA… PRVI KORAK U BILO KOJI TRETMAN

ANTITUMORNA PREHRANA… PODIZANJE pH organizma…. I JOŠ MNOGO TOGA VAŽNOG ZA ODRŽAVANJE DOBROG ZDRAVLJA ….

OTRGNIMO SE INDUSTRIJI BOLESTI I PREUZMIMO KONTROLU NAD SVOJIM ZDRAVLJEM.

NEMA NEIZLJEČIVE BOLESTI POSTOJE SAMO NEIZLJEČIVI PACIJENTI…

PREDAVANJE  ĆE SE ODRŽATI U ZAGREB, 18. 01. 2014. DRAŠKOVIĆEVA 47, U 17.30 SATI

Predavač: dr. naturopatije Nenad Roso

Nakon predavanja doktor naturopatije odgovara na Vaša pitanja.

Organizacija: Valetudo d.o.o

Ulaz simbiličnih 10,00kn
.