Najisčekivaniji dokumentarni film godine koji će vam otvoriti oči!

VAXXED je dokumentarni film koji dokazuje povezanost između cjepiva i autizma te ujedno razotkriva svu zlobu i nehumanost farmaceutske industrije, državnih institucija te korumpiranih “znanstvenika” koji su SVJESNIM lažiranjem podataka prouzročili epidemiju autizma te uništili stotinama tisuća djece (samo u americi) mogućnost za normalan život.

Ovo je nažalost svijet u kojem živimo, svijet u kojem je novac Bog, a ljudska bića tek najobičnija potrošna roba.

.

Izvor: YouTube

.

“Ako izgubite slobodu medija, ako izgubite slobodu informiranja, izgubili ste demokraciju.” UPRAVO TO NAM SE I DOGODILO

Danas mediji prešućuju i prekrivaju najveci genocid, genocid nad našom vlastitom djecom!!!

Propaganda iz kuhinje operatera robovlasničkog sustava kontrole navodi kako nikada u povijesti nije postojalo društvo u kojem su ljudi bili slobodniji.

Takve izjave same po sebi su besmislica, ako čovjek samo malo mućne glavom… Jer ne postoji više ili manje slobode. Postoji ili sloboda – ili ropstvo.

Svi smo svjedoci da organski roboti u službi “države” – a to su oni koji “samo rade svoj posao jer takav je zakon” – stalno pronalaze nove načine za zabadanje nosa tamo gdje mu nije mjesto: u naše živote.

Također, navikli su istu stvar činiti i svemu ostalome čega se mogu dočepati, bilo da je riječ o neživom ili živom dijelu prirode.

Propaganda iz kuhinje operatera robovlasničkog sustava kontrole navodi kako nikada u povijesti nije postojalo društvo u kojem su ljudi bili slobodniji.

Takve izjave same po sebi su besmislica, ako čovjek samo malo mućne glavom…

Jer ne postoji više ili manje slobode.

Postoji ili sloboda – ili ropstvo.

Pa da pogledamo kakvu nam to slobodu pruža to, kako mu voli tepati parazitska kasta političara, najviše civilizacijsko postignuće čovječanstva – “država”.

Za početak, slobodni smo odabrati poštovanje “zakona” koje su oni napisali, ili ćemo biti kažnjeni uz primjenu nasilja organskih robota “koji samo rade svoj posao jer takav je zakon.”

Biti će nam otet novac, ili naše stvari koje smo stekli radom, ili ćemo završiti u kavezu. Možemo čak završiti i ubijeni.

Zatim, slobodni smo tražiti dozvolu da si sagradimo dom, vozimo automobil, posjedujemo oružje, pecamo, lovimo, započnemo vlastiti posao, radimo, letimo komercijalnim zrakoplovom, napustimo teritorij pod njihovom kontrolom, koristimo lijekove koje mi želimo, _____________ (nastavite niz sami)

Naravno, svaka od tih sloboda zahtijeva značajan utrošak naše energije, vremena i novca da bismo te dokaze naše slobode dobili. Svaki od tih papira ili dokumenata koji potvrđuju kako smo slobodni, moramo platiti. Ponekad nekoliko kuna, a ponekad nekoliko desetaka, pa čak i stotina tisuća kuna.

David Icke: Softverski ‘Um’ i robova pravila

Ukoliko propustimo prakticirati tu našu slobodu na “zakonom” propisani način, možemo se naći u nepreglednom labirintu “pravnog” sustava, koji će iz nas isisati čak i nekoliko puta više energije, vremena i novca negoli bi to bio slučaj da smo prakticirali svoju slobodu na “zakonom” propisani način.

Biti ćemo tada opet suočeni s primjenom nasilja nad nama od strane organskih robota “koji samo rade svoj posao jer takav je zakon” ali daleko težim, skupljim, opsežnijim i opasnijim – pa je i to razlog što mnogi pognu glavu pred svemoćnim organskim robotima, bez kojih se ovog trenutka gotovo niti disati ne može bez straha da će nam i to pravo ograničiti nekim “nenamjernim” birokratskim propustom…

Takvih sloboda za koje je potrebno platiti ima na tisuće.

A što je sa slobodama da činimo nešto što je “zakonom” zabranjeno čak i u slučaju da ta sloboda nikome ne nanosi štetu – osim možda nama samima?

I to smo slobodni činiti, ali moramo biti spremni otrpiti nasilje, krađu našeg novca, trpanje u kaveze ili čak gubitak našeg života od horde revnih organskih robota koji “samo rade svoj posao jer takav je zakon”. Primjerice, to nam se može dogoditi naprosto zato, što bismo u jednom trenutku mogli odlučiti da bi bilo baš zgodno opustiti se i možda dobro nacerekati uz džoint, najbolje u društvu prijatelja.

Zabranjenih, kažnjivih stvari ima još više od gore spomenutih sloboda koje moramo platiti, i potencijalno su daleko skuplje i svakako opasnije za nas. Ali nitko ne poriče da imamo slobodu odlučiti se ponašati na “zakonom” zabranjeni način.

Iz opisanoga je jasno da je naša sloboda zaista širokog spektra, i svatko je može prakticirati upravo onoliko, koliko je u mogućnosti platiti za te slobode, ili koliko je netko spretan u nadmudrivanju s organskim robotima.

Primjeri u kojima mi moramo od organskih robota tražiti dozvolu za prakticiranje naše slobode su bezbrojni i svakodnevni.

Primjeri u kojima organski roboti od nas traže dozvolu za nešto također postoje. Ali takvih je slučajeva izuzetno malo i rjeđi su od vakuuma, pa trenutke u kojima se ljudima tako nešto dogodi treba shvatiti kao dobitak eurojackpota pet puta zaredom. Treba takve šanse čvrsto zgrabiti i iskoristiti ih na najbolji mogući način kako bismo jurišnicima imperije zla niz grlo zatjerali malo njihove vlastite medicine, kojom oni svakoga dana nas liječe – od prevelike slobode, valjda…

Jedan takav primjer dolazi sa teritorija poznatog kao Oregon, i toliko je briljantan da nisam mogao odoljeti želji da prevedem pismo koje su Larry i Amanda Anderson poslali tamošnjim remetiteljima Univerzuma, života i svega ostaloga.

Larry i Amanda Anderson dobili su pismo iz lokalnog Ureda za ribu i divljač. Evo slike pisma, a prijevod slijedi odmah ispod nje.

Dragi zemljoposjednici,

Osoblje ODFW-a (Oregon Department of Fish and Wildlife, op. prev. Oregonski Odjel za ribu i divljač) provodit će potragu za planinskom žutonogom žabom i drugim vodozemcima tijekom slijedećih nekoliko mjeseci. Kao dio ovog istraživanja, htjeli bismo pregledati potok na vašem imanju. Pišem vam ovo pismo kako bih od vas zatražio dopuštenje da stupimo na vaš posjed.

Nedavna istraživanja ukazuju na značajno smanjenje populacije planinskih žutonogih žaba, koje se više ne mogu pronaći u njihovim povijesnim staništima. Vaša suradnja biti će iznimno cijenjena i pomoći će u očuvanju ove vrlo važne vrste.

Molim ispunite priloženi obrazac s plaćenom povratnom poštarinom kako biste nam javili jeste li suglasni da prelazimo preko vašeg posjeda, ili niste. Ukoliko imate ikakvih pitanja ili dvojbi vezanih za ovaj projekt, molimo da nam se javite. Rado bismo s vama razgovarali o našim istraživanjima.

Srdačno vaš,

Steve Niemela, biolog, strateška primjena očuvanja vrsta

Slijedi slika pisma koje su Larry i Amanda Anderson poslali kao odgovor na ljubaznu zamolbu gospodina Niemele, a prijevod odmah ispod nje:

Dragi g. Neimela:

Hvala na vašem upitu glede pristupa na naš posjed radi potrage za žutonogom žabom. U mogućnosti smo pomoći vam po tom pitanju.

Podijelili smo naših 2,26 ari (op. prev. 9.145,896 m²) na 75 jednakih parcela za pregled koje možete odabrati nasumičnim izvlačenjem njihovih kartica na čijim je poleđinama označena točna lokacija parcele. Prijavna taksa iznosi svega $8.00 po kartici, ali nakon što kupite “Dozvolu za potragu za žabama” ($120.00 za rezidente / $180.00 za nerezidente). Također ćete trebati ishoditi parkirnu dozvolu za “Žablje stanište” ($10.00 po vozilu). Također će vam trebati oznaka “Invazivna vrsta” ($15.00 za prvo vozilo i $5.00 za svako slijedeće vozilo). Također ćete htjeti registrirati se kod Ispitne postaje gdje će vaša vozila biti pregledana zbog potrage za ne-lokalnim biljnim vrstama prije nego stupite na naš posjed. Također postoji i taksa za dnevnu uporabu vozila, $5.00 po svakom vozilu.

Ukoliko budete uspješni u nasumičnom izvlačenju kartica parcela, o tome ćete biti obaviješteni dva tjedna unaprijed kako biste mogli napraviti nužne planove te kupiti vašu markicu “Potočno stanište” ($18.00 za rezidente / $140.00 za nerezidente). Parcele za potragu otvorene su između 8:00 i 15:00 sati ali ne možete započeti s potragom prije 9:00 sati i morate prekinuti svaku aktivnost do 13:00 sati.

Oprema za potragu može uključivati isključivo mrežicu na obruču promjera 5 cm, koja je izrađena od 100% organskog pamučnog tkanja, sve zajedno s ručkom koja ne smije biti dulja od 45 cm, od laganog materijala te maksimalnom odaljenošću između okvira mrežice i njezinog dna od 15 cm. Ručka mora biti izrađena od plastike koja ne sadrži BPA (op. prev. Bisfenol A) ili od drveta. Nakon 13:00 sati možete koristiti mrežicu na okviru promjera 7,5 cm ukoliko kupite “Podršku za žablje mreže” ($75.00 za rezidente / $250.00 za nerezidente). Sve zarobljene žabe koje će biti oslobođene, moraju biti vraćene neozlijeđene u stanište odobrenom napravom za oslobađanje.

Od 1. lipnja nudimo parcelne kartice za izvlačenje u našem programu “Premium potraga” parcelnih jedinica a prijava je opet $8.00 po prijavi. Ipak, sve takse mogu biti ukinute ukoliko možete dokazati da imate prava i status Domorodačkih Indijanskih Plemena.

Također ćete morati priložiti dokaz o uspješnom savladavanju ubrzanog tečaja “Potraga za žabama i ti” iz područja identifikacije žaba, sigurnosti u baratanju s žabama, i strategijama za samoobranu u slučaju žabljeg napada. Ovaj tečaj nudimo on-line preko akreditiranog softvera za nominalnu cijenu od $750.00.

Molimo javite nam možemo li vam biti od pomoći. U suprotnome, zabranjujemo vam pristup na naše imanje ali cijenimo što ste nam poslali upit.

Srdačno vaši,

Larry & Amanda Anderson

Izvor: zvono-istine.org
.

Da je obrazovni sustav u permanentnoj krizi nije novost. S vremena na vrijeme čuju se i primjedbe da školovanje kakvo poznajemo djecu zapravo zatupljuje, čineći od njih potrošnu robu za funkcioniranje sustava, reprodukcijski materijal za novu generaciju poslušnika, ropsku masu mediokriteta koji se neće znati organizirati i pobuniti. Neki će čak ustvrditi da institucionalizirano obrazovanje ne pridonosi istinskom obrazovanju ljudskog bića, osobe, nego da isto ustvari priječi.

Sve se to, barem u svjetlu istraživanje koje je proveo Kyung Hee Kim, pokazuje istinom.

Kyung Hee Kim, profesor odgoja i obrazovanja na Koledžu William and Mary u Virginiji otkrio je „drastičan“ pad kreativnosti što su učenici dulje bili uključeni u školski sustav. „Djeca su manje izražavala emocije, imala manje energije, postala su manje pričljiva, manje sklona verbalnoj ekspresiji, slabijeg humora i mašte, manje nekonvencionalna, manje živahna i strastvena, oslabljene sposobnosti percepcije, smanjenih sposobnosti povezivanja naizgled nebitnih stvari, manje sposobnosti sintetiziranja, preispitivanja, te manje sklona promatranju stvari iz drukčijeg ugla.“

“Obrazovni sustav je namjerno projektiran da bi proizvodio prosječne umove, onesposobio unutarnji život, uskratio učenicima znatnije sposobnosti vođenja i jamčio poslušne i necjelovite građane – sve da bi se narod učinilo ’upravljivim’”.

VIDEO: Škole su dječji zatvori

.Što nam je činiti? Ako “škola uči djecu da budu zaposlenici i potrošači, vlastitu djecu poučite da budu vođe i avanturisti. Škola uči djecu da refleksno slušaju; vlastitu djecu podučite da razmišljaju kritički i neovisno… pomozite da razviju unutarnji život da im nikad ne bude dosadno”.

DODATAK:

Ponovo ću spomenuti školu slobode u Summerhillu koju je 1921.g. osnovao britanski pedagog i dječji psiholog Alexander Sutherland Neill… Ta škola primjer je drugačijeg (po meni zdravog) načina obrazovanja… Škola koja to nije… Škola u kojoj nema prisile, u kojoj se od učenika NE TRAŽI NIŠTA, osim da poštuju tuđu slobodu… To je jedino pravilo u toj školi – SLOBODA – koja ne znači odsustvo pravila, već znači pravilo koje glasi: – tuđa sloboda je moja sloboda. Učenici sami upravljaju školom putem samoupravne skupštine. Glas najmlađeg djeteta vrijedi isto kao i glas nastavnika. Djeca sama biraju da li, i koju nastavu žele polaziti. Među onima koji polaze nastavu ne treba uvoditi nikakav red jer oni sami uspostavljaju red ostvarujući svoju želju (neće sami sebi ometati nastavu koju žele).

Oni koji ne žele polaziti nikakvu nastavu to i čine, a pritom ne ometaju polaznike nastave, jer poštuju njihovu slobodu kao što se i njima poštuje njihova. Na kraju ipak gotovo svi učenici polaze nastavu (jer to sami žele) i završavaju školu kao zdrava djeca koja su uistinu naučila ono što su htjela, odnosno ono što će im stvarno trebati u životu. Škola slobode u Summerhillu postoji i danas i funkcionira besprijekorno. Škole takvog tipa naš sustav ne prihvaća jer one ne odgajaju podanike, već slobodoumne ljude, a hijerarhijsko-eksploatacijski sustav bez podanika ne može opstati. Neću ulaziti u detalje načina funkcioniranja škole slobode već preporučam Neillovu knjigu «Summerhill»…

Iako nastala 1921. godine škola Summerhill, Alexandera Neilla, još je uvijek, nažalost, jedinstvena po cilju koji je nastojala ostvariti. Dok su, naime, druge škole bile – a i danas su to jednako tako – prvenstveno zaokupljene oblikovanjem djece za obavljanje ovih ili onih privrednih i drugih društvenih funkcija, Neillova je škola prije svega imala za cilj pomoći djetetu da izraste u sretnu osobu, neovisno o tome kojim će se poslom baviti.

Oslanjajući se u početku na Freudeovu psihoanalizu, a zatim na nauk Wilhelma Reicha, te ponajviše na vlastito pedagoško iskustvo Neill je izgradio originalan i za filozofiju odgoja nezaobilazan pristup odgoju. Doduše, moguće je u njemu prepoznati ponešto Rousseauovog ili još više Fourierovog utjecaja, ali Summerhill nije bio samo maštovita vizija, već odgojna utopija koja je postajala stvarnost.
Po prvi je puta netko stvarno i sustavno pokušao prilagoditi školu djetetu, a ne dijete školi. Iako ne bez mana Neillov je pedagoški pristup bio znatno ispred doba u kojem je djelovao. Stoga ne čudi da je Summerhill malo koga ostavio ravnodušnim. Jedni su njime bili oduševljeni, drugi zgroženi, ali jedva da je itko bio nezainteresiran.

Okrećući se djetetovoj osobnosti, poštujući njegovo pravo na slobodu i samooblikovanje, na igru i sreću, na zadovoljenje vlastitih potreba, Neill je okrenuo novi list u pedagoškoj praksi. Pretpostavke od kojih je krenuo zaista su pretpostavke odgoja, a ne manipulacije. No, upravo zato valja upozoriti i na određene nedostatke njegova pristupa.
Prije svega na njegov nepromišljen odnos prema obrazovanju. Jer, ma koliko bio u pravu da djecu ne treba silom privoditi znanju, njegovo je poimanje slobode – koje ne uvažava spoznaju da sloboda nije tek apstraktno pravo na nešto ili odsustvo prisile, već zbiljska mogućnost za nešto – bilo ispod tada već filozofski domišljene razine. A bez valjanog obrazovanja, pitanje je za što čovjek može biti slobodan?

TEORIJA OBRAZOVANJA A. S. NEILLA

A.S. Neill također je bio zagovornik radikalnih promjena u obrazovanju. On je smatrao da škole zapravo štete prirodnom razvoju djece, koja se rađaju dobrima, i koja bi bez ikakvih izvanjskih prinuda izrasla u sretne, slobodne i dobre osobe s osjećajem poštovanja i ljubavi prema svim ljudima. No zahvaljujući roditeljskom i nastavničkom podučavanju djece moralnim vrijednostima i normama društva djeca se zapravo kvare.
Ovdje on misli čak i na ideje koje smatra pozitivnima, jer smatra da će djeca sama do njih doći (na primjer, roditelji pacifisti ne bi smjeli svojoj djeci zabranjivati da se igraju s plastičnim puškama i pištoljima, jer je igra normalan proces razvoja djeteta koje će samostalno postati pacifist, ne zato što ga roditelji tako uče, već zato što mu je takva priroda).
Osim toga, Neill se protivi i obveznom znanstvenom obrazovanju djece jer smatra da se djeca trebaju igrati i raditi ono što ih veseli, pri čemu se dijete (naravno, ako je bez psihičkih problema i kompleksa koje su mu mogli usaditi roditelji i društvo) samostalno, bez ikakvih vanjskih utjecaja u pravilu odlučuje za učenje znanosti i zanata koji ga zanimaju kad osjeti da je za to vrijeme i da je razdoblje intenzivne igre završeno.

A. S. Neill – Škola Summerhill (online knjiga)

ŠKOLA SUMMERHILL

Neill je svoje ideje provodio i u praksi. Osnovao je školu Summerhill, gdje je djeci pružao obrazovanje potpuno drugačije od onog u konvencionalnim školama. Naime,1921. utemeljio je zajedno sa suradnicima međunarodnu školu smještenu u predgrađu Dresdena, koju je kasnije premjestio u Sonntagsberg u Austriji. Nakon povratka u Englesku smjestio je školu na brijegu Summerhill, po kojem je dobila i ime. To je ime škola zadržala i kad je premještena u Leiston u Suffolku.

Osim je što je upravljao školom, Neill je objavio dvadeset i jednu knjigu u kojima iznosi svoju radikalnu životnu filozofiju i teoriju o obrazovanju, na koje nisu utjecali prosvjetni stručnjaci već psiholozi poput Freuda, Stekela, Reicha i Homera Lanea.
Izbor iz njegovih knjiga pod nazivom „Summerhill, Radikalni pristup podizanju djece“ koja je izdana 1960. u prodana je u milijunima primjeraka diljem svijeta.

A. S. Neill je umro 1973. godine, a njegovu školu nastavila je voditi prvo njegova supruga Ena, a zatim njegova kćerka Zoe Readhead, zajedno sa suprugom.

Unatoč vremenskom odmaku, značaj Neillove poruke o vrijednosti sretnog djetinjstva još je uvijek aktualan i jedinstven.
A.S Neill’s Summerhill School: http://www.summerhillschool.co.uk/

U svojim knjigama o radu škole, Neill objašnjava kako djeca koja pohađaju Summerhill nisu uopće obvezna dolaziti na nastavu ako to ne žele. Slobodna su raditi u raznim radionicama koje su u školskom kompleksu, igrati se, čitati, ljenčariti…Učitelji im ne nameću svoje stavove, a Neill kaže da je jedino što je za djecu u budućnosti bitno da budu sretna, a nipošto to da ispunjavaju roditeljska i društvena očekivanja te da budu ukalupljena u općepriznati model potrošaća i konformista.
Kad Neilla kritičari pitaju kako će se njegova slobodna djeca prilagoditi mukotrpnom, jednoličnom radu koji ih u životu čeka, on odgovara da je njegova želja da ta slobodna djeca budu predvodnici u njegovom ukidanju. Još jedna stvar koja je specifična za njegovu školu jest to da djeca sama upravljaju stvarima koje su bitne za njihov svakodnevni život i međusobne odnose u zajednici, što ih bolje od bilo kakve poduke uči da se međusobno poštuju i da shvate da su slobodni činiti sve što žele sve dok to ne ometa slobodu drugih članova zajednice.

VIDEO: Evo koja je svrha današnjeg obrazovnog sustava

.

U Summerhillu, naime, postoji demokracija u pravom smislu te riječi. Djeca su u Summerhilu slobodna od bilo kakve indoktrinacije, imaju vremena za bavljenje aktivnostima koje vole, za razvijanje svog karaktera, tj. individualnosti, ali ne nauštrb razvijanja osjećaja za kolektiv.
Na primjerima kapitalističkih i socijalističkih obrazovnih sistema (kao uostalom i tih sistema u cjelini) vidimo da se događa upravo to: u socijalizmu se inzistira na razvijanju osjećaja za zajednicu bez pridavanja dovoljno pažnje individualnosti, a u kapitalizmu se, posebno u posljednje vrijeme, promiču individualističke vrijednosti dok je društvena solidarnost poprilično zapostavljena. Jedini pravi put za postavljanje temelja novom, drugačijem društvu bez autoriteta i straha jest potpuno razvijanje oba aspekta čovjekove ličnosti. Djeci je potrebno odrastanje bez discipline, jer disciplina stvara strah, a strah stvara nerijateljstvo među ljudima.

Jedina prihvatljiva disciplina je samodisciplina koja se temelji na čovjekovom vlastitom osjećaju odgovornosti prema sebi i drugima koji bi svaki svaki čovjek samostalno razvio kad bi mu se to još od djetinjstva dopuštalo. U Summerhillu u pravilu nije bilo ispita, osim onih koji su bili uvjet za prelazak u više stupnjeve obrazovanja, a i njih su učenici polagali ako i kada bi to sami odlučili. Neill je često naglašavao svoj stav prema kojem se dijete u njegovoj školi, ako tako odluči, sposobno u puno kraćem vremenu pripremiti za određeni ispit nego što je to slučaj u školama u kojima su učenici prisiljeni stalno sjediti u školskim klupama bez stvarnog interesa za gradivo koje im se predaje.

U Summerhill je Neill često primao problematičnu djecu u čijem je odgoju koristio poprilično nekonvencionalne metode, kao što su nagrađivanje djeteta kad bi ovo nešto ukralo, dopuštanje uništavanje školske imovine, dopuštanje da dijete godinama uopće ne prisustvuje niti jednom jedinom satu, i druge, zbog čega su ga neki stručnjaci kritizirali čak i kad su one bile uspješne u preodgoju takve djece. Međutim, Neill sam priznaje svoje neuspjehe s nekom djecom koja bi u školu dolazila starija i s dosta kompleksa i problema nakupljenih tokom odrastanja. Stoga je Neillu prvenstveno bio cilj u školu primati mlađu djecu na koju društvo još nije imalo prilike nepovoljno utjecati.

KRITIKA NEILLOVOG OBRAZOVNOG SUSTAVA

Godine 1970. u Americi je izašao zbornik priloga o Summerhillu, pod nazivom „Summerhill: za i protiv“. U deset priloga iz zbornika nalazimo različita mišljenja o Neillovom modelu obrazovanja. Max Rafferty jedan je od njegovih žešćih kritičara. On smatra da u ovako razvijenom i civiliziranom društvu prirodno obrazovanje nema apsolutno nikakvog smisla, pošto je društvo krajnje izvještačeno. Po Rafferty-u je prirodno obrazovanje nestalo s pojavom pisma.
Također, on smatra da je strah neophodan za preživljavanje vrste, te da bi ljudska vrsta izumrla kad bi se prestala bojati. On kaže da se niti jedno dijete ne želi posvetiti učenju ako ima mogućnost igrati se ili ljenčariti, te da je stoga djecu potrebno na neki način motivirati za rad. Motivacija su ocjene, strh od autoriteta, strah od neuspjeha. Ne uzima u obzir to da su u Summerhillu djeca koja nisu imala nikakvih psihičkih problema uglavnom redovito prisustvovala nastavi, čak su bila tužna ako iz nekog razloga nastavnik ne bi mogao održati nastavu iz nekog predmeta, a nisu bila motivirana ocjenama.
Nadalje, Raferty se koji je smisao prilagođavanja škole djetetu kad mu se život kasnije neće prilagođavati, pritom zaboravljajući na to da mlade generacije stvaraju svijet budućnosti, te da im slobodno obrazovanje može pomoći u stvaranju slobodnog svijeta.

Louise Bates Ames Zamjera Neillu to što previđa činjenicu da su mala djeca sklona laganju i krađi, te da im treba mnogo vremena i poučavanja da sazriju do stupnja na kojem se mogu držati na način koji naše društvo odobrava. Međutim, mala djeca ne lažu zato što po prirodi nisu dobra, već ona jednostavno maštaju ili lažu da bi se opravdali pred autoritetima. Ona ne kradu zato što po prirodi nisu dobra, već zato što ne znaju za postojanje privatnog vlasništva, a upravo takvim izumima civiliziranog društva ne bismo ih niti trebali učiti, jer oni nisu u ljudskoj prirodi, te su ga upravo oni doveli do ovakvog bolesnog stanja u kojem se sada nalazi.

Pozitivna kritika Neillove teorije obrazovanja dolazi, između ostalih, od Ericha Fromma. On je došao do zaključka da Neillova osnovna poruka nije ništa drugo do ljubav prema životu. Fromm kaže da je suvremeni privredni sustav prilagođen proizvodnji konformista, potrošača sa standardiziranim ukusima, ljudi kojima se lako može manipulirati. Takvi ljudi su također tjeskobni, usamljeni, dosadno im je, nemaju uvjerenja i ne raduju se životu. Čovjek koji se ne raduje životu pristupa svemu, pa i drugim ljudima, kao mrtvim stvarima, privlači ga materijalno bogatstvo. Jednom rječju, takav čovjek pretpostavlja posjedovanje postojanju. Fromm kaže da je jedini Neillov cilj taj da odgoji djecu koja vole život, koja će biti aktivni sudionici a ne pasivni promatrači života, što je upravo ono s čim se kritičari Summerhilla ne mogu složiti. Oni ne mogu prihvatiti ideju da ljudi trebaju živjeti zbog života samog, a ne zbog postizanja materijalnog bogatstva i slave.

» Sustav A. S. Neilla je jedno radikalno približavanje podizanju djeteta. Po mom mišljenju, njegova knjiga je od velike važnosti jer predstavlja istinsko načelo odgoja bez straha. U školi Summerhill autoritet ne prikriva sustav manipulacije. Summerhill ne izlaže neku teoriju; on povezuje stvarno iskustvo od skoro 40 godina. Autor potvrđuje da “sloboda funkcionira”. Osnovni principi Neillovog sustava su predstavljeni u toj knjizi jednostavno i bez dvosmislenosti. Oni su tu sažeti. 1. Neill se čvrsto drži vjere “u djetetovu kvalitetu”. On vjeruje da se prosječno dijete ne rađa kao sakato, mlitavo, ili kao bezdušni automat, nego puno mogućnosti voljeti život i s interesom za život. 2. Cilj odgoja – ustvari cilj života – je raditi radosno i tražiti sreću. Srećom, prema Neillu, prosječni su zainteresirani za život; ili dodao bih, odgovaraju životu ne samo svojim mozgom nego cijelom svojom osobnošću.« (Fromm, 1960.)

» Nastava je usklađena s dječjom dobi, ali ponekad i s njihovim interesima. Nemamo neke nove metode podučavanja, jer smatramo da ono samo po sebi i nije jako važno. Posve je nevažno podučava li škola dijelenje velikih brojeva na neki poseban način, jer je i dijeljenje velikih brojeva nevažno, osim za one koji to žele naučiti. A dijete koje želi naučiti dijeliti velike brojeve, naučit će to ma kako ga podučavali.« (Neill, 1999., 29)

»Trinaestogodišnja Winifred, tek pristigla u Summerhill, rekla mi je da mrzi sve predmete i vrisnula je od veselja kada sam joj rekao kako je slobodna raditi po svome. “Ne moraš uopće ići na nastavu ako ne želiš”, rekao sam.
Odlučila se dobro zabaviti, a to je i činila – nekoliko tjedana. A onda sam primijetio kako se dosađuje.
“Nauči me nečemu”, rekla mi je jednog dana. “Umirem od dosade”.
“Super!” rekao sam razdragano. “A što bi htjela naučiti?”
“Ne zna”, rekla je.
“Ne znam ni ja”, rekao sam i otišao.
Prošlo je nekoliko mjeseci, a onda je opet došla k meni. “Položit ću prijemne ispite za koledž”, rekla je, “i želim da mi daješ sate”.
Svakog je jutra radila sa mnom i drugim učiteljima, i to vrlo marljivo. Povjerila mi je kako je predmeti baš i ne zanimaju, ali je zanima cilj. Winifred je našla sebe jer joj je bilo dopušteno biti ono što jest. « (Neill, 1999., 163-164)

» Ili, recimo, Jack, dječak koji nije mogao naučiti čitati. Nitko mu nije mogao pomoći. Čak i kad je sam tražio poduku iz čitanja, zbog neke skrivene smetnje nikako nije mogao razlikovati b i p, te l i k. Školu je napustio u sedamnaestoj, a da nije znao čitati.
Danas je Jack vrhunski alatničar. Obožava razgovarati o izradi predmeta od metala. Naučio je čitati; ali, koliko znam, uglavnom čita članke o strojevima, a ponekad i knjige o psihologiji. Ne vjerujem da je ikad pročitao roman; no ipak govori savršeni, gramatički pravilni engleski, a opća kultura mu je izvanredna. Neki mi je američki posjetitelj, neupućen u njegovu priču, rekao: “Kako je Jack pametan momak!“« (Neill, 1999., 163)

» U Summerhillu nikada ne pitam svoje učitelje kako podučavaju. Znam da ima novih nastavnih metoda, recimo iz matematike, i da su neke sjajne, osobito u početnoj fazi. Ali zbilja ne mogu zamisliti neki moderni način podučavanja kvadratnih jednadžbi ili faktora; ako i postoji neka nova metoda povlačenja tangente na kružnicu kroz vanjsku točku, meni nije poznata.« (Neill, 1999., 136-137)

Izvor: https://www.themajka.com/viewtopic.php?t=137
Slobodna škola – Summerhill – u Hrvatskoj http://www.slobodnaskola.hr/
.

Gotovo svima nama su od rođenja ispirali mozak kroz razne kanale koji potiču materijalizm, ego, pokornost, kontrolu i konformizam. Gdje su zapravo korijeni kontrole uma i što možemo učiniti u vezi toga?

1. Religija

Ispiranje mozga na ovim područjima najčešće počinje u crkvi, kada smo još kao mala djeca većina nas bili kršteni. Mnogi roditelji ne preispituju krštenje ili njegovo podrijetlo i slijepo slijede običaj krštenja dok ih crkva pozdravlja u zajednici u ime Isusa Krista. Mnogi kršćani slijepo vjeruju sve što im se kaže u ime “vjere”i nikada ništa ne dovode u pitanje.

Mnogi kršćani će reći kako njihova crkva radi dobre stvari za druge, a Biblija propagira moral i duhovne vrijednosti.

Protuargument je da ne morate ići crkvu kako bi radili dobra djela i bili moralna osoba!

Osim toga, Biblija također uči mržnji i strahu; na primjer – kad je Bog navodno poubijao sva živa bića u “Velikom potopu”, osim Noe i njegove obitelji.

To su strašne priče koje naša djeca uče na vjeronauku, a njihove poruke su često zamršene i dvosmislene. Kakvu poruku mi šaljemo svojoj djeci, kakav učinak stvaraju poruke o vječnom paklu ako nismo dobri kršćani, i to samo na osnovu jednog života?

Biblija pruža lijepe alegorije iz kojih bi mogli nešto naučiti, ali to je nepotrebno zbog svih drugih negativnih sadržaja koje provodi religija.

O religijama… temelju manipulacije i kontrole ljudima

A još sve nepotrebne smrti za vrijeme inkvizicije, križarske ratove koji još i danas traju. Ubijanje nevinih ljudi je zajednička tema svih religija i te priče mi prenosimo djeci čim prohodaju. Djeci je na taj način usađena ideja kako je u redu ubijati u ime Boga i ona počinju oponašati taj model kroz igre koje igraju.

5. Televizija

Mnogi od nas su odrasli gledajući televiziju koja može biti može biti zabavna i edukativna, može otvoriti novi svijet ali kad naš mozak uđe u alfa stanje ona nas hipnotizira i drži u pokornosti. Koliko puta ste sjedili i gledali reklame bez obzira što ih prezirete, a ipak ne bi promijenili kanal?

Albert Bandura ima teoriju modeliranja i smatra kako ponašanje može na različite važne načine biti oblikovano jednostavnim opažanjem i imitiranjem (modeliranjem) ponašanja drugih ljudi, npr. dijete će oponašati ponašanje roditelja. To je razlog zašto “jabuka ne pada daleko od stabla”.

Za vrijeme odsutnosti roditelja dijete će biti pod utjecajem onoga što vidi na televiziji koja će hraniti njihov materijalistički pogled na društvo, uz prihvaćanje televizije kao normalnog dijela njihove svakodnevice.

Većina djece u dobi do 16 godina, provede 10.000 do 15.000 sati gledajući televiziju

Cijeli glavni tok medija (radio, televizija, časopisi, izdavači knjiga, itd …) su u vlasništvu 6 korporacija koje uvelike utječu na našu djecu kroz programiranje. Čak i riječ “programiranje” treba biti ispitana, jer je to upravo ono što ispiranje mozga radi … programira naše umove, a naročito umove djece na koje je lako utjecati.

6. Obrazovanje

Naši obrazovni sustavi ohrabruju konformizam i natjecanje, dok suzbijaju ili ignoriraju bilo kakve posebne sposobnosti koje dijete može imati. Osim toga, naša djeca ne uče pravu povijest našeg podrijetla, prisiljeni su učiti propagandnu ispunjenu mišljenjem pristranih umova.

Roditelji su ključna i trebaju postati, najjača karika društva, ona koja će promijeniti način odgoja, obrazovanja i promatranja djece današnjice.

Ne dajte stoga da se vi i vaše dijete utapate u robovlasnički prosjek.

Ono što zovemo danas “normalno”, to je samo ono što je dobro kontrolirano, ograničeno pravilima.

Zapamtite ovo dobro:

“NORMALNO” – Ono što je dobro kontrolirano, ograničeno pravilima.

2. Uzori

Dječaci se igraju s plastičnim puškama i pištoljima na vodu, igraju se “Kauboja i Indijanca”… Razmislite koliko je to strašno, ne samo radi Indijanaca već i zbog toga što dijete uči ubijati kroz “igru”.

Kupuju im se akcijske figure i oni se pretvaraju kako ubijaju neprijateljske trupe. Nek

e plastične figurice vojnika u borbi jasno iskazuju etničku pripadnost i na taj način od malih nogu im se usađuje mentalitet „podijeli pa vladaj“.

Većina djevojčica se u nekom trenutku u životu igrala s Barbie lutkama. Barbie lutka postavlja odskočnu dasku za materijalističke stavove. Ona diktira ulogu i očekivanja kako žena treba izgledati, a taj stereotip ostaje u glavama naše djece do kraja njihovog života.

3. Novac, ego i materijalizam

Često pitamo našu djecu “Što želiš biti kad odrasteš?” Rijetko koje dijete kaže: “inovator”, “duhovni učitelj” ili “ekolog”. Često roditelji usmjere dijete u određene uloge, uvjere ih kako je najbolje da postanu liječnici ili odvjetnici zbog toga što su to unosni poslovi.

Kroz igre kao što je Monopoly stječu povećanu potrebu za novcem i raste im pohlepa. Iako postoje i

neke pozitivne osobine ove igre, jako je loše to što im takva igra daje pozitivan pogled na profitere bankarske industrije koji oštećuju ovaj planet svojim materijalizmom i pohlepom.

4. Tehnika „podijeli pa vladaj“

Naša djeca uče kako se baviti sportom i kako je važno pobijediti. Sport je koristan jer poboljšava zdravlje i fizičku spretnost, ali zbog važnosti pobjede dovodi i do “podijeli pa vladaj” mentaliteta kojeg djeca zadržavaju do kraja svog života.

Koliko puta ste vidjeli dva odrasla muškarca kako iznose glupe argumente tvrdeći kako je nečiji tim ili igrač bolji od drugih? Prije svega, to nije “njihova” ekipa ako nemaju fizičko vlasništvo nad njom. Drugo, igrače o kojima raspravljaju uopće nije briga za njihovu raspravu.

Takve osobe su previše slijepe da vide kako su zapeli u „podijeli pa vladaj“ mentalitetu koji su preuzeli još u ranoj dobi dok su se igrali “Kauboja i Indijanaca”.

Sve se odvija pred našim očima ali većina to nije u stanju vidjeti. Na primjer, ako „Hajduk“ igra protiv „Dinama“ – onda imate klasik “Kauboji protiv Indijanaca”. Uvijek se radi o principu “moje pleme” je bolje od “tvog plemena”, što nas razdvaja kao ljudska bića.

7. Zdravlje

Dodatak fluorida u našu opskrbu vodom, djeluje kao i chemtrails – i, otupljuju stanovništvo kako bi bili podložniji kontroli. Dio skrivene povijesti fluorida uključuje sljedeće:

• 1940. ruski logori dodaju fluorid u vodu kako bi smanjili otpor zarobljenika prema autoritetu i izazvali fizičku slabost.
• 1950. Rusi dodaju fluorid u vodu zatvorenicima kako bi bili pokorni.
• 1954. C. E. Perkins, I. G. Farben – kemičar, priznaje da fluorid smanjuje otpor prema autoritetu kod ljudi.
• Robert Carton, bivši predsjednik Sindikata državnih znanstvenika koji radi za američku Agenciju za zaštitu okoliša, rekao je: “Fluorizacija vode je najveća znanstvena prijevara ovog stoljeća, ako ne i svih vremena.”

Ako je dokazano da fluorid stvora pokornost kod zatvorenika i logoraša, što on radi našoj djeci koja odbijaju dovesti u pitanje autoritet ili bilo koji službeni vladin stav koji je protiv najboljeg interesa čovječanstva? Također treba ispitati nepremostivi broj cjepiva koja naša djeca primaju.

Nikakva količina žive nije prihvatljiva ljudskom tijelu, pa se moramo pitati kako će ta živa utjecati na našu novorođenčad? Uz sve veći broj cjepiva koja naša djeca primaju, vidimo korelaciju broja umrlih zbog cijepljenja, kao i eksponencijalan porast autizma.

Što možemo učiniti u vezi toga?

1. Shvatite – dok postoji novac, svi smo ekonomski robovi

Sve se događa u dobi od 12-14 godina. Mi ne učimo našu djecu kako je akumulirano bogatstvo zabluda koja neprimjetno olakšava status, sigurnost i sreću i ta zabluda nas razdvaja kao globalno društvo u vrijeme održavanja barbarskog „podijeli pa vladaj“ načela u kapitalističkom društvu zamaskiranog demokracijom.

U kojem trenutku je dovoljno – “dovoljno”?

Smisao života je/nije u novcu

2. Postavljajte pitanja … puno njih!

Našu djecu treba ohrabriti da postavljaju pitanja što je češće moguće, umjesto da prihvaćaju propagandu državnog pokroviteljstva koju provodi škola.

Na primjer, zbog korporativne pohlepe, mi stvaramo neodrživo društvo. Potpuno je pogrešno mišljenje da je raspadanje prastarih fosila uzrok nastanka nafte. Sva nafta na Zemlji je prirodni proizvod planete koja konstantno generira nove količine i ne nastaje kao „fosilno gorivo“ točnije raspadom prastarih fosila prašuma i mrtvih životinja – dinosaurusa.

Tko je više glup da uzima ulje potrebno za gorivo kada su hidro tehnologije na raspolaganju, kao što je auto na vodeni pogon kojeg je izumio Stanley Meyer ili Teslin sistem slobodne energije. Inovatori, kao što je Meyer, su “nagrađeni” prijetnjama od strane onih koji se boje gubitka vlasti. Najjednostavniji odgovor je okrenuti se izumima, uključujući i zatomljene tehnologije.

Naša djeca nikada ne nauče ove istine u školi. Našu djecu treba poticati da budu inovatori u budućnosti koji rade za najbolji interes čovječanstva umjesto CEO-a i poslovnih ljudi koji pljačkaju naš planet na štetu ostalih 99% ljudi koji im robuju.

3. Mislite izvan okvira

Naš obrazovni sustav ne potiče kreativno razmišljanje i za većinu onoga što naša djeca uče zadužena je lijeva polutka mozga, koja je zadužena za matematičko i logičko razmišljanje. Desna polovica mozga vidi „cjeline“ umjesto dijelova i na taj način može povezivati stvari na način na koji to lijeva polovica ne može.

Desna polutka mozga je svrhom neopterećen, spontan, kreativan, inspirativan i nepredvidiv nekonformist. Desna polovica mozga daleko je jače povezana sa stvarnosti srca nego lijeva i stoga je to zadnje mjesto na kojemu manipulatori žele vidjeti čovječanstvo. Desna polovica vas može odvesti „onamo“, u druge dimenzije Svijesti, a upravo se ondje može vidjeti i razumjeti istinska priroda života „na Zemlji“.

Slobodna škola: Djeca Summerhilla – Alexander S. Neill

Obrazovni sustav ciljano je osmišljen tako da djecu pretvori u odrasle osobe koje će imati samo lijevu moždanu polutku, a tu je i proces nagrađivanja i kažnjavanja onih koji prihvaćaju i onih koji odbijaju prihvatiti takvo programiranje.

Na taj način, naša djeca su uglavnom osposobljena za rad u fast food restoranu ili na šalterima jer oni nikada nisu naučili alate kreativnosti, nisu naučili slijediti svoj životni smisao. Prisiljena su ući u korporativni svijet ekonomske pokornosti i ostati u njemu sve dok ne navrše 65 godina.

4. Prestanite gledati televiziju (državno sponzorirana propaganda)!

Gledanje televizije je vjerojatno broj 1 alat korporativne elite za ispiranje mozga. Televizija će vam reći što ćete oblačiti i kako ćete razmišljati, oduzimajući vam vašu sposobnost kritičkog razmišljanja. Središnji dnevnici i najpopularnije emisije dizajnirani su da nas drže u vječnom strahu, jer kada živimo u strahu mi se udaljavamo od naše istinske duhovne suštine.

Kada živimo u strahu lakše nas je kontrolirati, a na kraju mi odustajemo od naših građanskih prava u zamjenu za psihološku sigurnost. Reklame su jednako loše kao i bilo koje “programiranje”. Većina TV reklama prikazuje ekstrovertirane osobe koje su obučene na određeni način što podsvjesno utječe na vaša osjetila.

5. Pokušajte eliminirati fluorid iz svoje svakodnevnice

U kasnim devedesetim godinama 20. – og stoljeća, u Engleskoj je znanstvenica Jennifer Luke napravila prvu studiju koja je ispitivala utjecaj fluora na epifizu. Ona je otkrila kako je epifiza ili pinealna žlijezda – inače poznata kao naše Treće oko, smještena u centralnom dijelu našeg mozga, meta fluora kada jednom uđe u naše tijelo.

Epifiza jednostavno apsorbira puno više fluora nego bilo koji drugi fizički dio našeg tijela, čak puno više nego što ga apsorbiraju naše kosti. Ona je otkrila dokaze o negativnim lančanim reakcijama koje se događaju u endokrinom sustavu kada se dogodi kalcifikacija epifize fluorom.

Vaša epifiza je vaša veza s drugim dimenzijama i ukoliko je kalcificirana, vaša sposobnost izražavanja i kreativnog mišljenja biti će ograničena kao i vaša duhovna veza sa Stvoriteljem i vašim Višim Ja.

Zapamtite ovo dobro: Što se više odmaknete od duhovnosti, to vas je lakše kontrolirati!

6. Istražite štetnost cijepljenja

NIJEDNO cjepivo nije 100% sigurno. NIJEDNO cjepivo nije 100% učinkovito. SVA cjepiva imaju ozbiljne nuspojave koje mogu biti i opasne po život. Svaki “imunitet” stečen putem cijepljenja traje vrlo kratko.

Ne postoje dugoročne studije koje su dokazale djelovanje cijepljenja. Ispitivanja sigurnosti cjepiva se provode samo na zdravim bebama, djeci i odraslima, a ipak kad su već odobrena, daju se svima – bili zdravi ili ne. Ispitivanja sigurnosti cjepiva financiraju oni koji ih proizvode, tako da ne postoji mogućnost da informacije budu objektivne ili istinite.

Imunitet krda u smislu cijepljenja je LAŽ koju farmaceutske kompanije koriste da bi se roditelji osjećali loše zato jer ne cijepe svoju djecu.

Cjepiva se redovno povlače s tržišta uslijed štetnih reakcija. Čak i bivši proizvođači cjepiva izlaze u javnost i otkrivaju laži na kojima je temeljena industrija cijepljenja.

Od 1980-ih, proizvođači cjepiva u SAD-u zaštićeni su od tužbi od ozljeda uzrokovanih cjepivima.

Cijepljenje se koristilo za SMANJENJE fertiliteta i smanjenje svjetske populacije.

Medicinska struka još nema saznanja kako imuno-sistem zaista funkcionira, a kamoli da razumije krhki imunosni sistem 6-tjedne bebe! Zar zaista mislite da je mudro injektirati strani DNK, teške metale, antibiotike, GMO, konzervanse, itd. u nešto ako ne znate kako to funkcionira? Cijepljenje zaobilazi sve prirodne obrambene mehanizme organizma – to je potpuno neprirodan proces – nešto za što nismo stvoreni tako da bi se mogli nositi s tim. Čak i imunolozi priznaju da cjepiva kompromitiraju naš prirodni imunitet. Kratkoročni imunitet koji se ponekad postiže cijepljenjem u djetinjstvu samo znači da je organizmu puno teže boriti se s bolešću kada taj imunitet oslabi i kada dobijete bolest u odrasloj dobi.

Za cjepiva se obično vjeruje da djeluju tako što proizvode antitijela. Ipak, brojna istraživanja su otkrila da prisutnost antitijela samo pokazuje da je imunosni sistem došao u kontakt s antigenom. To znači da to što nam je rečeno da cjepiva proizvode antitijela, koja će nas zauzvrat zaštititi od bolesti, je laž! Prisutnost antitijela NIJE isto što i imunitet! Znamo koji su znakovi i simptomi takozvanih “cijepljenjem spriječivih” bolesti (npr. ospice, gripa, hripavac itd.). Znamo najbolje tretmane (prirodne ili medicinske) za svaku. No ipak, jednom cijepljeni, moguće nuspojave ili štetne posljedice cijepljenja (sve navedene u uputama o lijeku) su mnoge i raznolike, i mogu ili ne moraju biti izlječive.

Cijela politika cijepljenja temelji se na novcu, a ne na zdravlju, sigurnosti ili ičem drugom što bi bilo za dobrobit čovječanstva.

Većina liječnika nema pojma koji su sastojci cjepiva. Pitajte prilikom sljedećeg posjeta svojeg liječnika. Zašto biste dozvolili liječniku da vam ubrizga nešto čiji sastav niti ne zna?

Zagovornici cijepljenja, kad žele dokazati da cjepiva djeluju, vole se pozivati na istraživanja koja je sponzorirala farmaceutska industrija.

Rugajte se Australcima koliko hoćete, ali oni se barem bude i osvješćuju opasnosti od cjepiva, uz 600% povećanje roditelja koji odbijaju cijepljenje.

I još jedan razlog zašto ne cijepiti: Zaista, slušajte svoju intuiciju, a ne prestrašeni um.

7. Nemojte konzumirati nikakvu genetski modificiranu hranu (ili procesiranu hranu)

Nije bilo longitudinalnih studija o utjecaju GMO – a na naša tijela, tako da smo svi doslovno zamorci na kojima se vrše pokusi. Jedna stvar koju možda želite uzeti u obzir – otrov je ugrađen u određenoj hrani, kao što je GMO kukuruz. Kada insekt jede GMO kukuruz, eksplodira iznutra.

Zamislite što kukuruz radi vama i vašoj djeci? Pokušajte kupiti organsku hranu ili uzgajajte svoju vlastitu hranu s organskim naslijeđenim sjemenom. Kada kupujete u trgovini, izbjegavajte sve proizvode koji se nalaze u sredini prolaza jer su uglavnom svi procesirani.

8. Učite svoju djecu kako meditirati

Meditacija ima potencijal doslovno promjeniti svijet. 1978. godine grupa od 7000 ljudi meditirala je tri tjedna u nadi da će pozitivno utjecati na grad što ih okružuje (“Maharishi efekt”) .

Oni su mogli doslovno transformirati kolektivnu energiju grada, što je rezultiralo smanjenjem kriminala, nasilja i žrtava za 16 % u vrijeme dok su meditirali. Također je pao broj samoubojstava i prometnih nesreća, a terorističke aktivnosti smanjenje su za 72 %.

Postoji najmanje 50 studija koje nadalje potvrđuju koristi globalne meditacije i njene direktne utjecaje na sve u svijetu. U časopisu za kriminal i pravdu 1981. godine objavljeno je da se zna kako meditacija ima pozitivno djelovanje na fizičko i psihološko zdravlje, ali sada se to dokazuje kroz politiku i sociologiju zbog njenog nevjerojatnog energetskog utjecaja.

Kada meditirate, imate pristup odgovorima, umjesto da se oslanjate na tuđa mišljenja, bilo vjerska, politička ili obrazovna.

Istina je uvijek u vama. Sve što ste ikada učili je nešto što je zamislio netko drugi. Pogledajte u sebe i naći ćete odgovore koje tražite.

Možete li zamisliti svijet bez novca?

Ako ne možete zamisliti svijet bez novca, onda ćete vjerojatno teško razumjeti budućnost, pogotovo ako puno gledate televiziju.

U budućnosti, kada dijete budu upitali: “Što želiš biti kad odrasteš?”, ono će odgovoriti: “Ja!” i imati će konkretnu ideju tko je “ja” u odnosu na djecu koja su odgojena da služe novcu i da slijepo slijede stado kroz vjerske i obrazovne institucije.

Ispirali su nam mozak predugo. Vrijeme je da se razbije lanac.

Izvor: atma.hr

Ljekovita tvar protiv raka, koja je otkrivena još 1967. godine je sastavni dio naše krvi i urina, a djeluje i kod naprednih oblika raka koji su otporni i na kemoterapiju i na zračenje.

.
Antineoplastoni su skupina peptida koji se prirodno pojavljuju i derivati su aminokiselina koji kontroliraju rast tumora. U kliničkim studijama je dokazano da je ova prirodna terapija vrlo učinkovita i netoksična, u odnosu na kemoterapiju. Dr. Stanislaw Burzynski ih je prvi identificirao u ljudskoj krvi 1967., te je zabilježio: ‘Postoje značajne razlike u sadržaju peptida u serumu oboljelih od raka u usporedbi s kontrolnom skupinom.’

Zahvaljujući činjenici da se slične peptidne frakcije nalaze u ljudskom urinu i mogu biti pročišćene kao izvor Antineoplastona, dr. Burzynski je započeo istraživački program ‘za identifikaciju antineoplastičnih peptida iz urina’ poznat kao Burzynski Research Institute. Otkriće da urin sadrži terapijske spojeve nije novitet. Dr. Burzynski objašnjava: ‘Ljekovito korištenje urina i ekstrakata mokraće je poznato već stoljećima u starom Egiptu, Grčkoj, Rimu, Indiji, Sjevernoj i Srednjoj Americi. U moderno doba, prva studija o rastu inhibirajućih tvari u urinu je provedena 1937. godine. Istraživanje o peptidima iz mokraće ima dugu povijest.

Istraživanje Dr. Burzyinskog je dovelo do otkrića pet različitih peptidnih frakcija koje je nazvao Antineoplastoni A1, A2, A3, A4 i A5. Prva aktivna komponenta je identificirana kao 3­fenilacetilamino­2 ,6­piperidinedion i nazvan je Antineoplaston A10. Dva sintetska derivata Antineoplastona A10 nazvani su Antineoplaston AS2­1 i Antineoplaston AS2­5.

Budući da postoji vrlo velik broj skeptika, pogotovo onih koji su medicinske i farmaceutske branše, dovoljno je reći da se na stranicama Nacionalne Medicinske Biblioteke SAD­a nalazi veliki broj istraživanja koja su proučavala utjecaj Antineoplastona na tumore i rak svih oblika. Jedno od tih istraživanja navodi: ‘…Glavni negativni utjecaji koji mogu imati veze s tim agensom kada se koristi u kombinaciji s drugim konvencionalnim kemoterapijskim agensima ili zračenjem su opća slabost, mijelosupresija i disfunkcija jetre, no ovi efekti nisu vidljivi kada se Antineoplaston daje sam. Primjećeno je i da su tumori ili nestali ili su se vidljivo smanjili, također nije zabilježen rast tumora te je stopa preživljavanja bila značajno veća nego kod bolesnika čiji su tumori progresivno rasli. Zaključeno je da su Antineoplaston­10 i AS2­1 manje toksični od uobičajenih kemoterapeutika i oni su korisni u terapiji održavanja za pacijente s rakom.’

Inovativna terapija za liječenje raka koju je osmislio dr. Burzinsky je ‘Personalizirana genska ciljana terapija’. Antineoplastoni su preslike dijelova tjelesnog prirodnog biokemijskog obrambenog sustava, koji ciljaju molekularne sklopke koje reguliraju rad stanica. Ova kombinacija peptida, aminokiselinskih derivata i organskih kiselina učinkovito tjera abnormalne stanice raka u staničnu smrt, dok zdrave stanice štiti od oštećenja.

Svi zainteresirani dokumentarac o Dr. Burzynkiju i čudotvornom ANTINEOPLASTONU mogu pogledati na ovom LINKU

Dr. Burzynski se tijekom svih ovih godina bori s pritiscima i tužbama protiv svog rada. Optužen je da svojim antineoplastonskim protokolom krši zakon o liječenju bolesnika s rakom. Teksaški Medicinski Odbor je pod pokroviteljstvom FDA vršio najveći pritisak i kada se već činilo da će dr. Burzynski odustati od svoje liječničke licence, povukli su sve svoje tužbe, bar za sada. Nije ni malo čudno što se ovakvi pritisci vrše na svakoga tko će pokušati pomoći ljudima liječeći ih potpuno prirodnim tvarima. Time farmaceutski i medicinski lobi gube ogromne svote novaca. No činjenice su činjenice, a one govore samo u prilog tome – da priroda liječi, i to bez nuspojava.

Izvor: YouTube, nexus-svjetlost

Koliko je službena verzija o onome što se dogodilo 11. rujna točna? Znamo li istinu?
.

Psiholog David L. Rosenhan, profesor na slavnom Stanford sveučilištu u Kaliforniji, izveo je neobičan eksperiment. Poslao je svoje savršeno zdrave suradnike kod psihijatra, rekao im da slažu kako čuju nejasne glasove, a da na sve ostalo odgovaraju iskreno i – svi su zadržani kao psihotični bolesnici. Da ironija bude veća – jedino su pravi bolesnici prepoznali, i to vrlo brzo, lažne pacijente kao potpuno zdrave uljeze

Probudite se ujutro, a glava vam je već puna obaveza i briga. Krenete na posao, a niste sigurni jeste li isključili štednjak. Na pola puta, pomislite kako ste ostavili otključana vrata. Poznato? Događa vam se da ne možete od tjeskobe ustati iz kreveta? Tresete se svaki put kad treba govoriti pred više ljudi? Ponekad ne možete zaspati do kasno u noć? Ne brinite – ovo su savršeno normalne reakcije na situacije, uspone i padove modernog života. Ipak, budite oprezni, naročito ako razgovarate s psihijatrom: one mogu biti rastumačene i kao simptomi mentalne bolesti. Da je tako, potvrđuju i brojne studije samih psihologa i psihijatara.

Lažni pacijenti

Psiholog David L. Rosenhan, profesor na slavnom Stanford sveučilištu u Kaliforniji, izveo je neobičan eksperiment. Rosenhan je uvjerio osmero svojih suradnika i prijatelja, savršeno zdravih ljudi, da se prijave u najcjenjenije psihijatrijske ustanove u pet različitih američkih država i kažu da čuju glasove. Rosenhan je ovim “lažnim pacijentima” rekao da izjave kako povremeno čuju sasvim nejasne glasove u glavi, ali da im se čini da čuju riječi “prazno”, “šuplje” i “tup”. Lažni pacijenti nisu prijavljivali nikakav drugi znak bolesti, a osim imena i podataka o zaposlenju, ništa više nisu lagali. Ako budu stavljeni u bolnicu, Rosenhan im je rekao da kažu kako više ne čuju glasove, a da se inače ponašaju potpuno opušteno i normalno.

Lažni pacijenti su bili: student završne godine psihologije, tri iskusna psihologa, pedijatar, psihijatar, slikar i domaćica. Nitko od njih nije imao ikakvu povijest mentalnih oboljenja. Ako ih prime, trebalo je da ostanu u ustanovama dok ne budu uredno otpušteni. Nitko od osoblja ni u jednoj od klinika nije znao za eksperiment.

Jedini shvatili

Rezultat je bio poražavajući: svih osam lažnih bolesnika je zadržano u ustanovama, sedam s dijagnozom “šizofrenija” i jedan kao manični depresivac. Čak i tijekom boravka u klinikama, nitko nije “provaljen” od strane medicinskog osoblja. Da ironija bude još veća, mnogi stvarni bolesnici brzo su prepoznali lažne pacijente kao uljeze koji su potpuno zdravi.

Rosenhanovi suradnici su na kraju pušteni kućama s dijagnozom “šizofrenija u remisiji” (prolazno popuštanje simptoma). U ustanovama su proveli od sedam do pedeset i dva (!) dana, u prosjeku devetnaest dana.

Kad je eksperiment razotkriven, bolnički dosjei otkrili su šokantne detalje. Zaposlenici su i najobičnije aktivnosti tumačili kao “bolesne”. Kad jedan od lažnih bolesnika zapisivao nešto u svoju bilježnicu, to ponašanje je okarakterizirano kao “napad pisanja” i označeno kao patološko. U isto vrijeme, to isto ponašanje (pisanje u bilježnicu) je kod ostalih bolesnika izazvalo sumnju da je lažni pacijent u stvari novinar ili istraživač na zadatku.

Nema kući dok ne priznaš

Kad su se jednom našli u klinici, nitko od lažnih bolesnika nije mogao ići kući dok nije “priznao” da je bolestan i pristao da pije lijekove. Jedan od njih je tu situaciju kasnije opisao na sljedeći način: “Rekao sam prijateljima i obitelji: izaći ću kad izađem. Bit ću tamo par dana i doći ću kući. Nitko nije ni sanjao da ću ostati skoro dva mjeseca. Jedini način da izađeš je da im kažeš da su u pravu. Rekao sam da sam lud. ‘Lud sam, ali mi je bolje’, rekao sam.

Profesor Rosenhan je svo vrijeme znao da će njegov eksperiment naići na žestoke kritike. Na kraju krajeva, njegovi suradnici su lagali da čuju glasove, a liječnici se oslanjaju baš na izjave pacijenata. Iako je nesposobnost osoblja prepoznati zdravog čovjeka jasno pokazana, te bi kritike imale svoju težinu … da ovaj hrabri test nije imao i svoju drugu fazu.

Drugi dio eksperimenta

Pošto je u stručnim krugovima objelodanio svoju “prijevaru”, Rosenhan je kontaktirao vrlo uglednu kliničko-istraživačku ustanovu i zamolio ih da sudjeluju u drugom dijelu ogleda. Zaposlenici ove bolnice su čuli za rezultate prvog eksperimenta, ali su bili uvjereni da se takvi propusti njima ne mogu dogoditi.

Dogovor je glasio ovako: Rosenhan će im tijekom tri mjeseca poslati jednog ili više lažnih bolesnika, a njihov zadatak je da ih prepoznaju. Također, za svakog tko im se prijavi, liječnici bolnice će davati i procjenu kolika je vjerojatnost da je “prevarant”.

Kao rezultat, stručnjaci ugledne klinike su među 193 pacijenta prepoznali četrdeset i jednog lažnog (poslanog od Rosenhana), a za četrdeset dvoje su našli da su “sumnjivi”.

Laki na dijagnozi

Rezultat je svakako sjajan, s jednim malim problemom: Rosenhan im nije poslao nijednog “prevaranta”!

Dakle, stručnjaci ugledne klinike su skoro polovicu pacijenata, građana koji su došli da traže pomoć, proglasili zdravim ili sumnjivim. Ovaj dio studije postao je kamen temeljac svim kritikama moderne psihijatrije, a ima ih sve više.

Osim osnovnih pitanja, postavlja se i sljedeće: kako su u takvoj jednoj klinici mogli povjerovati da im je Rosenhan mogao poslati četrdeset, pa i osamdeset ljudi? Koliko pacijenata oni obično prime na pregled tijekom uobičajena tri mjeseca, kad su sada pomislili da im je osamdeset “smješteno”? Da se nisu natjecali – tko će ih više “uhvatiti”? To što su bili tako revnosni prepoznati “uljeze”, govori koliko su inače revnosni otkriti “šizofreničare”, “depresivce” i “neurotičare” … Točnije: koliko su “laki” na dijagnozi, glasila ona “luđak” ili “prevarant” .

Etiketiranje

Zaključak profesora Rosenhana, objavljen zajedno sa cijelim eksperimentom u časopisu “Science”, glasio je: “Svaki proces postavljanja dijagnoze koji dozvoljava sebi ovako masivne greške ne može se nazvati pouzdanim. Očito u psihijatrijskim bolnicama nismo sposobni razlikovati zdravog od bolesnog “.

Rosenhan je dalje zaključivao da je problem u dijagnozama i “etiketiranju”, i predložio reformu koja bi podrazumijevala da se bolnice usmjeravaju na konkretne probleme ljudi, a ne “etikete”, dijagnoze kojima pacijente jednostavno “trpaju u ladice” bez mnogo udubljivanja u njihovo realno stanje i osobenosti pojedinačnog slučaja.

Rosenhan je kritiziran jer su njegovi suradnici lagali. Tako su, navodno, mogli lagati bilo kojeg doktora da ih nešto boli. Ipak, kritike padaju u vodu zbog drugog dijela studije, s nepostojećim lažnim pacijentima. S druge strane, kako su onda mentalno oboljeli pacijenti uspijevali prepoznati uljeze? Oni bi trebali imati poremećeno viđenje stvarnosti, jer su “ludi”, zar ne?

Uz to, njegove zaključke su potvrdile i druge slične studije.

Bolesna želja?

U eksperimentu iz 1995., psiholog Maurice Temerlin je podijelio skupinu od dvadeset i pet psihijatara na dva dijela i dao im da slušaju glas glumca koji je imao zadatak da glumi potpuno normalnu osobu. Jednoj od skupina Temerlin je “onako usput” rekao da je u pitanju “interesantan mladi čovjek koji djeluje kao neurotičar, a u stvari je potpuni psihotičar”. Drugoj skupini nije rekao ništa. Šezdeset posto prve grupe je kod glumca “prepoznalo” psihozu (većinom šizofreniju), dok je kod druge grupe (kojoj Temerlin ništa nije rekao), glumac ostao bez dijagnoze.

1988. godine, istraživači Lorring i Powell dali su pisani intervju jedne osobe skupini od 290 psihijatara. Polovici su rekli da je u pitanju crnac, a drugoj polovici da je bijelac. Zaključak: psihijatri pripisuju nasilnost, sumnjivost, opasnost po sebe i okolinu pacijentima crne boje kože čak i kad potpuno identičan dosje za bijelca ne izaziva takve procjene.

Ovo podsjeća na jednu surovu povijesnu zanimljivost: do izbijanja građanskog rata, psihijatri su u SAD (kao, primjerice, Samuel Cartwright) robove često označavali kao “mentalno oboljele”, koristeći dijagnozu “drapetomanija” – iracionalna želja za slobodom i težnja za bijegom.

DOKUMENTARAC Psihijatrija: Industrija smrti

Ugrožena ljudska vrsta

U bihevioralnim znanostima, “normalno” obično znači “ono što ne odstupa od prosječnog”. Takva definicija svrstava Einsteina, Teslu i Picassa (da ne navodimo dalje) među potpuno – nenormalne.

Oksfordski rječnik definira normalno kao “sukladno standardu”. Normalan je dakle onaj koji se ponaša kao većina. Dakle, ako većina laže i krade, lagati i krasti je normalno. Ako većina sluša jednu vrstu glazbe, ostali su nenormalni. Ako većina glasa za jednu stranku … i tako dalje.

Druga vrsta “normalnosti” bi se odnosila na zamišljeno “idealno” – ono što svi mislimo da je dobro i poželjno, to je normalno. Ta drukčija definicija nam pravi drugi problem – tko bi onda, od svih nas, mogao sebe nazvati savršeno normalnim?

Događa vam se da jednostavno ne možete ustati iz kreveta? Ponekad razgovarate sami sa sobom? Ima dana kad vam dođe da lupite glavom o zid?

Michelle Foucault, jedan od najvećih kritičara suvremene psihijatrije, naglasio je da je težnja za samopovređivanjem jedan od osnovnih simptoma mentalnog oboljenja. Ako je tako, nastavlja Foucault, onda je ljudska vrsta u cjelini teško mentalno oboljela, jer kroz cijelu svoju povijest uništava svoje okruženje i sama sebe.

Dimitrije Manojlović

treceoko.com

Preneseno sa: atma.hr

Mnogo vremena zaista upozoravamo da je Hrvatska malim koracima pretvorena u kolonijalnu državu za koju se odluke uopće ne donose u Hrvatskoj. Ali, mnogi kažu – to je teorija urote. A sada, Vladimir Šeks u izbornoj noći preko nacionalne televizije kaže:

‘Nije moć u Hrvatskom saboru ni parlamentu! To je jedna velika iluzija. Politička moć se u cijeloj Europi skriva u neformalnim grupama političkih gremija koji donose stvarne političke odluke koje se samo TEHNIČKI PROVODE preko izvršne vlasti i Vlade u svakoj državi. Na tu šokantnu rečenicu voditeljica Hrga pita: ‘Čemu sve ovo onda? (misli na izbore), a Šeks  odgovara: ‘Već dugo vremena u cijeloj Europi vlada sumrak demokracije!’ (dnevno.hr)

Pogledajte video
.

Prije negu su naša bijela braća došla da nas učine civiliziranima, mi nismo imali zatvore.  Nismo imali brave ni ključeve pa među nama nije bilo ni lopova. Kad bi netko bio toliko siromašan da si nije mogao priuštiti konja, šator ili pokrivač, on bi u tom slučaju primio sve to na dar.

Bili smo previše necivilizirani da pridajemo veliku važnost privatnom vlasništvu. Nismo poznavali novac, tako da se vrijednost čovjeka nije mjerila prema njegovom bogatstvu. Nismo imali utvrđene pisane zakone, nije bilo odvjednika i političara pa nismo bili u stanju varati jedni druge. Bili smo u stvarno lošem stanju prije nego su bijeli ljudi stigli i neznam kako smo uopće bili u stanju upravljati našim životima bez tih stvari koje su (tako nam kažu) presudne za civilizirani život.

“Naša Majka Zemlja nije naša zemlja, nije ni vaša zemlja. Ona ne pripada nikome i pripada svakome. Postoji mnogo ljeta prije nas, i postojat će još puno ljeta poslije nas. U svakoj riječi vidjet ćete sebe, vjetar se nalazi u vašoj kosi, Sunce vam dodiruje kožu. Od prinosa Zemlje živimo, toliko toga nam daruje, zato trebamo biti zahvalni dok hodamo po njoj. Došli ste s namjerom da uzmete Majku Zemlju, želite moj narod otjerati, prije vremena na Veliko Plavetnilo poslati. Prije nego što to uradite poslušajte dobro moje riječi. Ne možete oteti nešto što ne pripada nikome, i pripada svakome. Jednoga dana, kada se najmanje budete nadali tome, i vama će se desiti isto. Životni ciklusi završavaju svoj savršeni krug, i opet se sve vraća na isto. Vaš Životni krug počinje otimanjem, znajte da će se tako i završiti. Ako moj narod pošaljete na Veliko Plavetnilo prije vremena, sa Velikog Plavetnila doči će neka čudna Ptica velika, i toga dana, nažalost, puno vašeg naroda otiči će na Veliko Plavetnilo. JEDNO nam ne možete oduzeti, ono što nosimo u nama – Duhove naše. I dalje će se šetati po Majci Zemlji, i dalje će ploviti po Velikom Plavetnilu. Uvijek će biti uz vas. Nijemi svjedoci vaših nedjela.

Sama Majka Priroda pokazat će svoje drugo lice. Poslat će vam puno jakih vjetrova, rijeke i oceani pustit će bujice, nestat će vaša nova velika sela, od kamena napravljena. Ne prijetim vam, niti vas pokušavam plašiti. Samo govorim što vidi srce moje, ono što predstoji u ljetima koja dolaze poslije nas. I znajte da će moj narod živjeti i dalje. Jer, Veliki Duhovi nikada ne umiru, ne mogu nestati. I oni će biti nijemi svjedok vašeg samouništenja! Za kraj dat ću vam ipak jedan savjet: čuvajte se od samih sebe. Mnogima ćete se zamjeriti, međusobno ćete se uništavati, Duhovi vaši zauvijek će nemirno lutati Majkom Zemljom, koju ćete nažalost, polako uništiti. Mogli smo postati braća, mogli smo zajedno živjeti pod istim Nebom. Ne zaboravite – izbor je samo vaš! Mom narodu niste ni dozvolili slobodu izbora, ali moj narod zadržava svoju slobodu Duhova.”

Prije negu su naša bijela braća došla da nas učine civiliziranima, mi nismo imali zatvore. Nismo imali brave ni ključeve pa među nama nije bilo ni lopova. Kad bi netko bio toliko siromašan da si nije mogao priuštiti konja, šator ili pokrivač, on bi u tom slučaju primio sve to na dar.

Bili smo previše necivilizirani da pridajemo veliku važnost privatnom vlasništvu. Nismo poznavali novac, tako da se vrijednost čovjeka nije mjerila prema njegovom bogatstvu. Nismo imali utvrđene pisane zakone, nije bilo odvjednika i političara pa nismo bili u stanju varati jedni druge. Bili smo u stvarno lošem stanju prije nego su bijeli ljudi stigli i neznam kako smo uopće bili u stanju upravljati našim životima bez tih stvari koje su (tako nam kažu) presudne za civilizirani život.

-john Fire Lama Deer, Native Indian Chief

.

Izvor: http://www.znakovi-vremena.net

Zašto paćamo velike poreze, jedva preživljavamo iz mjeseca u mjesec… saznajte u šest minutnom videu.
.

Današnja prehrana uključuje obilje prerađene hrane, mesa, mliječnih proizvoda, jaja, bijelog brašna, šećera i gaziranih sokova. Stoga ni malo ne čudi što većina ljudi ima blago ili vrlo kiselo stanje organizma.

Neka vas termin “kiselo” ne zavara.

To što je neka namirnica kiselog okusa ne znači da pridonosi kiselosti organizma – često je upravo suprotno. Primjerice, limun je okusom vrlo kiseo, no njegovom razgradnjom u probavi stvara se lužnato stanje. S druge strane, slatkiši i meso, koji nisu kiselog okusa, pridonose acidozi jer se njihovom razgradnjom u krv otpuštaju sastojci ili tvari koje zakiseljuju organizam. Budući da je kiselo stanje organizma siguran put do brojnih bolesti, što prije uvedite promjene u vaš jelovnik!

Izvor: alternativa-za-vas.com

Alkalnost organizma je preduvjet za dobro zdravlje

Da bi vaš organizam mogao dobro obavljati sve tjelesne funkcije, pH-vrijednost tjelesnih tekućina mora biti blago lužnata.

Ako pH-vrijednost vaše krvi iznosi oko 7,3, vi ste zdrava osoba, a padnu li te vrijednosti ispod 7,0, imate kiselo stanje organizma.

Na pH-vrijednost utječe ne samo hrana, nego i razni procesi koji se odvijaju u organizmu – probava, disanje, izlučivanje tjelesnih tekućina i drugi metabolički procesi.

Primjerice, tijekom probavljanja hrane, želudac luči kloridnu kiselinu, a gušterača – lužnate bikarbonate.

Ako dođe do poremećaja tih probavnih sokova, narušava se pH ravnoteža u vašem organizmu.

To može rezultirati acidozom – kiselim stanjem, ili alkalozom – lužnatim stanjem organizma, koje je puno rjeđe.

Kiselost organizma vodi do pada imuniteta, upalnih stanja te brojnih oboljenja.

Može uzrokovati pretilost i dijabetes, kardiovaskularne bolesti, kronični umor, osteoporozu, artritis, tegobe s mokraćnim mjehurom i bubrezima…

Kiselosti organizma pridonosi i pušenje te uzimanje farmaceutskih lijekova, umjetnih zaslađivača i konzervansa.

Dr. Warburg: Kiselost organizma je uzročnik raka i ostalih bolesti

Simptomi “kiselog” organizma

Povećanu kiselost organizma primijetit ćete po promjenama na usnama i u usnoj šupljini.

Simptomi su ispucali kutovi usana, kiselost sline, čirevi, učestale upale grla, osjetljivost zuba na toplo i hladno.

Promjene su vidljive i izvana – suha i beživotna kosa, tanki i lomljivi nokti, iritacije na koži.

Među čestim simptomima su razne iritacije oka, upala očnih vjeđa, konjunktivitis.

Na probavnim organima kiselost se može manifestirati kao čir, gastritis, napuhanost, povećana želučana kiselina.

Mentalne i emocionalne promjene uključuju gubitak interesa i motivacije, nervoza, tjeskoba, preosjetljivost na zvukove, depresija.
Znakovi koji ukazuju na kiselost organizma:

1. umor i niska razina energije
2. oslabljen imunitet
3. osjetljivi desni i zubi
4. kratak dah i kašalj
5. išijas i ukočen vrat
6. glavobolja i pospanost
7. povraćanje, mučnina, proljev
8. upale mjehura i bubrega
9. bolni mišići i zglobovi
10. lupanje srca
11. ubrzano starenje
12. pretilost i dijabetes
13. nakupljanje mliječne kiseline u mišićima
14. alergije i akne
15. rast gljivica u organizmu, poput Candide

Ako ste se prepoznali u ovim simptomima, vjerojatno je vaš organizam kiseo.

No, kako biste bili sigurni u to, možete napraviti analizu pH-vrijednosti krvi i urina.

Dr. Norman Walker: Savjeti za zdravlje i dugu, dugu mladost

Kako vratiti organizam u balans

Za optimalno zdravlje na vašem bi se jelovniku trebalo naći 70-80 % lužnatih namirnica, a svega 20-30 % kiselih.

Evo što biste trebali učiniti kako biste smanjili kiselost organizma:

• pijte najmanje 2 litre vode dnevno
• pijte smoothieje od svježeg voća i povrća
• umjesto gaziranih pića konzumirajte biljne čajeve i zeleni čaj
• umjesto kravljeg konzumirajte bademovo ili kokosovo mlijeko
• umjereno vježbajte, jer to pridonosi lužnatosti vašeg organizma
• smanjite unos namirnica poput mlijeka i mliječnih proizvoda, slastica, žitarica i prerađene hrane
• jedite više alkalnih (lužnatih) namirnica, poput avokada, banana, brokule, kelja, celera, krastavaca, špinata, limuna, zrelih banana, badema, lubenica i što više salate

http://www.livestrong.com/
http://blogs.naturalnews.com/

Izvor: alternativa-za-vas.com

Dokumentarac o dobrobitima posta na sokovima od sirovog voća i povrća.

Bez šutnje medija bilo bi nemoguće razviti naš plan za svijet – rekao je Rockefeller!

Obitelj Rockefeller je hazarska obitelj, a David Rockefeller je i trenutno najstariji živući predvodnik svog hazarskog plemena, koje vlada, ali doslovce vlada ovim svijetom. Rockefellerovi su obitelj koja sustavno financira eugeniku, odnosno “ubijanje” čovječanstva. Oni su obitelj koja je javno priznala da je financirala projekte za depopulaciju stanovništva putem masovnog cijepljenja, a koje je sadržavalo toksične dodatke koji uzrokuju neplodnost i sterilitet kod žena i muškaraca te spontane pobačaje kod žena.

Izvor: dnevno.hr

Američki novinar i istraživač Jurriaan Meaessen, godinama je kopao po dokumentaciji Rockefeller Foundation gdje je, među ostalim, naišao na izvješće iz 1968. godine ove ‘humane’ organizacije koje jasno dokazuje da je ova masonska organizacija financirala još tada istraživanja, cjepiva i mogućnosti masovnog kastriranja i sterilizacije ljudi koje je trebalo pomoći planskoj depopulaciji stanovništva.

U tom izvješću spominje se više metoda kroz koje bi mogli masovno proširiti neplodnost u svijetu. Ovo izvješće je jako bitno jer je riječ o obitelji Rockefeller koja generacijama provodi eugeniku čovječanstva, a čija fundacija i dan danas financira gotovo svako novo cjepivo koje izlazi na tržište. Ova obitelj s drugom angloelitom i znanstvenim šarlatanima izgradila je kroz godine cijelu paradigmu socijalne politike s ciljem smanjivanja broja živih ljudi na planetu, ali s genetskim prizvucima. Oni financiraju ubijanje ljude i u zemljama trećeg svijeta, institute za kontrolu uma ali i sve organizacije koje brinu o širenju zla i grijeha u društvu. Oni su sufinancijeri svih ratova prošlosti i današnjice i njihovo bogatstvo raste srazmjerno ubijenim ljudima. Oni su osnovali mnoštvo tajnih organizacija poput Trilateralne komisije za upravljanje planetom i Zemljanima a koje drže za obično roblje, koje ne zna prepoznati istinu čak ni onda kada im se to javno objavi.

Naime, David Rockefeller nebrojeno je puta javno objavio da je sve gore navedeno istina, da on stoji iza osnivanja Novog svjetskog poretka koji se gradi na plećima svih osiromašenih i ubijenih ljudi, no zanimljivo je zapravo, kako ljudi masovno ne vide ili ne čuju ono što im se govori. Čini se kako je manipulacija potekla s Rockefellerovih instituta urodila plodom, pa ljudi, poput ovčica kad ima kažeš istinu o njihovoj sudbini u rukama zlotvora, bleje i još gore od toga, viču, TO nije istina!

Evo tri citata Davida Rockefellera koje vjerojatno niste pročitali a iz kojih je posve jasno da teorija zavjere oko ove obitelji nije samo teorija već puno više od toga!

“Zahvalni smo Washington Postu, New York Timesu, Time Magazinu i drugim velikim publikacijama čiji su direktori prisustvovali našim sastancima i poštovali svoja obećanja o diskreciji gotovo 40 godina …… Bez njihove šutnje bilo bi nemoguće razviti naš plan za svijet, da smo bili izloženi svjetlima javnosti tijekom tih godina. No, svijet je sofisticiraniji i spreman je marširati prema svjetskoj vladi zahvaljujući vama. Taj supranacionalni suverenitet elite i bankara bit će poželjan u novom svijetu’ rekao je David Rockefeller osnivač Trilateralne komisije, na jednom od sastanaka ove komisije, a iz njegove izjave je posve jasno da vodeći svjetski mediji kroje našu stvarnost, ne prema istini, već prema volji elitista i bankara, te njihovim monstruoznim planovima za čovjeka. Svi oni zajedno idu u ‘jedan svijet’ i godinama pripremaju ljude na svim razinama za njega, pa makar to značilo i smrt ljudskih bića! To je ta šutnja o kojoj sustavno upozoravamo, te zavjera o kojoj običan čovjek ne zna ništa, i to samo zato što je netko odlučio da nije dovoljno pametan i vrijedan da zna! To je taj moderni nacizam o kojemu se šuti a kojeg Rockefeller priznaje i u svojoj knjizi ‘Memories – Sjećanja’, kada piše:

“Ideološki ekstremisti više od stoljeća na oba kraja političkog spektra, iskoristili su moj susret s Castrom za optužbe na moju obitelji, kao i za za neuredan utjecajem na svijet te tvrde da mi gospodarimo američkim političkim i gospodarskim institucijama. Neki govore da smo mi dio tajne klike koja radi protiv najboljih interesa Sjedinjenih Država i svijeta, optužujući moju obitelj i mene za urotu s drugima diljem svijeta kao i za izgradnju više integrirane globalne političke i ekonomske strukture – jedan svijet, ako hoćete tako nazvati. Ako je to optužba, ja izjavljujem da stojim kriv, i još više, ja sam ponosan na to, jer da, mi to činimo!

Dakle, David Rockefeller sam priznaje da teorija nije samo teorija, već da njegova obitelj zaista kroji sudbinu čovječanstvo vodeći svijet prema isključivo volji elitističke klike s kojom se udružio! Priznao je Rockefeller i kako će izmanipulirati čovječanstvo da prihvate njegovu viziju Novog svjetskog poretka, još 94. na UN-ovoj poslovnoj konferenciji kada je dotični također rekao:

“Mi smo na rubu globalne transformacije. Sve što trebamo je jedna, prava i velika kriza i narodi će sami prihvatiti Novi svjetski poredak!”

Izvor: dnevno.hr

Ovo je možda jedan od najgorih kriminalnih prekršaja ikad počinjenih.

Stoga, prozivam školstvo i osuđujem ih za ubijanje kreativnosti, individualnosti te za intelektualno nasilje.

Recite mi školstvo, jeste li ponosni na to što ste učinili milione ljudi robotima? Smatrate li da je to zabavno ?

Možda učenici čine tek 20% naše populacije, ali čine 100% naše budućnosti.

.

Vezani postovi:

Slobodna škola: Djeca Summerhilla – Alexander Sutherland Neill

Škole su danas centri za uvježbavanje navika i stavova koje korporativno društvo traži

Mračni svijet obaveznog školovanja

Sir Ken Robinson – Da li škole ubijaju kreativnost?

U javnom mnijenju mnogih zemalja, pogotovo u Europi, smatra se da oni koji govore ili djeluju protiv američkih interesa, ili kulture, ili svjetonazora, u stvari djeluju protiv dobrobiti i sigurnosti cijeloga svijeta. Zapravo, takvo odsustvo kritičke svijesti prema politici SAD-a najveća je opasnost za dobrobit i sigurnost istoga svijeta.

Preneseno sa: duh-vremena

Konstantna potreba imperije (carstva) za kolonijama u kojima su ljudi prisiljeni da budu podanici dovodi do Imperijalizma. Ono je  dominacija metropola koje pokušavaju osvojiti tržište i nametnuti svoju vlast nekoj udaljenoj zemlji. Tako je kompletan današnji svijet preslika, iliti produžetak američkog društva. U takvom svijetu su, uglavnom, pojedinci i zajednice voljni prigrliti američku kulturu i vrijednosti, smatrajući to kao nešto poželjno, što se podrazumijeva kao dobrohotnost. Zanimljivo je što je ta ista Amerika zapravo nasilna hiper-sila. Doista, Amerika je vojno intervenirala u drugim zemljama, slali su svoje postrojbe u daleke zemlje kao što su Kina, Koreja, Vijetnam i Indonezija, i u one bliže kući, kao što su Kostarika, Gvatemala i Grenada. Kada bi ljudi uistinu shvatili stvarnu moć ovog imperija, te načina na koji je isti došao do te moći, daleko od toga da bi isti uživao toliko strahopoštovanje. Ovakav stav o Americi u javnom mnijenju je produkt ne znanja, dezinformacija i manipulacije putem medija i školstva koje filtrira i iskrivljuje povijesne činjenice umatajući sjećanja na krvave američke pohode u svjetlucavi celofan na bijelo crvene prugice. Ovo je vladavina globalne hiper-sile – Amerike.

Nasilne intervencije

Pred nama je mnoštvo primjera gdje imperij političkim malverzacijama svrgava vlade drugih zemalja namećući nedemokratske diktatore. To je način funkcioniranja nasilne ekspanzije američke politike na zemlje koje isključivo američka vlada smatra ‘nepodobnima’ i ‘divljima’. Tako je u Čileu 1973. SAD svrgnuo demokratski izabranu vladu Salvadorea Allendrea i postavio desničarskog vojnog diktatora generala Augusta Pinochera. Allende nije bio neki novonastali borac: on je već dugo sudjelovao u čileanskom političkom životu. Ne samo što je Alende bio ubijen, nego su tisuće njegovih pristaša ljevičara zarobljene, mučene i ubijene – među njima i američki građani – uz prešutni pristanak i potvrdu američke vlade.

Bila je zatim tu i Nikaragva, u kojoj je 1980-tih SAD vodio ogorčeni rat protiv ljevičarskih sindikalista. U razdoblju kraćem od tri četvrtine stoljeća, pokrenuto je dvanaest vojnih intervencija u Nikaragvi da bi se svrgnula Liberalna stranka. Jedan od vođa bio je Augusto Cesar Sandino. Sandinovi liberali bili su prema SAD-u, ‘zadojeni boljševičkim idejama’. Kao što se to kasnije ustvrdilo, vlada SAD-a je nastavila financirati i podupirati kontraše

usprkos rezolucijama Kongresa, i to kanalima narko-mafije. Podržavali su i ojačavali kontraše (poznate po zastrašivanju, ubijanju i mučenju nedužnih Nikaragvanaca), zato što su, kažu, sandinisit kao ‘boljševici’ bili protivnici demokracije. Ipak u veljači 1990. ‘nedemokratski’ sandinisti bili poraženi na nacionalnim izborima u Nikaragvi i sišli s vlasti.

U listopadu 1983. SAD je izveo invaziju na mali otok Grenadu: i tako redom. Sjedinjene su Države nekoliko puta zaredom, vojno i tajnim akcijama, intervenirale u gotovo svim zemljama Južne Amerike: Boliviji, Brazilu, Kolumbiji, Kubi, Dominiki, Ekvadoru, El Salvadoru, Gvatemali, Haitiju, Hondurasu, Jamajci, Meksiku, Panami, Peruu, Surinamu i Urugvaju. Te su intervencije, navodno, bile obrana ‘demokracije’, ljudskih prava i slobode. Ali, nekako je, eto, uvijek završilo tako da bi Amerika dobila tržišta tih zemalja. Tim intervencijama potporu su dobili ili su na vlast došli neki najpoznatiji kršitelji upravo te iste demokracije, ljudskih prava i slobode. Jamstvo za životne interese SAD-a plaćali su obični, nedužni građani tih zemalja koje su ubijali, zatvarali, mučili i zatim ih ostavili da i dalje žive u ne-liberalnim ekonomskim odnosima naslijeđenima od španjolskog kolonijalizma, koji održavaju neopisivu bijedu i sva zla što potječu iz nepostojanja jednakih šansi za sve.

Odmah nakon 11.9. Zoltan Grossman, američki mirovni aktivist i redovni suradnik radikalnog magazina Counterpunch, objavio je popis ‘Stoljeće vojnih intervencija SAD-a, od Ranjenog Koljena do Afganistana’, koji je sastavljen na temelju Kongresnog arhiva i Istraživačkog odsjela Kongresne knjižnice. Grossman navodi 134 intervencije, velike i male, globalne i domaće, u razdoblju od 111 godina, od 1980. do 2001. Iz ovog popisa se vidi da je do kraja 2. svjetskog rata SAD izvodio prosječno 1,15 intervencija na godinu. To se povećalo na 1,29 u doba Hladnog rata. Nakon pada Berlinskog zida intervencije su se povećale na dvije na godinu. Kako se širi američki hiperimperijalizam, tako se povećava i broj intervencija koje štite američke ‘interese’.

Meta američkih intervencija bila je prvo istočna Azija (Koreja, Vijetnam, Indonezija, ali i Iran). Bile su to krajnje nasilne intervencije. Druga je intervencija bila istočna Europa (uključujući i Sovjetski Savez), ali zbog prisutnosti suparničke supersile, nije bilo otvorenog nasilja. Treća faza je bila u Južnoj Americi, a počela je u Kubi i zahvatila gotovo cijeli kontinent. Nasilje je imalo i mikrodimenzije i makrodimenzije, ali ipak nije bilo žestoko kao u istočnoj Aziji. U četvrtoj se fazi na meti našla zapadna Azija, od Palestine i Irana, preko Libije i Libanona/Sirije, pa Iraka 1990-tih, a početkom 21. stoljeća i Afganistana. Tako su se intervencije kretale od konfucijsko budističkih društava do kršćansko-pravoslavnih i kršćansko-katoličkih kultura, naposljetku, do islamske civilizacije.

popis Zoltana Grossmana ‘Sto godina vojnih intervencija SAD-a, od Ranjenog koljena do Afganistana’:

1. Južna Dakota, 1890 (-?) – Trupe: masakrirano 300 indijanaca plemena Lakota kod Wounded Knee (Ranjenog koljena).
2. Argentina, 1890. trupe: zaštita interesa Buenos Airesa.
3. Čile, 1891., trupe: sukob marinaca s nacionalističkim pobunjenicima.
4. Haiti, 1891., trupe: ugušen ustanak crnačkih radnika protiv američkog uzimanja otoka Navassa.
5. Idaho, 1892., trupe: vojska guši štrajk u rudniku srebra.
6. Havaji, 1893., mornarica, trupe: zbačeno nezavisno kraljevstvo, aneksija.
7. Chicago, 1894., trupe: slomljen štrajk željezničara, 34 ubijena.
8. Nikaragva, 1894., trope: jednomjesečna okupacija Buefieldsa.
9. Kina, 1894. – 1895., trupe, mornarica: marinci sudjeluju u Kinesko – japanskom ratu.
10. Koreja, 1894. -  1896., trupe: marinci u Seulu za vrijeme rata.
11. Panama, 1895., trupe: mornarica, marinci se iskrcavaju na kolumbijsko područje.
12. Nikaragva, 1896., trupe: marinci se iskrcavaju na luci Corinto.
13. Kina, 1898. – 1900., trupe: strane vojske slomile bokserski ustanak.
14. Filipini, 1989. – 1910.? mornarica, trupe: preoteli španjolskoj, ubijeno 600 000 Filipinaca.
15. Kuba, 1898. – 1902. ? mornarica, trupe: preoteli je španjolskoj, SAD na Kubi još ima mornaričku bazu.
16. Puerto Rico, 1898., mornarica, trupe: oteli ga španjolskoj, okupacija još traje.
17. Guam, 1898., mornarica, trupe: oteli ga Španjolskoj, još uvijek služi kao baza.
18. Minnesota, 1898., trupe: vojska porazila Indijance plemena Chippewa kod jezera Leech.
19. Nikaragva, 1898., trupe: marinci se iskrcali u luku San Juan del Sur.
20. Samoa, 1899 ? trupe: bitka za prijestolje.
21. Nikaragva, 1899., trupe: marinci se iskrcali u luci Bluefields.
22. Idaho 1899. – 1901., trupe: vojska zauzela rudarsko područje Coeur d’Alene.
23. Oklahoma, 1901., trupe: vojska porazila indijance plemena Creek.
24. Panama, 1901. – 1914., mornarica, trupe: odcjepljenje od Kolumbije 1903., aneksija zone Panamskog kanala.
25. Honduras, 1903. trupe: marinci interveniraju u revoluciji.
26. Dominikanska republika, 1903. – 1904., trupe: zaštita američkih interesa u revoluciji.
27. Koreja, 1904. – 1905., trupe: marinci sudjeluju u rusko-japanskom ratu.
28. Kuba, 1906. – 1909., trupe: marinci se iskrcali tijekom demokratskih izbora.
29. Nikaragva, 1907., trupe: uspostavljen protektorat ‘dolarske diplomacije’.
30. Honduras, 1907., trupe: marinci se iskrcali u vrijeme rata s Nikaragvom.
31. Panama, 1908., trupe: marinci intervenirali u izbornoj utrci.
32. Nikaragva, 1910., trupe: marinci se iskrcali u Bluefieldsu i Corintu.
33. Hundras, 1911., trupe: zaštita američkih interesa u građanskome ratu.
34. Kina, 1911. – 1941., mornarica, trupe: neprekidna okupacija s povremenim pobunama.
35. Kuba, 1912., trupe: zaštita američkih interesa u Havani.
36. Panama, 1912., trupe: marinci se iskrcali tijekom žestokih izbora.
37. Honduras, 1912., trupe: marinci štite američke ekonomske interese.
38. Nikaragva, 1912. – 1933., trupe: bombardiranje, 20-godišnja okupacija, borba s gerilcima.
39. Meksiko, 1913., mornarica: amerikanci evakuirali za vrijeme revolucije.
40. Dominikanska republika, 1914., mornarica: borba s pobunjenicima za Santo Domingo.
41. Colorado, 1914., trupe: vojska slomila štrajk rudara.
42. Meksiko, 1914. – 1918., mornarica, trupe: niz intervencija protiv nacionalista.
43. Haiti, 1914. – 1934., trupe, bombardiranje: 19-godišnja okupacija nakon pobuna.
44. Dominikanska republika, 1916. – 1924., trupe: pod okupacijom marinaca osam godina.
45. Kuba, 1917. – 1933., trupe: vojna okupacija, ekonomski protektorat.
46. Prvi svjetski rat, 1917., 18 mornarica, trupe: potapanje brodova, borba protiv Njemačke.
47. Rusija, 1918. – 1922., mornarica, trupe: pet iskrcavanja za borbu protiv boljševika.
48. Panama, 1918. – 1920., trupe: ‘policia u službi’ za vrijeme nemira nakon izbora.
49. Jugoslavija, 1919., trupe: marinci intervenirali na strani italije protiv Srba u Dalmaciji.
50. Honduras, 1919., trupe: marinci se iskrcali za vrijeme izborne kampanje.
51. Gvatemala, 1920., trupe: dvotjedna intervencija protiv unionista.
52. Zapadna Virginia, 1920. – 1921., trupe: bombardiranje, vojska intervenirala protiv sindikata.
53. Turska, 1922.,  trupe: borba s nacionalistima u Samirni.
54. Kina, 1922., – 1927., mornarica, trupe: intervenirali za vrijeme nacionalističke pobune.
55. Honduras, 1924., – 1925., trupe: iskrcavanja za vrijeme izbornog sukobljavanja.
56. Panama, 1925., trupe: marinci ugušili opći štrajk.
57. Kina, 1927. – 1934., trupe: marinci razmješteni po cijeloj zemlji.
58. El Salvador, 1932., mornarica: poslani ratni brodovi za vrijeme ustanka Faribunda Martija.
59. Washington DC, 1932., trupe: vojska zaustavila prosvjed za prava veterana Prvog svjetskog rata.
60. Drugi svjetski rat, 1941. – 1945., mornarica, trupe: bombardiranje, nuklearno oružje, trogodišnja borba protiv Sila osovine,
61. Hiroshima i Nagasaki, 1945., masovna uporaba nuklearnog oružja protiv civila.
62. Detroit, 1943., trupe: vojska ugušila ustanak crnaca.
63. Iran, 1946., nuklearna prijetnja: sovjetskim trupama naređeno da napuste sjever.
64. Jugoslavija, 1946., mornarica: odgovorila na rušenje američkog zrakoplova.
65. Urugvaj, 1947., nuklearna prijetnja: upotrjebljeni bombarderi za demonstraciju sile.
66. Grčka, 1947. – 1949., zapovijedanje operacijom: SAD daje upute krajnjoj desnici u građanskome ratu.
67. Kina, 1948. – 49., trupe: marinci evakuirali Amerikance uoči pobjede komunista.
68. Njemačka, 1948., nuklearna prijetnja: zrakoplovi s nuklearnim oružjem čuvaju berlinski zračni prostor.
69. Filipini, 1948. – 1954., zapovjedanje operacijom: CIA rukovodi ratom protiv Huk ustanka
70. Poerto Rico, 1950., zapovijedanje operacijom, ugušen ustanak nezavisnost u Ponceu.
71. Koreja, 1950. – 1954., trupe, mornarica: bombardiranje, nuklearna prijetnja: borba SAD-a i Južne Koreje protiv Kine i Sjeverne Koreje došla u pat-poziciju; prijetnja atomskom bombom 1950., a protiv Kine 1953. SAD još ima ondje baze.
72. Iran, 1953., zapovijedanje operacijom: CIA izbacila demokraciju
73. Vijetnam, 1954., nuklearna prijetnja: Francuskoj ponuđeno uporabi A-bombe
74. Gvatemala, 1954., – zapovijedanje operacijom, bombardiranje, nuklearna prijetnja: CIA rukovodi napadom izgnanika nakon što je nova vlast nacionalizirala zemljište američke kompanije, bombarderi stacionirani u Nikaragvi
75. Egipat, 1956., nuklearna prijetnja, trupe: sovjetima rečeno da se ne miješaju u Suesku krizu; marinci evakuirali strance
76. Libanon, 1958., trupe, marinci okupirali protiv pobunjenika
77. Irak, 1958., nuklearna prijetnja: upozorenja Iraku zbog invazije na Kuvajt
78. Kina, 1958., nuklearna prijetnja: Kina upozorena da se ne kreće na Tajvan
79. Panama, 1958., trupe: prosvjedi zbog zastave prerastaju u sukob
80. Vijetnam, 1960. – 1975., – trupe, marinci, bombardiranje, nuklearna prijetnja: borba protiv ustanka u Južnom Vijetnamu i protiv Sjevernog Vijetnama; milijuni civila ubijenih u najdužem američkom ratu, prijetnje atomskom bombom 1968. – 1969.
81. Kuba, 1961., zapovjedanje operacijiom, CIA rukovodi neuspjelim napadom izgnanika
82. Njemačka, 1961., nuklearna prijetnja: uzbuna u doba krize zbog berlinskog zida
83. Kuba, 1962., nuklearna prijetnja: pomorska blokada za vrijeme krize zbog projektila; prijetilo je izbijanje rata sa SSSR-om
84. Laos, 1962., zapovijedanje operacijom: gomilanje vojske u vrijeme gerilskog rata
85. Panama, 1964., trupe: ubijeni panamci koji su tražili da Kanal bude panamski
86. Indonezija, 1965., zapovijedanje operacijom: milijun ubijenih u državnom udaru koji je pomogla CIA
87. Dominikanska republika, 1965. – 1966., trupe, bombardiranje: marinci se iskrcali za vrijeme izborne kampanje
88. Gvatemala, 1966. – 1967., – zapovijedanje operacijom: zelene beretke intervenirale protiv pobunjenika
89. Detroit, 1967., trupe: vojska se bori protiv crnaca, 43 ubijena
90. Sjedinjene Američke Države, 1968., trupe: nakon ubojstva M.K.Kinga 21 000 vojnika raspoređeno po gradovima
91. Kambodža, 1969. -1975., bombardiranje, trupe, mornarica: više od 2 milijuna poginulih u deset godina bombardiranja, gladi i političkog kaosa
92. Oman, 1970., zapovijedanje operacijom: SAD rukovodi napadom iranske mornarice
93. Laos, 1971. – 1973., zapovijedanje operacijom, bombardiranje: SAD rukovodi napadom Južnog Vijetnama, ‘tepih bombardiranje’ unutrašnjosti
94. Južna dakota, 1973., zapovijedanje operacijom, vojska rukovodi operacijom kod ‘Ranjenog koljena’, koje su zauzeli indijanci plemena Lakota
95. Bliski istok, 1973., nuklearna prijetnja: stanje pripravnosti u cijelom svijetu zbog rata na Bliskom istoku
96. Čile, 1973., zapovijedanje operacijom: CIA podupire državni udar kojim je zbačen izabrani predsjednik, marksist
97. Kambodža, 1975.,  trupe, bombardiranje, plin: zarobljen brod, 28 poginulih u padu helikoptera
98. Angola, 1976.,  zapovijedanje operacijom: CIA pomaže pobunjenicima koje podupire južnoafrička republika
99. Iran, 1980., trupe, nuklearna prijetnja, neuspjelo bombardiranje: diverzantski upad radi spašavanja talaca u američkoj ambasadi; 8 vojnika poginulo u padu helikoptera; Sovjeti upozoreni da se ne miješaju u revoluciju
100. Libija, 1981., mornaričko zrakoplovstvo: dva libijska mlažnjaka oborena u manevrima
101. El Salvador, 1981., – 1992., zapovijedanje operacijom, trupe: savjetnici kao pomoć u ratu protiv pobunjenika, vojnici nakratko angažirani u borbi za taoce
102. Nikaragva, 1981. – 1990., zapovijedanje operacijom, mornarica: CIa rukovodi kontraškim napadom, u zaljevu postavlja mine protiv revolucionara
103. Libanon, 1982. – 1984., mornarica, bombardiranje, trupe: marinci istjerali PLO i podupiru falagistre, mornarica bombardira i granatira muslimanske i sitijske položaje
104. Honduras, 1983. – 1989., trupe: manevri da se pomogne pri podizanju baza blizu granice
105. Grenada, 1983. – 1984., trupe, bombardiranje: invazija četiri godine nakon revolucije
106. Iran, 1984., mlazni zrakoplovi: dva iranska mlažnjaka oborena nad Perzijskim zaljevom
107. Libija, 1986.,  bombardiranje, mornarica: zračni napadi radi rušenja nacionalističke vladavine
108. Bolivija, 1986., trupe: vojska sudjeluje u napadu na kokainsko područje
109. Iran, 1987. – 1988., mornarica, bombardiranje: SAD u ratu intervenira na strani Iraka
110. Libija, 1989., mornaričko zrakoplovstvo: oborena dva libijska mlažnjaka
111. Djevičanski otoci, 1989., trupe: nakon orkana Huga, crnački nemiti u St. Croixu
112. Filipini, 1989., mlazni zrakoplovi: zračna potpora vladi protiv državnog udara
113. Panama, 1989. – 1990., trupe, bombardiranje: nacionalistička vlada svrgnuta uz pomoć 27 000 vojnika, vođe uhićeni, više od 2000 poginulih
114. Liberija, 1990., trupe: stranci evakuirani tijekom građanskog rata
115. Saudijska Arabija, 1990. – 1991., trupe, mlazni zrakoplovi: protu udar na Irak nakon invazije na Kuvajt, 540 000 vojnika razmješteno u Omamu, Kataru, Bahrainu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Izraelu
116. Irak, 1990., bombardiranje, trupe, mornarica: blokada iračkih i jordanskih luka, zračni udari, više od 200 000 poginulih u invaziji na Irak i Kuvajt, zona zabrane leta nad kuvajtskim teritorijem na sjeveru i šijitkiom na jugu, iračka vojska pretrpjela velike gubitke,
117. Kuvajt, 1991.,  mornarica, bombardiranje, trupe: kuvajtska kraljevska obitelj vraćena na prijestolje
118. Los Angeles, 1992., trupe, vojska: mornarica angažirana za smirivanje pobune protiv policije
119. Somalija, 1992. – 1994., trupe, mornarice, bombaridarnje: UN predvođen SAD-om okupirao zemlju za vrijeme građanskog rata, borba protiv jedne frakcije u Mogadishu
120. Jugoslavija, 1992. – 1994., mornarica, pomorska blokada Srbije i Crne gore
121. Bosna, 1993. – 1995., mlazni zrakoplovi, bombardiranje: nadzor zone zabrane leta u građanskome ratu, oboreni mlazni zrakoplovi, bombardirani Srbi
122. Haiti, 1994. – 1996., trupe mornarica blokada protiv vojne vlade, vojska vraća predsjednika Aristidea na vlast tri godine nakon državnog udara
123. Hrvatska, 1995., bombardiranje: napadnuta uzletišta krajiških Srba uoči hrvatske ofenzive
124. Zair (Kongo) 1996. – 1997., trupe: marinci u izbjegličkim logorima ruandskih hutua, području gdje je počela kongoanska revolucija
125. Liberija, 1997., trupe: vojnici pod paljbom evakuiraju strance
126. Albanija, 1997., trupe: vojnici pod paljbom evakuirali strance
127. Sudan, 1998., projektili: napad na farmaceutske pogone s izlikom da proizvodi teroristički nervni plin
128. Afganistan, 1998., projektili: napad na bivše logore za obuku CIA-e kojima su se koristile islamističke fundamentalističke skupine optužene za napad na ambasade
129. Irak, 1998., bombardiranje, projektili: četiri intenzivna zračna napada nakon što su inspektori za naoružanje optužili Irak da ne surađuju
130. Jugoslavija, 1999., bombardiranje, projektili: teški zračni napadi NATO-a nakon što je Srbija odbila povući se s Kosova
131. Jemen, 2000., mornarica: bombaški napad
132. Makedonija, 2001., trupe: vojnici NATO-a smiruju i djelomično razoružavaju albanske pobunjenike
133. SAD, 2001., mlazni zrakoplovi, mornarica, pripravnost zbog napada otetim zrakoplovom
134. Afganistan, 2001., velika mobilizacija SAD-a uz napad na talibane i Bin Ladena

Ove nasilne intervencije nemaju cilj uspostavu mira i stabilnosti, već nametanje lažne demokracije, političkih diktatora, te divljeg neo-liberalizma nasuprot sustavima koje SAD smatra zastarjelima u divljim zemljama koje su iz njegove perspektive ‘nepodobne i opasne’. Problem američkih nasilnih interakcije jest što svaka američka interakcija u sebi sadrži goleme nejednakosti u moći, bogatstvu, slobodama i mogućnostima. To je moguće pod krinkom nacionalizma, oblikovanog u nacionalnom karakteru Amerike koji određuje što je dobro a što loše, kako kod kuće, tako i u ostatku svijeta. Tako dolazimo do apsurda da su oni najgori učinci američke moći posljedica najdobronamjernijih akcija. Upravo zato SAD često ne smatra sebe odgovornim za neprijateljstvo drugih dijelova svijeta naspram njega. To još više otežava dobronamjernim Amerikancima da zamisle učinkovitu promjenu politike u svojoj zemlji.

Tome možemo zahvaliti i dubokoj američkoj opčinjenost samom sobom. Posredovanje medija i filma također određuje američku politiku, pa i ratove koje ona vodi jer, oni oblikuju javno mnijenje i uspijevaju regrutirati podčiniti umove tom ‘globalnom nacionalnom interesu’. Amerika se nalazi u zatvorenom svijetu, oklopljena kulturom i ideologijom propagande i moći medija koji joj uskraćuju iskustva i ideje ostatka svijeta. Tako se povećava izoliranost, zaokupljenost samima sobom i neznanje, što je i jedan od najvećih problema kojeg svijet ima s Amerikom.

Sljedeći post: Svijet kao Amerika

izvori i preporuke:

Knjiga: Zašto ljudi mrze Ameriku? (link)

Preneseno sa: duh-vremena

Poznata izreka glasi da su oči ogledalo duše.

Mnogi zapravo smatraju da su oči povezane ne samo sa našom dušom, nego i zdravljem. Iridologija (od grčkog iris – šareni krug, i  logia – znanost ) se prevodi kao znanost o šarenici oka. Ova alternativna metoda se bavi dijagnostikom na osnovi proučavanja šarenice – dijela oka, koji mu daje njegovu karakterističnu boju: plavu, smeđu ili zelenu.

Izvor: alternativa-za-vas

Iridologija smatra, da oči odražavaju svaku promjenu u našem zdravlju. Na osnovi boje, linija i mrlja u šarenici oka iridolog može dijagnosticirati  zdravstveno stanje pacijenta.

Šarenica oka je podijeljena na 12  segmenata i 7 koncentričnih krugova sa središtem u zjenici oka. Smatra se da šarenica desnog oka odražava zdravlje desne strane našeg tijela, dok šarenica lijevog oka – lijeve strane.

Parni organi mogu se naći i u jednoj i drugoj šarenici sa jednom iznimkom: srce se pojavljuje u obje šarenice.

Kliknite na sliku da bi ju povećali

Iridolozi se pri dijagnosticiranju služe posebnim kartama koje su podijeljene u 100 segmenata.

Ti krugovi vidljivi su samo kad postoji neka anomalija u organima na koje se odnose, polazeći od broja jedan (krug najbliži zjenici) do broja sedam. Ti se krugovi odnose na srce, crijeva, bubrege, pluća, mozak i kožu.

Anomalije u nekim slučajevima izgledaju kao mrlje, a ponekad kao kratki štapići ili razni nepravilni oblici. Kao znak bolesti može poslužiti i promjena boje šarenice na određenom mjestu.

Drugi znaci su tzv. srčani prstenovi, koji ukazuju na neku srčanu bolest samu ili udruženu s drugim poremećajima.

Znak koji predstavlja prvi poziv na uzbunu jest jedna ili više crvenih točaka na svijetloj podlozi, koja ima neki geometrijski oblik (trokut, kvadrat, romb, itd.) – to je znak tumora. Znak se obično pojavljuje nekoliko mjeseci prije bolesti.

Najzanimljivije je to, što iridologija pokazuje ne samo trenutno stanje organizma. Naše oko je kao zdravstveni karton, koji iskusnom iridologu govori o svim bolestima i traumama, kroz koje smo prošli u životu, jer oni ostavljaju trag u našem organizmu i u našem oku. I ne samo to – iridologija daje uvid u budućnost.

Iridolog može predvidjeti bolesti, koje će se pojaviti u našem organizmu kroz nekoliko mjeseci ili čak nekoliko godina, ako nešto ne poduzmemo.

Kratka povijest

Iridologija je poznata od vremena Stare Grčke, a primjenjivala se nekad i danas u tradicionalnoj kineskoj medicini. Prvi precizni opis metode, bez spominjanja imena iridologija, nađen je u knjizi Chiromatica Medica, autora Philipusa Meyeusa.

Dr Ignatz von Peczely, mađarski liječnik, prvi je upotrijebio naziv iridologija.

U djetinjstvu, promatrajući oči jastreba, kojem je slomljena kandža ostavila trag u šarenici, von Peczely je dobio nadahnuće za proučavanje znanosti o šarenici oka, čemu je posvetio svoj život.

Na medicinskom fakultetu u Beču proučavao je šarenicu pacijenata prije i nakon operacija. Napravio je brojne obdukcije, sistematski proučavajući i povezujući svoja pronalaženja, prije nego što je objavio knjigu „Discoveries in the Realms of Nature and Art of Healing” i iridološku kartu u 1880.

U Njemačkoj metodu je razvio Pastor Felke u knjizi Naturheilkunde početkom 1900, koji je iridologiju upotrebljavao za liječenje specifičnih bolesti. Osnovao je Institut u Heimshiemu kao vodeći Njemački centar.

Dr Bernard Jensen, američki kiropraktičar, iridologiju je proširio u SAD 1950.

On ju je primjenjivao zajedno sa vlastitim načinom liječenja, koji je podrazumijevao pravilnu prehranu. Prakticirao ju je u suradnji s P. Johannes Thielom, Eduardom Lahnom (Edward Lane) i J. Haskell Kritzerom. Održavao je tečajeve iridologije i objavljivao medicinski magazin.

Preciznost dijagnostike

Prema Bernardu Jensenu, koji je posvetio preko 50 godina proučavanju šarenice oka, iridologija pruža holistički pristup, koji razmatra tijelo kao cjelinu i pokazuje njegovu snagu i zdravstveni nivo.

U osnovi, iridologija može utvrditi, da li u tijelu postoje akutni, kronični ili degenerativni procesi. Iridologija također može pokazati, da li su u organizmu prisutni toksini i teški metali.

Dijagnostika uz pomoć iridologije je zaista pouzdana i točna, pod uvjetom da ju obavlja kvalificirana osoba. Smatra se da je preciznost takve dijagnostike između 80% i 95%.

Poseban uspjeh je postignut u sferi rane dijagnostike tumora, gdje rak može biti dijagnosticiran mjesecima prije nego što se pojavi u tijelu.  (istraživanja – Dr. Jamil Aliyev,  Center of Oncology, Azerbaijan)

Postoje neke stvari koje iridologija ne može dijagnosticirati, na primjer:

-  prošle operacije (ako su bile pod anastezijom)
-  trudnoću (pošto je to normalno stanje organizma)
-  uzrok nesreće (iako će pokazati oštećenje organa ili kostiju)

Postupak dijagnostike

Obično se koristi mala lampa i povećalo, uz pomoć kojih iridolog promatra oko pacijenta da bi opazio promjene u njegovoj strukturi ili boji. Promatranje oka obično traje samo par sekundi.

Sa napretkom tehnologije, pojavili su se novi alati, koji olakšavaju rad iridologa. Posebne kamere omogućuju precizno snimanje oka, dok računalni softver pomaže u dijagnostici.

Moramo napomenuti da iridologija zahtjeva široko liječničko iskustvo i poznavanje anatomije. Zbog toga ne preporučujemo da se pokušavate sami dijagnosticirati, koristeći iridološke karte. Umjesto toga, obratite se iskusnom iridologu.

Kritika od strane konvencionalne medicine

Mnogi liječnici konvencionalne medicine, koji ne prihvaćaju holističke metode liječenja, žestoko kritiziraju iridologiju, nazivajući njezine praktičare „varalicama“ i „šarlatanima“.  Mnogi smatraju da njihova praksa nije znanstveno potvrđena niti legalna.

Međutim, ovo nije točno, jer znanstvena istraživanja šarenice oka zaista postoje, a mnoga još uvijek traju.

Mnogo znanstvenika je dalo doprinos istraživanju šarenice oka, među njima su Germans, Josef Deck, Theodor Kriege, Josef Angerer Dr. H.W. Schimmeland, Dr. Rudolf Schnable itd. Napravljena su brojna istraživanja, u koja je bilo uključeno milijuni pacijenata.

Međunarodna istraživanja šarenice oka su bila provedena u Rusiji, Njemačkoj, Novom Zelandu, Australiji, Kanadi, Americi i Europi, uz primjenu kirurgije, obdukcije, rendgena, skeniranja i kemijske analize.

Iridologija je popularna u Europi, Rusiji i Americi. U Kini iridologija se koristi već tisućama godina za preciznu dijagnostiku i prevenciju bolesti.

Izvor: alternativa-za-vas
.

Problem i rješenje puno su nam bliži nego sto se čini.

”Kymatica” odlazi puno dalje i dublje od Zeitgeista i sličnih dokumentaraca u potrazi za istinskim korijenom problema nas kao pojedinaca i čovječanstva.

Sjajni – indirektno povezani primjer koji potvrđuje tezu svemira kao jedinstvenog – jednog živućeg, svjesnog, povezanog organizma.

„Mi smo građeni od aminokiselina ( proteina), minerala, vitamina, oligoelemenata..  Kada dođe do poremećaja u optimalnoj koncentarciji tih normalno prisutnih hranjivih tvari u našem tijelu, dolazi do poremećaja u radu naših orgama, sintezi patoloških kemijskih spojeva  što dovodi do ubrzanog starenja, bolesti i na kraju do prerane smrti…“.. dr.Linus Pauling, dobitnik dvije Nobelove nagrade.                                                           

Laminine

Savršeno zdravlje nije nemoguće pronaći. U stvari, to je bliže nego što mislite.  Laminine je  prirodni  dodatak prehrani  koji  pomaže vašem tijelu da se vrati u stanje prirodne ravnoteže i normalizira funkcije svih organa. Laminine je prirodni najsavršeniji  oblik hrane i savršena kombinacija koja  daje zdrav i dugovječan život.  Aminokiseline od kojih  se grade  peptidni lanci kojima se izgrađuje  i svakodnevno  obnavlja naše tijelo  su nezamjenjive  za sve  funkcije našeg organizma, od mentalnih gdje aminokiseline sudjeluju u sintezi nootropika, do fizičkih gdje sudjeluju u obnovi tkiva…
Naše tijelo ima vlastiti  mehanizam  za oporavak  i regeneraciju  oštećenih tkiva  Taj  mehanizam radi osobito dobro dok smo mladi. No kako ulazimo u stariju dob, dakle već od 25-te godine, zbog načina života, osobiti načina prehrane i fizičke  ( ne )aktivnosti, on sve više i više slabi. Laminine sa svojim jedinstvenim sastavom upravo aktivira naš organizam  kao u doba mladosti..

 Povijest Laminine

1929. god. Kanadski liječnik Dr John Ralston Davidson je prvi istraživao kako se mogu iskoristiti hranjive tvari ekstrahirane iz oplođenog ptičjeg jajeta za liječenje raznih poremećaja i bolesti pa čak i raka. Dr. Davidson  je umro 1943. god. i tada je njegovo istraživanje zaustavljeno.

50 godina kasnije dr Bjonde Eskeland  nastavlja dalje sa istraživanjima. Izumio je ekstrakciju i sušenje posebnom tehnikom zamrzavanja. Istraživači su shvatili da oplođeno ptičje jaje sadrži puno više od visokokvalitetnih proteina. Počeli su sa vađenjem hranjivih tvari devetog dana nakon oplodnje. Lako je shvatiti zašto taj ekstrakt sadrži toliko visokokvalitetnih hranjivih tvari. Devetog dana nakon oplodnje jaje mora sadržavati sve što je potrebno za održanje života i rasta pilića. Zato su tu vitamini, proteini, minerali, faktori rasta i biološki faktori obrane. I sve se to nalazi u Laminine uz dodatak mješavine esencijalnih aminokiselina   iz morskih algi ( koje su najsavrsenija hrana za nas ).

Jedan od najvažnijih sastojaka Laminine je faktor rasta Fibroblasta(FGF)

U oplođenom ptičjem jajetu pronađen je faktor rasta fibroblasta koji ubrzava zacjeljivanje tkiva i poboljšava stanično zdravlje. Kombinacija faktora rasta fibroblasta, aminokiselina i vitamina u Laminine daje iznenađujuće zdrastvene učinke.  Ova zaštićena mješavina u Laminine poznata je kao OPT9.   Svaka Laminine kapsula sadrži 620 miligrama OPT9(kombinaciju esencijalnih aminokiselina, oligopeptida i glikopeptida).   Sve ove hranjive tvari i mikroelementi mogu se naći u oplođenom ptičjem jajetu.  Osim OPT9  Laminine je dodatno obogaćen dodatkom vrlo korisnih biljaka i morskih nutrijenata.

Kliničke studije pokazuju da faktor rasta fibroblasta djeluje pozitivno na staničnoj razini pomlađujući tijelo i pomažući mu da popravi štete.

Laminine potiče rast i popravak stanica u našem tijelu koncentrirajući se u dijelovima tijela koji su oštećeni. Jednostavno rečeno FGF ide tamo gdje je to najpotrebnije!

Laminine – povoljni učinci na zdravlje

Laminine se oslanja na moć kvalitetnih sastojaka pronađenih u oplođenom ptičjem jajetu te u biljnim i morskim proteinima. On sadrži 22  ( esencijalnih i neesencijalnih ) aminokiselina, minerale, vitamine i tzv faktor rasta fibroblasta (FGF).

Moćna kombinacija sastojaka povećava potencijal Laminine i daje zapažene rezultate nakon, samo, 48 sati. Većina ljudi, nakon što su počeli uzimati Laminine, iskusili su bolje raspoloženje, poboljšanu probavu, poboljšan vid i bolje funkcioniranje eliminacijskih organa.

Istraživanja potvrđuju da Laminine djeluje učinkovito kod:

• Održavanja normalne (zdrave) razine kortizola prilikom stresa što dovodi do umjerenosti u odgovoru na stres
• Regulacije proizvodnje serotonina
• Poboljšanja kvalitete sna
• Zategnutije kože zbog poboljšane proizvodnje kolagena
• Poboljšanja izdržljivosti i daje više energije kod najtežih bolesti
• Povećava libido
• Poboljšava tonus mišića, čvrstoću kostiju i vezivnog tkiva
• Poboljšava funkciju mozga, fokus i memoriju
• Emocionalne ravnoteže
• Općeg osjećaja ugode

Prema istraživanjima koje je proveo tim dr Alex Martin, Laminine može smanjiti proizvodnju kortizola za gotovo 50%. To je jedan od ključeva za postizanje emocionalne ravnoteže i obrane od kroničnog stresa.

FGF u Laminine usmjerava aminokiseline i peptide onim dijelovima tijela i stanicama kojima je to najpotrebnije. On igra vitalnu ulogu u međustaničnoj komunikaciji. Stanicama daje naputke što da učine s tim hranjivim tvarima i kako da ih pravilno koriste. FGF ima još jednu važnu ulogu- njeguje matične stanice tijela.

Proto-embrionalni ekstrakt (PESE)

To je još jedna ključna komponenta Laminine. On je vrlo balansirana aminokiselina i faktor rasta. Taj je ekstrakt odgovoran za pravilan razvoj pilića. FGF i PESE se nalaze unutar jaja i to u najvećoj koncentraciji devetog dana nakon oplodnje. Zbog toga ekstrakcija u to doba daje optimalne količine svih esencijalnih hranjivih tvari i kemikalija.

Aminokiseline i druge hranjive tvari sadržane u ptičjem jajetu su građevni blokovi života. FGF je odgovoran za pravilno korištenje ovih građevnih blokova. Isti faktor rasta je otkriven u ljudskoj posteljici.

Postojanje FGF otkriveno je u sedamdesetim godinama prošlog stoljeće. U kasnim 1980-tim vode se opsežne studije koje dovode do saznanja da FGF igra ključnu ulogu u razvoju svakog embrija, uključujući i čovjeka. Nakon što rane faze razvoju embrija budu dovršene, FGF posve nestaje iz ljudskog tijela.

Istraživanja pokazuju da FGF igra vitalnu ulogu u razvoju krvnih žila. Krvožilni sustav pomaže distribuciju hranjivih tvari do svih dijelova tijela, uključujući i mozak. FGF utječe i na rast neurita (to su dijelovi neurona koji primaju i šalju informacije). Prisutnost FGF omogućuje bržu apsorpciju hranjivih tvari. To je razlog zašto je embrionalni rast tako brz.

Mnogi timovi znanstvenika pokušali su shvatiti kako FGF može utjecati na organizam odrasle osobe. FGF sudjeluje u procesima koji zaustavljaju propadanje stanica i dovode do prirodnog oporavka. Matične stanice mogu nadomjestiti stanice tkiva koje je oštećeno pa tako i neurone, što čini FGF važnim faktorom u liječenju neuroloških bolesti. Uz FGF dodani su i biljni proteini u Laminine, a oni sadrže niz vrlo važnih aminokiselina koje igraju važnu ulogu u ljudskom zdravlju. Oni su izolirani posebnim postupkom koji poboljšava apsorpciju. Laminine je izvrstan izvor glutaminske kiseline koja je neophodna za pravilan rad ljudskog mozga. Lizin, koji se također nalazi u Laminine, kontrolira proizvodnju serotonina, a arginin je potreban za formiranje hormona rasta. Svi oni zajedno poboljšavaju aktivnost mozga, raspoloženje i pomažu u borbi protiv kroničnog stresa.

U Laminine je dodan posebno ekstrahiran morski protein (Marine protein). Glicin poboljšava funkciju mozga. Taj neurotransmiter kontrolira razinu glutamata koji poboljšava pamćenje. Osim glicina i glutamata Laminine sadrži i leucin i izoleucin koji stimuliraju djelovanje gornjeg mozga. A taj dio mozga je odgovoran za bolji fokus i višu razinu budnosti. Postoje izvješća o ljudima oboljelima od Alzheimerove bolesti koji su doživjeli pozitivne rezultate nakon uzimanja Laminine.

U Laminine se nalazi i cistein koji je prekursor glutationa snažnog antioksidanta koji štiti stanice od djelovanja slobodnih radikala. Slobodni radikali mogu imati štetne učinke na staničnim membranama kao i na DNK. Mnogi toksini mogu dovesti do nakupljanja slobodnih radikala u organizmu. Prema istraživanjima, slobodni radikali dovode do preranog starenja i niza zdravstvenih problema, uključujući i rak. Cistein štiti stanice od svih toksina. Ovaj snažan antioksidant također sudjeluje u razgradnji sluzi što može biti korisno  za osobe koje pate od respiratornih bolesti i infekcija kao što su bronhitis i KOPB. Pušači će neutralizirati neke toksine koje unose sa Laminine. Studije pokazuju da kada se uzima duže vrijeme cistein neutralizira negativne učinke toksina i teških metala.

Laminine ima i anti-aging učinke. Za to je prvenstveno odgovoran glicin koji poboljšava učinke glutationa .

Glutation je neesencijalna aminokiselina, ali je izuzetno važan jer je snažan prirodni antioksidant.  Smatra se majkom svih antioksidanata.  Glutation predstavlja glavni obrambeni mehanizam tijela, čisti ga od otrova, teških metala, posebno žive. Regenerira stanice i cijeli organizam, usporava starenje i štiti od svih poremećaja i bolesti. Glutation se sastoji od glicina, cisteina i glutaminske kiseline.   Kako starimo nivo glutationa u tijelu opada te ga treba nadoknađivati. Laminine je bogat izvor i glicina i cisteina.

 L-cistein je aminokiselina koja je odgovorna za zdrav rast kose i noktiju. Zahvaljujući njegovom djelovanju kosa postaje jaka i lijepa.

Glicin gradi kolagen koji daje koži elastičnost i mladost.

Tijelu su kvalitetne aminokiseline neophodno potrebne za nekoliko važnih procesa i funkcija. Kao prvo aminokiseline su građevni blokovi proteina koji grade tkiva.  Laminine je super hrana upravo zbog jedinstvene kombinacije aminokiselina koju sadrži.

Fitnes treneri, bodybuilderi, sportaši,  svi oni imaju velike koristi od Laminine. Postižu bolje rezultate i imaju veću snagu i izdržljivost. Aminokiseline koje sadrži Laminine podižu razinu energije i izdržljivost sportaša što daje veću sposobnost za dovršetak naporne vježbe, a djeluje i na motivaciju.

Protein je sastavni dio svake stanice i tkiva u ljudskom tijelu.  Kosa i nokti su uglavnom sastavljeni od bjelančevina.  Popravak oštećenog tkiva ovisi o dostupnosti proteina.  Proteini su neophodni za proizvodnju enzima i hormona u ljudskom tijelu. Prehrana bogata proteinima održava mišiće u dobrom stanju,a i od vitalnog je značaja za zdravlje kostiju.

Protein je građen od više peptida, a peptidi su građeni od aminokiselina. Laminine je odličan izvor peptida i aminokiselina. Ove molekule su građevni blokovi života i imaju regulatornu ulogu u raznim vitalnim procesima. U njihovoj odsutnosti tijelo je nesposobno za borbu protiv štetnih utjecaja i ne može se, ili se vrlo teško može samo obnavljati.

Izvor: drroso.com

Laminine Testimonial ( svjeodčanstvo poznatog glumca koji mu je pomogo riješiti problem s aneurizmom i moždanim udarom …)| Kevin Sorbo | Brain Aneurysm & Stroke Recovery.

Na you tube naći ćete i mnoga druga svjedočanstva…

https://www.youtube.com/watch?v=bm8myXQwxXk

https://www.youtube.com/watch?v=UfaUAglRzfg

https://www.youtube.com/watch?v=2hl9gI0nqCI

https://www.youtube.com/watch?v=9g0ha8GvC0M